Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-321/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnoj stvari tužitelja ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika, 15. prosinca 2023., nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 2. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, donesene dana 27.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 238-50-4270856 od 19. 7. 2007. sklopljenoga između tužitelja ČT, [adresa], 48 000, Koprivnica, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535 i to odredba članka 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, odredba članka 7 u dijelu teksta ''kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF'' te u tome dijelu ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove preplate zbog promjene tečaja kroz razdoblje otplate kredita ukupan iznos od 4.772,23 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na

iznos 0,07 EUR od 1. 9. 2007

iznos 3,48 EUR od 5. 9. 2007.

iznos 0,27 EUR od 1. 10. 2007.

iznos 2,40 EUR od 1. 12. 2007.

iznos 0,02 EUR od 1. 1. 2008

iznos 1,40 EUR od 18. 1. 2008.

iznos 5,28 EUR od 1. 2. 2008.

iznos 7,41 EUR od 1. 3. 2008.

iznos 0,19 EUR od 1. 4. 2008.

iznos 10,86 EUR od 11. 4. 2008.

iznos 5,58 EUR od 1. 5. 2008.

iznos 0,02 EUR od 1. 6. 2008.

iznos 3,42 EUR od 3. 6. 2008.

iznos 6,13 EUR od 1. 7. 2008.

iznos 2,18 EUR od 1. 8. 2008.

iznos 2,38 EUR od 1. 9. 2008.

iznos 0,07 EUR od 1. 10. 2008.

iznos 4,65 EUR od 23. 10. 2008.

iznos 22,45 EUR od 1. 11. 2008.

iznos 10,57 EUR od 1. 12. 2008.

iznos 25,67 EUR od 1. 1. 2009.

iznos 1,25 EUR od 1. 2. 2009

iznos 55,78 EUR od 6. 3. 2009.

iznos 0,84 EUR od 1. 4. 2009

iznos 76,23 EUR od 20. 6. 2009.

iznos 19,52 EUR od 1. 7. 2009.

iznos 20,41 EUR od 1. 8. 2009.

iznos 3,34 EUR od 1. 9. 2009.

iznos 23,98 EUR od 10. 10. 2009.

iznos 3,53 EUR od 28. 10. 2009.

iznos 33,56 EUR od 23. 11. 2009.

iznos 24,20 EUR od 7. 1. 2010.

iznos 55,67 EUR od 27. 2. 2010.

iznos 63,53 EUR od 27. 4. 2010.

iznos 33,37 EUR od 1. 5. 2010.

iznos 35,28 EUR od 1. 6. 2010.

iznos 51,09 EUR od 1. 7. 2010.

iznos 47,02 EUR od 29. 9. 2010.

iznos 57,64 EUR od 30. 10. 2010.

iznos 107,93 EUR od 19. 11. 2010.

iznos 61,63 EUR od 29. 12. 2010.

iznos 1,12 EUR od 1. 1. 2011.

iznos 67,49 EUR od 11. 2. 2011.

iznos 74,68 EUR od 24. 2. 2011.

iznos 69,35 EUR od 29. 2. 2011.

iznos 65,77 EUR od 14. 4. 2011.

iznos 65,99 EUR od 17. 5. 2011.

iznos 0,44 EUR od 1. 6. 2011.

iznos 84,11 EUR od 5. 7. 2011.

iznos 91,03 EUR od 14. 7. 2011.

iznos 106,18 EUR od 28. 8. 2011.

iznos 97,25 EUR od 29. 9. 2011.

iznos 85,04 EUR od 4. 11. 2011.

iznos 88,28 EUR od 26. 11. 2011.

iznos 85,08 EUR od 3. 12. 2011.

iznos 6,19 EUR od 1. 1. 2012.

iznos 83,52 EUR od 11. 1. 2012.

iznos 6,18 EUR od 1. 2. 2012.

iznos 87,57 EUR od 22. 2. 2012.

iznos 94,28 EUR od 6. 3. 2012.

iznos 91,07 EUR od 5. 5. 2012.

iznos 93,81 EUR od 27. 5. 2012.

iznos 94,67 EUR od 20. 6. 2012.

iznos 92,50 EUR od 12. 7. 2012.

iznos 93,07 EUR od 22. 8. 2012.

iznos 91,44 EUR od 4. 9. 2012.

iznos 87,93 EUR od 6. 10. 2012.

iznos 91,68 EUR od 21. 11. 2012.

iznos 93,47 EUR od 5. 12. 2012.

iznos 92,21 EUR od 19. 1. 2013.

iznos 85,14 EUR od 22. 2. 2013.

iznos 91,15 EUR od 26. 3. 2013.

iznos 91,67 EUR od 20. 4. 2013.

iznos 89,32 EUR od 9. 5. 2013.

iznos 82,01 EUR od 21. 6. 2013

iznos 81,82 EUR od 26. 7. 2013.

iznos 83,62 EUR od 17. 8. 2013.

iznos 86,50 EUR od 25. 9. 2013.

iznos 90,49 EUR od 19. 10. 2013.

iznos 88,43 EUR od 27. 11. 2013.

iznos 87,95 EUR od 18. 1. 2014.

iznos 90,89 EUR od 11. 2. 2014.

iznos 90,18 EUR od 30. 4. 2014.

iznos 233,28 EUR od 14. 5. 2014.

iznos 52,10 EUR od 15. 5. 2014.

iznos 34,76 EUR od 1. 6. 2014.

iznos 56,09 EUR od 27. 6. 2014.

iznos 91,20 EUR od 30. 7. 2014.

iznos 93,93 EUR od 6. 9. 2014.

do 31. 12. 2007. sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosi1.925,00 € zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, počevši od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 238-50- 4270856 dana 19.srpnja 2007.g., na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 4.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja te se obvezala vratiti pozajmljeni iznos prema uvjetima Ugovor kojeg je sklopio. U pogledu predmetnog ugovora, tužitelj smatra kako je istim povrijeđeno njegovo pravo kao potrošača, budući da je tuženik koristio nerazumljive te nedopuštene i nepoštene odredbe članaka 1. i 7. Ugovora vežući ugovor uz valutnu klauzulu a da prije toga nije korisniku kredita pojasnio posljedice i doseg takvih odredbi po njega kao potrošača. Tuženik je na taj način u fazi pregovaranja i općenitog komuniciranja s potrošačima tako i s tužiteljem propustio dati sve potrebne informacije, a na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač pa tako i tužitelj mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i sve rizike koje s time donose ugovorne odredbe. Tužitelj se poziva na odluke kojima su već riješeni odnosi s potrošačima i to sa Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012. od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., presudom i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 575/16-5 od 3. listopada 2017., pravomoćno je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, te da su odredbe Ugovora o kreditu u spornom periodu, a koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak nepoštene i nedopuštene, a uslijed čega su ništetne. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je u konačnici presudu, poslovni broj Rev- 2211/2018-11 od 03. rujna 2019., a kojom su konačno i u potpunosti razriješena sva sporna pitanja iz kolektivnog spora koji je udruga Potrošač pokrenula protiv 8 banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj, a između ostalog i tuženika. Navedenim odlukama se utvrdilo da su tuženici u spornom razdoblju su povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (do 06.08.2007.), a od 07.08.2007. - 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, odnosno prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora nisu kao trgovci u cijelosti informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tužiteljica stoga traži utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu te povrat više preplaćenih sredstava u iznosu od 1.660,00 €, a nakon provedenog vještačenja postavio je zahtjev u skladu s nalazom na iznos od 2.402,68 €.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu prigovora mjesnoj nenadležnosti te osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer iz historijata tužbe s obzirom na presude na koje se poziva dade se zaključiti kako je tužitelj stava da je ovaj postupak samo formalne naravi te da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, no takav stav tužitelja tuženik je neosnovan. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Tuženik dalje navodi kako unatoč činjenici da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose na tužiteljev ugovor o kreditu, ukoliko sud zauzme suprotan stav, tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze, te nadalje prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Tuženik ističe da je sporna odredba tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik smatra kako je u ovome postupku potrebno ispitati savjesnost postupanja tužitelja i to prilikom zaključenja ugovora o kreditu i tijekom njegove otplate, odnosno ispitati udovoljava li njegovo postupanje zahtjevima koje za zaštitu potrošača postavlja Sud Europske unije. Obveza tuženika obavijestiti potrošača o rizicima određenog ugovora o kreditu ovisi kako o informacijama koje su tuženiku poznate, tako i o postupanju i zainteresiranosti samog tužitelja. Tuženik napominje kako se ne može očekivati da korisnik u vrijeme zaključenja ugovora može predvidjeti ukupan iznos zaduženja za sve vrijeme trajanja kredita, osim eventualno u slučaju zaključenja kunskog ugovora o kreditu uz fiksnu kamatu što ovdje nije bio slučaj. Tuženik tvrdi kako su u konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Tužitelj je tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili ugovora bez valutne klauzule (kunski kredit), osporava visinu tužbenog zahtjeva te prigovara zastari potraživanja.

3. U svrhu dokazivanja pročitan ugovor o kreditu br. 238-50-4270856 (list 7-11), otplatni plan (list 12-26), odluka Općinskog suda u [adresa] br. P-436/2019-21 (list 27-41), pročitana je odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-15/22-2 od 17.5.2022.g., pročitani su prilozi uz odgovor na tužbu (list 61-70), promotivni uvjeti za odobravanje kredita, pročitan je podnesak tužitelja (list 113-115), saslušan je tužitelja kao stranka u svrhu dokazivanje, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje, te je saslušana svjedok NT, čita se podnesak tuženika od 4.12.2024.g. uz priloge (list 154-165) i podnesak tužitelja od 10.12. 2024. (list 166- 170) te je saslušan tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

4. Analizirajući provedene dokaze, svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Sud je rješenjem broj P-321/2023-4 od dana 15.prosinca 2023.g. odbio prigovor tuženika mjesne nenadležnosti a odluka je potvrđena Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-123/2024-2 od dana 3.svibnja 2024.g. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 238-50-4270856 dana 19.srpnja 2007.g., na temelju kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 4.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja te se obvezala vratiti pozajmljeni iznos prema uvjetima Ugovor kojeg je sklopio. Nesporno je utvrđeno da je u predmetnom Ugovoru, u čl. 1. i 7.. ugovorena valutna klauzula o kojoj se nije pregovaralo, budući da je kao takva predstavljala je dio sadržaja standardnog tipskog ugovora, koji karakteriziraju unaprijed formulirane ugovorne odredbe od strane tuženika kao kreditora, a na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakvog utjecaja.

6. Sud smatra kako su ugovorne odredbe sadržane u čl. 1. i 7. Ugovora nepoštene, budući da nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora, s obzirom da je činila sadržaj unaprijed pripremljenog, tipskog obrasca ugovora, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, jer je tužitelj u konkretnom slučaju, bez odgovarajućeg znanja o učincima i rizicima koje donosi kreditiranje pristupila sklapanju Ugovora, vjerujući u točnost prezentiranih informacija od strane tuženika kao kreditora, koji je pak, raspolažući stručnim znanjem, iskoristio neinformiranost i nestručnost tužitelja i u tipskom ugovoru sastavio odredbe koje su suprotne temeljnim načelima obveznog prava – načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu savjesnosti i poštenja.

7. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ( „ Narodne novine“, br. 96/2003), čiji sadržaj su činile odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, pa je tako čl. 81.st. 1. i st. 2. bilo propisano da nepoštenom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 1. je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Time je položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Tuženik je za razliku od tužiteljice raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

8. U čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO/05), određeno je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. S obzirom da su odredbe čl. 1. i 7. Ugovora predmetnog ugovora bile protivne prisilnim propisima, iste su ostvarile obilježje ništetne odredbe, stoga je prema stajalištu ovog suda valjalo utvrditi njihovu ništetnost i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Vrhovni sud već presudio da kolektivna tužba prekida zastaru te petogodišnji rok ponovno počinje teći od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu, budući da je

--7-

donesena odluka 14. lipnja 2018. rok za tužbe u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći od tog datuma tako da je rok pa podnošenje tužbe do 14. lipnja 2023. godine, pa s obzirom na navedenu činjenicu nije osnovan prigovor zastare tuženika.

10.Sud je na okolnost preplaćenih iznosa zbog vezanosti iznosa za valutnu klauzulu kroz za cijeli vremenski period otplate kredita, proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije TT. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj tuženiku, zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, platila više iznos od 4.772,36 €, dok su negativne tečajne razlike iznosile 0,13 € tako da je neto pretplata tečaja 4.772,23 €. Punomoćnici stranaka nisu prigovorili matematičkom izračunu visine dugovanja odnosno pa ovakav nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća i sud jer je dan jasno i u skladu s pravilima struke.

11. Sud je saslušao tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja i javnog bilježnika koji se nije sjećala pravnog posla sklapanja ugovora, dok je tužitelj naveo kako je sve dogovore obavio s auto kućom a u banci su ga čekali spremni ugovori o kojima nije pregovarao s djelatnicima banke.

12. U skladu s čl. 29. st. 2. i čl. 323. st.1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, sud smatra da je tuženik dužan tužiteljici vratiti preplaćeni iznos od 4.772,23 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom, od dana plaćanja pojedinog iznosa.

13. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu prema postavljenom tužbenom zahtjev u trenutku zaključenja glavne rasprave, tuženik je u obvezi nadoknaditi trošak parničnog postupka u cijelosti, koji se prema vrijednosti predmeta spora i odvjetničkoj tarifi odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 €, sastav očitovanja na odgovor na tužbu od 3.lipnja 2024. u iznosu od 200,00 €, sastav podneska od dana 9.12.2024.g.26.8.2024.g. u iznosu od 200,00 € radi očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka, zastupanje na ročištima od 11.6.2024.g., 21.11.2024.g. i za dan 2.1.2025.g. svako u iznosu od 200,00 €, te pristup na objavu i uručenje presude u 100,00 €, te predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 300,00 €, te PDV od 25% u iznosu od 325,00 € odnosno sveukupno 1.925,00 €.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 27.siječnja 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1.Odvetnik. Bruno Čer, Koprivnica-neposredno

2.OD Glamuzina i& Grošeta, Zagreb,-preko e-oglasne ploče