UsI-141/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja "Park Budihovac" d. o. o. (OIB: 07751 334083), sa sjedištem u [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku SG, a on po opunomoćeniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Zadar, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Frankopanska 1, radi osiguranja prisilne naplate, bez rasprave, 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Naređuje se tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, u roku 15 dana od dana primitka ove presude, odlučiti o žalbi stranke, tužitelja koju je on 3. listopada 2024. podnio protiv rješenja o osiguranju naplate Carinske uprave, Područnog carinskog ureda u Splitu KLASA: UP/I-471-01/24-07/38, URBROJ: 513-02-8008/18-24-5 od 26. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 3. listopada 2024. izjavio žalbu protiv rješenja o osiguranju naplate Carinske uprave, Područnog carinskog ureda u Splitu KLASA: UP/I-471-01/24-07/38, URBROJ: 513-02-8008/18-24-5 od 26. rujna 2024., kojim je u cilju osiguranja naplate dospjelog iznosa poreznog duga, protivniku osiguranja zaplijenjena novčana sredstva u iznosu od 95.784,39 eura.
2. Carinska uprava, Područni carinski ured u Splitu, dopisom KLASA: UP/I-471- 01/24-07/38, URBROJ: 513-02-8008/18-25-25 od 23. siječnja 2025., a postupajući, u biti, po uputi višeg carinskog tijela, tuženika Ministarstva financija, Samostalnog
- -
sektora za drugostupanjski upravni postupak, dostavila je navedenu žalbu ovom sudu, smatrajući da je riječ o pogrešnoj pravnoj uputi prvostupanjskog tijela i da u konkretnom predmetu nije dopuštena redovna pravna zaštita putem instituta žalbe kroz drugostupanjski upravni postupak. Smatra, u biti, da je stranci dopuštena samo izravna upravno-sudska zaštita, a zbog čega je žalbu podnositelja, u biti, tretirao kao tužbu.
3. S obzirom na izložene navode stranaka i budući da su za to ispunjene kumulativno propisane pretpostavke iz članka 98. točke 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), sud je upravni spor riješio bez rasprave.
4. U dokaznom postupku pregledan je spis predmeta carinskog tijela KLASA: UP/I-471-01/24-07/38.
5. Stranke nisu popisale troškove upravnog spora.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet ovoga spora je u ovom stadiju upravne stvari, u biti, ocjena (ne)zakonitosti (ne)postupanja tuženika i (ne)donošenja odluke o tužiteljevoj žalbi vezano za osiguranja naplate dospjelog iznosa poreznog duga, protivniku osiguranja zaplijenjena novčana sredstva u iznosu od 95.784,39 eura s osnova u zasebnom postupku inspekcijskog nadzora utvrđene naknade s obilježjima naknade za koncesiju i imovinske koristi.
8. Nije sporno da je Carinska uprava, Područni carinski ured u Splitu KLASA: UP/I-471-01/24-07/38, URBROJ: 513-02-8008/18-24-5 od 26. rujna 2024. u cilju osiguranja naplate dospjelog iznosa poreznog duga, protivniku osiguranja odredila zapljenu novčanih sredstava u iznosu od 95.784,39 eura. Nije sporno ni da je to rješenje donijeto primjenom odredbi članka 171. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: OPZ), kojima je uređena pljenidba radi osiguranja naplate u okviru propisanih mjera osiguranja.
8.1. Nije sporno ni da je tužitelj, žalbom od 3. listopada 2024. koju je naslovio drugostupanjskom tijelu Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak zatražio ocjenu zakonitosti prvostupanjske odluke o osiguranju naplate u skladu s danom uputom o pravnom lijeku.
8.2. Nije sporno ni da je drugostupanjsko tijelo Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak dopisom KLASA: UP/II-415-05/24-01/107, URBROJ: 513-04-24-2 od 31. listopada 2024. (sadržan je u pregledanom spisu carinskog tijela prvog stupnja) vratilo konkretnu žalbu uz spis predmeta carinskog tijela prvostupanjskom tijelu, istaknuvši da nije nadležno za odlučivanje. Nije sporno ni da je ono žalbu zaprimilo 16. listopada 2024. Tuženik je utemeljio svoje pravno stajalište da u konkretnoj carinskoj stvari nije dopuštena žalba, već da se neposredno može pokrenuti upravni spor na odredbi članka 93. Zakona o koncesijama ("Narodne novine", broj: 69/17. i 107/20., u daljnjem tekstu: ZK).
- -
9. Pokazalo se u ovom stadiju postupka spornim je li u konkretnom predmetu dopuštena upravno-pravna zaštita kroz institut žalbe tuženiku kao drugostupanjskom tijelu ili je tužitelju dopuštena izravna upravno-sudska zaštita protiv prvostupanjskog carinskog rješenja.
10. Člankom 93. ZK-a je propisano da protiv rješenja donesenih u provedbi inspekcijskog nadzora iz članka 84. stavka 2. toga zakona žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
10.1. U skladu s regulacijom članka 84. stavka 2. inspekcijski nadzor provode inspektori i drugi ovlašteni službenici ministarstva nadležnog za financije u skladu s uredbom kojom se uređuje unutarnje ustrojstvo tog ministarstva, s time da se prema stavku 3. toga članka nadzor provodi po službenoj dužnosti, kao: 1. neposredni nadzor, kod nadzirane osobe i/ili na drugom mjestu nadzora i 2. posredni nadzor, uvidom u Registar koncesija i dokumentacije davatelja koncesije te na temelju drugih dostupnih podataka ili obavijesti, kao i očitovanja drugih nadležnih tijela i inspekcija.
10.2. Prema odredbi članka 57. stavka 4. OPZ-a protiv poreznog rješenja donesenog u prvostupanjskom poreznom postupku dopuštena je žalba.
10.3. Odredbom članka 178. stavka 1. OPZ-a je propisano da se protiv poreznog akta kojim je odlučeno o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno- pravnog odnosa može podnijeti žalba, dok prema stavku 3. toga članka protiv rješenja kojim je odlučeno o žalbi može se podnijeti tužba nadležnom sudu.
10.4. O žalbi protiv poreznog akta koji je donijelo prvostupanjsko porezno tijelo odlučuje nadležno drugostupanjsko porezno tijelo određeno zakonom (članak 183. OPZ-a).
10.5. Člankom 105. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) je propisano da protiv prvostupanjskog rješenja stranka ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu, ako zakonom žalba nije isključena.
10.6. Krajnji rok za donošenje drugostupanjskog rješenja propisan je člankom 121. ZUP-a, prema kojem drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
10.7. Prema odredbi članka 36. stavka 1. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija ("Narodne novine", broj: 97/20., 101/21. i 78/23., u daljnjem tekstu: Uredba) Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak je unutarnja ustrojstvena jedinica Ministarstva koja rješava o žalbama protiv upravnih akata Porezne uprave, Carinske uprave i upravnih akata upravnih tijela županija i velikih gradova propisanih posebnim zakonima i rješava o žalbama protiv upravnih akata unutarnjih ustrojstvenih jedinica Ministarstva; rješava povodom žalbi protiv rješenja u postupku predstečajne nagodbe; provodi postupak povodom izvanrednih pravnih lijekova; daje odgovore na tužbe povodom pokrenutih upravnih sporova i zastupa
- -
Ministarstvo pred upravnim sudovima povodom pokrenutih upravnih sporova protiv upravnih akata iz djelokruga Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak; postupa po podnescima u neupravnim predmetima; surađuje u pripremi nacrta prijedloga zakona i međunarodnih ugovora iz područja poreza i carina te u pripremi stručnih uputa radi jedinstvenog postupanja u upravnom postupku; prati primjenu poreznih i carinskih propisa te inicira njihovu izmjenu; sustavno prati međunarodne ugovore sklopljene u području poreza i carina; prati europske smjernice u postupcima oporezivanja i carinjenja prati i analizira sudsku praksu Europskog suda; obavlja i druge poslove iz svoga djelokruga.
11. Tumačeći i iščitavajući citirane norme ZK-a, ZUP-a, OPZ-a i Uredbe pojedinačno i u njihovim združenim učincima, sud smatra da je u konkretnom predmetu tužitelj imao pravo izjaviti redovni pravni lijek, odnosno žalbu drugostupanjskom poreznom tijelu Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupka ako je nezadovoljna zaprimljenim prvostupanjskim rješenjem o osiguranju naplate, a ne izravno tražiti upravno-sudsku zaštitu.
11.1. Naime, u konkretnom predmetu osporeno prvostupanjsko rješenje nije donijeto u provedbi inspekcijskog nadzora primjenom odredbi ZK-a. Ono je donijeto u samostalnom i odvojenom postupku osiguranja naplate već ranije utvrđene i dospjele naknade (koja je utvrđena u zasebnom ranije vođenom postupku inspekcijskog nadzora) primjenom odredbi članka 171. OPZ-a. Stoga pravno stajalište tuženika da nije nadležno odlučivati o konkretnoj žalbi i da je stranci, žalitelju dopuštena izravna upravno-sudska zaštita i pravo na pokretanje upravnog spora nema ikakvo logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu. Riječ je o arbitrarnom pravnom stajalištu.
12. Sud smatra i da je legitiman cilj regulacije članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS- a otkloniti vođenje upravnog spora i traženje upravno-sudske zaštite ako prije toga nije iskorišten redovni pravni lijek odnosno svaka druga zakonom propisana upravno- pravna zaštita. To znači da je nužno da stranka, prije pokretanja upravnog spora, zatraži nadzor zakonitosti odluke javnopravnog tijela unutar upravnog postupka i da tijelo ovlašteno za provedbu nadzora unutar redovnoga žalbenog postupka ocijeni (ne)osnovanost tvrdnji o navodnim nezakonitostima. Time se omogućuje upravi da sve sporne pojedinačne odluke ispravi sama, a prije uključivanja sudske vlasti u nadzor njihove zakonitosti. Tek ako je uprava poduzela sve potrebne mjere, a stranka je i dalje nezadovoljna pojedinačnom odlukom ili (ne)postupanjem protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, tada joj je dopušteno angažirati sudbenu vlast da ocijeni zakonitost rada uprave u konkretnom predmetu. Sud, općenito iznoseći, smatra i da iskorištenost redovnog pravnog lijeka, žalbe podrazumijeva ne samo da je stranka podnijela žalbu nego i da je nadležno tijelo o njoj (meritorno) odlučilo u vidu ocjene zakonitosti osporene prvostupanjske odluke u situaciji propisanog dvostupanjskog upravnog postupka.
13. U izloženom, a s obzirom na to da je tuženik bio dužan odlučiti o tužiteljevoj žalbi i da on nije u propisanom roku o njoj odlučio i dostavio rješenje stranci putem prvostupanjskog tijela u postupku vezano za osiguranja naplate dospjelog duga s osnova naknade s obilježjima naknade za koncesiju i imovinske koristi ako se uzme u obzir trenutak podnošenja (zaprimanja) žalbe, a koju je prema, odredbi članka 121.
- -
ZUP-a, trebao donijeti, sud ocjenjuje da je u konkretnom predmetu riječ o tzv. šutnji uprave.
14. Stoga je valjalo, odlučujuću u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 3. ZUS-a i s obzirom na prirodu konkretne upravne stvari, narediti tuženiku donošenje pojedinačne odluke o žalbi u primjerenom roku, odnosno presuditi kao u izreci, s time da se on dužan pridržavati pravnih shvaćanja i primjedaba suda prema članku 151. stavku 1. ZUS-a.
UPRAVNI SUD U SPLITU,
u Splitu 28. siječnja 2025.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. stavka 1. ZUS-a.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, Zadar, Jurja Dalmatinca Matejeva 3,
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz spis predmeta prvostupanjskog carinskog tijela KLASA: UP/I-471-01/24-07/38,
- o tomu na znanje prvostupanjskom carinskom tijelu, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu u Splitu, Split, Zrinsko-Frankopanska 60 i elektroničkom poštom na ured pročelnika,
- u spis.
