Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31 000 Osijek

K-708/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv opt. NLK, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenoga zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO-606/2024-1 od 23. listopada 2024., nakon zaključene javne rasprave, održane dana 21. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, NL, opt. NLK i branitelja Dubravka Marjanovića, odvjetnika iz [adresa], objavljena dana 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ opt. NLK, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ML i VL, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, nezaposlen, bez imovine, završio OŠ, neoženjen, bez djece, višestruko osuđivan

k r i v  j e

što je:

dana 25. srpnja 2024. u Osijeku, u parku unutar KBC Osijek, Josipa Huttlera 4, svojoj majci VL koja mu je došla u posjetu, za vrijeme dok se nalazio na liječenju na psihijatriji, istoj u cilju da ju zastraši, zbog shizotipnog poremećaja ličnosti u stanju srdžbe i bijesa prema majci, rekao da mu je dosta takvog načina života da ona s njim manipulira, da je on nasljednik kuće i da ga ne može odjaviti jer ima prebivalište na toj adresi, da se načitao zakona o prebivalištu u zatvoru, da što šuti, da će sve riješiti u 15 minuta i da će to biti veliko iznenađenje," koje riječi su kod oštećene VL, izazvale snažan osjećaj straha za vlastiti život, obzirom je isti znala da je u jednom zapalio obiteljsku kuću te nožem ubio njenog oca zbog čega je pravomoćno osuđen,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11,

pa se opt. NLK, na temelju čl. 139. stavka 3. KZ/11

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

Ujedno se na temelju čl. 57. KZ/11., opt. MLK

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, a preostali dio kazne od 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti, ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne.

II./ Na temelju čl. 68. KZ/11, opt. NLK

i z r i č e s e

SIGURNOSNA MJERA - obaveznog psihijatrijskog liječenja

koja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, odnosno najdulje tri godine.

III./ Optuženik je upozoren da mu na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora ako bude kršio obvezu iz sigurnosne mjere, odnosno ako se ne bude liječio.

IV./ Sud će obustaviti izvršenje mjere psihijatrijskog liječenja ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena.

V./ Na temelju čl. 73. KZ/11, opt. NLK

i z r i č e s e

SIGURNOSNA MJERA – zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve VL u trajanju od 3 (tri) godine.

VI./ Nakon proteka polovine trajanja sigurnosne mjere, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti izvršenje mjere ako utvrdi da više ne postoji opasnost da bi osuđenik mogao ponoviti kazneno djelo na štetu žrtve.

VII./ Ako optuženik ne postupi prema zabrani, sud mu može opozvati uvjetovani dio kazne i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od godine i dva mjeseca.

VIII./ Na temelju čl. 74. KZ/11, opt. NLK

i z r i č e s e

SIGURNOSNA MJERA – udaljenja iz zajedničkog kućanstva sa adrese [adresa] u trajanju od 3 (tri) godine.

IX./ Nakon proteka polovine trajanja sigurnosne mjere, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti izvršenje mjere ako utvrdi da više ne postoji opasnost da bi osuđenik mogao ponoviti kazneno djelo na štetu žrtve.

X./ Ako optuženik ne postupi prema zabrani sud mu može opozvati uvjetovani dio kazne i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

XI./ Na temelju čl. 54. KZ/11 u neuvjetovanu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme koje je opt. NLK proveo u istražnom zatvoru i to od 26. srpnja 2024. do 27. siječnja 2025.

XII./ Sigurnosne mjere počinju teći od izvršnosti presude.

XIII./ Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u nastavku teksta: ZKP/08), optuženik se u cijelosti oslobađa plaćanja troška postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO- 606/2024-1 od 23. listopada 2024. optužen je opt. NLK zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, iz članka 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

2. Očitujući se o krivnji opt. NLK je iskazao da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku ispitani su opt. NLK, ošt. VL, svjedok UL, vještakinje dr. sc. VLK dip.ing. i prof. prim. dr. sc. Dunja Degmečić dr. med., te su pročitane sljedeće isprave: zapisnik o ispitivanju osumn. po članku 208.a ZKP/08 sa snimkom ispitivanja od 27. srpnja 2024., zapisnik o ispitivanju okr. sa snimkom ispitivanja od 27. srpnja 2024., zapisnik o ispitivanju ošt. na dokaznom ročištu od 26. kolovoza 2024., nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Ivana Požgaina od 15. listopada 2024., medicinska dokumentacija za optuženika, psihologijski nalaz i mišljenje doc. dr. sc. VLK, klinički psiholog od 23. prosinca 2024., psihijatrijski nalaz i mišljenje od 19. siječnja 2025. vještaka prof. prim. dr. sc. Dunje Degmečić, dr. med., spec. psihijatar te izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije na ime optuženika.

4. Opt. NLK u obrani je naveo da je optužba utemeljena na neistinitom iskazu njegove majke s kojom nije u dobrim odnosima. Naime, u predmetno vrijeme se liječio na odjelu psihijatrije KBC Osijek, a kritičnog dana mu je majka došla u posjet. Bili su u bolničkom parku i razgovarali su. No, nije joj izrekao prijeteće riječi koje su navedene u optužnici. To je sve mamina konstrukcija, on se tako ne izražava. Majka ga inače ne razumije i na svoj način tumači riječi koje joj govori. Majka nikad nije bila blagonaklona prema njemu i smeta joj to što se vratio živjeti s njom u kući. Neko vrijeme je živio u [adresa] jer je želio pobjeći što dalje od majke. No, zbog ozljede na radu, vratio se kući jer nije imao gdje drugdje boraviti. U odnosu na prijeteće riječi, tvrdi da majci nije rekao da će sve riješiti u 15 minuta i da će to biti veliko iznenađenje. Rekao joj je da će riješiti nastalu situaciju jer ga majka nije željela prihvatiti kad izađe s liječenja tvrdeći da je kuća njena te da su njena pravila boravka u kući. Inače, majka je stalno mijenjala ta pravila tražeći od njega da se ustaje u isto vrijeme, da ulazi u kuhinju u točno vrijeme te da da ide spavati u određeno vrijeme i slično. U obiteljskoj kući nema vode, a majka živi s devet mačaka i jednim bolesnim psom i kuća je u jako lošem stanju. Smatra da je majka izmanipulirala i sudskog vještaka, odnosno da ju je obmanula tako da je sebe prikazala kao žrtvu.

5. Ošt. VL ispitana na sudu putem audio-video veze navela je da ostaje kod svog iskaza kojeg je dala na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku kada je navela da je 25. srpnja 2024. došla u posjet svom sinu koji se nalazio na liječenju u bolnici u Osijeku, te su bili u bolničkom parku. U razgovoru sin joj je rekao da mu je dosta takvog načina zajedničkog života i da ona s njim manipulira, te da je on nasljednik kuće i da ima prebivalište na toj adresi, te da ga ne može odjaviti. Šutjela je, a on ju je pitao zašto šutiš, te joj je rekao: "Ja ću sve to riješiti u 15 minuta, neću ti reći i biće to veliko iznenađenje!". Istaknula je da je sin u dva navrata izazvao požar u obiteljskoj kući i to 2006. i 2009. godine. Za ovaj drugi požar osuđen je uvjetnom osudom, a posebno naglašava da je 19. veljače 2012. sin ubio njenog oca na način da ga je izbo nožem. Nakon izlaska iz zatvora sin je kraće vrijeme živio u [adresa], a smještaj mu je plaćao otac. Zatim se vratio u Osijek i primila ga je k sebi jer nije imao gdje spavati. Iz bolnice su je nazvali dana 25. srpnja 2024. te su joj rekli da sin sljedeći dan treba ići kući. Rekla im je da ne može ići kući jer da su mu dali krivi lijek, a sestra joj je rekla da zove doktora. Na raspravi je dodala da su prekinuli svaki razgovor nakon što joj je sin izrekao predmetnu prijetnju i da je išla kući pješice te je putem razmišljala o tome što joj je sin rekao, te je bila jako iznenađena. Naglasila je da je prije par godina sin zapalio kuću jer je izazvao požar. Uočila je da sin nije uzimao propisanu terapiju pa mu se psihičko stanje pogoršalo te da je "otišao k vragu". Inače, učinila je sve što je mogla da se sinu pomogne, odnosno da ga prime na bolničko liječenje. Tražila je pomoć u Gradu Osijeku u smislu da se sinu osigura gradski stan i da ostvari pravo na inkluzivni dodatak s kojim bi mogao samostalno živjeti jer nakon izlaska iz zatvora NLK nema gdje biti. Međutim, nije uspjela ništa konkretno osigurati za njegov smještaj. Ne zna što sin sve može učiniti i da li će joj nauditi.

6. Svjedok KL je iskazao da mu je optuženik dugogodišnji prijatelj s kojim se često družio, ali se nisu viđali dok je optuženik izdržavao zatvorsku kaznu. Optuženik mu se povjerio da ima loš odnos s majkom i da mu ona stalno nešto zamjera i da nikad nije zadovoljna što god on učinio. Ipak, vraćao se u obiteljsku kuću jer nije imao gdje drugdje boraviti. Optuženik mu se žalio da u kući nema vode i da nemaju perilicu rublja te da se upisao u teretanu kao bi se mogao tamo istuširati. Također mu se žalio da majka s njim psihološki manipulira i da ga želi isprovocirati jer joj je cilj da on ''pukne''. Čuli su se dok je optuženik bio na liječenju u bolnici i međusobno su komunicirali porukama. Pročitao je poruke koje je obrana kao dokaz priložila u spis (stranica 188. do 192. spisa) i potvrdio je njihovu autentičnost. Na kraju je izjavio da je optuženik bio sretan što izlazi van i da mu je napisao kako je srušio rekord u kratkoći boravka u bolnici.

7. Radi utvrđivanja ubrojivosti optuženika u trenutku počinjenja kaznenog djela i utvrđenja njegove raspravne sposobnosti, kao i ocjene boluje li od kakve duševne bolesti ili privremene duševne poremećenosti, te neke teže duševne smetnje ili je ovisan o alkoholu i drogama, a posljedično tome da li je društveno opasan, provedeno je sudsko-psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Dunji Degmečić, dr. med. spec. psihijatru. Tako je utvrđeno da je optuženik osoba kojoj je dijagnosticiran shizotipni poremećaj osobnosti, te je višekratno bolnički liječen. Uvidom u medicinsku dokumentaciju vještakinja je utvrdila je da su se u sklopu njegove bolesti događale povremene psihotične dekompenzacije. Općenito govoreći shizotipni poremećaj osobnosti se svrstava u poremećaj sličan shizofreniji i sumanutim stanjima, a karakteriziran je s poteškoćama u funkcioniranju koja se očituju u poteškoćama u socijalnim odnosima budući da takve osobe okolina percipira kao čudake, osobe često sniženog praga tolerancije na frustraciju, impulzivnog ponašanja i malog empatijskog kapaciteta (emocionalna hladnoća). Nadalje, utvrdila je da se optuženik bolnički liječio od 21. do 26. srpnja 2024. zbog pogoršanja psihičkog stanja u sklopu shizotipnog poremećaja ličnosti u vidu razvoja rubnog psihotičnog sadržaja posljedično stresogenim okolnostima i izostanku primjene psihofarmaka. Tijekom hospitalizacije liječen je kombinacijom antipsihotika, anksiolitika, stabilizatora raspoloženja, antikolinergika i hipnotika. Naglasila je da optuženik nije želio razgovarati o predmetnom događaju u smislu forenzičnog intervjua i nije dao svoje viđenje toga događaja. Slijedom svega, vještakinja je zaključila da je optuženik u kritično vrijeme mogao shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati njima, ali su te njegove sposobnosti bile bitno smanjene zbog primarne strukture osobnosti uz kombinaciju afektivnog stanja prepravljenosti bijesom i srdžbom prema majci. Predložila je da se optuženiku izrekne sigurnosna mjera liječenja i to kroz forenzičku ambulantu jer postoji visoka razina opasnosti da bi optuženik mogao ponoviti kazneno djelo. Naposljetku, vještakinja je zaključila da je optuženik raspravno sposoban.

8. Usvojivši prijedlog obrane, sud je proveo i vještačenje oštećene po stalnom suskom vještaku za područje psihologije dr. sc. VLK. Naime, oštećena je vještačena na okolnosti njenog psihičkog stanja u vrijeme inkriminacije kao i njenog aktualnog psihičkog stanja, te ocjene da li je sposobna dati valjani iskaz na sudu. Vještakinja je zaključila da je oštećena primarno intelektualno, iznadprosječna osoba bez izrazitijih smetnji vizualno motoričke koordinacije i pažnje i bez izraženih kvalitativnih i kvantitativnih smetnji pamćenja. Oštećena je primarno ekstrovertirana, te emocionalno nestabilna uz prisutnu socijalnu neprilagođenost. Vještakinja je utvrdila teškoće oštećene u uspostavljanju i održavanju osnovnih životnih i društvenih funkcija koje su tipične za odraslu dob u smislu stabilnog zaposlenja i partnerskih odnosa, manjka radnog staža i oslanjanja na socijalnu pomoć. Nadalje, vještakinja je utvrdila smetnje na području ličnosti i patološku tjeskobu oštećene u području sposobnosti suočavanja i rješavanja problema, te manjka senzibilnosti za druge ljude i njene vrlo ograničene socijalne kontakte. Te smetnje su u sklopu specifične strukture ličnosti oštećenice jer je ona egocentrična do razine narcističnosti uz djelovanje stresnih i traumatskih vanjskih čimbenika. No, ove smetnje nisu u sklopu težeg psihičkog poremećaja. Stoga je vještakinja utvrdila da je oštećena sposobna valjano i istinito/objektivno svjedočiti o proživljenim događajima koji su predmet ovog postupka i da kod nje nisu registrirani kvalitativni poremećaji pamćenja, te nije uočena sklonost konfabuliranju, niti pojačana sugestibilnost.

9. Obje vještakinje su u svom iskazu na sudu ponovile zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja. Potrebno je naglasiti da je vještakinja psiholog na raspravi posebno iskazala kako oštećena pokazuje silnu brigu da se njenom sinu pomogne i da je ona već iscrpljena zbog slabosti sustava, tj. manjkavosti sustava zdravstvene i socijalne skrbi, te rada sudova kao i da je u životu prošla čitav niz traumatskih iskustava pri čemu je izgubila socijalnu podršku ljudi kojima je bila okružena, tako da je jedini izvor privrženosti i ljubavi pronašla u životinjama. Ovaj dio vještačkog iskaza je palauzibilan odgovor na tezu obrane kako se ''majka brine više za životinje nego za sina''.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve dokaze i tako utvrđene činjenice nedvojbeno je dokazano da je opt. NLK počinio kazneno djelo osobne slobode – prijetnju iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, te da za to nema ispričavajućih razloga. Dokazane su sve relevantne činjenice koje čine nužno objektivno obilježje kvalificiranog kaznenog djela protiv osobne slobode osobne slobode – prijetnje optuženika na štetu bliske osobe, odnosno majke.

11. Dakle, iako optuženik ne priznaje počinjenje kaznenog djela, tvrdeći da mu je manjka ''namjestila zatvor'' jer ne želi s njim živjeti, sud je takvu obranu smatrao neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje vlastite kaznenopravne odgovornosti. Obrana tvrdi da inkriminirajući navodi o tome da će optuženik ''sve riješiti u 15 minuta'' zapravo ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju jer se iz ovih riječi ne vidi što će to optuženik napraviti majci. No, ujedno optuženik tvrdi da te i takve riječi uopće nije izrekao jer da su to ''majčine konstrukcije'', odnosno da se on tako ne izražava. Naime, optuženik objašnjava da bi majci izrekao drugačiju i znatno jasniju prijetnju da joj je stvarno želio ozbiljno zaprijetiti. Ipak, upravo na temelju tako opisanih inkriminiranih navoda kako iskazuje oštećena, sud utemeljuje i zaključak o vjerodostojnosti tih navoda, a ujedno, uzevši kompletan vrlo složen i evidentno ozbiljno poremećen odnos između optuženika i žrtve, tj. sina i majke, sud izvodi i zaključak o ozbiljnosti ovih inkriminiranih navoda. Dakle, kao što optuženik navodi da je majci mogao prijetiti sasvim jasnim prijetnjama, a ne ovim koje se mogu dvojako shvatiti, jednako tako je i majka, da je stvarno željela sinu ''smjestiti zatvor'', kao što to tvrdi optuženik, mogla prijaviti neke druge znatno jasnije prijetnje kojima ne bi trebao svojevrstan ključ za tumačenje. Zato je sud stajališta da je optuženik izrekao oštećenoj upravo ove riječi koje je ona višekratno ponovila tijekom ovog kaznenog postupka. Ne radi se tu o nekakvom prijedlogu efikasnog i mirnog rješenja optuženikovog stambenog pitanja ili pronalasku mjesta njegovog boravišta, kao što to implicira obrana, već o optuženikovoj prijetnji usmrćenja majke. Da je tome tako govori posljednji dio inkriminirane rečenice (koji obrana gubi iz vida) u kojem optuženik navodi majci da će takvo njegovo rješenje problema biti ''veliko iznenađenje za sve''. Opravdano je postaviti pitanje kakvo je to iznenađenje koje će optuženik u 15 minuta prirediti majci, a kojim će sve jako iznenaditi? Nadalje, da se ne radi o nekakvoj maglovitoj zloj slutnji ili nejasno definiranoj gradaciji loših želja sina prema majci, već o njegovoj prijetnji njenim ubojstvom, proizlazi i iz konkretnog i provjerljivog optuženikovog antisocijalnog i kriminalnog životopisa. Naime, optuženik je do sada pravomoćno proglašen krivim i osuđen zbog kaznenog djela zloporabe opojnih droga, te zbog nasilničkog ponašanja u obitelji (na štetu majke), kojom mu je uz kaznu izrečena i sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, a zatim zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom (zapalio je obiteljsku kuću), te naposljetku zbog ubojstva (usmrtio je djeda, odnosno majčinog oca) za što mu je uz zatvorsku kaznu od 11 godina ponovno određeno obavezno psihijatrijsko liječenje.

12. Odlučne činjenice dokazane su prvenstveno na temelju iskaza žrtve VL čiji je iskaz okolnosan, detaljan i uvjerljiv, pa ga je sud prihvatio kao vjerodostojan dokaz. Iz njenog iskaza izvan svake razumne dvojbe je dokazano da joj je optuženik kritične zgode povišenim tonom između ostalog rekao da mu je dosta načina života u kojem ona manipulira s njim, da je on nasljednik obiteljske kuće i da ga ne može odjaviti, te da će sve riješiti u 15 minuta i da će to biti veliko iznenađenje. Žrtva je prijetnju shvatila ozbiljno i uplašila se posebice zbog opisanih tragičnih događaja u njihovoj obitelji. Time je dokazano da je optuženik inkriminiranog događaja ozbiljno zaprijetio majci da će ju usmrtiti. Pri takvom zaključku sud je uzeo u sve okolnosti pod kojima je prijetnja izražena, a posebno cijeneći činjenicu da je optuženik dugogodišnji psihički bolesnik, kao i da je kritičnog dana postupao sa snažnim osjećajima neprijateljstva prema majci, odnosno u afektivnom stanju prepravljenosti bijesom i srdžbom prema majci (vještački nalaz psihijatra). Dakle, inkriminirane prijetnje prema majci su bile vrlo ozbiljne i one su njenom osjećajnom životu mogle izazvati veliku uznemirenost, uzbuđenost, strah ili prepast. Treba naglasiti da nije od relevantnog značaja da li je optuženik doista i namjeravao ostvariti svoje prijetnje, već je odlučno da su izrečene prijetnje bile podobne da izazovu strah i uznemirenost kod žrtve.

13. Zaštitni objekt ovog kaznenog djela je osobna sigurnost pojedinca kao psihički uvjet osjećaja osobne slobode. Prijetnja označava svaku radnju kojom se žrtvi nagovještava neko zlo radi utjecaja na njezinu volju. Inkriminirana i kažnjiva je samo ona ozbiljna prijetnja. To je prijetnja koja je svojim sadržajem nagovijestila blisku ili buduću opasnost, a ta opasnost može biti posredna ili neposredna. Kazneno djelo postoji bez obzir na to zbog kojih je razloga optuženik prijetio i što je time želio postići. Posljedica prijetnje je strah, nespokojstvo, uznemirenost ili nesigurnost, odnosno stanje ugroženosti oštećenika. Djelo se može počiniti isključivo s namjerom, a počinitelj može biti bilo koja osoba. Osim toga, treba naglasiti da je optuženik počinio teže (kvalificirano) kazneno djelo prijetnje iz članka 139. st. 3. KZ/11, jer je prijetio bliskoj osobi.

14. Dokazano je da je optuženik djelo počinio s izravnom namjerom (dolus) jer, iako je bio bitno smanjeno ubrojiv, on nije bio neubrojiv već je mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, tj. bio je svjestan svojih prijetećih riječi, posebice jer ih je uputio posljednjeg dana liječenja na odjelu psihijatrije u KBS Osijek što znači da mu se stanje u bitnom poboljšalo budući da je njegov liječnik odlučio da je spreman za odlazak kući. Time je ostala neosporena optuženikova svijest o protupravnosti postupanja, odnosno njegova voljna sastavnica.

15. Vještački nalazi i mišljenja oba sudska vještaka (psihijatrijske i psihologijske struke) predstavljaju vjerodostojne dokaze jer su sačinjeni sukladno pravilima struke, razumljivi su, potpuni, objektivni i uvjerljivi, te na njega stranke nisu imale primjedbi.

16. Prilikom odmjeravanja kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja, pobude iz koje je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenih djela, prijašnji počiniteljev život, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, odnosno njegov odnos prema žrtvi.

17. Kao olakšavajuće činjenice sud je uzeo u obzir da je optuženik prilikom počinjenja optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv, da je bio u stanju sužene svijesti zbog međuutjecaja niza uzroka kao što su stanje srdžbe i bijesa te neriješeni obiteljski i imovinskopravni odnosi i psihoorganske promjene uslijed patološke strukture ličnosti o čemu je vještak psihijatar iznio svoje uvjerljive zaključke. Otegotnu okolnost predstavlja višestruka osuđenikova osuđivanost iz koje proizlazi da na njegovo ponašanje nisu dovoljno pozitivno djelovale dosadašnje kaznenopravne sankcije.

18. Stoga, imajući u vidu opću svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, sud je opt. NLK proglasio krivim i osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

19. No, sud smatra da će se i bez izvršenja cjelokupne kazne zatvora ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije. Zato je optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da mu je izrečena uvjetna osuda samo za dio kazne i to u trajanju osam mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 6 mjeseci mora izvršiti. Uvjetovani dio kazne se neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Rok provjere počinje teći od izdržane kazne. Ovom kaznenopravnom sankcijom će se optuženiku izraziti jasan društveno-moralni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela čime će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, koji će djelovati na optuženika, ali i na društvenu zajednicu utječući na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Sud je optuženiku odlučio pružiti priliku društvene reintegracije te mu tako omogućiti da razvije i ojača osobnu odgovornost radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela. Ako optuženik u roku provjere ne bude činio nova djela, neće se izvršiti preostali uvjetovani dio izrečene kazne zatvora.

20. Nadalje, s obzirom da je nedvojbeno da je optuženik djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti kao i da postoji objektivna opasnost da bi zbog svojih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo, sud je optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja. Mjera može trajati do proteka roka provjeravanja, odnosno tri godine, a izvršavat će se prvo u okviru zatvorskog sustava, te zatim na slobodi, odnosno u forenzičnoj ambulanti Klinike za psihijatriju KBC Osijek. Sud će obustaviti izvršavanje mjere ako budu prestali razlozi zbog kojih je ona izrečena i to nakon preispitivanja njenog uspjeha. Optuženik je jasno i nedvojbeno upozoren da mu sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne, ako ne bude odlazio na redovito psihijatrijsko liječenje.

21. Budući da je oštećena VL žrtva kvalificiranog kaznenog djela prijetnje te da je optuženik osoba koja je višestruko osuđivana zbog počinjenja kaznenih djela s elementima nasilja, sud je stajališta da postoji razborita opasnost da bi optuženik mogao ponovno počiniti kazneno djelo na štetu iste žrtve, svoje majke pa je optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja VL i to u trajanju od tri godine. Izrečena mjera započinje od izvršnosti ove presude, a optuženik je upozoren da mu sud može opozvati uvjetovani dio kazne i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od godine i dva mjeseca ako izrečenu mjeru bude prekršio.

22. Nadalje, uzevši u obzir da je dokazano kako je riječ o ozbiljno narušenim obiteljskim odnosima između počinitelja i žrtve, te da je optuženik višestruko osuđivana osoba, sud smatra da postoji visoki stupanj opasnosti da bi optuženik mogao ponovno počiniti nasilje prema majci VL s kojoj živi u zajedničkom kućanstvu, pa je optuženiku naložio sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva sa adrese [adresa] i to u trajanju od tri godine. Nakon proteka polovine trajanja ove sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti izvršenje mjere ako zaključi da je prestala opasnost od ponovnog nasilja na štetu člana obitelji. Kao i u odnosnu na prethodnu sigurnosnu mjeru, sud može odrediti izvršenje uvjetovanog dijela zatvorske kazne ako optuženik bude teško i uporno kršio ovu sigurnosnu mjeru.

23. Vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru uračunat će mu se izrečeni bezuvjetni dio kazne zatvora kako je to navedeno u izreci presude.

24. Iako je okrivljenik proglašen krivim, u cijelosti je oslobođen od obveze naknade troška kaznenog postupka jer je lošeg imovnog stanja pa bi plaćanjem troška dospio u takvu situaciju u kojoj bi došlo u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje.

25. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 27. siječnja 2025.

S U D A C

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na KO-DO-606/2024

2. Opt. LL Špigel

3. Branitelj Dubravko Marjanović, odvjetnik iz Osijeka

4. ošt. VL

5. PU Osječko-baranjska

nakon pravomoćnosti

6. Sudac izvršenja