Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2696/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Mimici, odvjetniku u Splitu, protiv tužene OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-497/2020 od 4. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-497/2020 od 4. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I Nalaže se tuženoj na ime naknade štete u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 27.258,30 eur (205.377,68 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 27. studeni 2012. g do isplate, a koja se obračunava do 31. srpnja 2015. god. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. god. zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do konačnog namirenja tužitelja u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak 31.292,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja 4. prosinca 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“

2. Protiv presude žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu, posredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužene, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.

6. Neosnovano žaliteljica smatra da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP. Odredbom članka 338. st. 4. ZPP propisano je da će u obrazloženju presude sud izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

7. Kako iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud presudu sastavio u skladu s citiranom odredbom članka 338. st. 4. ZPP, žaliteljica neosnovano smatra da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1 ZPP.

8. Žalbeni navod tužene da sud prvog stupnja nije odlučio o zahtjevu tužene za izuzećem stalne sudske vještakinje Željke Filipčić nije osnovan, jer je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj Pn-497/2020 od 9. listopada 2024. odbio zahtjev tužene za izuzećem vještaka, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž-2696/2024-4 od 17. prosinca 2024.

9. Neosnovano žaliteljica smatra da u ovoj pravnoj stvari za postupanje nadležan trgovački sud pozivajući se na odredbu članka 34.b st. 4. ZPP kojom je propisano da trgovački sudovi sude za sporove odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog obora trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva.

10. Odredbom čl. 17. st. 1. ZPP propisano je da se sud može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije na pripremnom ročištu ili ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu, dok je st. 2. ZPP propisano da se sud može u povodu prigovara tuženika o stvarnoj nadležnosti oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari. Stavkom 4. istog članka propisano je da nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, sud jedne vrste može se po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti suda druge vrste samo kada je to zakonom izrijekom određeno.

11. Iz spisa proizlazi da je tužena u podnesku od 21. travnja 2022. podnijela prigovor stvarne nenadležnosti tog suda, no tužena se upustila u raspravljanje o glavnoj stvari davanjem odgovara te raspravljanjem o glavnoj stvari u podnescima i na održanim ročištima.

12. Slijedom navedenog kako se Općinski sud u Splitu, po službenoj dužnosti nije oglasio stvari nenadležnim do upuštanja tužene u raspravljanje o glavnoj stvari, te s obzirom na činjenicu da je u ovom postupku tužena prigovorila stvarnoj nadležnosti nadležnosti općinskog suda, nakon što se već upustila u raspravljanje o glavnoj stvari, nakon čega je održano više ročišta na kojima su stranke raspravljale o glavnoj stvari i predlagale dokaze, nisu ispunjene pretpostavke gore navedenih odredbi ZPP, zbog kojih bi se Općinski sud u Splitu, mogao oglasiti stvarno nenadležnim za daljnje postupanje, već se s obzirom na stadij u kojem se nalazi ovaj postupak u trenutku isticanja prigovora od strane tužene ustalila nadležnost Općinskog suda u Splitu.

13. Predmet spora je naknada imovinske šteta u iznosu od 27.258,30 eur/205.377,68 kn. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je prednik tužene BL kao direktor i vlasnik trgovačkog društva Ruda d.o.o. koristio zaštićeni žig tužitelja, te je neovlaštenom upotrebom žiga i povredom intelektualnog vlasništva tužitelja u razdoblju od 1. srpnja 2005. do 10. listopada 2007. stekao dobit.

14. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj rješenjem Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 26. veljače 2003. pod brojem Z20030269 utvrđen nositeljem prava na žig u verbalnom obliku "Cukarin",

- da je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost u Splitu, Matice hrvatske 1 u Splitu, te da je nakon njega u istom prostoru ugostiteljsku djelatnost obavljao prednik tužene BL pod nazivom "Kavana slastičarnica Cukarin",

- da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1161/05 od 2. veljače 2006. zabranjeno Ruda d.o.o. [adresa], obavljanje ugostiteljske djelatnosti u poslovnom prostoru Split, Matice hrvatske 1, na način da u obavljanju te djelatnosti koristi zaštićeni žig – znak "Cukarin" koji je tužitelj HL zaštitio kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo pod br. Z20030269, te je naloženo tuženiku Ruda d.o.o. da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloni znak "Cukarin" sa navedenog poslovnog prostora,

- da je u naprijed navedenom postupku kod Trgovačkog suda u Splitu utvrđeno da je Ruda d.o.o. započeo s uporabom zaštićenog žiga tužitelja u dijelu naziva svog ugostiteljskog objekta daleko kasnije nego što je tužitelj izvršio registraciju žiga, radi čega je postupao protivno odredbama čl. 7. i 10. Zakona o žigu, pa mu je izrečena navedena zabrana,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu suda K-1577/09 od **.**.2009. BL oglašen krivim što je u razdoblju od 1. srpnja 2005. do 10. listopada 2007., u Ul. Matice hrvatske 1 u Splitu, kao odgovorna osoba trgovačkog društva Ruda d.o.o. [adresa], u poslovnom prostoru u kojem se nalazi kavana

- slastičarnica tog trgovačkog društva protivno odredbi čl. 7. Zakona o žigu bez ovlasti koristio u obavljanju ugostiteljske djelatnosti zaštićeni žig "Cukarin", znajući da je nositelj prava na taj žig HL, tj. da je protivno propisima o industrijskom vlasništvu povrijedio tuđi žig, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja-povredom prava industrijskog vlasništva i neovlaštene uporabe tuđe tvrtke-djelo opisano i kažnjivo po čl. 285. st. 1. Kaznenog zakona,

- da je odlukom Županijskog suda u Splitu Kž-126/10 od 4. svibnja 2010. preinačena naprijed navedena prvostupanjska kaznena presuda u dijelu koji se odnosi na izrečenu novčanu kaznu, pa je BL osuđen na novčanu kaznu u visini od 40 njegovih osobnih dnevnih dohodaka, što iznosi 13.333,20 kn,

- da je rješenjem Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektor za znakove razlikovanja KLASA: UP/I-381-04/07-010/1912 od 14. svibnja 2008. usvojen zahtjev za registraciju žiga br. Z20071912A za koji je prijava podnesena 10. listopada 2007., a žig se upisuje u registar žigova Držanog zavoda za intelektualno vlasništvo pod br. Z20071912 na ime BL s važenjem do 10. listopada 2007. za znaka "Cukarin" ispod kojeg je stilizirana šalica s drškom i tanjurićem,

- da je tužena temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Vladimira Delonga u [adresa] br. O-428/10 od 22. veljače 2011. proglašena nasljednicom pokojnog BL,

- da je u spornom razdoblju od 1. srpnja 2005. godine do 10. listopada 2007. žig tužitelja upotrebljavao isključivo BL za obilježavanje proizvoda i usluga trgovačkog društva Ruda d.o.o., bez da je za isto imao sklopljen ugovor o licenciji s nositeljem žiga ovdje tužiteljem,

- da umanjenje imovine tužitelja na ime neisplaćene naknade za licenciju njegovog žiga "Cukarin" registriranog kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo pod brojem 2200030269 za proizvode i usluge u razredu 30,35 i 43. Međunarodne klasifikacije u periodu od 1. srpnja 2005. do 10. listopada 2007. iznosi 205.377,68 kn/27.258,30 EUR,

- da je prednik tužene BL bio jedini nositelj poslovnih udjela, jedini član društva, jedini član uprave i jedina odgovorna osoba u trgovačkom društvu Ruda d.o.o,

- da je tužena jedina nasljednica iza pokojnog BL te jedina nasljednica poslovnih udjela u trgovačkom društvu Ruda d.o.o.

15. Činjenično stanje na kojem je temeljena prvostupanjska presuda u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, jer je ono temeljeno na valjanoj, iscrpnoj i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, pa navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i njegovo stajalište o osnovanosti zahtjeva tužitelja nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

16. Tuženik je tijekom postupka neosnovano osporavao aktivnu i pasivnu legitimaciju.

17. Odgovornost članova trgovačkog društva za naknadu štete regulirana je odredbama Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93,34/99,121/99, 52/00 i 118/03), s time da su člankom 10. st. 3. propisane pretpostavke pod kojima za štetu odgovara član društva, a odredbom članka 252. st. 5. ZTD pretpostavke pod kojima za štetu odgovara član uprave društva.

18. Odredbom članka 10. st. 3. ZTD propisano je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Zlouporaba prava predstavlja ostvarivanje prava protivno svrsi zbog koje je to pravo ustanovljeno ili priznato.

19. Člankom 430. st. 1. ZTD propisano je da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 252. ovoga Zakona. Odredbom članka 252. st. 5. ZTD propisano je da zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako ne mogu svoja potraživanja podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima osim onih iz stavka 3. ovoga članka samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. U odnosu na vjerovnike društva obveza da se nadoknadi šteta ne može se otkloniti tako da se društvo odrekne zahtjeva ili da o zahtjevu sklopi nagodbu niti time što se radnja temeljila na odluci glavne skupštine.

20. Iz službenog izvatka iz registra Trgovačkog suda u Splitu za Ruda d.o.o. proizlazi da je u prijepornom razdoblju od 1. srpnja 2005. do 10. listopada 2007. prednik tužene BL bio jedini član društva, jedini član uprave i osoba ovlaštena za zastupanje društva, te da je društvo Ruda d.o.o. prestalo postojati kao pravna osoba brisanjem iz registra Trgovačkog suda u Splitu rješenjem toga suda poslovni broj Tt- 21/10491-2 od 30. rujna 2021.

21. Dakle prednik tužene je u prijepornom razdoblju bio član društva i član uprave pa odgovara i po odredbi čl. 10. st. 3. ZTD i po odredbi čl. 252. st. 5. ZTD.

22. Prednik tužene je pravomoćnom kaznenom presudom proglašen krivim kao odgovorna osoba trgovačkog društva Ruda d.o.o. radi počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja-povredom prava industrijskog vlasništva i neovlaštene uporabe tuđe tvrtke iz čl. 285. st. 1. Kaznenog zakona,

23. Na temelju odredbe čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kojom se optuženik oglašava krivim.

24. Kako je prednik tužene pravomoćnom presudom oglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja-povredom prava industrijskog vlasništva i neovlaštene uporabe tuđe tvrtke iz čl. 285. st. 1. Kaznenog zakona, ne može se pozivati da ne odgovara za obveze društva nastale upravo radi počinjenja tog kaznenog djela, te postoji odgovornost prednika tužene kao jedinog člana i osnivača za obveze društva na temelju odredbe čl. 10. st. 3. ZTD.

25. Nadalje, prednik tužene odgovara i po odredbi članka 252. st. 5 ZTD jer je kao član uprave grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika kada je neovlašteno koristio žig tužitelja, za što je osuđen pravomoćnom kaznenom presudom. Kako se tužitelj kao vjerovnik ne može namiriti od društva Ruda d.o.o koje je brisano iz sudskog registra, tužitelj zahtjev za naknadu nastale štete može potraživati od prednika tužene kao člana uprave.

26. Stoga je tužena je kao pravna sljednica BL pasivno legitimirana u ovom postupku radi naknade štete, a tužitelj kao vjerovnik društva je aktivno legitimiran potraživati štetu koja mu je nastala zbog novlaštene uporabe žiga.

27. Međutim tužena u žalbi osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud propustio usmeno saslušati vještaka radi očitovanja na prigovore tužene protiv nalaza i mišljenja vještaka.

28. Prema odredbi članka 260. st. 1. ZPP sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave.

29. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 260. st. 1. ZPP kada je propustio usmeno saslušati vještaka, neovisno o tome što tužena koja je prigovorila nalazu nije posebno i predložila nastavno saslušanje vještaka.

Naime, vještak svoj nalaz i mišljenje daje usmeno na raspravi, a može dati i pismeno prije rasprave, dakle pismeno i usmeno na raspravi, ali ne i samo pismeno. Kada prvostupanjski sud propusti pozvati vještaka na glavnu raspravu te ga saslušati u pogledu iznesenih konkretnih prigovora na nalaz i mišljenje, stranka je onemogućena u raspravljanju, što ukazuje i na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

30. Radi otklanjanja bitne povrede počinjene u prvostupanjskom postupku ovaj drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 373.b st. 6. ZPP na raspravi pred drugostupanjskim sudom saslušao stalnu sudsku vještakinju za intelektualno vlasništvo dipl. iur Željku Filipčić.

31. Stalna sudska vještakinja za intelektualno vlasništvo dipl. iur. Željka Filipčić je u usmenom očitovanju pred vijećem ovog drugostupanjskog suda, a nakon što je razmotrila prigovore i žalbene navode tužene, u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja. Pojasnila je da se u konkretnom slučaju naknada štete procjenjuje u odnosu na licenciju. Ne postoji zakonski propis koji određuje koliko se naknada za licenciju plaća, ali je uobičajeno u praksi da naknada za licenciju iznosi 1-5% prihoda, a naknada može ići i više od 10% ako se radi o dobro poznatim žigovima. Kako se u konkretnom slučaju radilo o proizvodnji i usluživanju slastica, postoji prilična razlika nabavne cijene proizvoda i plasiranja istog na tržištu pa je primijenjen postotak od 5% na ostvareni prihod.

32. Ovaj sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje jer je nalaz jasan i detaljno obrazložen. U odnosu na žalbene navode da je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir nalaz i mišljenje vještaka Milenka Galiota valja navesti da navedeni vještak nije izradio nalaz i mišljenju ovom postupku nego je naveo da u za utvrđenje visine štete tužitelj trebao dostaviti podatke o dobiti tužene u spornom razdoblju. Kako se radi o vještaku financijske struke pravilno je prvostupanjski sud odredio vještačenje po vještaku za intelektualno vlasništvo koja je u usmenom očitovanju jasno navela da u ovom postupku nije relevantna dobit nego prihod tužene jer na dobit utječu povećani troškovi o kojima odlučuje poduzetnik, a koji troškovi mogu i ne moraju biti vezani za poslovanje, a direktno utječu na smanjenu odnos povećanu dobi.

33. U ovoj pravnoj stvari kod utvrđenja ima li tužitelj pravo na naknadu štete zbog neovlaštene upotrebe žiga od strane prednika tužene, valjalo je primijeniti odredbe Zakona o žigu (Narodne novine broje 173/23, 76/07).

34. Odredbom članka 7. Zakona o žigu propisano je:

(1) Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz toga žiga. (2) Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe:

1. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom u odnosu na proizvode ili usluge koje su istovjetne s onima za koje je žig registriran,

2. svaki znak kad, zbog istovjetnosti s njegovim žigom ili sličnosti njegovu žigu i istovjetnosti ili sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu toga znaka i žiga,

3. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom ili sličan njegovu žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, kad taj žig ima ugled u Republici Hrvatskoj i kad uporaba toga znaka bez opravdanoga razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.

(3) U smislu stavka 2. ovoga članka nositelj žiga može zabraniti i sljedeće:

1. isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima,

2. nuđenje proizvoda, ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom, ili nuđenje ili pružanje usluga pod tim znakom,

3. uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom,

4. uporabu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamiranju.

(4) Prava koja proizlaze iz žiga imaju učinak prema trećim stranama od datuma objave registracije žiga.

35. Odredbom članka 78. st. 2. Zakona o žigu propisano je da protiv osobe koja je neovlašteno poduzela neku od radnji iz članka 7. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, nositelj žiga može tužbom zahtijevati plaćanje naknade u iznosu kojeg je s obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u ugovoru o licenciji, da je sklopljen.

36. Odredbama Zakona o žigu u hrvatsko zakonodavstvo je implementirana Direktiva 2004/48/EZ od 29. travnja 2004 o povredi prava intelektualnog vlasništva koja u članku 13. propisuje:

1. Države članice osiguravaju da nadležna sudska tijela, na zahtjev oštećene stranke, počinitelju povrede koji je znao ili za kojeg je osnovano pretpostaviti da je morao znati da sudjeluje u vršenju povrede, nalože da nositelju prava plati naknadu primjerenu stvarnoj šteti koju je pretrpio kao posljedicu povrede.

Pri određivanju naknade štete sudska tijela:

(a) uzimaju u obzir sve primjerene aspekte, kao što su negativne gospodarske posljedice, uključujući i izgubljenu dobit, koje je pretrpjela oštećena stranka, svaku nepoštenu dobit koju je ostvario počinitelj povrede i, u odgovarajućim sluča jevima, elemente koji nisu gospodarski čimbenici, kao što je moralna šteta koju je povreda nanijela nositelju prava;

ili

(b) kao alternativa točki (a), ona mogu u odgovarajućim slučajevima odrediti naknadu štete u obliku paušalnog iznosa na temelju elemenata kao što je barem iznos naknada ili pristojbi koje bi povreditelj prava morao platiti da je zatražio odobrenje za korištenje tog prava intelektualnog vlasništva.

37. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je prednik tužene neovlašteno koristio žig tužitelja za što je osuđen pravomoćnom kaznenom presudom, u smislu odredbe čl. 78. st. 2. Zakona o žigu, tužitelj kao nositelj žiga ima pravo na plaćanje naknade u iznosu kojeg je s obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u ugovoru o licenciji, da je sklopljen.

38. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO) u članku 699. definira Ugor o licenciji kao ugovor kojim se davatelj licencije obvezuje ustupiti stjecatelju licencije u cjelini ili djelomično pravo iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a stjecatelj licencije obvezuje se platiti mu za to određenu naknadu.

39. Kako zakonski nije propisana visina naknade koju je stjecatelj u obvezi platiti davatelju licencije, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje za intelektualno vlasništvo utvrdio da u konkretnom slučaju visina naknade iznosi 5% od prihoda koje je prednik tužene ostvario u spornom razdoblju od 1. srpnja 2005. do 10. listopada 2007., odnosno iznos od 27.258,30 eur/205.377,68 kn.

40. Tužitelj, tumačenjem odredbe čl. 78. st. 2. Zakona o žigu, ima pravo na visinu naknade koja se utvrđuje se prema uobičajenom shvaćanju u pravnom prometu o tome što predstavlja razumnu naknadu u konkretnim okolnostima. Razumna naknada utvrđuje se kao naknada koju bi tražio razuman i prosječan davatelj licencije i koju bi potom bio spreman platiti razuman i prosječan stjecatelj licencije s obzirom na okolnosti koje su im bile poznate u trenutku donošenja takve odluke. Sklapanjem ugovora o licenciji tužitelj bi ostvario dobit i to u iznosu koji je vještakinja utvrdila u svom nalazu.

41. Valja napomenuti da intencija zakonodavca kod povrede prava intelektualnog vlasništva i prava oštećenika na naknadu štete nije bila izjednačavanje legalnih korisnika žiga i osoba koje su povrijedile zaštićeni žig. Ako bi štetnik dugovao na osnovi naknade štete isti iznos koji bi platio da je legalno koristio žig, tada povreda prava za njega ne bi predstavljala nikakav rizik, već bi bio stimuliran da pokuša s povredom prava jer bi znao da ne može proći skuplje nego što bi prošao da je zaključio ugovor o licenciji. Zato se iznos naknade za licenciju žiga koja bi bila plaćena prema redovnom tijeku stvari uzima kao osnovica za obračun iznosa naknade štete i dodaje iznos koji nadoknađuje razliku koja postoji između ekonomskog položaja u kojem bi tužitelj bio da je taj iznos uredno primio kao ugovorenu naknadu za licenciju i ekonomskog položaja u kojem se stvarno nalazi kada taj iznos prima kao naknadu štete za svoje povrijeđeno pravo. (tako i Visoki trgovački sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Pž-5022/12-3 od 6. studenoga 2013.)

42. U odnosu na žalbeni prigovor da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku valja navesti da je tužitelj dokazao da je nositelj prava na žig u verbalnom obliku "Cukarin", pa u smislu naprijed citirane odredbe čl. 78. st. 2. Zakona o žigu ima pravo tužbom zahtijevati plaćanje naknade.

43. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 373.a st. 2. ZPP.

44. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP).

45. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

46. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka II. izreke).

U Zagrebu, 27. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić