Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-99/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, OIB: 664861822714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, protiv tuženika RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Dejanu Đeriću iz Bjelovara, radi stjecanja bez osnove, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Koprivnici Maje Vidović Korošec i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Tamare Košanski, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da postoji tražbina tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, OIB: 664861822714, prema tuženiku RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 22.411,66 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, isplaćenog na temelju Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/2011-38 od 17. prosinca 2012., potvrđene Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-2611/2013-2 od 26. studenog 2013., koje su ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1049/2014-2 od 24. siječnja 2017..

II. Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu obrane, OIB: 664861822714, na temelju pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-10/2017-24 od 26. veljače 2019., potvrđene Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 995/2019-2 od 14. prosinca 2021., u iznosu od 13.404,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Prebijaju se tražbine tužiteljice i tuženika iz točke I. i II. izreke ove presude te se sudi:

Nalaže se tuženiku PC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, isplati iznos od 9.007,48 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2022. i to do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku PC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 2.223,90 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 27. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 21. prosinca 2020. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 243.317,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2020. do isplate.

1.1. U tužbi se navodi da je presudom Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/2011-38 od 17. prosinca 2012. naloženo tamo tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju, ovdje tuženiku, isplati bruto iznos od 134.929,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama i naknadi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 66.125,00 kn. Presuda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-2611/2013-2 od 26. studenog 2013.

1.2. Navodi se da je tuženik svoje potraživanje temeljem citirane pravomoćne presude u cijelosti naplatio u ovršnom postupku 19. svibnja 2014. te je za njegovu korist prenesen iznos od ukupno 243.317,77 kn koji se odnosi na cijelu dosuđenu tražbinu po presudi u bruto iznosu u glavnom dijelu s troškovima i kamatama i to: na ime neto primanja 77.552,17 kn, na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje 20.239,43 kn, na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje II. stup 6.746,49 kn, na ime poreza i prireza na dohodak 30.391,53 kn, zatezne kamate na bruto glavnicu 82.263,15 kn, na ime troškova parničnog postupka 26.125,00 kn.

1.3. U tužbi se navodi da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1049/2014-2 od 24. siječnja 2017. prihvaćena revizija Republike Hrvatske i ukinute su citirane presude suda I. stupnja i suda II. stupnja te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.4. Navodi se da je u ponovljenom postupku presudom Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-10/2017-24 od 26. veljače 2019. utvrđeno da tužitelju, ovdje tuženiku, pripada pravo zadržati novčani iznos od 68.334,42 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama, dok je s ostatkom tužbenog zahtjeva do iznosa od 134.929,62 kn odbijen, a tuženik je na navedenu presudu podnio žalbu.

1.5. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima te smatra da joj je tuženik dužan vratiti cjelokupni iznos koji je primio po presudi Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/2011-38 od 17. prosinca 2012. s obzirom da je ista ukinuta te je donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske otpala osnova temeljem koje je izvršena naplata, a tuženikova imovina je povećana za taj bruto iznos.

1.6. Navodi se da tuženik unatoč primljenom zahtjevu za mirno rješenje spora nije podmirio dugovanje niti sklopio nagodbu pa tužiteljica u tužbi predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 243.317,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2020. godine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je između stranaka u tijeku postupak pred ovim sudom u predmetu broj Pr-10/2017 i to ponovljeni postupak nakon ukidne revizijske odluke koji nije pravomoćno okončan.

2.1. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

2.2.Tuženik navodi da nije primio utuženi bruto iznos već samo neto iznos, a ostatak do visine bruto iznosa uplaćen je na račun HZMO na ime doprinosa i Ministarstvu financija na ime poreza i prireza.

3. Na suglasni prijedlog stranaka sud je rješenjem broj P-352/2020-8 od 14. rujna 2021. odredio zastoj postupka do 15. studenog 2021.. Također je rješenjem od 17. prosinca 2021. određen zastoj postupka, a rješenjem od 16. ožujka 2022. nastavak postupka.

4. Podneskom od 24. siječnja 2022. tuženik je istaknuo prijeboj za bruto iznos od ukupno 68.334,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom, na temelju presude Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-10/2017-24 od 26. veljače 2019., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-995/2019-2 od 14. prosinca 2021..

4.1. U podnesku od 16. studenoga 2024. tuženik je naveo da njegovo potraživanje, prema izračunu koji je dostavila tužiteljica, a koji tuženik ne osporava, iz ponovljenog postupka iznosi ukupno 13.404,18 eura.

5. Rješenjem broj P-166/2022-19 od 6. ožujka 2023. određen je prekid postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev- 1308/2021 s tim da će se postupak nastaviti kada Vrhovni sud Republike Hrvatske donese odluku u predmetu broj Rev-1308/2021 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.

6. Rješenjem broj P-166/2022-21 od 24. siječnja 2024. riješeno je da se nastavlja postupak u ovom parničnom predmetu nakon što je u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1308/2021 donijeto rješenje Rev-1308/2021-2 od 4. listopada 2022. iz kojeg proizlazi da poslodavac nije ovlašten u slučaju plaćanja poreza, prireza i doprinosa po osnovi koja je kasnije otpala zahtijevati od radnika povrat plaćenih iznosa.

7. Tužiteljica je podneskom od 16. travnja 2024. specificirala tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu iznosa od 18.223,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2020. do isplate, a u obrazloženju navodi da od tuženika nakon zauzetog pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske potražuje samo iznos isplaćen po osnovi neto iznosa. Tužiteljica je u navedenom podnesku predložila tuženiku sklapanje sudske nagodbe prema kojoj bi tuženiku dopustila plaćanje iznosa od 10.916,35 eura u 12 mjesečnih rata a s osnova troškova postupka potraživala trošak jedne parnične radnje.

7.1. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila u podnesku od 12. studenog 2024., nakon novog izračuna zbog uočenih grešaka u ranijem obračunu kojim također traži isplatu iznosa od 18.223,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2020. do isplate, a u tom podnesku predložila je tuženiku sklapanje sudske nagodbe prema kojoj bi tuženiku dopustila plaćanje iznosa od 9.007,49 eura u 12 mjesečnih rata a s osnova troškova postupka potraživala bi trošak jedne parnične radnje.

8. Tuženik nije pristao na sklapanje sudske nagodbe. Tuženik se tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, a u podnesku od 16. studenog 2024. naveo je da tužiteljici stavlja u prijeboj iznos od 13.404,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

9. Tijekom dokaznog postupka pročitan je spis ovoga suda poslovni broj Pr-10/2017 (ranije P-668/11), pročitane su priložene isprave: Presuda Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/11-38 od 17. prosinca 2012. (str. 4- 9), presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 2611/13-2 od 26. studenog 2013. (str. 10-12), zahtjev za izravnu naplatu (str. 13-14), potvrda Ministarstva financija Porezne uprave, PU Koprivnica, Ispostava Đurđevac od 1. travnja 2014. (str. 15), izvršen je uvid u obračun obveza iz plaće u ovršnom postupku za 2007., 2008. i 2009. godinu (str.16-20), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 21), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 22-23), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od 28. travnja 2017. (str. 24-27), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1049/2014-2 od 24. siječnja 2017. (str. 28-30), presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-10/2017-24 od 26. veljače 2019. (str. 31-42), prilog (str. 43-47), zahtjev za mirno rješenje spora od 26. ožujka 2020. s prilogom (str. 48-52), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 57-91), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 96-97), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 131-139), dopis Ministarstva obrane, očitovanje i obračun potraživanja, izračun, izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 146-155), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 159-190), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 195-206), izvršen je uvid u priloge tužiteljice dopis Ministarstva obrane, očitovanje i novi obračun potraživanja (str. 214-221).

10. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

11. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

12. Između stranaka nije bilo sporno da je Presudom Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/2011-38 od 17. prosinca 2012., koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-2611/2013-2 od 26. studenog 2013., naloženo ovdje tužiteljici da ovdje tuženiku isplati bruto iznos od 134.929,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškove postupka u iznosu od 26.125,00 kn.

13. Također nije sporno da je radi namirenja tražbine koja mu je dosuđena citiranom pravomoćnom presudom ovdje tuženik pokrenuo ovršni postupak podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu te je njegova tražbina na temelju citirane ovršne isprave namirena u cijelosti.

14. Nesporno je da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1049/2014-2 od 24. siječnja 2017. ukinute citirane - Presuda Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/2011-38 od 17. prosinca 2012. i Presudom Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 2611/2013-2 od 26. studenog 2013. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Nesporno je da je u predmetu ovog suda broj Pr-10/2017 u ponovljenom postupku nakon ukidne revizijske odluke Općinski sud u Koprivnici donio Presudu broj Pr-10/2017-24 od 26. veljače 2019., koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-995/2019-2 od 14. prosinca 2021., kojem je utvrđeno da tamo tužitelju PC pripada pravo zadržati novčani iznos od 68.334,42 kn bruto, koji mu je isplaćen za prekovremene sate rada temeljem pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/2011-38 od 17. prosinca 2012., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od: 9.794,61 kn bruto od 15.10.2007. do isplate, na iznos od 333,15 kn bruto od 15.11.2007. do isplate, na iznos od 3.864,54 kn bruto od 15.12.2007. do isplate, na iznos od 8.169,88 kn bruto od 15.2.2008. do isplate, na iznos od 3.944,08 kn bruto od 15.3.2008. do isplate, na iznos od 3.944,08 kn bruto od 15.4.2008. do isplate, na iznos od 3.944,08 kn bruto od 15.5.2008. do isplate, na iznos od 4.426,80 kn bruto od 15.6.2008. do isplate, na iznos od 4.426,80 kn bruto od 15.7.2008. do isplate , na iznos od 4.426,80 kn bruto od 15.9.2008. do isplate, na iznos od 4.426,80 kn bruto od 15.10.2008. do isplate, na iznos od 4.426,80 kn bruto od 15.11.2008. do isplate, na iznos od 4.426,80 kn bruto od 15.12.2008. do isplate, na iznos od 4.426,80 kn bruto od 15.1.2009. do isplate te na iznos od 3.352,40 kn bruto od 15.4.2009. do isplate, kao i parničnih troškova u iznosu od 13.232,31 kn te je naloženo PC isplatiti Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.438,06 kn.

16. Tužiteljica taži da joj tuženik vrati neto iznos koji je primio na temelju osnove koja je kasnije otpala – citirane ovršne isprave pravomoćne Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/2011-38 od 17. prosinca 2012., na temelju koje je provedena ovrha u korist tuženika.

17. Sporan je osnov tužbe. Naime, tuženik smatra da nije dužan vratiti iznos koji mu je isplaćen na temelju citirane Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/11-38 od 17. prosinca 2012., koja je ukinuta povodom revizije. Tuženik se je tijekom postupka pozvao na praksu Europskog suda za ljudska prava odnosno na pravni stav iz presude R protiv Republike Hrvatske broj 679/11 od 2. travnja 2015. i smatra da tužiteljici nije dužan vratiti iznos koji je naplatio po pravomoćnoj ukinutoj presudi, navodeći da bi mu vraćanjem naplaćenog iznosa bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.

18. Tužiteljica je tijekom postupka dostavila matematički izračun koji tuženik nije osporio i na temelju istog je tuženik precizirao prijebojni zahtjev podneskom od 16. studenog 2024.

18.1. Također, tuženik je za slučaj da sud ne odbije tužbeni zahtjev predložio donošenje presude kojom će se utvrditi da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 22.411,66 eura, utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od od 13.404,18 EUR, te da se navedene tražbine stranaka prebijaju.

19. Iz izračuna Ministarstva obrane, Službe za operativne financijske poslove od 7. studenog 2024. proizlazi da je u tablici 1. prikazan obračun po presudi iz postupka Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-10/2017 od 26. veljače 2019. bez troškova postupka, u tablici 2. prikazani su plijenjeni iznosi po presudi Općinskog suda u Koprivnici broj P-668/2011 od 17. prosinca 2012. bez troškova postupka, a u tablici 3. prikazana je razlika koju u nastavku prati tablica 4. sa sumarnim prikazom glavnice doprinosa, poreza, prireza i neto iznosa s kamatama, a u tablici 5. je prikazana razlika troškova postupka.

19.1. Iz navedenog izračuna proizlazi da je ukupna razlika po predmetnim presudama u korist MORH-a 12.595,51 eura i to prema sljedećim stavkama: a) ukupna razlika doprinosa za mirovinsko osiguranje I. stup 2.977,73 eura (MIO 1.767,74 eura glavnica, zakonske zatezne kamate 517,70 eura, procesne kamate (od 30.3.2020. do 22.1.2022.) 692,33 eura;

b) ukupna razlika doprinosa za mirovinsko osiguranje II. stup 0,00 eura; c) ukupna razlika poreza i prireza s kamatama 2.877,73 eura (porez i prirez 2.452,64 eura glavnica, zakonske zatezne kamate 0,00 eura, procesne kamate (od 30.3.2020. do 22.1.2022.) 425,09 eura;

d) ukupna razlika neto iznosa s kamatama 6.740,05 eura: neto 4.615,62 eura glavnica, zakonske zatezne kamate 203,85 eura, procesne kamate (od 30.3.2020. do 22.1.2022.) 1.920,58 eura

e) ukupna razlika troškova postupka s procesnim kamatama 2.267,44 eura. Proizlazi da je prema rješenju ovog suda broj P-668/2011 od 17. prosinca 2012. dana 19. veljače 2015. plijenjeno ukupno 3.467,38 eura na ime parničnih troškova bez zakonskih zateznih kamata, a prema rješenju ovog suda broj Pr-10/2017 od 26. veljače 2019. dosuđeno je u korist ovdje tuženika 1.756,23 eura na ime parničnih troškova bez zakonskih zateznih kamata te je istom presudom dosuđeno da ovdje tuženik naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 190,86 eura bez zakonskih zateznih kamata.

19.2. Iz izračuna Ministarstva obrane proizlazi da su procesne kamate obračunate na temelju čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima od dana zaprimanja zahtjeva za mirno rješenje spora (30.3.2020.) do dana izjave o prijeboju (24.1.2022.) i to na ukupnu razliku doprinosa, poreza, prireza i neto iznosa po presudama iz prvog i ponovljenog postupka.

20. Odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) i to st. 1. propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema st. 3. citiranog članaka obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

21. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. Tuženik je znao da je u predmetu Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/2011, tamo tuženica Republika Hrvatska protiv Presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-2611/2013-2 od 26. studenog 2013., kojom je potvrđena Presuda Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/2011-38 od 17. prosinca 2012., podnijela pravovremenu reviziju 31. siječnja 2014. i u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu tuženik, koji je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku, morao je znati da postoji mogućnost da uvažavanjem tog izvanrednog pravnog lijeka njegova pravna osnova otpadne.

22.1.Prema ocjeni suda u konkretnom slučaju nije primjenjiva praksa Europskog suda za ljudska prava u predmetu Solomun protiv Hrvatske.

22.2. Ako bi sud prihvatio stajalište tuženika, proizlazi da bi institut stjecanja bez osnove izgubio smisao u odredbi čl. 1111. st. 3., dakle u slučaju da je osnova kasnije otpala, te bi stranke došle u neravnopravni položaj jer bi u konkretnom slučaju tuženik mogao zadržati novčani iznos koji mu je pripao na temelju pravomoćne presude koja je kasnije ukinuta povodom izvanrednog pravnog lijeka, a za čije podnošenje je tuženik znao u vrijeme pokretanja ovrhe.

23. Između stranaka nije bio sporan konačni matematički izračun uzajamnih tražbina, kako on proizlazi iz izračuna Ministarstva obrane, Službe za operativne financijske poslove od 7. studenog 2024..

24. Na temelju analize svih provedenih dokaza, sud je utvrdio postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 22.411,66 eura (stanje na dan izjave o prijeboju 24. siječnja 2022.), primjenom odredbi čl. 1111. ZOO-a, kao iznosa koji je stečen po osnovi koja je kasnije otpala odnosno neto iznos koji je isplaćen tuženiku u postupku ovrhe - prisilne naplate na temelju Presude Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu broj P-668/2011-38 od 17. prosinca 2012., potvrđene Presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 2611/2013-2 od 26. studenog 2013., a koja je odluka kasnije ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1049/2014-2 od 24. siječnja 2017. godine. Stoga je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

25. Primjenom odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a sud je utvrdio postojanje prijebojne tražbine tuženika prema tužiteljici na temelju Presude Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-10/2017-24 od 26. veljače 2019., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-995/2019-2 od 14. prosinca 2021., u iznosu od 13.404,18 eura na dan 24. siječnja 2022. (dan izjave o prijeboju).

26. Nakon što je izvršen prijeboj tražbina sa stanjem na dan 24. siječnja 2022., utvrđena je preostala tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 9.007,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. siječnja 2022. do isplate te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati navedeni iznos, kako je to presuđeno u točki III. izreke ove presude.

27. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

28. Parnični troškovi tužiteljice utvrđeni su u iznosu od 4.500,00 EUR, prema troškovniku (str. 232) i primjenom odredbe čl. 163. ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 26.3.2020. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. Tbr. 7. točka 1. u vezi Tbr. 32.), za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 5. veljače 2021., 16. travnja 2024., 20. svibnja 2024. i 12. studenog 2024. u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), za zastupanje na ročištima 14. rujna 2021., 5. srpnja 2022. i 13. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.).

29. Sud je o troškovima postupka odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a te je naložio tuženiku naknaditi tužiteljici dio parničnih troškova razmjerno uspjehu u parnici.

29.1. Sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela s ukupno 74,71 % tužbenog zahtjeva (prema visini konačnog tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela sa 49,42 %, no sud je uzeo u obzir činjenicu da tuženik osporava i osnov tražbine, a tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom pa je ukupni uspjeh tužiteljice u postupku 74,71 %) pa je uspjeh tuženika u postupku 25,29 %. Kad se od uspjeha tužiteljice oduzme postotak u kojem je tuženik uspio u postupku dolazi se do 49,42 % (74,71 – 25,29) i kad se navedeno pomnoži s iznosom troškova tužiteljice od 4.500,00 eura, dolazi se do iznosa od 2.223,90 eura, koji je iznos, primjenom odredbe čl. 154.a. ZPP-a, tuženik dužan naknaditi tužiteljici s osnova troškova postupka.

30. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 155. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Koprivnici, 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, na broj P-DO-42/2020.

2. Odvjetnik Dejan Đerić, Bjelovar