Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-412/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2A, protiv tuženika EDURO d.o.o., OIB 16290850677, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tin Matić & Partneri d.o.o., Zagreb, Vlaška ulica 95, radi pobijanja odluke skupštine, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Ive Zeljka, odvjetnika u Splitu, 27. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Utvrđuje se da je ništetna Odluka Skupštine društva EDURO d.o.o. od 19.07.2024., koja je sadržana na str. 6. Zapisnika sa Skupštine društva EDURO d.o.o. od 19.07.2024., sačinjenom od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac s uredom u Splitu, pod posl.br.: OU 281/2024-1, a koja odluka glasi:
Dana 24.05.2024. (dvadesetčetvrti svibnja dvijetisućedvadesetčetvrte) godine članica društva EDURO d.o.o. EČ podnijela je po punomoćniku zahtjev za davanjem obavijesti i/ili uvida u poslovne knjige i dokumentaciju društva- sukladno članku 447. stavku 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne Novine11 br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23; dalje: ZTD). Traženom zahtjevu uprava društva za sada nije udovoljila te je obavijestila sukladno čl. 447 st. 2. ZTD-a skupštinu društva o potrebi za donošenje odluke.
Konstatira se da su bruto bilanca od 30.04.2024., bruto bilanca za 2023. i 2022. i GFI izvještaj za 2023. i 2022. (u zahtjevu nabrojani pod točkama 1. -3.), javno dostupni i objavljeni podaci te podnositeljica može izvršiti uvid u navedenu dokumentaciju samostalno. Zbog nedostatka pravnog interesa podnositeljice za dostavu zatražene dokumentacije pod točkama 1. do 3. koja je javno objavljena zahtjev se odbacuje jer podnositeljica već raspolaže navedenom dokumentacijom kao javno dostupom preko sudskog registra.
U odnosu na traženje obavijesti o stvarima društva i uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva nabrojanu u točkama 4. do 20. zahtjeva, istom zahtjevu se ne može udovoljiti iz razloga navedenih u članku 447. stavku 2. ZTD-a te se stoga u tom dijelu zahtjev odbija."
II Nalaže se tužiteljici ĆČ u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku EDURO d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III Odbija se zahtjev tuženika EDURO d.o.o. da mu tužiteljica EČ u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 21. kolovoza 2024. podnijela tužbu u kojoj je istaknula zahtjev da sud utvrdi ništetnom odluku skupštine tuženika od 19. srpnja 2024. kojom je odbačen zahtjev tužiteljice da joj se dopusti uvid u bruto bilancu za 2024., 2023. i 2022. te godišnje financijsko izvješće za 2023. i 2022. te kojom je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se daju obavijesti o stvarima društva i omogući uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva nabrojanu u točkama 4. do 20. zahtjeva.
2. Dakle istaknula je zahtjev da se utvrdi ništetnom odluka skupštine društva kojom joj je kao članu društva uskraćeno pravo na obaviještenost.
3. Izjavila je da je imateljica udjela u tuženiku i to baš jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 470,00 EUR koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem 104. Pored nje imatelj poslovnog društva u tuženiku i to poslovnog udjela nominalnog iznosa od 1.530,00 EUR upisanog u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 101 i poslovnog udjela nominalnog iznosa 1.000,00 EUR upisanog u knjizi poslovnih udjela pod rednim brojem 103 da je njezin suprug HČ koji je ujedno i član uprave tuženika. Izjavila je da su odnosi nje i jedinog člana uprave teško i trajno poremećeni i da je pokrenut postupak razvoda braka.
4. Izjavila je da je 24. svibnja 2024. upravi društva podnijela zahtjev za davanjem obavijesti i/ili uvida u poslovne knjige i dokumentaciju društva. Na taj zahtjev da se uprava tuženika očitovala navodeći da zahtjevu ne može udovoljiti s obrazloženjem da je dio dokumentacije javno objavljen i dostupan, a da se uvid ne može dopustiti jer je odnos tužiteljice i društva iznimno narušen, pa da postoji opravdana bojazan da tužiteljica želi nanijeti štetu društvu, bivšem poslodavcu tako što će pribaviti dokumentaciju i upotrijebiti je na štetu društva. Pored toga uprava je u ovom očitovanju predložila da skupština društva uskrati tužiteljici pravo uvid u poslovnu dokumentaciju tuženika. Nakon toga da je održana skupština društva 19. srpnja 2024. na kojoj tužiteljica nije sudjelovala jer nije znala za održavanje skupštine jer je poziv primila 22. srpnja 2024., odnosno nakon što je skupština održana.
5. Skupština tuženika da je 19. srpnja 2024. donijela odluku kojom je djelomično odbačen, a djelomično odbijen zahtjev tužiteljice da joj se daju obavijesti o stvarima društva i omogući uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva. Primjerak zapisnika skupštine javna bilježnica da je dostavila tužiteljičinu punomoćniku e-mailom 22. srpnja 2024., a tužiteljici poštom 1. kolovoza 2024.
6. Razlozi za donošenje odluke skupštine da su ti što je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa nije moguć jer nije izvršavala obveze iz ugovora o radu i na propisani način obavijestila poslodavca o odsutnosti s radnog mjesta. Osim toga da je razlog i taj što nije vratila poslodavcu stvari koje ju je prokurist AČ pozvao vratiti, pa da je na taj način sebi pribavila stvari u vrijednosti od 2.000,00 EUR i društvu nanijela štetu. Zbog opisanih ponašanja da postoji opravdana bojazan da bi tužiteljica mogla zatraženu poslovnu dokumentaciju upotrijebiti u svrhe koje nisu u vezi s njenim članstvom u društvu, čime bi društvu mogla biti pričinjena šteta.
7. Tužiteljica je izjavila da niti jednom radnjom ili propustom nije dala povoda za prethodno izneseni stav o postojanju bojazni da bi društvu mogla učiniti štetu pri tome naglašavajući i to da radnopravni status tužiteljice ne utječe ni na koji način na prava koje ima kao član društva. No izjavila je i to da je radnja uprave tuženika koja ju je odjavila s mirovinskog osiguranja prije nego joj je dostavljena odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena jer je protivna kogentnim odredbama Zakona o radu, radi čega je podnijela tužbu nadležnom sudu. Izjavila je i to da je tuženik od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje tražio izvanrednu kontrolu privremene nesposobnosti za rad tužiteljice i da je ovlašteni kontrolor 11. lipnja 2024. izvršio kontrolu i utvrdio postojanje medicinske indikacije privremene nesposobnosti za rad. Izjavila je i to da nije protupravno prisvojila imovinu tuženika, već da se koristi pravom zadržanja.
8. Izjavila je da je radno i financijski ovisna o tuženiku jer nema drugih izvora prihoda, osim onih po osnovi rada u tuženiku i članstva u tuženiku, pa da je interes tuženika istovjetan njezinu interesu i da je šteta tuženiku istovremeno šteta i njoj kao članu tuženika. S obzirom na to da ne postoji bojazan da bi upotrijebila svoje pravo na obaviještenost za svrhe koje nisu u vezi s njezinim članstvom u društvu i da bi time društvu mogla biti pričinjena šteta, da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 447. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima da joj se uskrati pravo na obaviještenost. Ujedno je izjavila i to da je člankom 447. stavkom 1. Zakona o trgovačkim društvima određeno da se pravo na obaviještenost člana društva odnosi na sve poslovne knjige i dokumentaciju bez obzira na to jesu li negdje drugdje dostupni ili nisu, pa da je utoliko odluka kojom je djelomično odbačen njezin zahtjev za dostavom dokumentacije, protivna članku 447. stavku 2. Zakona o trgovačkim društvima.
9. Radi dokazivanja istinitosti navoda o činjenicama na kojima temelji tužbeni zahtjev tužiteljica je predložila sudu da izvede dokaze čitanjem izvadak iz registra Trgovačkog suda u Splitu, ugovora o osnivanju društva EDURO d.o.o., (potpuni tekst), od 24. travnja 2023., izviješća o obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskog postupka od 17. srpnja 2024., tužbe i prijedloga za određivanje privremene mjere u predmetu Općinskog suda u Splitu P Ob-389/2024, zahtjev za davanjem obavijesti i/ili uvida u poslovne knjige i dokumentaciju društva od 24. svibnja 2024., očitovanja uprave tuženika od 28. svibnja 2024., potvrde Hrvatske pošte o vraćenoj povratnici i datumu uručenja, zapisnika sa skupštine od 19. srpnja 2024., e-mail poruke javnog bilježnika Mirjane Popovac od 22. srpnja 2024., tužbe u predmetima Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-365/2024 i Pr-415/2023.
10. Tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da se protivi tužbenom zahtjevu.
11. Izjavio je da skupština tuženika održana 19 srpnja 2024. pravilno sazvana. Iz potvrde o primitku pošiljke Hrvatske pošte da je vidljivo da su pozivi tužiteljici za predmetnu skupštinu upućeni preporučenom pošiljkom 10. srpnja 2024. na dvije adrese tužiteljice i to adresu prebivališta [adresa] i navodnog boravišta [adresa]. U knjizi poslovnih udjela, kao i u sudskom registru da je upisana adresa tužiteljice [adresa] na koju je upućen poziv. Od dana kada je poziv predan pošti do dana održavanja skupštine da je prošlo osam dana, pa da je uredno pozvana na skupštinu.
12. Izjavio je tuženik da tužiteljica nema ovlaštenje pobijati odluku skupštine, kao i da je nastupila prekluzija prava za podnošenje ove tužbe. To stoga što je tužiteljica za održavanje skupštine mogla saznati 15. srpnja 2024. kada joj je ostavljena obavijest da može preuzeti pošiljku, a tužbu je podnijela 21. kolovoza 2024.
13. Potvrdio je tuženik činjenicu da je tužiteljica podnijela zahtjev za davanje obavijesti i/ili uvida u poslovne knjige tuženiku dana 24.svibnja 2024. kojem zahtjevu uprava društva u početku nije udovoljila te je obavijestila, skupštinu društva o potrebi donošenja odluke.
14. Na skupštini da je određeno da su bruto bilanca od 30. travnja 2024., bruto bilanca za 2023. i 2022. i GFI izvještaj za 2023. i 2022. (u zahtjevu tužiteljice nabrojani pod točkama 1.-3.), javno dostupni i objavljeni podaci te da tužiteljica može izvršiti uvid u navedenu dokumentaciju samostalno, pa da je zahtjev tužiteljice zbog nedostatka pravnog interesa u tom dijelu odbačen. Zahtjev da joj se omogući uvid u ostalu dokumentaciju i poslovne knjige da je odbijen zbog postojanja bojazni da bi tužiteljica mogla pravo na obaviještenost upotrijebiti za svrhe koje nisu u vezi s njezinim članstvom u društvu i da bi time društvu mogla biti pričinjena šteta.
15. Stav tuženika o postojanju spomenute bojazni da se temelji na tome što je tužiteljica kao radnica tuženika povrijedila odredbe ugovora o radu zbog čega je taj ugovor izvanredno otkazan jer je samovoljno izostala s posla gotovo pet dana i 20. svibnja 2024. dostavila dopis putem elektroničke pošte u kojemu je obavijestila poslodavca da je njezin izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite utvrdio njezinu privremenu nesposobnost / spriječenost za rad od 13. svibnja 2024.
16. Pored toga da je 17. svibnja 2024. potpisala prijenos ugovora o pretplatničkom odnosu s A1 Hrvatska d.o.o. te neovlašteno i nezakonito prenijela poslovni broj [broj telefona] tuženika na sebe kao privatnu osobu na način da je kao tadašnji upisani prokurist društva sklopila ugovor sa samim sobom te time povrijedila zakonsku zabranu sklapanja ugovora sa samim sobom propisanu u članku 49. Zakona o trgovačkim društvima. Time da je nanijela štetu tuženiku jer je onemogućila kontakt poslovnih partnera društva s društvom čime je društvu uzrokovana velika šteta i gubitak poslova, a da postoji i opasnost da će podatke koje traži prenijeti konkurenciji ili poslovnim partnerima, koristeći se informatičkom infrastrukturom koju je protupravno pribavila na opisani način.
17. Izjavio je tuženik da je kao poslodavac za vrijeme trajanja radnog odnosa povjerio tužiteljici na korištenje mobilni uređaj marke „iPhone“ , tablet uređaj marke „Samsung“ s dodatnom originalnom tipkovnicom i službeni pečat. Od tužiteljice da je 31. svibnja 2024. trenutni prokurist UČ putem službenog mail-a, a potom i 7. lipnja 2024. tražio vraćanje stvari, što je tužiteljica odbila učiniti navodeći da se zahtjev za vraćanje stvari „temelji na pogrešnoj tvrdnji da joj je prestao radni odnos s EDURO d.o.o.".
18. Predložio je izvesti dokaze čitanjem isprava zapisnik sa skupštine društva od 19. srpnja 2024., izvatka iz sudskog registra, uvidom u knjigu poslovnih udjela tuženika, preslike statusa poštanske pošiljke broj RG582915386HR, uvid u spise broj P- 333/2024, R1-55/2024, R1-53/2024, svi kod TS Split, uvidi u pošiljke RG582915386HR i RG582915372HR, zapisnika sa skupštine od 24. svibnja 2024., odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. svibnja 2024., dopisa tužiteljice od 20. svibnja 2024., poruka poslanih elektroničkom poštom mail-a od 24. svibnja 2024., dopisa tužiteljice od 5. lipnja 2024., potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad od 13. svibnja 2024., zahtjeva tuženika za provođenjem izvanredne kontrole opravdanosti privremene nesposobnosti osiguranika radi saznanja o zlouporabi privremene nesposobnosti, potvrde o primitku zahtjeva, preslika prijenosa ugovora o pretplatničkom odnosa, pribava i uvid u spis kod HAKOM-a, poruka elektroničke pošte od 31. svibnja 2024., poziva na povrat stvari od 31. svibnja 2024., poruka elektroničke pošte od 7. lipnja 2024., poziva na povrat stvari od 7. lipnja 2024. , poruke elektroničke pošte od 8. lipnja 2024., prijevodi sa profila tužiteljice sa društvene mreže LinkedIn, obavijest RH, MUP, PU Splitsko – dalmatinska, II PP Split, broj: 511-12-24-K-548/24 od 5. srpnja 2024., ispis poruka iz aplikacije WhatsApp, zapisnika o ispitivanju svjedokinje SČ poslovni broj Kir-1153/2024 od 13. kolovoza 2024., prijepisa posjedovnog lista DGU, Područni ured za katastar Split na adresi [adresa], uvjerenja o prebivalištu i boravištu za tužiteljicu, saslušanjem svjedoka AČ, BČ, CČ, DČ i saslušanjem tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika.
19. Tužiteljica je dostavila i rješenje ovog suda poslovnog broja R1-53/2024 i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-4379/2024.
20. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnom odluke skupštine tuženika od 19. srpnja 2024.
21. Tužbeni zahtjev tužiteljica je istaknula na temelju dviju osnova. Ništetnosti odluke zbog propusta u sazivanju skupštine, odnosno protivnosti kogentnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023. i 136/2024., dalje:ZTD) koje uređuju sazivanje skupštine te zbog protivnosti odluke odredbi članka 447. Zakona o trgovačkim društvima.
22. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem isprava sadržanih u spisu. Sud nije izveo dokaze saslušanjem predloženih svjedoka i saslušanjem tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika jer za tim nije bilo potrebe, kad je bitne činjenice bilo moguće utvrditi iz sadržaja izvedenih dokaza. Pored toga među strankama nije bilo spora o nekim činjenicama koje su važne za donošenje odluke.
23. Tako nije bilo spora o tome da je tužiteljica član tuženika i da je 24. svibnja 2024. od uprave tuženika tražila obavijesti i /ili uvid u poslovne knjige i dokumentaciju, odnosno da je kanila ostvariti pravo na obaviještenost iz članka 447. ZTD-a.
24. Nije bilo spora o tome da je uprava tuženika, koju čini direktor HČ, dopisom od 28. svibnja 2024. obavijestila tužiteljica da zahtjevu ne može udovoljiti što zbog činjenice da su određene isprave koje je htjela pribaviti javno dostupne, a i zbog postojanja bojazni da će poslovnu dokumentaciju tuženika, tužiteljica upotrijebiti u svrhe koje nisu u vezi s njezinim članstvom u društvu, čime bi društvu mogla biti pričinjena šteta.
25. Nema spora niti o tome da je skupština tuženika održana 19. srpnja 2024. i da je na toj skupštini donesena odluka kojom je zahtjev tužiteljice da joj se daju obavijesti i uvid u poslovne knjige i dokumentaciju dijelom odbačen, a dijelom odbijen, odnosno da joj je uskraćeno pravo na obaviještenost.
26. Sporno je bilo je li odluka donesena 19. srpnja 2024. ništetna, pa s tim u vezi je li sazvana protivno kogentnim odredbama ZTD-a, a osim toga i je li protivna određenjima članka 447. stavak 2. ZTD-a, konkretno je li postoji bojazan na koju se pozvao tuženik, bojazan da će tužiteljica kao član društva tražene obavijesti (dokumentaciju društva) upotrijebiti u svrhe koje nisu vezane s njezinim članstvom u društvu i time počiniti štetu društvu. Pri tome treba kazati da je tuženik izričito označio radnje tužiteljice zbog kojih je stava da postoji bojazan o namjerama tužiteljice.
27. Prije svega treba kazati da se sukladno članku 448. ZTD-a na ništetnost odluka skupštine društva s ograničenom odgovornosti na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 355. do 359. i članka 366.a ZTD-a, a sukladno članku 449. ZTD-a na pobijanje odluka skupštine na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 360. do 366.a ZTD-a.
28. Odluke skupštine dioničkog društva i društva s ograničenom odgovornošću moraju biti u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima te pravilima morala društva, kao i pravilima na kojima dioničko društvo temelji svoje djelovanje sadržanim u statutu, odnosno društvo s ograničenom odgovornošću u društvenom ugovoru.
29. Odluka glavne skupštine je ništetna ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u člankom 277. stavcima 2., 3. i 6. ZTD-a osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari. Naime, glavnu skupštinu saziva uprava koja o tome odlučuje običnom većinom glasova. Za donošenje odluke o sazivanju glavne skupštine ovlaštene su osobe koje su sudskom registru upisane kao članovi uprave. Odluka o sazivanju glavne skupštine mora sadržavati tvrtku i sjedište društva, vrijeme i mjesto održavanja glavne skupštine te se u odluci o sazivanju glavne skupštine mora se navesti dnevni red. U pozivu se mora navesti sadržaj odluke o sazivanju glavne skupštine i uvjete koji se moraju ispuniti za sudjelovanje u glavnoj skupštini te za korištenje pravom glasa. Poziv za glavnu skupštinu mora se objaviti u glasilu društva. Ako su dioničari društvu poimenično poznati, glavnu skupštinu se može sazvati preporučenim pismom pri čemu se dan odašiljanja pisma smatra danom objave poziva. Dovoljno je poslati preporučeno pismo dioničarima koji su upisani u registru dionica.
30. Tuženik je, vidjeti je iz poziva (stranica 52. spisa) 10. srpnja 2024. uputio poziv za skupštinu društva određenu 19. srpnja 2024. U dnevnom redu navedeno je i donošenje odluke povodom zahtjeva tužiteljice za davanje obavijesti i/ili uvida u poslovne knjige društva.
31. Iz potvrda o primitku Hrvatske pošte vidjeti je da je tuženik 10. srpnja 2024. pošti predao pošiljke za tužiteljicu. U jednoj potvrdi je označena adresa tužiteljice [adresa], a u drugoj [adresa]. Tužiteljica je u tužbi izjavila da je pošiljku, odnosno poziv za skupštinu primila 22. srpnja 2024. Međutim ta je pošiljka, odnosno poziv tužiteljici predan pošti 10. srpnja 2024. i upućen je i na adresu koja je za tužiteljicu upisana u sudskom registru, što je vidljivo iz izvatka iz sudskog registra za tuženika, a osim toga i na još jednu adresu. Iz isprave koju je tužiteljice dostavila (stranica 37. spisa) vidljivo je da je tužiteljici pošiljku zaprimljenu 10. srpnja 2024., Hrvatska pošta pokušala dostaviti 17. srpnja 2024. na adresu [adresa] i da je konačno dostavljena 22. srpnja 2024.
32. Prema članku 277. stavku 6. ZTD-a poziv na glavnu skupštinu mora se objaviti na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar i u glasilu društva. Ako su dioničari društvu poimenično poznati, glavnu se skupštinu može sazvati preporučenim pismom pri čemu se dan odašiljanja pisma smatra danom objave poziva. Dovoljno je poslati preporučeno pismo dioničarima koji su upisani u registru dionica.
33. S obzirom na to da je tuženik 10. srpnja 2024. uputio poziv na skupštinu tužiteljici na dvije adrese, od kojih je jedna adresa tužiteljice upisana u sudskom registru, to je zaključiti da nije bilo propusta u sazivanju skupštine, pa da odluka nije ništetna.
34. Propisano je člankom 360. stavkom 1. ZTD-a da se odluka glavne skupštine može pobijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu ili statutu.
35. Propisano je člankom 360. stavkom 4. ZTD-a da se odluka glavne skupštine može pobijati zbog toga što su dane netočne, nepotpune obavijesti ili je davanje obavijesti bilo uskraćeno, ako bi dioničar koji objektivno prosuđuje smatrao davanje obavijesti bitnom pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na glavnoj skupštini i drugih članskih prava.
36. Dakle, odluka skupštine kojom je povrijeđeno pravo na obaviještenost može se pobijati.
37. Propisano je člankom 447. ZTD-a da uprava društva mora svakome članu društva dati obavijesti o stvarima društva i dopustiti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva bez odgađanja po primitku zahtjeva da mu se to omogući. Članu se društva može uskratiti pravo iz stavka 1. ovoga članka u slučaju kada postoji bojazan da bi ga on mogao upotrijebiti za svrhe koje nisu u vezi s njegovim članstvom u društvu i da bi time društvu ili s njime povezanome društvu mogla biti pričinjena šteta. O tome da se članu uskrate spomenute obavijesti i odbije spomenuto pravo uvida odlučuje skupština društva. Uprava može odbiti članu društva dati obavijesti o stvarima društva i uvid u poslovne knjige i dokumentaciju ako ono ima nadzorni odbor. Društvenim se ugovorom ne može odstupiti od odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka. Na odlučivanje suda o pravu člana društva na obaviještenost na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 288. ZTD-a.
38. Tužiteljica je dakle od uprave tuženika tražila 24. svibnja 2024. bruto bilancu 30. travnja 2024., bruto bilanca 2023. i 2022., GFI izvještaj 2023. i 2022., glavnu knjigu 30.travnja 2024.,glavnu knjigu 2023. i 2022., knjigu URA i IRA 01. siječnja 2024. do 30. travnja 2024. s PDV prijavama, PDV prijave 2023. uz knjige URA i IRA na godišnjoj razini, popis dugotrajne imovine i sitnog inventara 30. travnja 2024., popis dugotrajne imovine i sitnog inventara 2023. i 2022. uz inventurne liste, saldakonto rekapitulacija kupaca i dobavljača 30. travnja 2024., konfirmacije stanja 10 najvećih kupaca i dobavljača sa 30. travnja 2024.,saldakonto rekapitulaciju dobavljača i kupaca s 31. prosinca 2023. i 31. prosinca 2022., konfirmaciju stanja kreditnih obveza s 30. travnja 2024.,PKK kartica na tekući dan, PKK kartica na 31. prosinca 2023. i 31. prosinca 2022., stanje zaliha na 30.travnja 2024. količinsko i financijsko / po skladištima, stanje zaliha na dan 31. prosinca 2023. i 31. prosinca 2022. – količinsko i financijsko / po skladištima, inventurno-popisnu lista na dan 31. prosinca 2023. i 31.prosinca 2022. / po skladištima, kopiju izvoda na dan 30. travnja 2024. i rekapitulacija plaća za travanj 2024.
39. Uprava nije dala tužiteljici tražene obavijesti, a skupština je tužiteljici uskratila pravo na obaviještenost predmetnom pobijanom odlukom.
40. Uskraćivanje prava na obaviještenost opravdano je tek onda ako postoje okolnosti određene u članku 447. stavku 2. ZTD-a, dakle ako postoji bojazan da bi član društva koji pokušava ostvariti svoje pravo na obaviještenost traženjem obavijesti o stvarima društva i dopuštanjem uvida u poslovne knjige i dokumentaciju društva, mogao upotrijebiti pribavljena saznanja za svrhe koje nisu u vezi s njegovim članstvom u društvu i da bi time društvu ili s njime povezanome društvu mogla biti pričinjena šteta.
41. Tuženik je tvrdio da je odluka kojom je tužiteljici uskraćeno pravo na obaviještenost donesena zbog postojanja bojazni da će pribavljene obavijesti koristiti u svrhe koje nisu u vezi s njenim članstvom u društvu i da bi time tuženiku mogla biti pričinjena šteta.
42. Međutim, razlozi koji su navedeni kao opravdanje stava o postojanju bojazni o postojanju okolnosti relevantnih za uskraćivanje prava na obaviještenost tužiteljici, nisu razlozi koji bi zaista trebali upućivati na stav o postojanju bojazni o tome da bi tužiteljica saznanja o stanju i imovini društva mogla upotrijebiti u nedopuštene svrhe. Naime, činjenica da je, ako je ( s obzirom na spor stranaka i o tome), tužiteljica povrijedila radni odnos time što je (ako je) zloupotrijebila pravo na bolovanje i što nije vratila stvari povjerene joj temeljem ugovora o radu i što je prenijela pretplatnički broj na svoje ime, nisu okolnosti iz kojih bi se dalo zaključiti o postojanju bojazni da će ona, kao član društva zloupotrijebiti saznanja o imovini i stanju društva na štetu tuženika. S druge strane davanje obavijesti je bitna pretpostavka za očuvanje članskih prava tužiteljice, a pravo na obaviještenost jedno od temeljnih prava člana društva. Za uskraćivanje tog prava nužno je postojanje okolnosti koje zaista upućuju na zaključak o postojanju bojazni od toga da će saznanja o stanju društva i o tome kako društvo posluje biti zloupotrijebljena. Uskraćivanje prava na obaviještenost, dakle uvida u poslovnu dokumentaciju i obavještavanje o stvarima društva, onemogućuje člana društva da zna rezultate poslovanja društva, što onemogućuje ostvarivanje ostalih članskih prava i dovodi do nemogućnosti kontrole rada uprave i poslovanja društva, tim više što tuženik nema nadzorni odbor. Tuženikova odluka o uskrati prava na obaviještenost tužiteljici donesena je zapravo temeljem stava o kršenju radnih obveza, odnosno povredi drugog odnosa tužiteljice i tuženika. K tome i da je povrijeđen taj radni odnos na način na koji tuženik tvrdi da je povrijeđen, takve povrede ne upućuju na zaključak o postojanju bojazni da bi tužiteljica mogla zloupotrijebiti pravo na obaviještenost. Osim toga kazati je i to da se pravo ostvaruje u odnosu na svu dokumentaciju, neovisno o tome je li javno objavljena. Člankom 447. je određeno da član društva ima pravo znati o stvarima društva i da mu se dopusti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva, dakle poslovne knjige i svu dokumentaciju društva, neovisno o tome je li ta dokumentacija na koji drugi način dostupna članu društva.
43. No trebalo je utvrditi i to je li tužiteljica ovlaštena pobijati predmetnu odluku.
44. Propisano je člankom 362. ZTD-a da odluke glavne skupštine mogu pobijati:
1. dioničar koji je sudjelovao u radu glavne skupštine, stekao dionice prije nego što je bio objavljen dnevni red glavne skupštine i svoje protivljenje odluci izjavio u zapisnik, 2. dioničar koji nije sudjelovao u radu glavne skupštine jer mu pogrešno nije bilo dopušteno da u tome sudjeluje, ako glavna skupština nije bila uredno sazvana ili dopuna predmeta odlučivanja na glavnoj skupštini nije bila valjano objavljena, ako je stekao dionice prije nego što je bio objavljen dnevni red glavne skupštine 3. svaki dioničar u slučaju iz članka 360. stavka 2. ovoga Zakona ako je stekao dionice prije nego što je bio objavljen dnevni red glavne skupštine,
4. uprava, odnosno upravni odbor društva
5. svaki član uprave, odnosno izvršni direktor i član nadzornog, odnosno upravnog odbora ako bi provođenjem odluke učinio radnju koja je kažnjiva, nezakonita ili za koju bi mogao odgovarati za štetu.
45. Propisano je člankom 443. stavkom 1. ZTD-a da se skupština mora sazvati na način kako je to određeno društvenim ugovorom, a ako u njemu o tome nema odredaba, preporučenim pismom upućenim svim članovima društva. Od dana kada je posljednji puta oglašeno sazivanje skupštine ili od kada je poziv predan pošti i dana održavanja skupštine mora proći najmanje sedam dana.
46. Društveni ugovor o osnivanju tuženika nema posebnih odredbi o načinu sazivanja skupštine. Stoga je, kao što je već rečeno, skupština tuženika održana 19. srpnja 2024. pravilno sazvana. Tužiteljici kao članu društva upućen je poziv preporučenim pismom na adresu upisanu u sudskom registru koja je ujedno i posljednja adresa prebivališta tužiteljice prema sadržaju uvjerenja o prebivalištu od 6. studenoga 2024. i još jednu adresu, [adresa] i to 10. srpnja 2024. Tužiteljica je u tužbi izjavila da je primila poziv 22. srpnja 2025., nakon što je skupština održana. Prema sadržaju potvrde o pošiljci RG 582915372 HR tužiteljica je 22. srpnja 2024. primila poziv poslan na adresu [adresa]. Tuženik je pak poziv mogao uputiti i samo na adresu zabilježenu u društvu, s obzirom na to da tužiteljica nije tvrdila da je tuženika obavijestila o promjeni adrese. Iz potvrde Hrvatske pošte za pošiljku RG 582915386 HR vidljivo je da je 23. srpnja 2024. i ta pošiljka, poziv za skupštinu poslan 10. srpnja 2024. i uručen 23. srpnja 2024. Od dana kada je poziv predan pošti do dana održavanja skupštine prošlo je više od sedam dana.
47. Dakle, propusta u sazivanju skupštine nije bilo. Tužiteljica nije sudjelovala u radu skupštine na kojoj je odnesena odluka, ali ne zato joj pogrešno nije bilo dopušteno da u tome sudjeluje ili zato što skupština nije bila uredno sazvana ili dopuna predmeta odlučivanja na glavnoj skupštini nije bila valjano objavljena. Utoliko tužiteljica nije ovlaštena pobijati predmetnu odluku skupštine, pa je trebalo odbiti tužbeni zahtjev. 48. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članaka 154., i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.,114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 13.300,00 EUR te okolnost što je tuženik u cijelosti uspio u parnici.
49. Sud je priznao tuženiku kao potrebne za vođenje parnice troškove sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8. 1. Tarife) te trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 11. prosinca 2024. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife).
50. Sud je prihvatio zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a.
51.Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi trošak sastava podneska od 24. rujna 2024. u iznosu od 625,00 EUR sa zateznim kamatama jer ta radnja nije bila potrebna za svrhovito vođenje postupka.
Split, 27. siječnja 2025.
Sudac
Ana Misir Šarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- Odvjetnik Ico Škarpa uz rješenje o sudskoj pristojbi presude
- Odvjetnik Stjepan Matić
- u spis