Posl.br. P-1209/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Senju

Potok 1 ,53270 Senj

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Senju, po sucu Željku Čubrilu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punom. Tomislavu Kešini i Mariu Jankoviću, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika 1. AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punom. Miljenki Balaško, odvj. iz Zagreba, radi: iseljenja, na raspravi dana 12. prosinca 2024.g. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na kojoj je sud zaključio glavnu raspravu, dana 27. siječnja 2025.g., javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima 1. AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da se isele iz dijela nekretnine, potkrovlja odnosno zadnje etaže (kata) kuće, prema snimci izvedenog stanja učinjenog od ovlaštenog dipl. ing. građevinarstva GŽ, predmetni dio nekretnine je u navedenoj snimci stanja opisan na stranici 17/18 pod rednim brojem III kao: „KAT“ ukupne neto korisne površine (uporabna cijelina ukupno) od 77,46 a koji se sastoji od: 1. stubište nenatkriveno NKP 1,70 m2, 2. trasa nenatrivena NKP 2,73 m2, 3. dnevni boravak NKP 22,01 m2, 4. kuhinja- blagavaonica NKP 13,72 5. predsoblje NKP 2,09 m2, 6. kupaonica NKP 5,12 m2, 7. soba NKP 10,88 m2, 8. soba NKP 15,33 m2, 9. terasa nenatkrivena NKP 3,88 m2, sve prema snimci izvedenog stanja učinjenog od ovlaštenog ing. građevinarstva GŽ u elaboratu opisana kao kat ukupne površine od 77,46 m2, koji dio nekretnine je dio nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Senj, Općinskog suda u Crikvenici, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: - z. k. č. br. [katastarska čestica] dvorište u površini od 508 m2, kuća u površini 115 m2 garaža u površini 30m2, zajedno kuća br. 24, garaža i dvorište južno naselje u ukupnoj površini od 653 m2, kao vlasništvo tužiteljice OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ¾ dijela, i tužitelj IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ¼ dijela, te da ga predaju slobodnog od osoba i stvari na raspolaganje tužiteljima OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da tužiteljima predaju ključeve od predmetnog dijela nekretnine.

II. Nalaže se tuženicima 1. AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.767,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koju stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućom od presuđenja pa do isplate sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelji u svojoj tužbi tvrde da su vlasnici nekretnine upisane u zk.ul.br. 1812k.o. [adresa], kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 24, garaža i dvorište južno naselje, površine 653 m2. Predmetnu nekretninu stekli su temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 10.rujna 2021.g. od strane NŽ (majka 1. tužiteljice) koja im je ovu nekretninu ostavila kao primatelj uzdržavanja, a tužitelji su bili davatelji uzdržavanja. Tuženici su pak u posjedu potkrovlja predmetne kuće i to bez valjanog pravnog osnova. Iz tog razloga su tužitelji izvijestili tuženike da isprazne predmetnu nekretninu i predaju je tužiteljima slobodnu od osoba i stvari. No, na taj dopis tužitelja, tuženici su se oglušili, pa tužiteljima ne preostaje ništa drugo nego da u ovom postupku traže njihovo iseljenje. Predlažu da sud usvoji tužbeni zahtjev na način kako je to istaknuto u izreci ove presude te traže trošak parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženici se protive istoj u cijelosti . Ističu da tužitelji nemaju pravnu osnovu za iseljenje tuženika budući su tuženici zakoniti, istiniti i pošteni posjednici ove nekretnine. Također ističu kako je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na kojeg se pozivaju tužitelji ništetan. Ovo iz razloga što predmetna nekretnina u [adresa] ne predstavlja isključivo vlasništvo majke stranaka NŽ (ista je i majka tuženoj 1.) budući je ista bračna stečevina i to roditelja tužiteljice i tužene, dakle NŽ i sada pok. oca JŽ. Ovo iz razloga što su roditelji stranaka predmetnu nekretninu stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa majka stranaka nikada nije mogla samostalno disponirati cijelom nekretninom obzirom da nikada nije bila vlasnica nekretnine u 1/1 dijela. Tvrde da je pok. otac JŽ stekao pravo vlasništva te nekretnine i to u ¾ dijela, a majka bi bila suvlasnica u ¼ dijela. Stoga traže proglašenje ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju budući stjecateljica 1. OŽ nije pošteni stjecatelj te se ne može pozivati da je ovu nekretninu stekla u dobroj vjeri. Na tu ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, pa su tuženici u tijeku postupka zatražili posebnim zahtjevom da se utvrdi da je pok. JŽ stekao pravo vlasništva u ¾ dijela nekretnine u [adresa], da bi taj dio predstavljao ostavinsku masu iza sada pok. JŽ te da se utvrđuje ništetnim ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 10. rujna 2021.g. Stoga predlažu da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da prekine postupak u ovoj pravnoj stvari, a sve dok se ne odluči o pravnom osnovu ništetnosti ugovora, odnosno utvrđenja suvlasništva drugog bračnog druga. Traže trošak postupka.

3. Valja odmah istaći da je ovaj sud utvrdio da ne postoje valjani i zakonski razlozi za prekid ovog postupka. Naime, radi se o pravnom osnovu iseljenja, dok se o tužbenom zahtjevu tuženika (protutužbeni zahtjev) radi o pravnom osnovu utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kao i o pravnom osnovu utvrđenja iz bračne stečevine sada pok. JŽ (oca tužiteljice 1. i tužene 1).Iz tog razloga sud je donio rješenje od 12. rujna 2023.g. (vidi str. 75), kojim je razdvojio postupak po tužbenom zahtjevu tuženika (protutužbeni zahtjev), radi utvrđenja , te će se o tom tužbenom zahtjevu raspravljati u posebnom parničnom postupku i pod novim brojem. Iz sudske pisarnice razvidno je da je nastao novi predmet pod brojem P- 997/2023, a povodom ovog protutužbenog zahtjeva.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uvid u Snimku izvedenog stanja Ureda ovlaštenog inženjera građevinarstva u Senju dipl. ing. građ. GŽ (str. 7-36), uvid u dopis tužitelja (str. 38), izvršio uvid u vjenčani list JŽ i NŽ (str.45), uvid u rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa] iza pok. JŽ O-694/21 od 13. travnja 2021.g. (str. 46), izvršio uvid u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 10. rujna 2021.g. (str. 90), te saslušao stranke.

5. Nema spora da je zaključen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju iza NŽ kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i tužitelja UŽ i IŽ , kao davatelja uzdržavanja s druge strane, dana 10.rujna 2021.g. Predmet ugovora su nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su se temeljem tog ugovora davatelji uzdržavanja odmah uknjižili kao suvlasnici predmetne nekretnine.

6. Nema spora da se kao samovlasnik predmetne nekretnine u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora vodila NŽ (vidi str. 94).

7. Nesporno je iz iskaza stranaka proizlazi da su stranke suposjednici predmetne nekretnine pri čemu tužitelji imaju posjed prizemlja, a tuženici posjed potkrovlja predmetne nekretnine.

8. Također je nesporno da je otac 1. tužiteljice i 1. tužene JŽ umro **.**.2021. i da je iza istog vođena ostavina kod Javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa] te su kao njegovi nasljednici utvrđeni NŽ, supruga ostavitelja te AŽ, kćerka ostavitelja. Uvidom u navedeno rješenje razvidno je da predmet ostavinske imovine nisu nekretnine u k. o. [katastarska općina].

9. Iz iskaza 1. tužiteljice UŽ proizlazi da je sestra 1. tuženoj, a 2. tuženik je njen šogor, da je točno da je zaključila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svojom majkom NŽ koja je još uvijek živa i živi u [adresa] kraj [adresa], da je ugovor zaključen 10. rujna 2021.g., a da se ona pojavljuje kao davatelj uzdržavanja, a majka kao primatelj uzdržavanja , da je osnovni inicijator za zaključenje ovog ugovora bila upravo majka jer je svoju nekretninu u [adresa] upravo njoj htjela ostaviti, a jedan dio njenom suprugu. Točno je da je taj ugovor zaključen nekih sedam mjeseci nakon smrti oca JŽ koji je umro **.**.2021. , kao i to da je znala kako je njena sestra, ovdje 1. tužena AŽ, isključena od nasljedstva na ovoj nekretnini. Ovo je napravljeno iz razloga što ni majka ni otac nisu bili u dobrim odnosima sa drugom kćerkom AŽ, a ona je osobno bila upućena na majku jer žive u neposrednoj blizini u [adresa]. Kuća u [adresa] u kojoj živi majka i koja je njeno vlasništvo je također predmet ugovora između njih dvije, ali u ovom slučaju ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa je majka istu ostavila također njoj i njenom suprugu. Što se tiče kuće u [adresa] ističe da su tamo svi živjeli, da su roditelji njoj i sestri dozvoljavali da budu u toj kući i uglavnom se dolazilo preko ljeta. No, iako su roditelji ovu kuću držali kao svoju, roditelji su imali saznanje kako se radi o kući koja je isključivo vlasništvo majke, a pok. otac je u više navrata upravo to znao potvrditi. Da li je to čula i njena sestra, nije joj poznato, ali pretpostavlja da nije mogla čuti jer nije komunicirala sa roditeljima. Na ostavini iza pok. oca predmet ostavinske imovine uopće nisu bile predmetne nekretnine, a temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju na nju je odmah prešla ½ vlasništvo oca i to nekretnina u [adresa]. Znade da je sestra bila na ostavini, ali ista nije poduzela nikakav postupak što predmet ostavinske mase nisu bile nekretnine u [adresa]. Točno je da sestra sa svojim suprugom LŽ sada za cijelo vrijeme dolazi u [adresa] i prebiva u potkrovlju. Taj posjed može ostvarivati jer svatko od njih ima svoje ključeve, dakle od svoje etaže, te sestra dolazi u potkrovlje posebnim stepenicama. Budući je sa suprugom postala suvlasnik ove nekretnine izvršila je dopis sestri i njenom suprugu da se isele iz ove nekretnine, a sve iz razloga što ista više nema namjeru dozvoljavati ovima da imaju posjed te nekretnine. Na dopis za iseljenje njena sestra se oglušila te je uvjetovala iseljenje sa činjenicom da joj ona isplati 100.000,00 eur. Na taj prijedlog tužitelji nisu pristali te traže iseljenje, tim više što tužena i njen suprug nisu beskućnici jer imaju stan u [adresa]. Također napominje da je sve režije na kući u [adresa] plaćala majka, a nakon zaključenja ugovora sada plaća ona. Između nje i sestre su apsolutno narušeni rodbinski i međuljudski odnosi, a što je čak kulminiralo činjenicom da je sestra fizički napala majku, a njen suprug je čak napao i pok. oca JŽ dok je ovaj bio živ. Isključivo navodi da je kuću u [adresa] kupila njena majka NŽ, da je točno da su njena sestra i njen suprug u kući izvršili određena ulaganja, ali se po njoj radi o minimalnim ulaganjima i to uglavnom u potkrovlju, gdje oni i borave. U potkrovlje dolaze i djeca tuženika, a u posljednje vrijeme osobno isključi struju i vodu predmetne zgrade kada je napusti nakon ljetovanja.

10. Iz iskaza 2. tužitelja IŽ proizlazi da je suprug 1. tužiteljice, da su njih dvoje zaključili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa njenom majkom NŽ, da se radi o nekretnini u [adresa], u naravi kuća za odmor, da je tim ugovorom njegova supruga dobila ¾ dijela, a on ¼ dijela, da je sve to bila volja primateljice uzdržavanja, da je ista znala kako svojoj kćerki AŽ ništa ne ostavlja, ali iz razloga što sa AŽ nije u dobrim odnosima, da je NŽ imala supruga pok. JŽ iza kojeg je vođena ostavina, da mu je supruga rekla kao predmet ostavinske imovine nisu bile nekretnine, da je sa pok. JŽ i NŽ također zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju glede nekretnina u [adresa]. Nadodaje kako je točno da su tuženici posjednici nekretnina u [adresa] i to posebnog dijela, u naravi potkrovlje, da su ih opomenuli da se isele iz te kuće i da je tužiteljima predaju u posjed, ali da su to ovi odbili, pa su zadnje ljeto bili na ljetovanju u [adresa], da su tuženici ponudili uvjet za iseljenje, a to je da im tužitelji isplate 100.000,00 eur i to na ime njihovog ulaganja u kuću, da su tužitelji to odbili budući se radi o prevelikom iznosu, da tuženici ne plaćaju režije nekretnine u [adresa], da se tuženici neosnovano pozivaju da bi ta nekretnina bila suvlasništvo supruga majke stranaka, sada pok. JŽ, a sve iz razloga što je osobno čuo da je pok. JŽ govorio kako je to kuća njegove supruge i da on tu nema ništa u dijelu. Što se pak tiče kuće u [adresa] i njen suprug JŽ su bili suvlasnici svaki u ½ dijela, a nakon smrti pok. JŽ njegova polovica je prešla na tužitelje, a temeljem već spomenutog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

11. Iz iskaza 1. tužene AŽ proizlazi da je sestra tužiteljici 1. da nije imala saznanje o ovom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju , da je tu činjenicu prvi put saznala kada ju je sestra posebnim dopisom izvijestila da iseli iz kuće u [adresa], da je tada saznala kako je majka u cijelosti istu ostavila tužiteljima, da je ostala iznenađena tom činjenicom tim više što ona i suprug imaju posjed i to na način da drže potkrovlje te kuće. Oni su u potkrovlju od 2000.g. kada su ga uredili i priveli za stanovanje, a ona osobno u kuću dolazi od svoje dvanaeste godine, kao u kuću svojih roditelja. Točno je da je bila prisutna na ostavini iza pok. oca, da je utvrdila da su predmet ostavinske mase samo pokretnine, da nije stavljala primjedbu da bi otac trebao biti vlasnik nekretnina. Što se tiče nekretnina u [adresa], o njima nije posebno razmišljala jer je znala da se radi o nekretnini koja je isključivo vlasništvo njene majke NŽ, pa je opravdano držala da ta imovina ne može biti predmet ostavine iza pok. oca. No, misli da je kuća vlasništvo obaju roditelja, da tu činjenicu treba znati i njena sestra UŽ, da nije istina da je u lošim odnosima sa majkom, da su roditelji razgovarali kako je kuća u [adresa] zajedničko vlasništvo, a da su problemi i određene nesuglasice sa majkom počeli nakon što je saznala da je majka zaključila ovaj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u kojem je svoje nekretnine ostavila sestri. Drži da je majka pala pod utjecaj njene sestre, da ju je ova nagovorila na zaključenje ugovora, da osobno nije mogla uzdržavati majku jer uzdržava unuka i živi u stanu u [adresa], a majka se nakon smrti oca preselila kod sestre. Ne želi iseliti iz kuće u [adresa], kao niti njena djeca koja tamo dolaze na ljetovanje. Ustala je sa protutužbom kojom želi dokazati da je njen otac participirao u izgradnji i vrijednosti kuće u [adresa] najmanje u 3/4 dijela, da je ta kuća građena njegovim radom i novčanim učešćem budući je majka nije mogla sagraditi obzirom da je bila domaćica. Očekivala je da će po smrti majke naslijediti svoj dio u [adresa]. Saznala je da se ta kuća prodaje i to dva mjeseca nakon smrti pok. oca, a to joj je majka osobno potvrdila. Potkrovlje je počela uređivati sa suprugom uz dozvolu roditelja, a u tom posjedu su do danas zajedno sa svojom djecom koja su sada odrasli ljudi i samostalno dolaze u tu kuću. Točno je da se između nje i majke vodi kazneni postupak kod Općinskog suda u Rijeci, a radi nanošenja tjelesne ozljede. Nakon što je saznala za predmeti Ugovor, nije u dobrim odnosima sa majkom.

12. Iz iskaza 2. tuženika LŽ proizlazi da je suprug 1. tužene, da u predmetnu kuću u [adresa] dolazi još od 1991.g., da se sa 1. tuženom oženio 1993.g. te za cijelo vrijeme do danas borave u toj kući. Na nagovor roditelja njegove supruge odselili su u potkrovlje te kuće te su ga za sebe uredili. Na taj način se smatralo da oni imaju pravo na potkrovlje, da su preko ljeta svi boravili u [adresa] i to roditelji u prizemlju sa tužiteljima, a on i supruga u potkrovlju. Za cijelo to vrijeme nikada se nije pričalo tko je vlasnik te nekretnine, ali da mu je pok. tast govorio kako će mu "gornji dio" ostaviti u vlasništvo. Saznali su za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i to nakon smrti pok. tasta, a iza ovog je vođena ostavina, pri čemu na to ročište nasljednici nisu istovremeno pristupili, te je bilo vidljivo da iza pok. JŽ u ostavinskoj masi nisu bile navedene nekretnine, da su on i supruga zbog toga bili iznenađeni jer su držali da imaju pravo na dio kuće u [adresa], da su kasnije saznali kako se kuća prodaje i da su istu na prodaju stavili tužitelji. No, nisu ništa poduzimali već su kontinuirano nastavili dolaziti u potkrovlje ove kuće, a tužitelje su sve rjeđe viđali u prizemlju. Ne žele iseliti iz svoje etaže jer su istu izgradili, a on i supruga su pokrenuli postupak radi utvrđenja da ova nekretnina u [adresa] predstavlja suvlasništvo od ¾ dijela njegovog tasta, pok. JŽ. Što se tiče kuće u [adresa], njegova supruga je znala za dogovor roditelja tj. da ta nekretnina u cijelosti ima pripasti 1. tužiteljici, pogotovo što su znali da između roditelja i 1. tužiteljice postoji ugovor o doživotnom uzdržavanju. No, što se tiče kuće u [adresa], drži da imaju pravo na istu iz razloga što su uložili u potkrovlje vrijednost 40.000,00-50.000,00 ondašnjih maraka, da taj iznos nisu potraživali od vlasnika vjerujući da će taj dio biti njihov. Taj dio nisu tražili ni kad su saznali da su se tužitelji upisali kao vlasnici, a iz razloga što su sa njima bili u dobrim odnosima. Vjeruje da može doći do dogovora između stranaka iako su ti odnosi sada poremećeni. Nadodaje da su posjednici predmetnog potkrovlja zajedno sa svojom djecom.

13. Po provedenom dokaznom postupku, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u zajedničkoj cjelini, a naročito uvidom u materijalnu dokumentaciju te iskaz samih stranaka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, pa je istom valjalo udovoljiti.

14. Nesporno je sud utvrdio da su tužitelji kao davatelji uzdržavanja sa NŽ kao primateljicom uzdržavanja zaključili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 10. rujna 2021.g., kojim ugovorom primateljica uzdržavanja kao vlasnica prenosi svojoj kćerki UŽ ¾ dijela i svome zetu IŽ ¼ dijela nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 24, garaža i dvorište južno naselje, površine 653 m2. Kako se radi o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, davatelji uzdržavanju odmah postaju suvlasnici navedene nekretnine. Iz tog razloga, uvidom u rubricirani vlasnički list kao suvlasnici se vode ovdje tužitelji.

15. Nesporno je sud utvrdio da je otac 1. tužiteljice i 1. tužene JŽ umro **.**.2021., dakle nekih sedam mjeseci prije zaključenja ovog Ugovora te je u ostavinskom rješenju Javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa] O-694/21 od 13. travnja 2021.g. razvidno da u njegovu ostavinsku imovinu ne spadaju nikakve nekretnine, a kao nasljednici pokretne imovine pojavljuju se supruga NŽ te kćerka AŽ, ovdje1. tužena. Iz obrazloženja je razvidno da kćerka OŽ svoj zakonski dio ustupa u korist majke. Kako je već navedeno, sasvim je nesporno da su tuženici u tijeku ovog postupka ustali sa protutužbom kojom traže utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zatim utvrđenje da je pok. JŽ stekao pravo suvlasništva ¾ dijela nekretnina u [adresa] te da taj suvlasnički dio ima predstavljati njegovu ostavinsku masu. Kako je već istaknuto, sud je utvrdio da se radi o različitom pravnom osnovu, pa je po toj protutužbi razdvojio postupak i odlučio da se samostalno raspravlja u posebnom parničnom postupku i pod novim brojem, a broj tog spisa koji se vodi kod ovog suda je P-997/23

16. Sporno je u ovom predmetu da li su tuženici u obvezi iseliti iz predmetne nekretnine u [adresa].

17. U ovom predmetu radi se o tzv. reivindikacijskoj tužbi iz čl. 161 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. 91 i dr.-dalje ZV). Dakle, o tužbi u kojoj vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Ovo pravo vlasnika ne zastarijeva, a vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Temeljem čl. 163 ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

18. U ovom predmetu sud je utvrdio da se tuženici pozivaju na svoj posjed još iz vremena dok je predmetna kuća u [adresa] bila u posjedu roditelja stranaka i samih stranaka. Međutim, sasvim je razvidno da tuženici nisu u posjedu predmetne nekretnine temeljem ovlaštenja i odobrenja samih tužitelja. Ovo upućuje na činjenicu da su posjed tuženika i to posjed potkrovlja dozvolili roditelji, točnije majka tužiteljice 1 i tužene 1. NŽ. Ovo iz razloga kako nema spora da je majka samovlasnica predmetne nekretnine.

19. Sud nije prihvatio navod 1. tužene da ista nije znala da bi predmetna nekretnina u [adresa] bila samovlasništvo njene majke. Ovo iz razloga što je njen iskaz kontradiktoran izvedenim dokazima budući je ista u svom stranačkom iskazu navela da se radi o nekretnini koja je isključivo vlasništvo njene majke NŽ, pa je držala da ta imovina ne može biti predmet ostavine iza pok. oca. Stoga ne stoji činjenica da je u trenutku vođenja ostavine iza pok. oca JŽ bila neupućena i nije znala da u njegovu ostavinsku imovinu ne ulaze nekretnine iz Svetog Jurja, tim više što je bila prisutna ostavinskoj raspravi te je itekako dobro znala da nasljednici iza pok. JŽ ne nasljeđuju ostavinske nekretnine. Dakle, ne samo nekretnine u [adresa], za koje je znala da su roditelji "ostavili" tužiteljima temeljem ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koje odredbe ugovora prolongiraju uknjižbu do smrti primatelja uzdržavanju, već i nekretnine u [adresa] koje nisu predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa je bilo logično za očekivati da 1. tužena AŽ kao kćerka ostavitelja već u ostavinskom postupku stavi primjedbu na činjenicu da nekretnine u [adresa] nisu ostavinska masa ostavitelja. Stoga naknadno saznanje glede prednje činjenice je indikativno sa stajališta da sada tuženici svojom protutužbom traže da bi suprug NŽ, sada pok. JŽ imao biti utvrđen suvlasnikom ¾ dijela predmetne kuće u [adresa]. Dakle, vjerojatnijim se čini izjava 1. tužiteljice koja tvrdi da su roditelji stranaka itekako dobro bili upućeni u činjenicu da je pok. JŽ držao da je nekretnina u [adresa] isključivo vlasništvo njegove supruge NŽ, budući je očigledno da za cijelo vrijeme trajanja bračne zajednice sa svojom suprugom nije manifestirao želju niti namjeru da se nekretnina u [adresa] upiše na njegovo ime u određenom suvlasničkom dijelu.

20. Iako 1. tužena svoje pravo na utvrđenje ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kao i pravo učešća pok. oca u stjecanju suvlasništva nekretnina u [adresa] može isticati i nakon dovršetka ostavinskog postupka iza pok. oca, sasvim je razvidno da to ovlaštenje tuženici čine u tijeku trajanja ovog parničnog postupka, a nakon što tužitelji kao suvlasnici nekretnine u [adresa], traže njihovo iseljenje.

21. Nema spora da tuženici u posjedu drže potkrovlje predmetne nekretnine, a što nesporno proizlazi iz iskaza stranaka, da su tuženici izvršili određenu adaptaciju i uređenje tog prostora (iako se stranke razilaze u pogledu vrijednosti uloženih sredstava), ali je sasvim razvidno da u ovom trenutku tuženici bez ikakvog pravnog osnova "drže" dio nekretnine tužitelja u posjedu, pa tužitelji imaju sasvim legitimno pravo tražiti da tuženici napuste taj prostor i predaju ga slobodnog od osoba i stvari u posjed tužitelja, tim više što tuženici nakon što isele iz kuće u [adresa] ne ostaju beskućnici, budući imaju svoju nekretninu i to u naravi stan u [adresa].

22. Sasvim je razvidno da je između 1.tužene i majke NŽ došlo do poremećenih međuljudskih odnosa (između istih se čak vodi i kazneni postupak kod Općinskog suda u Rijeci radi nanošenja lakše tjelesne ozljede), pri čemu je nebitan navod 1. tužene da je do pogoršanja odnosa sa majkom došlo tek nakon što je saznala za predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. U tom kontekstu valja ponoviti da 1. tužena ima pravo osporavati valjanost tog ugovora, zbog čega je i ustala sa protutužbom radi utvrđenja ništetnosti, ali je sasvim razvidno da je majka stranaka kao legitimni vlasnik nekretnine u [adresa] istu ostavila tužiteljima, a temeljem odredbi ugovora o dosmrntom uzdržavanju od 10. rujna 2021.g. Na taj način tužitelji su postali suvlasnici predmetne nekretnine, pa svako naknadno isticanje prigovora tuženika (utvrđenje ništetnosti ugovora, utvrđenje udjela treće osobe u imovini kuće u [adresa]) ne predstavlja valjan osnov temeljem kojeg bi u ovom postupku tuženici spriječili ostvarenje prava tužitelja da uđu u cijelosti u posjed svoje nekretnine, osim pukog odugovlačenja postupka.

23. Stoga je, a nakon izvedenog dokaznog postupka, sud neprijeporno utvrdio da tuženici neosnovano drže dio nekretnine u posjedu, koji posjed nisu izveli ovlaštenjem samih tužitelja, pa su u obvezi iseliti iz dijela nekretnine, u naravi potkrovlje , opisano u izreci same presude.

24. Ništetnost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bit će raspravljena u posebnom parničnom postupku, pozivom na čl. 322 Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05 i dr.) kao i učešće pok. JŽ u stjecanju prava suvlasništva predmetne nekretnine, a radi se o posebnom postupku koji nema dodirne točke sa ovim predmetom, uz ponovno isticanje da je 1. tužena u ostavinskom postupku iza pok. oca mogla navesti da predmetna nekretnina u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu, što međutim nije učinila, iako je očigledno itekako bila upoznata o svim činjenicama koje sada ističe u protutužbi. Stoga su to pravna pitanja koja se imaju riješiti neovisno o rješidbi u ovom predmetu.

25. Tuženici su izgubili spor pa su u obvezi tužiteljima naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka. Radi se o trošku punom. tužitelja i to jednokratna naknada za sastav tužbe, dva ročišta i podnesak, sveukupno 250 bodova, zatim tri ročišta , svako po 50 bodova, što ukupno daje 400 bodova. Svaki bod po 2,00 eur, što daje iznos o d800,00 plus PDV od 25.% u iznosu od 200,00 eur, ukupno 1.000,00 eur plus trošak putovanja Zagreb-Senj i natrag (170 km x 2), dakle iznos od 136,00 eur, što pristupom na pet ročišta daje iznos od 680,00 eur, trošak cestarine Zagreb-Senj i natrag u iznosu od 17,40 eur, sa pristupom na pet ročišta, što daje iznos od 87,00 eur. Sveukupno 1.767,00 eur. Svi priznati troškovi bili su opravdani i nužni za vođenje ovog postupka te su odmjereni sukladno utvrđenoj vrijednosti spora, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (N.N. 142/12 i dr. ). Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 ZPP-a (N.N. 80/22).

U Senju, 27. siječnja 2025.g.

S U D A C :

Željko Čubrilo

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi rješava nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- presuda nepravomoćna

- vidi upisnik "P"