REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10434/2023-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, [adresa], koje zastupaju članovi Uprave GV i ĆVE, a njih punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Gabrijela Dominika Žimbreka, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ivana Tomljanovića, odvjetnika, 27. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj 196-95/2007 kojeg su tužitelj ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditor sklopili 23.2.2007., ovjeren 26.2.2007. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OV-3211/2007 koja glasi:
„…Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke.
Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“
II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 196-95/2007 kojeg su tužitelj ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditor sklopili 23.2.2007., ovjeren 26.2.2007. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OV-3211/2007 koja glasi:
„…u kunskoj protuvrijednosti…prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita.“
III. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. stavka 3. Ugovora o kreditu broj 196-95/2007 kojeg su tužitelj ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditor sklopili 23.2.2007., ovjeren 26.2.2007.g. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OV-3211/2007 koja glasi:
„…Kamate se obračuna u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF
Hypo Alpe-Adria Bank d.d.“ na dan plaćanja“.
IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. stavka 3. Ugovora o kreditu broj 196-95/2007 kojeg su tužitelj ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditor sklopili 23.2.2007., ovjeren 26.2.2007. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OV-3211/2007 koja glasi:
„…u kunskoj protuvrijednost…obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-
Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“
V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], OIB:14036333877 isplatiti tužitelju ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.133,50 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:
- Iznos od 1,42 EUR od 30.3.2007.;
- Iznos od 1,28 EUR od 1.3.2008.;
- Iznos od 6,34 EUR od 1.4.2008.;
- Iznos od 21,85 EUR od 31.10.2008.;
- Iznos od 5,55 EUR od 2.12.2008.;
- Iznos od 26,46 EUR od 5.1.2009.;
- Iznos od 29,67 EUR od 4.2.2009.;
- Iznos od 31,12 EUR od 2.3.2009.;
- Iznos od 27,12 EUR od 1.4.2009.;
- Iznos od 28,22 EUR od 30.4.2009.;
- Iznos od 22,04 EUR od 1.6.2009.;
- Iznos od 17,49 EUR od 2.7.2009.;
- Iznos od 18,7 EUR od 31.7.2009.;
- Iznos od 21,09 EUR od 2.9.2009.;
- Iznos od 20,89 EUR od 1.10.2009.;
- Iznos od 18,46 EUR od 4.11.2009.;
- Iznos od 23,01 EUR od 30.11.2009.;
- Iznos od 26,66 EUR od 31.12.2009.;
- Iznos od 31,85 EUR od 1.2.2010.;
- Iznos od 30,66 EUR od 1.3.2010.;
- Iznos od 37,7 EUR od 2.4.2010.;
- Iznos od 36,36 EUR od 3.5.2010.;
- Iznos od 38,97 EUR od 1.6.2010.;
- Iznos od 61,5 EUR od 1.7.2010.;
- Iznos od 56,86 EUR od 9.8.2010.;
- Iznos od 71,04 EUR od 1.9.2010.;
- Iznos od 66,14 EUR od 1.10.2010.;
- Iznos od 58,26 EUR od 3.11.2010.;
- Iznos od 74,88 EUR od 2.12.2010.;
- Iznos od 96,03 EUR od 31.12.2011.;
- Iznos od 81,06 EUR od 1.2.2011.;
- Iznos od 86,82 EUR od 1.3.2011.;
- Iznos od 80,13 EUR od 1.4.2011.;
- Iznos od 78,33 EUR od 29.4.2011.;
- Iznos od 109,64 EUR od 6.6.2011.;
- Iznos od 112,4 EUR od 1.7.2011.;
- Iznos od 126,37 EUR od 22.7.2011.;
- Iznos od 123,9 EUR od 1.9.2011.;
- Iznos od 110,6 EUR od 3.10.2011.;
- Iznos od 109,18 EUR od 2.11.2011.;
- Iznos od 108,15 EUR od 5.12.2011.;
- Iznos od 112,17 EUR od 30.12.2012.;
- Iznos od 120,02 EUR od 1.2.2012.;
- Iznos od 120,76 EUR od 1.3.2012.;
- Iznos od 116,94 EUR od 2.4.2012.;
- Iznos od 119,52 EUR od 3.5.2012.
- Iznos od 2409,89 EUR od 9.5.2012.;
pa sve do isplate, do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
VI. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 8. stavka 2. Ugovora o kreditu broj 196-95/2007 kojeg su tužitelj ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877 kao kreditor sklopili 23.2.2007.g., ovjeren 26.2.2007. kod javnog bilježnika Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod brojem OV-3211/2007 koja glasi:
„…U slučaju prijevremene otplate konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d.“.
VII. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 199,09 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 9.5.2012. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
VIII. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], OIB:14036333877 naknaditi tužitelju ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.680,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IX. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovom sudu 20. travnja 2021. tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je 23.2.2007. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 196-95/2007 (dalje: „Ugovor o kreditu“) na iznos od 33.931,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju tuženika za švicarski franak uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,25 % godišnje. Odredbom članka 2. Ugovora o kreditu određeno je da tuženik odobrava tužitelju kredit u iznosu od 33.931,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak važećem na dan korištenja kredita. Odredbom članka 3. Ugovora o kreditu određeno je kako redovna kamatna stopa iznosi 5,25% godišnje, koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugog akta tuženika. Odredbom članka 8. Ugovora o kreditu određeno je da korisnik može izvršiti konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 dana unaprijed i da je tu uplatu dužan izvršiti prema obračunu Banke. Nadalje, sukladno stavkom 2. istog članka Banka je ovlaštena u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, tuženik je u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu bio upisan pod tvrtkom: „HYPO ALPE-ADRIA-BANK dioničko društvo“ sa sjedištem u [adresa]. Trgovački sud u Zagrebu je Rješenjem poslovni broj Tt- 16/22619 od 11.7.2016. u sudski registar upisao promjenu tvrtke i promjenu odredbi statuta tuženika pod tvrtkom/nazivom Addiko Bank dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], u registarski uložak s MBS [matični broj subjekta], OIB 14036333877. Slijedom navedenog, tužitelj je kao tuženika naznačio ADDIKO BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, a sukladno aktualnim podacima iz sudskog registra.
1.1. Dalje tužitelj ističe da je iz Ugovora o kreditu razvidno da se radi o standardnom ugovoru o kreditu sklopljenom 2007. s valutnom klauzulom, odnosno ugovornom odredbom, prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita, te koji sadrži ugovornu odredbu prema kojoj je ugovorena kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora tj. tuženika. Dakle, o navedenim ugovornim odredbama nije se pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja Ugovora o kreditu niti su navedene odredbe vezane za egzaktan parametar i metodu izračuna takvih parametara, pa su iste odredbe uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama između banke, odnosno tuženika i tužitelja koja se u predmetnom odnosu nalazi u svojstvu potrošača.
1.2. Tužitelj još ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) presudom i rješenjem poslovni broj Revr 249/14 od 9.4.2015. potvrdio presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4.7.2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo kao posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
1.3. Također, tužitelj još ističe kako, osim odredbe o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi, predmetni Ugovor o kreditu sadrži i nepoštenu odredbu o valutnoj klauzuli, a vezano uz koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom Pž- 6632/2017 od 14.6.2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u švicarskom franku, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama tada važećeg Zakona o obveznim odnosima. Nadalje tužitelj ukazuje na obrazloženje predmetne presude, pa ukazuje da je ništetna ugovorna odredba dijela članka 2, članka 3., članka 4. i članka 6. Ugovora o kreditu, a kojima je tuženik ugovorio valutnu klauzulu i pravo na promjenu kamatne stope temeljem vlastite jednostrane odluke ili akta, a obzirom je isto utvrđeno u presudi i rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013., a koja je potvrđena presudom i rješenjem VSRH poslovni broj Revt 249/14 od 9.4.2015. te je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.6.2018.
1.4. Tužitelj u tužbi dalje elaborira o čl. 323. st. 1. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: „ZOO“), a obzirom je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata i valutne klauzule bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, navedene presude donesene su na temelju odredbe članka 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07 i dr.), a temeljem odredbi istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene. Obzirom na ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno više citiranim presudama, tužitelj ima pravo na podnošenje ovog restitucijskog zahtjeva u visini iznosa koje je isti pretplatio tuženiku, a tuženik stekao bez pravne osnove. Osim ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, predmetni Ugovor o kreditu sadrži i nepoštenu odredbu o izlaznoj naknadi u slučaju prijevremene otplate kredita. Naime, tužitelj je zbog izvršene prijevremene otplate kredita bio primoran tuženiku naknaditi naknadu u iznosu od 209,95 CHF kunske protuvrijednosti. Tužitelj smatra kako je potonja odredba Ugovora nepoštena obzirom na istu potrošač nije mogao utjecati niti se o istoj moglo pregovarati, obzirom je unaprijed formulirana u ugovoru slijedom čega uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Također, u odredbi članka 8. Ugovora nije utvrđena niti visina te naknade, zbog čega je ona i neodrediva. Slijedom navedenoga, tužitelj potražuje isplatu zbog ništetne odredbe Ugovora o kreditu u vidu naknade za prijevremenu otplatu. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 22.3.2023. (list 355-359 spisa) tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje ništetnost pojedinih dijelova odredbi Ugovora o kreditu 196-95/2007 te potražuje isplatu, a sve kako je pobliže navedeno u podnesku, sve uz naknadu parničnih troškova s pripadajućom zateznom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-294/14 jer je potrebno sagledati okolnosti svakog pojedinog slučaja. Ukazuje na relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača, koje se referiraju na nepoštene odredbe i smatra da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava jer zahtijeva isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete. Tuženik dalje elaborira razloge zbog kojih smatra da se u konkretnoj situaciji ne radi o nepoštenim ugovornim odredbama o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli i to u bitnom jer je tuženik u svemu postupao u skladu s kogentnim zakonskim odredbama te se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo i radnik banke je tužitelju objasnio sadržaj odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i značenje valutne klauzule i sve njene ekonomske posljedice. Povrh toga, tužitelju je i javni bilježnik objasnio značenje ugovornih odredaba, pravne posljedice, koje proizlaze iz Ugovora o kreditu te je Ugovor solemniziran tek nakon što se javni bilježnik uvjerio da su tužitelju sve odredbe jasne i razumljive i o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanje takvog Ugovora. Posebno naglašava da je upravo izbor tužitelja bio taj da se sklopi Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, obzirom je tuženik tada nudio i druge kreditne proizvode. Dalje tuženik izlaže o potrebi provođenja testa poštenja spornih ugovornih odredbi te obrazlaže način na koji se isti provodi kao i njegovo značenje te nemogućnost procjene kretanja CHF tečaja te naglašava svoje postupanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik se još u odgovoru na tužbu referira na odluku suda Europske unije C-186/16 od 20.9.2017. i mišljenje nezavisnog odvjetnika u tom predmetu, a daje i tumačenje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Revt-294/14 od 9.4.2015. o jasnoći, razumljivosti i uočljivosti odredbe o valutnoj klauzuli. Ukazuje na monetarno naslijeđe Republike Hrvatske prema kojem je korištenje valutne klauzule uvriježeno tijekom povijesti, ali i na koje je sve načine upozoravao potrošače na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Zaključno je istaknuo prigovor zastare imajući u vidu da je za stjecanje bez osnove primjenjiv opći zastarni rok od 5 godina i podnošenjem kolektivne tužbe zastara nije mogla biti prekinuta. Predlaže tužbu odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate.
3. U ovom je predmetu bila donesena presuda posl.br. P-3173/2021-29 od 29.3.2023. (list 373-391 spisa) kojom je utvrđeno da su ništetne odredbe čl. 6., čl. 2. st. 1., čl. 3. st. 3. i čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu broj 196-95/2007 te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.133,50 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose. Također je istom presudom utvrđeno da je ništetan dio odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj 196-95/2007 i naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 199,09 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose dok je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 993,93 eura i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.172,39 eura. Županijski sud u Zadru je rješenjem posl.br. Gž-627/2023-2 od 27.9.2023. (list 415-425 spisa) ukinuo presudu ovog suda posl.br. P-3173/2021-29 od 29.3.2023. u dijelu pod toč. I., II., III., IV., V., VI., VII. i IX. izreke i predmet u tom dijelu vratio ovome sudu radi održavanja novog prethodnog postupka uz obrazloženje da je sud prvog stupnja odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti tužitelja, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.
4. Sud je tijekom ponovnog postupka nanovo pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: presliku Ugovora o kreditu br. 196-95/2007 (list 9-13 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 15 spisa), dopis tužitelja od 31.3.2021. (list 16 spisa), presliku Obavijesti o prijevremenom zatvaranju kredita od 9.5.2012. (list 19 i 300 spisa), presliku Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. (list 42-43 spisa), presliku Odobrenja za smanjenje naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita od 24.4.2012. (list 112 spisa), kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 113-116 spisa), presliku izjave svjedoka GVE (list 117-121 spisa), Izvadak iz Odluke o visini aktivnih kamatnih stopa u poslovanju s građanstvom (list 275-276 spisa), Izvadak iz Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 277- 283 spisa), simulirani otplatni plan (list 289-290 spisa), presliku Obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 298 spisa), presliku Zahtjeva za prijevremenu konačnu otplatu kredita (list 299 spisa), pregled prometa za klijenta (list 302-308 spisa), specifikaciju uplata (list 310-311 spisa), otplatni plan (list 312-313 spisa), izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstva (list 314-315 spisa), a pročitano je i provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 320-326 spisa) te je saslušan tužitelj (list 360-361 spisa), a pročitana je i priložena sudska praksa te ostala dokumentacija (list 44-111, 122-167, 168-244, 248-270 i 344-349 spisa). Tuženik je podneskom od 19.4.2024. odustao od prijedloga za saslušanjima svjedoka ĐV, ŠV i BV te je predložio da sud pročita presliku izjave svjedoka BV (list 432-435 spisa), čemu se protivio tužitelj. Sud nije razmatrao pisanu izjavu svjedoka BV jer se svjedoci, sukladno čl. 243. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), saslušavaju usmeno na ročištu za glavnu raspravu.
4.1. Stranke su na ročištu 13.1.2025. izjavile da nemaju dokaznih prijedloga, pa je sud odlučio da se neće izvoditi daljnji dokazi i zaključio glavnu raspravu. Još prije, prilikom zaključenja prethodnog postupka, koji je prethodio ukinutoj odluci, ovaj sud je odbio dokaz saslušanjem javnog bilježnika Željke Horvat Pernar jer sud smatra da se tim dokazom ne bi utvrdilo relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari budući je sasvim neizvjesno da bi javni bilježnik mogao sjećati konkretnog ugovora i što je točno govorio tužitelju prilikom solemnizacije ugovora kad se radi o razdoblju od kojeg je prošlo više od 15 godina te kad se ima na umu činjenica da u obavljanju svog posla javni bilježnik ima veliki broj stranaka s kojima svakodnevno razgovara o raznim pravnim poslovima. Navedeno bi, kad se usporedi s poslom prvostupanjskog suca, koji piše ovu presudu, značilo da bi se sudac trebao sjećati svih pojedinosti saslušanja svjedoka i stranaka i sudskih rasprava nakon proteka vremenskog razdoblja od preko 15 godina i uzevši u obzir da svakodnevno ima veliki broj ročišta za sudski raspravu i saslušava niz svjedoka i stranaka u različitim pravnim situacijama. Navedeno je s aspekta prvostupanjskog suda u domeni nemogućeg, unatoč tome što prvostupanjski sudac, nakon izvedenog saslušanja i piše presudu te se tada prisjeti pojedinih radnji u postupku, međutim i u toj situaciji je potpuno sigurno da se nikakvih pojedinosti sudac ne može sjetiti protekom vremena od preko 15 godina. Za takvo bi sjećanje bio potreban kapacitet memorije koji, po mišljenju ovog suda, nadilazi kapacitet ljudskog mozga, uz uvažavanje svih specifičnosti svake pojedine osobe, pa se i u kontekstu izloženog ukazuje nesvrsishodnim izvođenje predloženog saslušanja radi čega je ovaj sud isti odlučio i odbiti te na taj način zaštiti načelo ekonomičnosti postupka i obvezu suda da u razumnom roku odluči o zahtjevu.
5. Na temelju provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, kako je navedeno u izreci presude. Za naglasiti je da je tužitelj ostao kod zahtjeva, kako je specificiran podneskom od 22.3.2023., a to je i zahtjev o kojem je sud odlučivao u presudi P-3173/2021-29 od 29. ožujka 2023. Budući je dio zahtjeva za isplatu iznosa od 993,93 € pravomoćno odbijen, o tom dijelu zahtjeva sud ovom presudom nije odlučivao.
6. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu 22.3.2023. (list 360-361 spisa) naveo da mu je kredit bio potreban za kupnju automobila za osobne potrebe, a nije vlasnik nikakvog obrta niti trgovačkog društva te da mu je kredit predložen u Auto salonu kao najpovoljniji te mu, prilikom sklapanja ugovora, nije ništa posebno pojašnjavano, već je rečeno da se to tako radi. Naveo je da je Ugovor, prije potpisivanja, pročitao, a kad su se anuiteti povećali, dobio je obavijest sa odlukama banke te je znao da to mora platiti. Iskazao je da je anuitete plaćao u banci na njihovom šalteru te je napomenuo da ga nitko nije ništa upozoravao vezano za rizike ovakvog kredita. Naveo je i da s bankom nije mogao pregovarati te je ugovor već prethodno bio pripremljen, a u odnosu na odredbu o prijevremenoj otplati kredita, naveo je da kod zaključenja ugovora o tome nije niti pomišljao, međutim, kad se anuitet povećao shvatio je da mu se više isplati kredit otplatiti. Naveo je da mu prilikom zaključenja ugovora ništa nije pojašnjavano o prijevremenoj otplati kredita te da nije pokušao utjecati na ugovorne odredbe predmetnog ugovora. Na upit da li je prilikom prijevremene otplate tražio da se naknada umanji, odgovorio je da mu je rečeno da toliko mora platiti.
7. Iskaz tužitelja sud cijeni iskrenim, logičnim i životno uvjerljivim, bez naznaka u držanju tužitelja tijekom iskazivanja da bi nešto lagao ili prešućivao radi čega je u cijelosti ocijenjen vjerodostojnim i kao takav je i prihvaćen.
8. Nesporno je da su tužitelj i prednik tuženika zaključili 23. veljače 2007. Ugovor o kreditu broj 196-95/2007 za kupovinu novog motornog vozila, u iznosu od 33.931,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate od 7 godina, uz redovnu kamatnu stopu od 5,25% dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Korisnik kredita otplaćuje kredit u 84 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 483,57 CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.
9. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, jesu li ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,25% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom kreditora, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF. Sporna je i valjanost odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.
10. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je, između ostalih i u odnosu na tuženika Addiko bank d.d. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.
11. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a.
12. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja, isti je djelomično osnovan glede potraživanja tužitelja u odnosu na preplaćene razlike na osnovu promjene kamatne stope. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske dao je objedinjeno pravno mišljenje broj: Su-IV-33/2022-2 o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022.
Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi:
„Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“
Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, a Zaključak iz prethodne točke odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“
13. Izloženo u konkretnoj situaciji znači da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Imajući na umu da je odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, vezano za ovdje tuženika, postala pravomoćna u odnosu na utvrđenje nepoštenim ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli po donošenju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., zastara je počela teći od tog dana, kao dana pravomoćnosti. Slijedom izloženog, u odnosu na potraživanje preplaćenih razlika s osnova valutne klauzule nije nastupila zastara potraživanja jer je tužitelj tužbu podnio unutar zastarnog roka 20.4.2021., dakle protekom roka od manje od 3 godine, pa je takav tuženikov prigovor u tom dijelu neosnovan.
14. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao što je ostvario korist i na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.
15. Što se tiče zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita valja navesti da iz iskaza tužitelja jasno i nedvojbeno proizlazi da niti o jednoj, pa tako ni o toj odredbi predmetnog Ugovora nije imao prilike pregovarati jer mu je Ugovor prethodno sastavljen i dan na potpis. Uostalom, opće je poznato da se u odnosu banke i klijenta banka uvijek postavlja kao jača strana, obzirom korisniku kredita daje novac na ime kredita, pa klijent ponudu, koja mu je prezentirana, može prihvatiti ili odbiti, a ne postavljati svoje uvjete o odredbama kredita. U tom smislu valja uputiti na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog on line 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020, koji glasi: "Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo. " Slijedom izloženog, odluke je ovog suda da se o predmetnoj odredbi nije uopće pregovaralo te ona nameće tužitelju potpuno neosnovano obvezu naplate u situaciji kada ranije od ugovorenog roka isplaćuje u cijelosti svoju obvezu, slijedom čega je takva odredba nepoštena, a stoga i ništetna.
16. Glede zastare tog dijela zahtjeva ponovo se upućuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020-2, koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Imajući tako na umu da je u konkretnoj situaciji predmetna odredba utvrđena ništetnom tek ovom presudom, nije nastupila zastara tog dijela potraživanja, a pozivom na gore citirano pravno shvaćanje najvišeg suda.
17. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu, koji se odnose na ugovaranje valute i na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata i razlike tečaja valute te naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 14.7.2022. (list 320-324 spisa) naveo da su Hypo Alpe – Adria Bank d.d. (pravni prednik ovdje tuženika) kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 23. veljače 2007. Ugovor o kreditu broj 196-95/2007 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:
- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 33.931,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja,
- ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,25 % godišnje na dan sklapanja Ugovora,
- prema otplatnom planu s prikazom promjena kamatnih stopa, dospijeće prve obveze bilo je 31. ožujka 2007., a sljedećih, svakog posljednjeg dana u mjesecu,
- otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hypo banke važećem za CHF na dan dospijeća/plaćanja. Kredit je isplaćen 27. veljače 2007., s kojim danom je srednji tečaj Hypo Alpe-Adria- Bank za valutu CHF iznosio 4,52500 kn za 1 CHF, pa je dakle ugovorni iznos od 33.931,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 153.537,78 kn.
17.1. Uvidom u otplatni plan s pregledom promjena kamatnih stopa, utvrđeno je kako je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa mijenjana kako slijedi:
- 5,25 % godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2007.
- 5,60 % godišnje od anuiteta s dospijećem 30. rujna 2007. do anuiteta s dospijećem 29. veljače 2008.
- 6,50 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2008. do anuiteta s dospijećem 30. studenog 2008. 6,80 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2008. do anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2008.
- 7,30 % godišnje od anuiteta s dospijećem 30. travnja 2009. do prijevremene otplate kredita 9. svibnja 2012.
Za odgovaranje na postavljeni zadatak, u Tabeli 1 nalaza daje se otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate, kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima:
- glavnica u iznosu od 33.931,00 CHF,
- fiksna stopa ugovornih kamata od 5,25 % godišnje,
te se usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova iskazuju razlike u visini obveza, i to:
- prvo se iskazuju razlike u visini anuiteta, koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate (stupac 'm' Tabele 1),
- zatim se te razlike iskazuju u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog kupovnog tečaja kreditora na dan korištenja kredita (stupac 'p' Tabele 1),
- konačno, iskazuju se razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja (stupac 'r' Tabele 1), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd' Tabele 1) pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan svake pojedine uplate i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita).
17.2. Što se tiče prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita, u skladu s čl. 8. navedenog ugovora, ista je moguća ukoliko o toj namjeri korisnik kredita obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke, a u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno odluci o naknadama banke. U skladu s dostupnom dokumentacijom, dana 9. svibnja 2012. tužitelj je prijevremeno otplatio kredit pri čemu je obračunana i naplaćena naknada za prijevremeni povrat u iznosu od 209,95 CHF odnosno, primjenjujući srednji tečaj banke za CHF (tečaj na dan 9. svibnja 2012.; 1,00 CHF = 7,14456 kn), 1.500,00 kn. Obavijest o prijevremenom zatvaranju od 9. svibnja 2012. vezano uz naplatu naknade za prijevremeni povrat (list 19 spisa). U nastavku nalaza, vještak daje očitovanje na okolnost visine štete koju je tuženik pretrpio uslijed tužiteljeve prijevremene otplate kredita, pri tome je uzeta u obzir sva dostupna dokumentacija.
17.3. U dokumentaciji spisa nisu dostupni podatci o količini kredita (iste vrste kao i predmetni kredit) koji su unutar tri mjeseca prije datuma prijevremenog povrata i tri mjeseca nakon navedenog dana bili prijevremeno otplaćeni i čija sredstva tuženik nije mogao dalje plasirati na tržište već je primljena sredstva bio primoran držati kod inozemnih banaka (Citibank i Deutsche Bank). Ovi podatci, u pravilu se traže kao potvrda činjenici da banka zaprimljena sredstva od prijevremene otplate po predmetnom kreditu nije mogla plasirati na tržište (po istim ili nekim drugim tržišnim uvjetima) već ih je transferirala dalje inozemnim bankama. Međutim, čak i slučaju da postoje takvi podatci, ne proizlazi zaključak o potpunoj nemogućnosti tuženika da zaprimljena novčana sredstva od tako zatvorenih kredita dalje plasira na tržište u relevantnom razdoblju promatranja, te će se eventualna šteta koja je nastala tuženiku uslijed prijevremenog povrata predmetnog kredita izračunat u dvije inačice, i to: Inačica 1 - ako je tuženik zaprimljena novčana sredstva mogao dalje plasirati na tržištu, kao razliku između kamatne stope koja bi se obračunavala da predmetni kredit nije prijevremeno otplaćen i kamatne stope koja bi se obračunavala na novoodobreni kredit s valutnom klauzulom u CHF u trenutku prijevremene otplate, a
Inačica 2 - ako tuženik zaprimljena novčana sredstva nije mogao dalje plasirati na tržištu. već je zaprimljena sredstva morao oročiti kod inozemnih banaka – Citibank i Deutsche Bank, šteta koja je nastala tuženiku uslijed držanja novčanih sredstava u valuti CHF kod inozemnih banaka izračunat će se uzimajući u obzir obračunane i naplaćene negativne kamate (troškove likvidnosti).
17.4. Dakle, u prvoj inačici visina štete koju je tuženik pretrpio prilikom prijevremene otplate kredita izračunava se kao razlika između kamatne stope koja bi se obračunavala da predmetni kredit nije prijevremeno otplaćen (visina kamate od dana prijevremene otplate 9. svibnja 2012., pa do kraja otplatnog razdoblja) i kamatne stope koja bi se obračunavala na novoodobreni kredit s valutnom klauzulom u CHF u trenutku prijevremene otplate. Međutim iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u predmetni spis: Izvadak iz Odluke o visini aktivnih kamatnih stopa u poslovanju s građanstvom s listova 275.-283. spisa, u razdoblju prijevremene otplate predmetnog kredita, kamatna stopa za istovjetnu vrstu kredita (kredit za kupovinu novog motornog vozila) iskazana je samo za kredite s valutnom klauzulom u EUR (8,30% godišnje). Budući da je predmetni kredit u valuti CHF, Simulacija otplatnog plana u valuti EUR po predmetnom ugovoru o kreditu s lista 289. spisa, nije usporediva sa simulacijom otplatnog plana u valutu CHF s lista 290. spisa.
17.5. U drugoj inačici ako tuženik zaprimljena novčana sredstva nije mogao dalje plasirati na tržištu, već je zaprimljena sredstva morao oročiti kod inozemnih banaka – Citibank i Deutsche Bank, izračun štete koja je nastala tuženiku uslijed držanja novčanih sredstava u valuti CHF kod inozemnih banaka računa se uzimajući u obzir obračunane i naplaćene negativne kamate (troškove likvidnosti). Međutim, prema dokumentaciji u spisu koju je proslijedio tuženik, proizlazi da od svibnja 2012. pa do veljače 2014. niti kod Citibank, niti Deutsche Bank nisu zabilježene negativne kamate, te stoga niti nema troškova likvidnosti u promatranom razdoblju. Kod Citibank je visina kamatne stope do konca veljače 2014. iznosila 0,15% godišnje, zatim do 16. listopada 2014. godine 0,00% godišnje, a tek nakon toga se periodično naplaćuju negativne kamate, a što nije relevantno za razdoblje predmetnog izračuna.
U dokumentaciji proslijeđenoj od strane tuženika, a koja se odnosi na kretanje kamatnih stopa na inozemnom računu tuženika kod Deutsche Bank, proizlazi da je u čitavom promatranom razdoblju kamatna stopa iznosila 0,00%, te je evidentno da ni u ovom slučaju nije došlo do troškova likvidnosti.
17.6. Zaključno, a u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja, kako slijedi:
- ugovoreni iznos od 33.931,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan isplate kredita iznosio je protuvrijednost od 153.537,78 kn,
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2007.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.654,67 CHF, odnosno 7.487,55 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama),
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2007.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 38.676,44 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza,
- sveukupno se radi o 46.163,99 kn razlika; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's', s rokovima dospijeća u stupcu 'n' Tabele 1 iz nalaza.
- dana 9. svibnja 2012. tužitelj je prijevremeno otplatio kredit pri čemu je obračunana i naplaćena naknada za prijevremeni povrat u iznosu od 209,95 CHF odnosno, primjenjujući srednji tečaj banke za CHF (tečaj na dan 9. svibnja 2012.; 1,00 CHF = 7,14456 kn), 1.500,00 kn.
- prema pojašnjenju u nalazu, vještak nije mogao ustanoviti visinu štete nastale tuženika uslijed tužiteljeve prijevremene otplate kredita u prvoj inačici, a kao razliku između kamatne stope koja bi se obračunavala da predmetni kredit nije prijevremeno otplaćen (visina kamate od dana prijevremene otplate 9. svibnja 2012., pa do kraja otplatnog razdoblja) i kamatne stope koja bi se obračunavala na novoodobreni kredit s valutnom klauzulom u CHF u trenutku prijevremene otplate.
- prema dokumentaciji dostupnoj u spisu nema obračunatih i naplaćenih negativnih redovnih kamata na novčana sredstva zaprimljenih od prijevremene otplate tužiteljice (troškovi likvidnosti), vezanih na oročena sredstva kod Citibank, ili kod Deutsche Bank. 18. Tužitelj nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka te je podneskom od 12.9.2022. uskladio zahtjev s izračunom vještaka (list 332-336 spisa), a tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 25.10.2022. (list 337-341 spisa) u bitnom navodeći da nalaz i mišljenje pobija u cijelosti iz razloga, koji su pravne prirode, pa nije bilo nužno pozivati vještaka da usmeno obrazloži nalaz i mišljenje. Prvenstveno, tuženik je prigovarao zadatku, koji je određen vještaku jer smatra da se istim nalaže izračun na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu što nije bila namjera ugovornih strana. Također ističe da je nalaz i mišljenje sačinjen suprotno materijalnoj dokumentaciji u spisu kao i da je protivan pravilima struke. Tuženik je predložio izvršiti dopunu nalaza na način da vještak izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na HRK kredite. U odnosu na navedeno za naglasiti je da tuženikove navode ovaj sud nije prihvatio jer ih u kontekstu svih ranije obrazloženih okolnosti smatra pravno neodlučnima.
19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga vjerodostojnim jer je stručan i objektivan, dok su prigovori tuženika neosnovani. Nije prihvaćen prijedlog tuženika da se izvede dopunsko vještačenje na okolnosti koje je tuženik izložio u podnesku od 13.10.2021. jer sud smatra da je izvedenim vještačenjem u potpunosti utvrđeno relevantno činjenično stanje i nisu ispunjene pretpostavke ni za kakvu dopunu nalaza, obzirom je vještak u svemu postupio prema zadatku suda. Povrh toga, dio potraživanja za kamate je bio obuhvaćen prigovorom zastare i pravomoćno je odbijen, pa nije bilo svrsishodno ni stoga izvoditi daljnje dokaze na tu okolnost.
20. S obzirom da je sud u ovom postupku utvrdio da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora kao i da je ništetna odredba istog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i da je ništetna odredba o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove. Također, bez osnove je tužitelju tuženik naplatio i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.
21. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznose pobliže naznačene u izreci, a na temelju odredbe članka 1111. ZOO-a. Kao što je već ranije u obrazloženju navedeno, pravomoćno je odbijen zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa o tom dijelu sud ovom presudom nije odlučivao.
22. Sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate ( čl.1115. ZOO-a) s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene tečaja valute rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Također, za naknadu radi prijevremene otplate tužitelju su dosuđene kamate od dana kad je uplata navedene naknade izvršena.
23. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi prema čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te konačno od 1. siječnja 2023. do 23. prosinca 2023. kamate su dosuđene po odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).
24. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. Naime, tužitelj u konačnici nije uspio sa dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 993,93 € s pripadajućom kamatom, koji je pravomoćno odbijen, a uspio je u cijelosti s osnovom i sa zahtjevom za isplatu iznosa od 5.133,50 € te iznosa od 199,09 €, odnosno ukupno s iznosom od 5.332,59 €. Kada se navedeno zbroji i uzme u obzir te stavi u razmjer, kako to propisuje odredba čl. 154.st.2. ZPP-a, može se zaključiti da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 92%. To stoga jer je tužitelj u omjeru od 100% uspio s osnovom, a u odnosu na zahtjev za isplatu uspio je u omjeru od 84%. Kada se navedeni omjeri zbroje dobije se iznos od 184%, koji kada se podijeli sa 2 daje omjer uspjeha tužitelja u sporu od 92%, pa je stoga ocjena suda da u konkretnoj situaciji treba primijeniti odredbu čl. 154.st.5. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, a isto vrijedi i za dio zahtjeva, koji je povučen i koji je razmjerno nizak te zaista nije doveo do stvaranja posebnih troškova.
25. Tužitelju je stoga u skladu s gore navedenim i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT) dosuđen trošak
za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),
-za pristup na ročišta 4.11.2021., 22.3.2023. i 13.1.2025. po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),
-za sastav podnesaka od 10.6.2021., 12.9.2022., 10.11.2022., 22.3.2023. i 13.5.2024. od po 100 bodova za svaki (Tbr.8. toč.1. OT),
-za sastav podneska od 29.3.2022. 25 bodova (Tbr. 8.toč.3. OT),
što ukupno iznosi 925 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 €, prema važećoj Tarifi te uvećano za 25 % po osnovi PDV iznosi 2.312,50 €, a uvećano za troškove iznosa plaćene pristojbe na tužbu od 447,50 kn/sada: 59,39 € i na presudu u iznosu od 826,66 kn/109,72 €, a kojem iznosu valja pridodati plaćen trošak predujma za vještačenje u iznosu od 1.500,00 kn/sada 199,08 € (l-287), tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 2.680,69 €. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP i po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.
25.1. Tužitelju u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a, nije priznat kao potreban zatraženi trošak sastava podneska od 19.8.2021., kojim požuruje postupanje suda, zatim podneska od 9.11.2021. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma o čemu sud ima evidenciju kao i podneska od 18.3.2022., kojim samo ponavlja navode iz dopisa vještaka. Tužitelju nije priznat kao potreban zatraženi trošak sastava podneska od 4.12.2023. kojim požuruje postupanje suda jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Također, tužitelju nije priznat kao potreban zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer je ono prezakazano, u skladu s ovlastima suda i održano unatoč neurednoj dostavi obje parnične stranke u smislu čl. 335.st.6. ZPP- a.
26. Tuženik, koji je izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova te je takav njegov zahtjev kao neosnovan odbijen.
Zagreb, 27. siječnja 2025.
S u d a c:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zadru, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
