Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-657/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Mariani Pilat Rudan i dr., odvjetnicima u Poreču, protiv tuženika AF (pok. ĐF), nepoznata boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici Mileni Matošević Brajković, odvjetnici u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, njegovog punomoćnika i privremene zastupnice tuženika, 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine i to suvlasničkog dijela tuženika 2/10 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. II Tužitelj se ovlašćuje na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, zatražiti i izvršiti uknjižbu prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika, ukupno 2/10 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su tuženik, pored još i ranije tuženika ad2 ŽF (pok. ĐF) i ad3 ĐF (pok. ĐF) (u odnosu na koje je ranije tijekom postupka tužba odbačena rješenjima posl. br. 30 P-657/2023-20 od 09. veljače 2024. i posl. br. 30 P-657/2023-25 od 18. ožujka 2024.), te ranije tuženice ad5 GFN (u odnosu na koju je ranije tijekom postupka donesena djelomična presuda na temelju priznanja posl. br. 30 P-657/2023-14 od 29. studenog 2023.) - upisani kao suvlasnici nekretnine navedene u izreci ove presude, međutim ista da je oduvijek bila u posjedu njegove obitelji, odnosno najprije njegovog djeda pok. UF, onda oca tužitelja pok. UF iz [adresa] koji je umro 1984., a zatim njegove majke LF koja je umrla 2015., a od njezine smrti rečena nekretnina da je u posjedu njezinog pravnog slijednika, odnosno tužitelja. Kao i njegovi pravni prednici tužitelj da je predmetnu nekretninu neprekidno posjedovao kao njezin jedini gospodar, obrađivao ju kao vrt, budući se ista nalazi u selu [adresa] i udaljena je 50 metara od ostalih nekretnina u posjedu i vlasništvu tužitelja. Tužitelj i njegovi prednici da predmetnu nekretninu drže u posjedu više od 60 godina, pa kako je njegov posjed samostalan i pošten neprekidno dulje od 20 godina, tužitelj da ju je stekao u vlasništvo dosjelošću. Slijedom izloženog, a na temelju odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je vlasnik iste, te zatražiti i izvršiti uknjižbu prava vlasništva u svoju korist u zemljišne knjige po pravomoćnosti presude.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik po privremenoj zastupnici osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te predlaže isti odbiti.

3. U dokaznom postupku pročitano je: izvadak iz zemljišne knjige (str. 5), izvod iz katastarskog plana (str. 6-10), izvod iz posjedovnog lista (str. 11), proveden je uviđaj na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], uz sudjelovanje mjerničnog vještaka, saslušani su svjedoci HF, OF, BF i RF, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja sukladno odredbi čl. 265. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama nije sporno da na nekretnini koja je predmetom ovog postupka dolazi kao suvlasnik u zemljišnim knjigama upisan tuženik, na način kako se to tvrdi u tužbi, a tako proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 5).

6. Sporno je i odlučno u ovom postupku zapravo jesu li prednici tužitelja bili samostalni i pošteni posjednici sporne nekretnine, odnosno je li tužitelj samostalan i pošteni posjednik iste.

6.1. U tom je kontekstu sporno i jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju zakona, odnosno dosjelošću.

7. Iz provedenih je dokaza, uviđaja uz sudjelovanje mjerničnog vještaka - čiji nalaz i mišljenje sud cijeni kao potpun, razumljiv i u skladu s pravilima struke, te ga stoga prihvaća u cijelosti - utvrđeno da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi zapuštena livada, dijelom obrasla u niže raslinje, sa sjeverne, južne i istočne strane omeđena suhozidom, dok sa zapadne strane da joj fizička međa nije vidljiva, jer s te strane graniči s k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] s kojom čini blok (jedinstvenu uporabnu cjelinu), koji je sa svih strana omeđen suhozidom.

8. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a čije iskaze sud cijeni u cijelosti vjerodostojnim, jer nisu drugim u postupku provedenim dokazima dovedeni u pitanje, pa je stajalište suda da ih treba cijeniti vrijednosno pozitivno - utvrđeno je da je u posjedu predmetne nekretnine prije tužitelja bio njegov otac ZF, koji je umro 1984., a nakon njega njegova supruga LF, majka tužitelja, koja je umrla 2015. godine. Predmetnu nekretninu otac tužitelja da je naslijedio od svog oca.

8.1. Te iskaze potvrđuje i tužitelj, koji tvrdi da je predmetnu nekretninu njegov otac naslijedio od svog oca ZF, još u vrijeme dok tužitelj nije bio rođen (tužitelj je rođen 1955.).

9. Iz tako provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj, a posredstvom i svojih pravnih prednika, u kontinuiranom, samostalnom posjedu sporne nekretnine svakako više od 60 godina (razdoblje od 1955.).

10. Predmetom ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva je i pravni institut dosjelosti na kojem tužitelj, a isti je pravni slijednik ZF, od ZF i LF, i zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve propisane pretpostavke. U konkretnom slučaju tužitelj je računajući i svoje pravne prednike u posjedu predmetne nekretnine više od 20 godina, pa se kao mjerodavna može primijeniti odredba čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/14 dalje ZV) prema kojoj samostalni posjednik nekretnine, kojemu je posjed barem pošten, stječe istu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

11. Prema čl. 11. st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se predmnijevaju, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno.

12. Slijedom svega navedenog, tužitelj je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine koja je predmetom postupka.

13. Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona, a tu spada i dosjelost i nasljeđivanje, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa je sukladno istoj, a temeljem gore navedenog odlučeno kao u izreci.

14. Kako tužitelj nije tražio trošak, a uspio je u postupku, već je trošak zatražila privremena zastupnica tuženika (a o njemu će biti odlučeno posebnom odlukom po pravomoćnom okončanju ovog postupka) o istom nije ni odlučivano.

U Poreču, 27. siječnja 2025.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave.

Dna:

1. Tužitelj p.p.,

2. Tuženik, po privremenom zastupniku.