Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-132/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Vučinić iz Rijeke, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-984/2019-28 od 1. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se u odluci o glavnoj stvari kao i u odluci o parničnom trošku potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-984/2019-28 od 1. veljače 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjske presude utvrđena je ništetnom odredba čl. 6 Ugovora o kreditu broj: 396/291/2003 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (ranije: Hypo-Alpe-Adria bank d.d.) kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačnog pregovaralo, te je točkom II tuženiku naloženo, u roku u 15 dana, isplatiti tužitelju 1.672,52 Eur/12.601,59 Kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako je precizirano u točki II izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupak u iznosu od 1.918,99 Eur, sa zakonskim zateznima kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Tuženik žalbom pobija presudu u odluci glavnoj stvari pod točkom I i II izreke, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te u odluci o trošku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačiti presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno, ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu predmet na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), jer presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi kojim tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 6. ZPP, s tvrdnjom da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom time što prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze predložene od strane tuženika, budući prema odredbama čl. 220. st. 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

6.1. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, a nakon što je prvo prihvatio te odredio saslušanje svjedoka zaposlenika tuženika OL, na ročištu održanom 16. siječnja 2024. odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem ovog svjedoka, odbivši ujedno i njegov ponovljeni prijedlog za odgodom ročišta na kojem bi se svjedok saslušao, kako bi tuženik dostavio adresu svjedoka. Ovo tim što je saslušanje tog svjedoka, ne navodeći mu adresu, kako proizlazi iz stanja spisa, tuženik predložio još na pripremnom ročištu održanom 8. travnja 2022.

6.2. Kako nisu ostvarene u žalbi istaknute bitne postupovne povrede, a prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to žalba tuženika podnesena iz ovog žalbenog razloga nije osnovana.

7. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1. Temeljem u postupku provedenih dokaza te njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno je prvostupanjski sud, prihvativši iskaz tužitelja, utvrdio da se o spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo; da tužitelju nije bilo poznato na koji će način i u kojim okolnostima tuženik mijenjati odluku o visini kamatne stope; da se radi o ugovoru unaprijed formuliranom od strane tuženika, na sadržaj kojeg tužitelj nije mogao utjecati, što sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je pravilno utvrdio i da je tužitelj uslijed primjene te odredbe, platio više 1.672,52 Eur/12.601,59 Kn.

7.2. Isto tako, pravilno je utvrdio i kako je, u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je, pored drugih banaka, tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanje obveze po tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu prije zaključenja takvog ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

7.3. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je točka 6. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope, ništetna sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07, 79,07; dalje: ZZP-03) te čl. 322. st. 1. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

8. Prema odredbama čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta, utvrđenu temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun razlike anuiteta, kao razlike između početno ugovorene i primijenjene kamatne stope, u iznosu od 1.672,52 Eur, sa zateznim kamatama od svake izvršene uplate (čl. 1115. ZOO) po stopi propisanoj čl. 29. ZOO.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku radi naknade štete već povrata stečenog bez osnove, slijedom čega da se na ovaj postupak ne bi primjenjivale odluke donesene u postupku radi kolektivne zaštite potrošača. Ovo zato što pravilnim tumačenjem odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 149/19, 19/22, dalje; ZZP-14), te odredbe čl. 502.c. ZPP, proizlazi da se ne radi samo o naknadi štete već i o isplati koja se može potraživati u posebnim parnicama s pozivanjem na pravno utvrđenje iz presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava, o čemu je sudska praksa već zauzela shvaćanje u velikom broju odluka sudova, uključivo i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Neosnovano se ističe i kako u postupku nije dokazano ispunjenje zakonskih pretpostavki za ništetnost u smislu odredaba ZZP jer je sud o tom dao jasne razloge; a nisu od utjecaja ni navodi kako je ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo zakonom dopušteno, te kako je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelj kao potrošač, doveden u bitno povoljniji položaj od potrošača koji su prvotno odlučili sklapati ugovore o kreditu u EUR ili HRK valuti, čime je stvorena neravnoteža na štetu tuženika i drugih potrošača.

10. Nadalje, neosnovano tuženik ističe da presuda ne sadrži razloge zbog kojih je odbijen njegov prigovor zastare, budući je to obrazloženo pod točkom 14. obrazloženja, a neosnovan je i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je tijek zastare bio prekinut podnošenjem tužbe u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

10.1. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. godine zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1 ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a sukladno pravnom shvaćanju br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

11. Na koncu, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO, kada je tužitelju dosudio zatezne kamate od dana stjecanja, smatrajući da mu zatezna kamata na dosuđeni iznos pripada od podnošenja tužbe. Naime, time što je u ovom predmetu utvrđeno da je sporna odredba ugovora nepoštena podrazumijeva nesavjesnost tuženika, a njegovo je nesavjesno postupanje uostalom utvrđeno i odlukama u kolektivnim sporovima. Neosnovano ističe i da su mu povrijeđena prava na obrazloženu sudsku presudu jer obrazloženje ne sadrži razloge odbijanja njegova prigovora na zatraženi (i dosuđeni) tijek zateznih kamata, budući je pitanje tijeka zateznih kamata pitanje primjene materijalnog prava, pa ne obrazlaganjem razloga odbijanja tuženikova prigovora, po ocjeni ovog suda, nisu počinjene povrede odredaba na koje se tuženik poziva.

12. Pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana u točki III pobijane presude, a tuženik neosnovano prigovara da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, primjenom odredaba Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - NN 126/2022, i za razdoblje prije njena stupanja na snagu (5. studenog 2022.). Ovo zato jer je T.br. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a što je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci i učinio.

13. Slijedom svega navedenog, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, radi čega je žalba tuženika odbijena, kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o parničnom trošku a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP, kao pod točkom I izreke.

14. Temeljem odredaba čl. 166. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je jer tuženik s podnesenom žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Šibeniku, 28. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić