REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-5161/2018-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Nova Moda d.o.o., Zagreb, Preobraženska 2, zastupanog po punomoćniku Nenadu Mušiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 12. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika dana 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od dana 13. kolovoza 2018., kao i Odluka tuženika kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja iz radnog odnosa od dana 17. rujna 2018.

II. Utvrđuje se da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto rukovoditelja prodaje, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II.Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 712,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III.Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 106,18 eur sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da mu je tuženik Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 13. kolovoza 2018. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu) otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto rukovoditelja prodaje od 8. siječnja 2007. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu). Ističe da pobijana odluka nije donesena i potpisana po ovlaštenoj osobi niti na pravilan način. Nije vidljivo tko je potpisnik pobijane odluke i koja je njegova funkcija. Niti specijalna punomoć nije valjana, potpisana i ovjerena na odgovarajući način. Obrazloženje pobijane odluke nije osnovano. Nije logično da je efikasna organizacija moguća bez rukovoditelja prodaje, budući je jedna od glavnih djelatnosti tuženika prodaja. Nije točno da je tuženik ukinuo njegovo radno mjesto. Stvarni razlog za donošenje Odluke o otkazu se sastoji u tome što je tuženik prije fiktivne reorganizacije pokušao njega i još neke radnike prisiliti na davanje otkaza pod izlikom da su navodno počinili kaznena djela. Nije točno da je prestala potreba za njegovim radnim mjestom. Osim toga on je obavljao i neke druge poslove. Stoga predlaže utvrditi da je nedopuštena Odluka o otkazu, kao i Odluka tuženika kojim se odbija njegov Zahtjev za zaštitu prava od 17. rujna 2018., utvrditi da mu nije prestao radni odnos kod tuženika i naložiti tuženiku vratiti ga na radno mjesto rukovoditelja prodaje, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Sukladno čl. 426. Zakona o trgovačkim društvima u društvu sa ograničenom odgovornošću član uprave, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje zastupa društvo i potpisuje se na način da uz navođenje tvrtke društva stavlja svoj potpis. ŠU je Odlukom skupštine tuženika od 23. srpnja 2018. imenovan direktorom i osobom ovlaštenom za zastupanje tuženika kojeg zastupa pojedinačno i samostalno, a tako je uz navođenje tvrtke kao poslodavca naveden u specijalnoj punomoći koju je vlastoručno potpisao. Stoga je na temelju ovlasti specijalne punomoći i TU potpisao osporenu odluku o otkazu. U cijelosti ostaje kod svih navoda iz Odluke o otkazu. Društvo TEDDY S.p.A. je 28. lipnja 2018. otkazalo međusobno sklopljen Ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. On je predmetnim ugovorom preuzeo niz obveza prema navedenom društvu koje su izvršavali njegovi radnici, pa tako i tužitelj. Predmetni ugovor je predstavljao njegov značajan izvor prihoda. Tužitelj je bio jedan od radnika koji je u njegovo ime i za njegov račun izvršavao njegove ugovorne obveze prema naručitelju TEDDY S.p.A. i shodno tome je tužiteljevu plaću i ukupne operativne troškove njegovih usluga (koji uključuju automobil, putne troškove, hotele, restorane) nadoknađivao upravo TEDDY S.p. A. Ističe da je samo u 2017. na temelju raskinutog Ugovora o pružanju usluga od 25. veljače 2018. uprihodovao otprilike 700.000,00 eura, a povezani troškovi su iznosili oko 610.000,00 eura. Raskid predmetnog ugovora predstavljao je negativan i financijski događaj za njega, uslijed kojeg je bio prisiljen provesti reorganizaciju poslovanja i smanjenje operativnih troškova. Stoga je Odlukom od 27. srpnja 2018. ukinuo radno mjesto tužitelja, nakon čega je uslijedila i Odluka o otkazu. Radi smanjenja operativnih troškova i rizika prodana su i vozila koja su tužitelj i još četvero radnika koristili prije otkazivanja Ugovora o pružanju usluga. Promašeni su navodi tužitelja o fiktivnoj reorganizaciji. Tužitelj nikada nije optužen za sudjelovanje u kriminalnoj organizaciji, niti mu je nuđena otpremnina manja od zakonskog minimuma. Tužitelj nije ovlašten odlučivati o tuženikovoj organizaciji rada. On je reorganizaciji pristupio radi smanjenja operativnih troškova i efikasnije reorganizacije procesa rada. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o radu, Aneks ugovora o radu, Odluku o otkazu, Specijalnu punomoć, Zahtjev za zaštitu prava, Odluku tuženika od 17. rujna 2018., dokumentaciju, Odluku o imenovanju direktora od 23. srpnja 2018., dopis TEDDY S.p.A. od 28. lipnja 2018., Ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013., račune tuženika prema naručitelju TEDDY S.p.A. za 2017., Odluku tuženika od 27. srpnja 2018., ponudu i dokaz cijena za vozilo tužitelja, financijska izvješća tuženika, e-mail korespondenciju, Katalog poslova, Pravilnik o radu tuženika od 19. lipnja 2015., Ugovor o pružanju usluga između Titantex s.r.l. i Nova Moda d.o.o. od 30. siječnja 2013., račune, podatke HZMO-a o evidentiranim radnicima, presliku tužiteljevog intervjua, povijesni izvadak za društvo KALDERA d.o.o., bonitetno izvješće za društvo Kaldera d.o.o., bonitetno izvješće za tuženika, sudsku praksu, ispis sa internetskog preglednika, saslušani su svjedoci EU, ĐU te su saslušani tužitelj i zakonski zastupnik tuženika.

4. Na ročištu 25. rujna 2024. odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka KU i JU, kao i dokazani prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ČU i HU, koji su predloženi na okolnosti o kojima su na istom ročištu saslušavani tužitelj i zakonski zastupnik tuženika, budući je sud sve relevantne činjenice utvrdio na temelju ocjene iskaza stranaka, saslušanih svjedoka i materijalnih dokaza u spisu. Na istom ročištu odbijen je i prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka TU na okolnost potpisa Odluke o otkazu, jer je zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu otklonio bilo kakve propuste u njegovom zastupanju.

5. Bonitetno izvješće za tuženika za 2018., koje je tuženik dostavio uz podnesak od 26. svibnja 2020., odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka dana 10. svibnja 2019., sadrži podatke koji su postali javno dostupni nakon zaključenja prethodnog postupka, pa nije osnovan prigovor tužitelja kako je tuženik u odnosu na navedeno u prekluziji. Ostale dokaze koje je tuženik dostavio uz podnesak od 26. svibnja 2020. (povijesni izvadak za Kaldera d.o.o., izvod iz Matice vjenčanih za F i RU, presliku tužiteljevog intervjua u Narodnom listu od 23. srpnja 2016., bonitetno izvješće za Kaldera d.o.o.) sud nije posebno cijenio, budući su isti nisu relevantni za predmet ovog spora.

6. Tuženik je na ročištu 1. veljače 2022. učinio nespornim da je tužba podnesena pravodobno.

7. Uvidom u Odluku o otkazu utvrđeno je da tuženik tužitelju Ugovor o radu otkazuje iz organizacijskih razloga. S ciljem poboljšanja poslovanja, tuženik je bio prisiljen poduzeti mjere potrebne radi povećanja efikasnosti poslovanja i smanjenja troškova te prilagoditi način poslovanja novim izazovima. Tuženik je tako, nakon provedene analize poslovanja, utvrdio da postoji višak radnika po pojedinim poslovnicama te da je potrebno izvršiti reorganizaciju s ciljem optimizacije poslovanja, odnosno smanjiti broj radnika, a sve kako bi se ostvarile nužne uštede, smanjio udjel poslovnih rashoda te posljedično povećala konkurentnost i učinkovitost uslijed izmijenjenih zahtjeva tržišta. S tim u vezi, tuženik je bio primoran uspostaviti efikasniju organizaciju s novim i drugačijim pristupom trenutnim zahtjevima tržišta te reorganizirati odjele i jedinice te ukinuti radna mjesta koja nisu nužna za daljnji nastavak poslovanja, a formirati nova i na taj način uspostaviti efikasnu organizaciju. Imajući u vidu promijenjene okolnosti na tržištu, utvrđeno da je organizacijski i financijski neopravdano postojanje radnog mjesta "Rukovoditelj prodaje" te da za navedenim radnim mjestom više ne postoji objektivna potreba. S obzirom na to da kod tuženika tužitelj obavlja poslove ukinutog radnog mjesta "Rukovoditelj prodaje" te da je prestala potreba za obavljanjem poslova predmetnog financijski i organizacijski neopravdanog radnog mjesta za kojim nema objektivne potrebe, tuženik je ispunio sve zakonske obveze propisane odredbom čl. 115. Zakona o radu.

8. Tuženik tvrdi da je Odluku o otkazu na temelju Specijalne punomoći potpisao TU, odvjetnički vježbenik u Odvjetničkom društvu Gugić&Kovačić.

9. Uvidom u Odluku tuženika od 27. kolovoza 2018. utvrđeno je da je 23. srpnja 2018. direktorom tuženika imenovan ŠU.

10. Uvidom u Specijalnu punomoć (list 13. spisa) utvrđeno je da je istu potpisao zakonski zastupnik tuženika ŠU te je istom punomoći ovlastio odvjetnike i odvjetničke vježbenike, između ostalog, i odvjetničkog vježbenika TU da svaki od njih pojedinačno i samostalno u ime i za račun tuženika potpiše Odluku o otkazu.

11. Zakonski zastupnik i direktor tuženika ŠU u svom je iskazu potvrdio da je potpisao Specijalnu punomoć GU i drugim odvjetnicima i odvjetničkim vježbenicima iz Odvjetničkog društva Gugić & Kovačić te ih ovlastio da potpišu i uruče Odluku o otkazu tužitelju.

12. Sukladno čl. 131. st. 2. i 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17., dalje u tekstu: ZR-a) direktor društva može pisanom punomoći ovlastiti drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu da ga zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom.

13. Člankom 42. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15., dalje u tekstu: ZTD-a) propisano je da zakonski zastupnik može dati punomoć drugoj osobi.

14. S obzirom da je direktor tuženika u okviru svog ovlaštenja iz čl. 131. st. 2. ZR-a i čl. 42. st. 2. ZTD-a Specijalnom punomoći ovlastio odvjetnike i odvjetničke vježbenike iz Odvjetničkog društva Gugić & Kovačić da u njegovo ime i za račun tuženika potpišu Odluku o otkazu te da je isti u svom iskazu otklonio bilo kakav propust u njegovom zastupanju u pogledu Specijalne punomoći i potpisivanja Odluke o otkazu, svi prigovori tužitelja kojima je osporavao valjanost punomoći i potpisa na Odluci o otkazu nisu osnovani.

15. Među strankama je sporna opravdanost razloga za donošenje Odluke o otkazu.

16. Člankom 115. st. 1. alineja 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

17. Člankom 7. st. 1. Pravilnika o radu tuženika od 19. lipnja 2015. (dalje u tekstu: Pravilnik o radu) organizacija rada kod tuženika je uređena Katalogom poslova koji čini Prilog I Pravilnika.

18. Sukladno čl. 12. st. 1. Pravilnika o radu tuženik samostalno utvrđuje svoj organizacijski ustroj, organizacijske cjeline i njihove dijelove, strukturu i broj radnika kao i uvjete koje moraju ispunjavati radnici za obavljanje pojedinih poslova.

19. Prema Katalogu poslova koji čine Prilog Pravilnika (list 106-109. spisa) kod tuženika su ustrojena radna mjesta direktor, zamjenik direktora i rukovoditelj skladišta.

20. Uvidom u Ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. (list 29-33. spisa) i Dopis TEDDY S.p.A. od 28. lipnja 2018. (list 34. spisa), utvrđeno je da je TEDDY S.p.A. dana 28. lipnja 2018. raskinuo Ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. s tuženikom. Iz navedenog ugovora proizlazi da se tuženik, između ostalog, obvezao na organiziranje i pružanje usluga pregleda i kontrole u svrhu provjere usklađenosti komercijalnog pristupa i dogovora unutar mreže sa smjernicama koje propisuje primatelj usluga TEDDY S.p.A.; traženje poslovnih lokacija za nova prodajna mjesta i provedbu analize izvodljivosti i profitabilnosti; sastavljanje detaljnog izvješća sa ugovorenim elementima i dostavljanje takvog izvješća primatelju usluga TEDDY S.p.A.,; pomaganje TEDDY S.p.A. u pogledu odnosa sa podružnicama i potencijalnim klijentima; organiziranje i provođenje tečajeva stručnog usavršavanja pri prodajnim mjestima; pomaganje u primjeni trgovačkih prodajnih tehnika i analizama isplativosti i profitabilnosti prodajnih mjesta i pružanje sve potrebne pravne pomoći.

21. Odlukom tuženika od 27. srpnja 2018. (list 122-124. spisa) usvojen je novi Katalog poslova. Dana 27. srpnja 2018. tuženik je sukladno ovlastima iz čl. 12. Pravilnika o radu nakon analize svih segmenata poslovanja proveo racionalizaciju poslovanja s ciljem smanjenja troškova poslovanja u kojem smislu je donio novi Katalog poslova. Tuženik je uslijed promjena na tržištu bio prisiljen poduzeti mjere potrebne za povećanje efikasnosti i smanjenje troškova te prilagoditi način poslovanja novim izazovima iz kojeg je razloga tuženik donio novi Katalog poslova, a kojim Katalogom su ukinuta radna mjesta direktora, zamjenika direktora i rukovoditelja prodaje i skladišta. Tuženik je nakon provedene analize utvrdio da postoji višak radnika po pojedinim poslovnicama te da je potrebno izvršiti reorganizaciju s ciljem optimizacije poslovanja, odnosno smanjiti broj radnika, a sve kako bi se ostvarile nužne uštede, smanjio udio poslovnih rashoda, te posljedično povećala konkurentnost i učinkovitost uslijed izmijenjenih zahtjeva tržišta. Tako je nakon detaljne analize poslovanja društva, a imajući u vidu promijenjene okolnosti na tržištu utvrđeno da je organizacijski i financijski neopravdano postojanje ukinutih radnih mjesta, te da za navedenim radnim mjestima više ne postoji objektivna potreba.

22. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako je radio od siječnja 2007. pa sve do donošenja Odluke o otkazu. Dvije godine prije toga je radio u dućanu svoje majke, koji je bio dio grupe. Bio je zaposlen na radnom mjestu rukovoditelj prodaje i skladišta, na kojem radnom mjestu su uz njega bili još zaposleni KU i ĐU. I njima je otkazan ugovor o radu iz istih razloga kao i njemu, u biti bez razloga. TEDDY je donio odluku o ukidanju ugovora s tuženikom da njihove funkcije postanu bespotrebne. Tuženik je samo podružnica TEDDY grupe i svaka velika firma kao TEDDY grupa ne može funkcionirati bez rukovoditelja prodaje. Njima je onemogućeno da rade, jer im je tuženik oduzeo alate za rad, odnosno oduzeo im je vozilo, mobitel i laptop za vrijeme otkaznog roka od 3 mjeseca. On i ostala dvojica izvršitelja, zajedno s direktorom i pomoćnikom direktora radili su u uredu u Zagrebu. Također su radili i izvan Republike Hrvatske, pružali su usluge menadžmenta. Nije bilo dugova i potrebe za rezanjem troškova i reorganizacijom poslovanja. Na poslove koje je on ranije obavljao sigurno je zaposlen radnik, a ako i nije onda to obavljaju radnici iz druge države. Nikad nije dobio pritužbe na svoj rad. Definitivno je nakon otkazivanja njegovog ugovora o radu postojala objektivna potreba za tim poslovima. Oni su i obučili radnike za izvršavanje poslova store managera, odnosno poslovođa dućana. U vrijeme kada mu je uručivana Odluka o otkazu nije bilo potrebno provoditi nikakve mjere štednje i reorganizacije. Smatra da je predmetna reorganizacija bila fiktivna zbog unutarnjih problema između TEDDY grupe i direktora firme, a oni su bili samo kolateralna žrtva. TEDDY nikada nije dao otkaz radnicima, a da im nije ponudio neko drugo radno mjesto. To je bila oduvijek politika firme. U njih su se stalno ulagali novci, u njihov razvoj i obuku. Firma koja ulaže u svoje ljude ne donosi otkaze u roku od mjesec dana. Njemu nije ponuđena nova pozicija, ni sporazumni otkaz. Uz opis svojih poslova obavljao je i narudžbe za dućane, budžet, vizual, promjene cijena, nema što nisu radili. Zadnje dvije godine su najviše radili na smanjenju troškova ljudi i firme po budžetima koje je zadao Š.

23. Zakonski zastupnik tuženika ŠU potvrdio je da je donio Odluku o otkazu, jer je po svom dolasku u srpnju 2018. odlučio napraviti reorganizaciju društva zbog financijskih razloga kako bi tuženika doveo u stabilnu financijsku situaciju. Unutarnja pozicija tužitelja je bila koordinator između prodajnih mjesta, upravljao je organizacijom dućana, postavljao ciljeve i dogovarao kako ih postići, ali ne samo u Hrvatskoj. Tuženik je na nivou grupe, dakle ne samo u Hrvatskoj, pružao usluge u vrijednosti od 700.000,00 eura godišnje. Izgubivši taj ugovor morali su reorganizirati poslovanje. Da bi se financijski održali, morao je pribjeći reorganizaciji društva. Drugim riječima, morao je rezati troškove, pa je tako morao rasprodati i automobile koje su imali u društvu, s ciljem da sačuva 50-tak radnih mjesta prodavača po dućanima. Morao je rezati troškove, od kojih su neki bili čak i 10 puta veći od plaće jedne prodavačice u dućanu, a sve zbog toga što su izgubili prethodno navedeni ugovor. Prema starom Katalogu poslova tužitelj je bio zaposlen na radnom mjestu rukovoditelj prodaje i skladišta. U srpnju 2018. promijenio je taj Katalog radnih mjesta i rezao je neka radna mjesta, pa tako i radno mjesto tužitelja, kojeg oni u tehničkom smislu zovu koordinator. Na radnom mjestu tužitelja je bilo zaposleno tri radnika, uključujući i tužitelja te su svima otkazani ugovori o radu. Također je otkazao i direktoru i zamjeniku direktora tuženika. Direktor je bio i zaposlenik tuženika. To je bilo 5 radnih mjesta koji su bili i najveći trošak za tuženika, a izgubivši prethodno navedeni ugovor, morao je smanjiti troškove. DU nikada nije bio zaposlenik tuženika. Tuženik nakon otkazivanja tužitelju na radno mjesto rukovoditelja prodaje nije zaposlio niti jednog novog radnika. Rukovoditelji prodaje pružali su usluge na razini grupe i u drugim državama, znači nisu bili koncentrirani samo na hrvatske dućane, pa je nakon reorganizacije zbog financijske održivosti poslovanja na sebe prebacio zajedno s koordinatorima pojedinih dućana, upravljanje njima. On ne pruža usluge stranim državama, kao što su radili oni, radi samo za Hrvatsku. Nakon dvije godine je kao pomoć sebi zaposlio jednu drugu osobu unutar društva, osobu odgovornu za ljudske resurse. Predmetnu reorganizaciju nije prvo proveo prodajom suvišnih sredstava za rad, a tek onda smanjivanjem broja radnika, jer su njihova glavna sredstva rada bili automobil, mobitel i kompjuter. Paralelno je krenuo u tu reorganizaciju u smislu rezanja ljudi i opreme. Prodaja automobila u rujnu ili listopadu te godine je stvar tehničke prirode, traženja povoljnije ponude. Na pitanje je li tužitelju nudio sporazumni raskid ugovora o radu, odgovorio je da je on postupio po zakonu. Izmjenu kataloga je napravio u srpnju 2018. te je istu objavio u svim radnim sjedištima. On je za vršenje stalnog nadzora nad ispunjenjem radnih zadataka zaposlenika, te koordinaciju rada pojedinih prodavaonica i skladišta, osposobio i obučio store menadžere, a nakon dvije godine je uveo i novu figuru. On je bio upravitelj projekata u Africi, Aziji i Južnoj Americi i raznim tržištima pa ima iskustva u tome. Kada je postao direktoru u srpnju 2018. nije našao dugova, a njegov posao je bio izbjegavanje stvaranja istih.

24. Svjedok EU u svom je iskazu naveo da je bio direktor tuženika od 2002. do 2018. Nakon što je osnivač umro došao je novi generalni direktor, njegov zet ĆU te još neki ljudi koji su od njih učili. Tužitelj je najviše obavljao poslove u [adresa], a imao je 15-20 podređenih koji su radili prodaju robe. Tužitelj je radio naručivanje robe, brinuo o količini i snižavanju cijena te organizirao ljude. Postoji potreba za tim poslovima, jer i dalje postoje dućani. Nije mu poznato da su bile potrebne mjere štednje. Nije bilo govora o reorganizaciji. Osnivač mu je rekao da sluša HU koji je rekao da mora dati otkaz tužitelju zbog gubitka povjerenja te je odvjetnik Stanković ponudio sporazumni raskid, ili će u protivnom podnijeti kaznenu prijavu. Ne zna zašto su optuženi kao kriminalna organizacija, jer nisu naveli dokaze. Nakon sastanka došlo je do otkaza više djelatnika. Sada te poslove obavljaju sestre CU i neki djelatnici iz Italije, a postoje brendovi Terranova, Calliope i Rinascimneto. Reorganizacija je bila fiktivna. Trgovina u [adresa] je zatvorena 2017., a 2018. je bilo skladište i ured u kojem je tužitelj davao zadatke i radio kontrolu za ostale dućane. Raskid servisnog ugovora između tuženika i Ša nije osporavao, jer iako je bio fiktivni, osnivač mu je rekao da potpiše. CU mu je osobno rekla da radi poslove tužiteljevog radnog mjesta. Djelatnici iz Italije te poslove rade bez ugovora i kontrole. Po servisnom ugovoru neke poslove obavlja po Grčkoj, Italiji, Makedoniji, Crnoj Gori i BIH. Bilo je više voditelja prodaje te poslove sada obavljaju djelatnici iz Hrvatske i Italije.

25. Svjedok ĐU iskazao je da je bio rukovoditelj prodaje kod tuženika od 2003. pa do 2008. te mu je prestao rad kao i u slučaju tužitelja. Radili su analize, savjetovanja, sniženja, promocije te su upravljali djelatnicima. U dućanima se ne može obavljati prodaja bez njihovih poslova. Nije bilo potrebe za reorganizacijom, a nije bilo žalbi na njihov rad. Njihovi podređeni djelatnici bili su prodavači i sve je dobro funkcioniralo. Nuđen je sporazumni raskid te je navedeno da su radili nečasne radnje. Nakon što su odbili potpisati sporazumni, uslijedila je reorganizacija te su dobili otkaze. Dućan ne može funkcionirat bez posla koji je obavljao. Sada rade drugi ljudi na njihovim poslovima, te je čuo da rade neki ljudi iz Italije, a neki iz Hrvatske.

26. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka MU u dijelu iz kojeg proizlazi kako je nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelja i dalje postojala potreba za obavljanjem njegovih poslova, budući je Odlukom tuženika od 27. srpnja 2018. radno mjesto tužitelja ukinuto. Da je došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova rukovoditelja prodaje i skladišta na kojem je bio zaposlen tužitelj razvidno je i iz Dopisa TEDDY S.p.A. od 28. lipnja 2018. (list 34. spisa) kojim je TEDDY S.p.A. dana 28. lipnja 2018. s tuženikom raskinuo Ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. temeljem kojeg ugovora je tužitelj i obavljao poslove svog radnog mjesta. Činjenica što su i nakon otkazivanja Ugovora o radu tužitelja dućani u Hrvatskoj nastavili s poslovanjem, ne osporava prethodno navedeni zaključak o prestanku potrebe za obavljanjem predmetnih poslova, jer je upravljanje tim dućanima preuzeo zakonski zastupnik tuženika.

27. Nije prihvaćen niti iskaz tužitelja kako je predmetna reorganizacija bila fiktivna, budući su na temelju Odluke tuženika od 27. srpnja 2018. ugovori o radu otkazani i UU i ĐU, ostalim izvršiteljima na radnom mjestu rukovoditelja prodaje i skladišta, kao i MU, direktoru, i AU, zamjeniku direktora.

28. Iskaze svjedoka MU i ĐU kako na poslovima tužitelja rade neki drugi ljudi, sud ocjenjuje paušalnim, jer se na temelju njihovih iskaza nije moglo utvrditi o kojim se točno radnicima radi, i koje točno poslove oni obavljaju.

29. Autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta.

30. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tuženik u vidu svog ovlaštenja iz čl. 12. Pravilnika o radu da samostalno utvrđuje svoj organizacijski ustroj, organizacijske cjeline i njihove dijelove, strukturu i broj radnika Odlukom od 28. srpnja 2018. ukinuo radno mjesto tužitelja. Navedenu odluku donio je nakon analize svih segmenata poslovanja, a posebno nakon što je TEDDY S.p.A. dana 28. lipnja 2018. raskinuo Ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. temeljem kojeg ugovora je tužitelj i obavljao poslove rukovoditelja prodaje i skladišta, a tuženik pružao usluge u vrijednosti od 700.000,00 eur. Da je kod tuženika došlo do pada prihoda vidljivo je i iz Bonitetnog izvješća za tuženika za 2018. iz kojeg proizlazi da je tuženik u odnosu na 2017. imao pad prihoda od 17% (u 2017. imao je ukupne prihode od 102.944,60 kuna i neto dobit od 2.334,300 kuna, a u 2018. prihod od 85.991,300 kuna i neto dobit od -824.400,00 kuna). Uslijed navedenih okolnosti, tuženik je radi financijske održivosti srezao troškove i reorganizirao poslovanje, što je, između ostalog, učinio i ukidanjem radnog mjesta tužitelja. Poslove upravljanja dućanima u Hrvatskoj preuzeo je zakonski zastupnik tuženika.

31. E-mail korespondencija na koju je tijekom postupka upirao tužitelj u prilog svojih tvrdnji kako je tuženik njega i ostale radnike kojima je otkazao ugovor o radu optuživao za kriminalne radnje i od njih zahtijevao davanje otkaza, sud nije posebno cijenio. To stoga što se navedena e-mail korespondencija odnosi na komunikaciju ŽU, direktora trgovačkog društva TEDDY S.p.A., naručitelja i primatelja usluga iz raskinutog Ugovora o pružanju usluga od **.**.2013., HU, direktora trgovačkog društva TITANTEX s.r.l., servisnog društva čija je ugovorna obveza bila savjetovati tuženika u korporativnim sporovima i MU, tadašnjeg direktora tuženika, pružatelja usluga iz raskinutog Ugovora o pružanju usluga od 25. veljače 2013. i njihove međusobne odnose, a ne na predmet ovog spora. Za predmet ovog spora bilo je odlučno utvrditi da je došlo do raskida ugovora temeljem kojeg je tužitelj obavljao poslove svog radnog mjesta, a što je tijekom ovog postupka utvrđeno, dok se razlozi za raskid istog tiču ugovornih strana.

32. Za istaknuti je i da se jedino e-mail od 25. srpnja 2018. odnosi na tužitelja te je istim e-mailom tužitelj obaviješten kako naručitelj TEDDY S.p.A. ne namjerava povjeriti tuženiku bilo kakvu uslugu za narednih nekoliko godina, slijedom čega će sve radne pozicije tuženika koje su bile povezane s ugovorom o uslugama morati biti eliminirane, a što uključuje i radno mjesto tužitelja. Dakle, i iz navedenog e-maila je razvidno da je tuženik radi očuvanja financijske stabilnosti imao opravdani razlog za provođenje reorganizacije poslovanja.

33. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik uslijed raskida Ugovora o pružanju usluga od 25. veljače 2013. s TEDDY S.p.A. i nastavno pada prihoda, a sve s ciljem smanjenja troškova i poboljšanja poslovanja, u okviru svog autonomnog prava da proces rada organizira na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, opravdano utvrdio da je iz organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova rukovoditelja prodaje i skladišta na kojem je bio zaposlen tužitelj. Nastavno na navedeno proveo je reorganizaciju poslovanja na način da je, između ostalog, ukinuo radno mjesto tužitelja, a preostale poslove preraspodijelio na druge radnike. Tuženik je, dakle, imao opravdani razlog za otkaz u smislu čl. 115. st. 1. alineja 1. ZR-a.

34. Na radnom mjestu rukovoditelja prodaje i skladišta uz tužitelja su bili zaposleni još dva radnika, KU i ĐU, kojima je tuženik također otkazao ugovore o radu zbog ukidanja radnog mjesta, pa nije bilo mjesta primjeni čl. 115. st. 2. ZR-a.

35. Iz podataka HZMO-a proizlazi da radnik DU nikada nije bio radnik tuženika, slijedom čega nisu osnovani navodi tužitelja kako je nakon donošenja Odluke o otkazu na njegovo radno mjesto zaposlen navedeni radnik.

36. Iz svega prethodno obrazloženog proizlazi da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu, slijedom čega je ista odluka dopuštena. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu i Odluke tuženika kojom se odbija njegov zahtjev za zaštitu prava od 17. rujna 2018. S obzirom da je Odluka o otkazu dopuštena, nije sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a bilo uvjeta niti za vraćanje tužitelja na posao, pa je i taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

37. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) tuženiku su priznati troškovi jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (250 bodova prema Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14., dalje u tekstu: OT/12/) što uz vrijednost boda od 2,00 eur s PDV-om od 25% iznosi 625,00 eur, kojem iznosu je valjalo pribrojati troškove sudskog tumača za talijanski jezik u iznosu od 87,50 eur, pa je tuženiku na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 712,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

38. Tuženiku nisu priznati troškovi sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu, jer mu isti troškovi nisu niti nastali. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 106,18 eur sa zatraženim kamatama valjalo je odbiti kao pod točkom III. izreke presude.

39. Tužitelj je izgubio u sporu pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen i njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

40. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 27. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika