REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1171/2024-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Žurić i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 310904 sklopljenog između tužiteljice i prednika tuženika, dana 9. studenog 2005., sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi: “5.1. Administrativna naknada: 1,00% (slovima: jedanposto) jednokratno na iznos odobrenog kredita.”

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužiteljici SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 311,06 EUR sa zateznim kamatama od 19. studenog 2005. pa do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.099,54 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 9. studenog 2005. s pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d., sklopila Ugovor o kreditu broj 310904, prema kojem je kreditor, tužiteljici kao korisnici kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 49.250,00 CHF. Dalje navodi da je odredbom čl. 5. predmetnog Ugovora prednik tuženika obvezao tužiteljicu na plaćanje svih naknada, a naročito naknade za odobrenje kredita u visini od 1,00 % jednokratno na iznos odobrenog kredita, bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, niti zašto je baš određena naknada u visini od 1,00 % od iznosa kredita, što navedenu obvezu tužiteljice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, a posljedično tome nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Tvrdi da je prednik tuženika nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Smatra da joj je suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita (potrošača) kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku (trgovca) kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Navodi da u ugovoru nije bilo određeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (da li po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju) niti je bilo precizirano je li relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. Također, ističe da joj je odobren jedan iznos kredita, a faktički joj je isplaćen drugi iznos, budući da je iz iznos kredita umanjen za navodne troškove obrade kredita. Tužiteljica navodi da joj je prilikom isplate kredita dana 18. studenog 2005. naplaćena naknada u iznosu od 2.343,66 kn, što predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa od 492,50 CHF (1,00 % od iznosa kredita), obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan 18. studenog 2005. Slijedom svega navedenog, tužiteljica traži da sud presudom utvrdi da je sporna ugovorna odredba ništetna i da naloži tuženiku da joj isplati iznos od 311,06 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 19. studenog 2005. pa do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik smatra da je tužba u cijelosti neosnovana, da je potraživanje tužitelja u zastari, da utvrđenja iz parnice potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, osporava tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te prigovara visini tužbenog zahtjeva. Navodi da je Ugovorom o kreditu jasno propisano da se tužitelj tuženiku obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Tarifi, a naročito naknadu za odobrenje kredita u iznosu od 1,00% iznosa kredita, smatra da je navedena odredba jasno koncipirana, tvrdi da je ista unesena u ugovor na lako uočljivom mjestu, bez ikakvih dodatnih uvjeta, navodi da tužitelj nije potkrijepio niti jednim dokazom svoju tvrdnju da se o predmetnoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, isto kao niti tvrdnju da se radilo o tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja. Tvrdi da je svaki ugovor o potrošačkom kreditu što ga tuženik sklapa ili je sklapao s potrošačem prilagođen potrošaču s kojim se ugovor sklapa pa se tako ugovori o kreditu između više potrošača razlikuju u bitnim sastojcima ugovora kao što su kamatna stopa, iznos glavnice, vrijeme otplate i drugim. Tvrdi da je sporna ugovorna odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva i da istom nije prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Tuženik ne osporava samu visinu potraživanja, odnosno iznos naknade koja je tužiteljici naplaćena prilikom isplate kredita. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Nije sporno da je tužiteljica s prednikom tuženika dana 9. studenog 2005. ugovorila kredit u iznosu od 49.250,00 CHF i da je prilikom isplate kredita dana 18. studenog 2005. prednik tuženika tužiteljici naplatio ugovorenu naknadu u iznosu od 2.343,66 HRK.

5. Među strankama je sporno je li odredba članka 5. ugovora kojom je ugovoreno plaćanje jednokratne administrativne naknade u iznosu od 1% od iznosa odobrenog kredita, protivna prisilnim propisima i je li takva ugovorna odredba prouzročila neravnoteža u pravima i obvezama među ugovornim stranama na štetu tužiteljice kao potrošača. Također, sporno je od kada teče rok zastare, odnosno je li nastupila zastara zahtjeva za isplatu.

6. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru budući da je kredit ugovorila radi rješavanja stambenog pitanja. Iskazala je da je stan kupila za osobne potrebe, da joj je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora namjera bila kupiti stan za stanovanje budući da je do tada bila podstanar, a tek kasnije 2015. stan je počela iznajmljivati. Iskazala je i to da nikada nije imala obrt ili trgovačko društvo. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da su stranke prilikom ugovaranja kredita razgovarale isključivo o kreditnoj sposobnosti tužiteljice i o roku otplate, da pritom nitko nije spominjao nikakvu naknadu, da je tek kada je dobila ugovor vidjela da mora platiti naknadu u visini od 1% od iznosa kredita, da je rekla bankarici da nema te novce i pitala je može li se smanjiti ta naknada, a bankarica joj je odgovorila da se ta odredba ne može promijeniti, da se radi o trošku banke i da se naknada naplaćuje iz iznosa kredita.

7. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

8. Imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora o kreditu može se zaključiti da je riječ o standardiziranom odnosno tipskom ugovoru u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO). S obzirom na navedeno, sud je zaključio da se o ugovornoj odredbi iz čl. 5. (Naknade) kojom je ugovoreno plaćanje jednokratne administrativne naknade u visini 1,00% od iznosa kredita, nije moglo pojedinačno pregovarati, a to je svojim iskazom potvrdila i tužiteljica.

9. Kamata koju korisnik kredita plaća kreditoru u suštini predstavlja cijenu kredita, odnosno naknadu za pruženu uslugu u koju su ukalkulirani ne samo troškovi poslovanja već i očekivana dobit, odnosno zarada kreditora. Stoga se nameće pitanje ekonomske opravdanosti naplate dodatne naknade, osobito u slučaju kada je ugovor o kreditu zaključen i kada se korisnik kredita obvezao banci plaćati ugovornu kamatu.

10. Ugovaranje dodatne naknade bez navođenja njezine svrhe ili troškova koji se tom naknadom namiruju, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na to da se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio kreditor, a o spornim odredbama ugovora nije se pojedinačno pregovaralo niti se o istima moglo pojedinačno pregovarati, odredba čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu, predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje ZZP). Sukladno čl. 87. st. 1. ZZP takve ugovorne odredbe su ništetne. Tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a što je bio dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.

11. Sukladno odredbi čl. 323. i 324. ZOO ništetnost pojedine ugovorne odredbe ima za posljedicu obvezu svake ugovorne strane da vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takve odredbe ugovora. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga.

12. S obzirom na to da ništetnost ugovorne odredbe o administrativnoj naknadi koja je sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO te isti u tom dijelu nema učinak. Tuženik je stoga sukladno čl. 1111. ZOO dužan vrati tužiteljici ono što je stekao temeljem predmetne ugovorne odredbe. Među strankama nije sporna visina potraživanja odnosno iznos naplaćene naknade.

13. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Prednik tuženika bio je nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru koji banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Vezano za prigovor zastare valja reći da je na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. doneseno mišljenje broj Su-IV-47/2020-2 prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena tek ovom presudom, rok zastare još nije počeo teći pa je stoga prigovor zastare neosnovan.

15. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

16. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podneska od 8. veljače 2024. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 10. lipnja 2024. i 12. prosinca 2024. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) iznosi ukupno 1.000,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR.

U Zagrebu 27. siječnja 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima