REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Kž-26/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Aleksandre Holjevac kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HR, zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. , 114/22., 114/23., i 36/24. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-241/2024 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženika HR odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela iz članka 179.a KZ/11 i članka 139. stavka. 3. KZ/11., te je nakon utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se od ukupno izrečene kazne zatvora izvršava kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a dio kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te mu je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od tri godine, pod točkom I. izreke je na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 – dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor optuženiku ŽR iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U izrečenu kaznu zatvora optuženiku je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno na zadržavanju i u istražnom zatvoru od uhićenja 24. lipnja 2024., pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08 istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
2. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Ninu Andonoviću, odvjetniku iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. ZKP/08) i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08), s prijedlogom da se prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i istražni zatvor, a podredno da se istražni zatvor zamijeni nekom od zakonom predviđenih mjera opreza.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Žalitelj bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 vidi u tome što su u odnosu na postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost dani nedostatni razlozi bez navođenja konkretnih činjenica na temelju kojih sud izvodi zaključak i postojanju iteracijske opasnosti. Jednako tako su izostali razlozi zbog čega se umjesto istražnog zatvora ista svrha ne bi mogla postići mjerama opreza kao blažim mjerama.
5.1. Protivno prigovoru žalitelja, istaknuta bitna povreda nije počinjena jer je prvostupanjski sud u točkama 10. i 11. obrazloženja pobijanog rješenja dao detaljne i jasne razloge o postojanju posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost, a u točki 13. obrazloženja su dani dostatni razlozi zbog čega je prevencija iteracijske opasnosti moguća samo mjerom istražnog zatvora, a ne i mjerama opreza. Te razloge prihvaća i drugostupanjski sud pa se žalitelj upućuje na iste radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta bitna povreda niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
7. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud temeljio zaključak o postojanju iteracijske opasnosti prvenstveno na postojanju dvije prekršajne presude zbog obiteljskog nasilja donesene protiv optuženika, s time da je nužno istaknuti, a što je i sam sud u dijelu obrazloženja naveo, da je za prekršaj po presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Pp J-233/2020 od 13. lipnja 2020., koja je pravomoćna istog dana, nastupila rehabilitacija te nije niti smjela biti uzeta u obzir prilikom donošenja odluke o istražnom zatvoru. Nadalje, optuženik je prekršajno kažnjen samo jednom i to presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, broj: Pp- 1390/2022 od 22. studenog 2022. i samo na temelju toga se nije moglo zaključiti postojanje iteracijske opasnosti, pri čemu priznanje počinjenja kaznenih djela nije okolnost koja utječe na procjenu iteracijske opasnosti.
7.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da i nadalje postoje posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost. Tako je iz okolnosti i načina počinjena kaznenih djela na štetu iste žrtve razvidna izrazita upornosti i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju jer je nepravomoćnom presudom optuženik proglašen krivim da je počinio dva kaznena djela prema supruzi, da se radi o vremenskom razdoblju od preko tri godine te da je i prilikom uhićenja kod njega utvrđena koncentracija alkohola od 2,40 g/kg. Također, cijenila se i izjava žrtve da je optuženikovo ponašanje kulminiralo unazad tri mjeseca kada je počeo dobivati mirovinu i sve više konzumirati alkohol, u kojim prilikama ju vrijeđa i fizički napada, nakon čega se po otriježnjenju ne sjeća svog ponašanja, tada su sve to okolnosti koje ukazuju na izrazitu upornost okrivljenika u protupravnom ponašanju te na zaključak suda da optuženik unatoč izrečenoj zaštitnoj mjeri obveznog liječenja od alkohola po prekršajnoj presudi ne može kontrolirati konzumaciju alkohola. Jednako tako je očito da prekršajna kazna izrečena presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Pp-1390/2022 od 22. studenog 2022. nije utjecala na optuženika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama već je njegovo ponašanje progrediralo budući da je nepravomoćnom presudom proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela.
7.2. Iako je u pravu žalitelj da je za prekršajnu presudu iz 2020. nastupila rehabilitacija i da se nije trebala navoditi u obrazloženju pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je prvenstveno postojanje iteracijske opasnosti temeljio na okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela te prekršajnoj kažnjavanosti po presudi Općinskog suda u velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Pp- 1390/2022 od 22. studenog 2022.
8. Sve gore navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti i da je već gore navedenom prekršajnom presudom optuženik kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji protiv iste žrtve, su ujedno i argumenti zbog čega se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti mjerama opreza kao blažim mjerama.
9. Neosnovano se prigovara da je povrijeđeno načelo razmjernosti jer da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru više od šest mjeseci, a da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. U konkretnom slučaju se ima cijeniti da je optuženik nepravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i na temelju toga se procjenjuje je li ili nije došlo do povrede načela razmjernosti, a ne u odnosu na dio kazne koja se ima izvršiti na temelju djelomične uvjetne osude. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, drugostupanjski sud ocjenjuje da nije došlo do povrede načela razmjernost
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
