Posl.br. P – 82/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sucu Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari tužitelja FG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Šoša odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika KG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , ĐG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , RG [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], HG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , svi tuženici zastupani po punomoćniku FGČ odvjetnici iz [adresa] , radi utvrđenja nevaljanosti oporuke , nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2025 . godine, dana 27. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"Utvrđuje se da je nevaljana i ne proizvodi pravne učinke oporuka pok IG umrloga **.**.1986. , datirana 8. kolovoza 1986.

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak"

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 4. 875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine. sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

P – 82/2024

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je rješenjem ovog suda br. O.465/92 prekinut ostavinski postupak iza smrti IG radi utvrđenja obima ostavine i utvrđenja ništavosti ostaviteljeve oporuke. Tvrdi da postupak P.1065/85 radi utvrđenja obima ostavine nije okončan. Ističe da je ostavitelj u dobi od 82 godine sastavio oporuku od 8. kolovoza 1986. godine fizički i psihički bolestan i nesposoban za rasuđivanje, pa kako nije bio sposoban sastaviti oporuku niti spoznati njezin sadržaj i značaj, tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništavosti -nevaljanosti njegove oporuke od 8. kolovoza 1986. godine.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. U bitnom navodi da je ostavitelj oporuku sačinio pred sudom u predmetu IIR.227/86, u kojem postupku je sudac utvrdio da je u kratkom razgovoru sa ostaviteljem utvrdio njegovu mentalnu sposobnost shvaćanja značaja sastava oporuke, njegovu orijentiranost u vremenu i prostoru, te nepostojanje okolnosti koje bi ukazivale na eventualnu prisilu ili prijetnju. Stoga predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

3. Sud je u dokaznom postupku pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu , vještačenje po tri vještaka i to EG dr Bernarda Hajdić dr OG saslušao stranke .kao i pregledao spis O 1499-17 radi utvrđenja nasljednika iza pok ŽG

3. 1. Iz rješenje priloženog u ovaj spis I R 102/86 razvidno je da je dana 10. listopada 1986 doneseno rješenje kojim se obustavlja postupak lišenja poslovne sposobnosti ŠG jer je isti umro. – ls 16. U istom kopiranom spisu postoji Socijalna anamneza u kojoj socijalni radnik navodi da smatra da IG nije osoba kojoj je potreban staratelj jer može svjesno upravljati svojom imovinom. Također je isto razvidno iz nalaza tj izvještaja prof ĆG – dobro očuvana razina mentalnog funkcioniranja

4 .U postupku prije ukidne odluke dana 22. studenog 2000. doneseno je rješenje o vještačenju po vještacima dr EG i dr OG s osvrtom na zdravstveno stanje IG a posebno u vrijeme sačinjavanja oporuke dana 8 8 1996. ls 40

4. 1 . Iz vještva dr OG na razvidno je da se može konstatirati da je IG bio višegodišnji kardiovaskularni bolesnik sa dominantnim patološkim stanjima kao što su: arterijska hipertenzija(umjerena), cerebrovaskularni inzult sa konsekutivnom hemiparezom, smetnje provođenja kroz srčani mišić i postupno zatajivanje srčanih funkcija do dekompenzacije aterosklerotskegeneze. Svi nabrojeni patološki entiteti su u biti u uzročno-posljedičnoj vezi. Ipak za sud bitna konstatacija je da bolesti nemaju direktnih reperkusija na stanje svijesti i prosuđivanje, izuzev eventualno u svojoj finalnoj fazi. Praćenjem kronološkog slijeda medicinskih izvješća bolesnik je 8. kolovoza 1986. godine trebao biti ili u relativno "optimalnoj" tranzitornoj fazi bolesti ili

P – 82/2024

sa početnim naznakama popuštanja rada srca. Zaključno, kod bolesnika je postojala nesumnjivo generalizirana ateroskleroza vezana uz dob, ali internistički organski supstrati su bili u predmijevano vrijeme bez reprekusija na mentalni sklop, odnosno stupanj realnog prosuđivanja.

4. 2. Iz vještva dr EG, specijalist neuropsihijatar, navodi IG prebolio je moždani udar u veljači 1978. godine. Liječen je na Neuropsihijatrijskom odjelu MC u Dubrovniku u vremenu od 2. veljače do 1. ožujka 1978. godine pod dg Insultus vascularis cerebri(Apoplexio cerebri) Hemiparesis lat.sin. Nakon izlaska iz bolnice nastavio se liječiti kod dr. MG pod dg St. Post insultus vasculartis cerebri, Hemiparesis lat sin, Sy lumbosacrale chr cum ishialgia sympt lat sin, Cardiomyopathia chr comp, Hypertensio art. U jednom pregledu **.**.1986. dr. NG je postavio dg Arteriocslerosis cerebri, St post apoplexiam cerebri. U svom zaključku je postavio sumnju da bolesnik "poslovno nije u potpunosti sposoban" te je zatražio da mu se "najbolje djelomično uzme svojevlast". Dana 28. travnja 1986. godine pregledan je kod svoga liječnika dr. MG, kod neuropsihijatra dr. EG te kod psihologa prof. ĆG i svi su zaključili da je sposoban brinuti se o svojim interesima, tako da nema potrebe oduzeti mu poslovnu sposobnost. U rujnu(17. 9.) 1986. godine primljen je na interni odjel ubog srčanih smetnji i tada se u povijesti bolesti navodi da je "prisvjestan, orijentiran". U bolnici se počeo psihički mijenjati tako da je postao dezorejntiran, izgubljen, konfuzan. Uskoro je i umro. Zdravstveno stanje ŠG tijekom 1986. godine, tj. sve do prijema u bolnicu na Interni odjel bilo je zadovoljavajuće. Bolovao je od kroničnih degenerativnih bolesti koje su bile primjerene dobi bolesnika. U vrijeme sačinjavanja oporuke 8. kolovoza 1986. godine bio je u mogućnosti shvatiti značaj svoga čina, shvatiti značenje oporuke, tj. bio je sposoban upravljati svojim postupcima.

4. 3. Dr. EG u svome iskazu kod ovog suda prije ukidne odluke navodi da u potpunosti ostaje kod svoga pisanog nalaza i mišljenja. Na upit punomoćnika tužitelja navodi da je pregledao dokumentaciju koja je nabrojana u vještačenju od 9. veljače 2001. godine. Na daljnji upit navodi da od sve dokumentacije postoji samo jedan nalaz dr. NG koji ga je pregledao u kućnoj posjeti, koji bi upućivao na njegovu neuračunljivost. Nakon toga su ga pregledavali dr. MG, ĆG i on i napravljena je socijalna anamneza u postupku oduzimanja poslovne sposobnosti. Ističe da je 90% vremena ga on liječio jer je u to vrijeme bio liječnik na odjelu neurologije. On jest imao moždani udar i jednu slabost više lijevo, ali nikada ga nije našao u takvoj situaciji da nije sam došao kod njega i pričao mu što je, tko je, pričao mu o svome zdravstvenom stanju i ne može reći da je osoba kojoj je trebalo oduzeti poslovnu sposobnost, odnosno osoba koja nije sposobna za rasuđivanje.

4. 4. Iz dopisa Centra za socijalnu skrb slijedi da je pred Centrom za socijalnu skrb bio pokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti IG po prijedlogu TG, a na temelju nalaza dr. NG, ali je tijekom postupka po dr. MG i dr. ĆG sastavljeno mišljenje iz kojeg slijedi da razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti ne postoje. Postupak pred Centrom za socijalnu skrb radi postavljanja starateljstva ŠG je obustavljen zaključkom od 13. listopada 1986. godine dok je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku postupa lišenja poslovne sposobnosti rješenjem br. IR.102/86 10. listopada 1986. godine obustavljen zbog smrti IG.ls 16

P – 82/2024

5. Dana 21. ožujka 2002 ovaj sud donosi presudu kojom odbija tužbeni zahtjev s naglaskom na nalaze i mišljenja vještaka dr EG i dr OG.

6. Ista presude je ukinuta po žalbi tužitelja rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku Gž 744/02 obzirom na nalaz dr NG

7. Dana 21. travnja 2005. u ovom predmetu je sklopljena SUDSKA NAGODBA kojom se nije riješio predmet ovog spora a to je valjanost oporuke, radi čega je i u daljnjem tijeku postupka predložen nastavak.

8. Dana 4. kolovoza 2021. ovaj sud donosi rješenje o nastavku jer nagodbom nije riješeno pitanje valjanosti oporuke, a što je naročito razvidno iz odluke Gž 572/19 ostavina IG te ujedno i prekid i nastavak radi smrti pok ŽG

8. a Iz Spisa O 1499-17 je utvrđeno tko su nasljednici ŽG

8. 1. Dana 6. ožujka 23. je doneseno rješenje kojim je utvrđen prekid postupka zbog smrti PG , a dana 22. studenog 23. je doneseno rješenje o nastavku

9. Dana 26. veljače 24. je zakazano pripremno ročište /čl 108 ZIDZPP 80/22/ .Prisutni suglasno predlažu saslušanje stranaka i dr EG, a tužitelj novo psihijatrijsko vještačenje na okolnost sposobnosti za rasuđivanje.

10. Tužitelj na saslušanju od 11. ožujka 2024. godine izjavljuje da je rođen u domu 1966. godine. Njegova baka je umrla 1985. godine i mora reći da je IG kada je umrla baka F po njemu bio "totalno izgubljen slučaj". Smatra da IG uopće nije mogao upravljati svojim postupcima jer je cijeli život s njim upravljala baka F. ŽG je bila sluga, a negdje 1986. godine su ga K odveli u [adresa] a njemu su susjedi prijavili da je kuća prazna. On je te godine uselio u kuću. Kuća je bila pokradena, nije ništa prijavljivao policiji jer ga je bilo strah. Mora reći da je voljan se dogovoriti, ali upravo onako kako stoji u sudskoj nagodbi od 21. travnja 2005. godine sklopljene u ovom spisu pred ovim sudom kod suca Srđana Kuzmanića. Kada je baka F umrla misli da IG nije ništa razumio, popisivao je bianko papira. Cijeli život je bilo "kako F okom, IG skokom". Imao je dva moždana udara. Na upit punomoćnika tužitelja odgovara da je vidio ŠG tri, četiri puta na sudu, nakon što je baka Đ umrla, i to su ga dovodili iz [adresa] a isti je sjedao kao kip a odvjetnik je odgovarao u njegovo ime. Na daljnje pitanje je li prije ovoga mu IG ikada govorio kome će što ostaviti, odgovara da mu baka R nije dala pristup kući dok je bila živa a inače IG nije ništa govorio. Na upit zamjenika punomoćnika tuženika kakav je odnos imao sa bakom F, odgovara da ga je gađala kamenjima kada bi prolazio, naime on je tada živio u tadašnjem domu SG koji se sada zove Maslina. Na daljnje pitanje kako je saznao da je djed zaključio kupoprodajni ugovor za kuću, odgovara "rekli su mi dobri ljudi-susjedi". Na daljnje pitanje tko je gdje uselio nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, odgovara kao što je već rekao da je dobio obavijest da je kuća prazna, došao je u nju i uselio

P – 82/2024

jer on smatra da je to njegovo, a on je do tada bio u domu, nije imao gdje, nema ni sad gdje. Ima bolesnu suprugu i dvoje djece i mirovinu 200,00 eura. Dodaje da ŠG pred njegovu smrt uopće nije mogao prići, samo su se viđali na sudu. Na daljnje pitanje u odnosu na dr NG zna li zašto je dolazio pregledati ŠG, odgovara da tada nije bio tu nazočan. Ne zna točno kada je dr. NG pregledavao ŠG ali zna da je dr. NG ustanovio da pok. IG nije bio sposoban za rasuđivanje.

10. 1. Tužena KG na saslušanju 11. ožujka 2024. godine iskazuje da pok. ŠG je smatrala svojim djedom i više od toga, a u naravi u srodstvu joj je bio rođak preko bake R. Da se brinula o IG isto kao i njena majka ŽG. Brinula se i o baki H. Njena majka se brinula o njemu sve od 1960-e pa do smrti. Kada je pitate odgovara da je IG bio "zdrave pameti", bio je sposoban za rasuđivanje i u stanju upravljati svojim postupcima. Sa IG je bila u kontaktu sve do kraja 1985. kada je morala poći na Medarevo u bolnicu, a sve zbog rizične trudnoće. Njen suprug je tada bio u kontaktu s njim i dalje jer njena majka nije vozila. IG je bio suvisao i tako je kontaktirao. On jest bio usporen ali usporena je i ona sada jer ima dva ugrađena kuka. IG je od njih pošao u bolnicu i u bolnici preminuo, a u njih je došao kada ga je Milan istjerao. F nije bila kod njih, oni su je obilazili i pazili, a umrla je u bolnici. Dok je F bila živa IG i F su nju molili da dođe s njima živjeti te da će imovinu ostaviti njoj. Međutim ona to nije željela jer kao što je rekla ostala je trudna, a i nije joj se dalo tako živjeti. Ne zna što je IG napisao u oporuci 1986., zna samo da je njena majka govorila da je njoj sve ostavio. Od svoje udaje nije živjela u [adresa] tako da i ne zna o čemu bio IG pričao dok je bio kod njenih u [adresa]. Punomoćnica tuženice postavlja pitanje tuženici je li zna nešto o okolnostima odrastanja tužitelja i o odnosima sa pok. F, a pun. tužitelja odgovara navedenom pitanju, odgovara da je FG prvi put sa djedom kontaktirao na dan sprovoda bake R. Na daljnje pitanje zašto je IG iselio iz kuće u [adresa] odgovara " FG ga je napao sjekirom i IG je morao poći". Na daljnje pitanje zašto je IG želio da ona i suprug usele u kuću odgovara "dobro se slagao s nama i već su došli u neke godine da se netko mora brinuti o njima".Na upit punomoćnika tužitelja je li tijekom 1986. viđala ŠG odgovara da jest i to joj je bio na kćerkinom krštenju u svibnju, ne može se točno sjetiti kada gaje zadnji put vidjela, ne želi lupati datume na pamet, a dolazio je i on u [adresa] i ona je dolazila u [adresa], a dolazio je na Osojnik (ona se tu udala). Na daljnje pitanje zna li tko je dr NG i je li ŠG pregledavao, odgovara da zna tko je dr NG, ali ne zna je li on pregledavao ŠG. Na daljnje pitanje zna li što o kupoprodajnim ugovorima vezanim za tu kuću koje je IG sklapao, odgovara da zna po pričama da je prodao jednoj obitelji, a kasnije je činio oporuku, ali ona to nije ništa vidjela. Na daljnje pitanje poznaje li kupce odgovara da je davno vidjela I, ali je ne bi prepoznala, a o njihovom odnosu ne zna ništa i smatra da je to nebitno za ovaj spor. Na daljnje pitanje što je IG mislio i govorio kada je nju zvao da dođe živjeti kod njega, odgovara kako je vozila, išla je kod njega sigurno svaki četvrti dan i on je rekao " ovo će sve biti tvoje, dođi ovdje živjeti". Na daljnje pitanje za njenu majku odgovara majka je u [adresa] živjela sve od svoje šeste do 1960-e godine sve dok se nije udala, a nije više živjela otkad se udala, a nije jer se udala. Uredno je napravila svoju kuću.

10. 2. Dr. EG specijalist neuropsihijatrije, ponovno saslušan 25. ožujka 2024. godine izjavljuje da u potpunosti ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju kao

P – 82/2024

i njegovoj izjavi danoj na zapisnik 21. ožujka 2002. godine. IG je u vrijeme sačinjavanja oporuke na dan 8. kolovoza 1986. godine bio sposoban za rasuđivanje odnosno bio sposoban upravljati svojim postupcima."

Na upit pun. tužitelja glede dijagnoza u samom vještvu pod točkom 1. (ls 45) vještak navodi da sama dijagnoza ateroskleroza ne znači demenciju, a ujedno dodaje da je pok. IG imao moždani udar gdje mu je stradala i lijeva strana. Ateroskleroza se može u više slučajeva dogoditi kod starijih ljudi međutim isto ne znači da su oni dementni. Iz nalaza je vidljivo da je pok. IG bio i na pregledima i kod dr. NG, iz njega kod dr. MG, dr. ĆG i u konačnici kod socijalne radnice. I dr. MG i prof. ĆG su istakli da je IG uredan kao i sama socijalna radnica koja je navela da je isti svjestan, te da mu nije potreba oduzimati poslovnu sposobnost. Dakle priseban i orijentiran. Mora istaknuti da je VG u trenutku neposredno pred smrt kada je došao u bolnicu bio priseban i orijentiran. Poziva se i na nalaz dr. OG koji ukaziva da je pok IG bio u stanju upravljati svojim postupcima. Na daljnje pitanje koje su posljedice moždanog udara odgovara sve zavisi koji dio mozga udaru, međutim moždani udar ne dovodi do gubitka upravljanja svojim postupcima niti skleroze, sve ovisi o jačini udara i mjesta u mozgu.

Na pitanje pun. tuženika koji je dio mozga kod gospara IG bio pogođen odgovara po svemu sudeći desna strana (desni motorički dio mozga) koja je udarila na lijevu ruku, izazvala lijevostranu slabost odnosno slabost lijevih ekstremiteta dakle nije bio pogođen centar za govor, niti senzori niti je nastala amnezija. Na daljnje pitanje tko je vodio VG odgovara obzirom na njegove godine njega je morao voditi neurolog, on je u svom nalazu napisao da je u 90% bio na kontrolama kod njega, on je tada bio šef neurologije. Na daljnje pitanje je li u to vrijeme uobičajeno da neurolozi izlaze sa sanitetskim vozilom u kućne posjete odgovara "ne". Nikad neurolog ne ide u kućnu posjetu sanitetskim vozilom ako nije dežurni u hitnoj službi.

11. Dr. Bernarda Hajdić , specijalist psihijatrije, u svome nalazu navodi posve suprotno mišljenje od dr. NG, tvrdi tj. da je IG sposoban brinuti o vlastitim interesima i da nema potrebe oduzeti mu poslovnu sposobnost jer je zadovoljavajućeg funkcioniranja izneseno je u nalazima dr. EG, dr. MG, prof. ĆG, od strane kojih je pregledan dana 28. travnja 1986. godine. Također i u socijalnoj anamnezi od 10. lipnja 1986. godine se ističe da ŠG ne treba staratelj. Iz povijesti bolesti koronarne jedinice MC Dubrovnik dana 17. rujna 1986. godine, a primljen je zbog srčanih smetnji, vidljivo je da je prilikom prijema priseban, orijentiran. Tokom boravka bolesnik se psihički mijenja, iz decursusa 27. rujna 1986. godine evidentno je da je postao dezorijentiran, konfuzan, priča o događajima koji ne postoje. Umro je 5. listopada 1986. godine u 15,50 sati. Na temelju pregleda cjelokupne dokumentacije sadržane u sudskom spisu zaključuje da nema uvjerljivih psihopatologijskih argumenata koji bi dovodili u pitanje sposobnost za rasuđivanje i za slobodno izražavanje svoje volje pok. IG u trenutku sastavljanja oporuke 8. kolovoza 1986. godine.

11. 1. Dr. Bernarda Hajdić u svome iskazu od 13. siječnja 2025. godine iskazuje da U potpunosti ostaje kod svoga pisanog nalaza i mišljenja. Dakle pok. IG je bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke. Mora reći da je nalaz

P – 82/2024

pok. Dr. NG samo stanje u trenutku kada ga je doktor išao pogledati u njegovu kuću, a dodaje da nije uobičajeno da psihijatri izlaze vani. Također dodaje da u spisu ima više nalaza i više liječnika, psihologa, socijalnih radnika koji govore o tome da je IG bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke." Na pitanje punomoćnika tužitelja prije nalaza dr. NG koji su službene dijagnoze i nalazi IG, vještakinja odgovara prije je imao dijagnozu CVI- cereblarnovaskularni inzult to je bila posljedica moždanog udara iz 1978. godine, a na pitanje glede navoda na stranici 4 vještva o iskazu 29. rujna 1986. godine, vještakinja navodi da se ne radi o vještačenju dr. NG, nego samo mišljenje o poslovnoj sposobnosti koje se inače daje prilikom pokretanja postupka lišenja poslovne sposobnosti, ali je u to vrijeme pacijent bio na koronarnom odjelu od 17. rujna do 5. listopada 1986. godine kada je umro u 15,50 h. Na daljnje pitanje glede navoda na str. 4 vještva-dijagnoza je li moguće da se uslijed tih dijagnoza stanje pacijenta psihički mijenja u vidu nesposobnosti za rasuđivanje, vještakinja naglašava, a što je razvidno iz medicinske dokumentacije da je pacijent ušao u bolnicu priseban i orijentiran, nakon toga je moguće da stariji pacijenti se pogube i dođu u tzv. delirantna stanja, međutim u ovom slučaju nije bilo moguće da je ranije bio delirantan prije ulaska u bolnicu. Vještakinja dodaje da ovo što je pisao dr. NG se možda dogodilo više iz neke afektivne pobuđenosti. Vještakinja dodaje da bi zasigurno u kartonu liječnika opće prakse dr. MG bilo negdje evidentirano da se pacijent gubi. Na daljnje pitanje je li zna tko je pokrenuo postupak lišenja poslovne sposobnosti, vještakinja odgovara da misli da je dr. NG upravo angažirao netko tko je taj nalaz prenio na Centar za socijalnu skrb Dubrovnik. Dr. NG je bio neuropsihijatar isto kao i dr. EG. Na daljnje pitanje a osvrćući se na rečenicu u vještvu stranica 3-ls 41 "tom prilikom psihijatar… kojih je sada neraspoložen", na pitanje da pojasni pojam organski psihosindrom, vještakinja pojašnjava da je to stanje organskog poremećaja na mozgu uglavnom usred arterosklerskih promjena na krvnim žilama mozga, a manifestira se promjenama pamćenja, kao što je napisao dr. u svome nalazu, međutim dodaje da je to nalaz dr. NG od 1986. godine uslijed jednog pregleda, a sada isto tako dodaje da je razvidno da je postupak rješenja iniciran upravo od unuka FG. Za samu ekspoloaraciju za samo utvrđivanje intelektualnog statusa važno je psihološko testiranje jer imaju specifičnu bateriju u testovima kojima se može točno utvrditi, a ovdje je to rađeno 28. travnja 1986., dva tjedan nakon pregleda od strane dr. NG i prof. ĆG je jasno odredio da je pacijent ima dobro očuvanu razinu mentalnog funkcioniranja obzirom na kronološku dob. Na daljnje pitanje glede navoda od datuma 28.5.1986. vještakinja navodi da dr. NG toga dana nije pregledavao pok. IG, tada je samo potpisano mišljenje za Centar. Na daljnje pitanje da li organski poremećaji se s vremenom pogoršavaju ili nastaju naglo, vještakinja odgovara da je kod pok. IG jasno da je bio CVI ali ne da kompromitiraju njegov kognitivni status u tom smislu da ne bi bio sposoban sastaviti oporuku. Na daljnje pitanje je li ima između travnja i rujna 1986. godine i jedan nalaz, vještakinja odgovara nalaz dr. EG od 28. travnja 1986., dakle odmah nakon pregleda od strane dr. NG kao i svjedodžbu dr. MG od 28. travnja 1986. godine.

U konačnici na upit suda, vještakinja odgovara da je pok. IG u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje.

Na daljnje pitanje pun. tužitelja glede navoda u vještvu str. 8 ls 146, vještakinja odgovara ako gleda sve navedeno u spisu u niti jednom trenutku nije posumnjala da bi pok. IG bio nesposoban za rasuđivanje, na pitanje punomoćnika je li

P – 82/2024

moguće da je bio, vještakinja odgovara da je ništa nije uvjerilo u suprotno od svega gore navedenog i navedenog u pisanom nalazu i mišljenju. Vještakinja ponovno naglašava da je pok. IG u trenutku ulaska u bolnicu bio orijentiran.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. 1. Dakle predmet spora je pitanje valjanosti oporuke pok IG od 8. 8 1986 . i to radi eventualne nesposobnosti za rasuđivanje

13. Čl 6 Zakona o nasljeđivanju 20/55 je propisano da za valjanost oporuke je potrebna sposobnost za rasuđivanje osobe koja je navršila 16 godina.

Čl 65 je propisano da ništava je oporuka ako je ostavitelje bio natjeran prijetnjom ili prinudom ili se odlučio sastaviti oporuku ako je bio prevaren ili se nalazio u zabludi.

Čl 67 pravovaljana je samo ona oporuka koja je sastavljen u obliku utvrđenom u Zakonu i pod uvjetima predviđenim Zakonom.

Već u ranijem tijeku postupka je utvrđeno da je oporuka sastavljena u obliku po Zakonu – sudska oporuka .

Ostalo je za utvrditi pitanje sposobnosti za rasuđivanje.

14. Kako svi sudski vještaci u ovom predmetu koji je započeo 1996 su neprijeporno i jasno u svojim pisanom nalazima izrekli i u svojim usmenim izlaganjima to obranili i utvrdili da je ostavitelj IG bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme sastava oporuke to je trebalo presuditi kao u izreci. Naime radi se o eminentnim stručnjacima i liječnicima u čije nalaze nije bilo razloga sumnjati naročito u njihovu stručnost. 14. 1. I dr EG spec. neuropsihijatar, i dr Hajdić spec. psihijatar jasno i razložno i detaljno navode o stanju IG u vrijeme sastava oporuke, te to brane u svom usmenom iskazu,

14. 2. Oboje liječnika vještaka jasno iskazuju i detaljno odgovaraju na sva postavljena pitanja, a upravo dr Hajdić jasno iskazuje da je nalaz dr NG nalaz u samo jednom trenutku kad ga je isti kući išao pogledati, dakle nije se radilo o detaljnom i temeljitom vještačenju, kao što su detaljan i temeljita vještačenja dr OG, dr EG i Dr Hajdić. Nije manje važno za istaknuti da su se isti služili i medicinskom dokumentacijom ostavitelja primjerice dr MG, koja je istog liječila. Tako i dr EG navodi da postoji samo jedan nalaz dr NG.

15. Glede svega navedenog a nakon provedenog postupka te tri vještačenja po eminentnim liječnicima trebalo je presuditi kao u izreci te tužbeni zahtjev odbiti .

16. Tuženici su u cijelosti uspijeli u postupku pa sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi čl 155 st 1 ZPP , imaju pravo na nadoknadu troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora i to kako slijedi: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200 EUR /100 bodova - vrijednost boda 2 EUR/ - tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.,

P – 82/2024

dalje: OT), zastupanje na ročištu 27. siječnja 1998. godine, 20. veljače 1998. godine,/50 E/ 5. listopada 1999. godine, 2. veljače 2000. godine, podnesak 4. veljače 2000. godine, zastupanje 22. studenog 2000. godine, 10. svibnja 2001. godine, 4. ožujka 2002. godine, 21. ožujka 2002. godine, 7. travnja 2006. godine, podnesak 3. travnja 2014. godine, zastupanje 4. rujna 2020. godine, podnesak 4. travnja 2023. godine, zastupanje 14. veljače 2024. godine(50 EUR), zastupanje 26. veljače 2024. godine, zastupanje 11. ožujka 2024. godine, 28. ožujka 2024. godine, podnesak 28. studenog 2024. godine, zastupanje 19. prosinca 2024. godine i 13. siječnja 2025. godine svaka radnja po 200 EUR osim popisanih radnji od strane pun tuženika u iznosu od 50 E , plus PDV što iznosi 4 875,00 EUR Dakle priznata su ročišta, četiri obrazložen podneska i sastav odgovora na tužbu. Trošak zahtjeva za suđenje u razumnom roku nije priznat jer se isti zavodi pod Brojem Su i nije predmet ovog postupka nego predmet Su GZP

17. O osnovi i visini zatezne kamate na dosuđeni trošak je odlučeno primjenom čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Dubrovniku, 27. siječnja 2025 .

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u Dubrovniku

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnica tuženika