Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

37-Posl.br.P-519/2023

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, u pravnoj stvari tužitelja UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Samiru Ilijaziu, odvjetniku iz Rijeke, protiv 1-tužene JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2-tužene GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1 i 2-tužena zastupane po punomoćnici UAI, odvjetnici iz [adresa], radi sklapanja ugovora, nakon glavne i javne rasprave održane dana 08. studenog 2024., u prisutnosti zam. punomoćnika tužitelja i zam. punomoćnice 1 i 2-tužene, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), dana 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I Nalaže se I-tuženoj JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženoj GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana sklope s tužiteljem VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Ugovor o kupoprodaji nekretnine slijedećeg sadržaja:

„ARNELA JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavateljice (u daljnjem tekstu: Prodavateljice)

UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupac (u daljnjem tekstu: Kupac)

sklopili su u Rijeci, dana

sljedeći

UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINE

Članak 1.

Prodavateljice prodaju, svaka ½ dijela, a Kupac kupuje 1/1 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao: - 1. Suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) POSLOVNI PROSTOR P2 UGOSTITELJSKE NAMJENE u prizemlju, koji se sastoji od predprostora, prostora za preradu mesa, prostorije i sanitarija, površine 56,87 m2, kojem kao sporedni dio pripada skladište površine 3,71 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 60,58 m2, koji se poslovni prostor nalazi na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 873 m2 – dvorište površine 481 m2, poslovna zgrada [adresa] površine 82 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] k.b. 39/2 površine 310 m2.

Članak 2.

Prodavateljice prodaju, a kupac kupuje nekretninu opisanu u članku 1. ovoga Ugovora za ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 35.000,00 EUR (slovima: tridesetipettisućaeura).

Članak 3.

Kupac se obvezuje ukupan iznos kupoprodajne cijene utvrđen u članku 2. ovoga Ugovora isplatiti Prodavateljicama odmah nakon potpisa i ovjere ovoga Ugovora.

Prodavateljice se obvezuju izdati potvrdu Kupcu da su u cijelosti primile kupoprodajnu cijenu iz članka 2. ovog Ugovora.

Članak 4.

Odmah nakon isplate kupoprodajne cijene u cijelosti Prodavateljice ovlašćuju Kupca da na temelju ovog Ugovora, a bez njihovog daljnjeg pitanja i odobrenja, ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz članka 1. ovog Ugovora na svoje ime i za svoju korist u cijelosti (1/1 dijela).

Članak 5.

Potpisom ovog Ugovora prodavateljice izjavljuju da na nekretnini iz članka 1. ovog Ugovora ne postoje nikakvi drugi uknjiženi ili neuknjiženi tereti, niti prava trećih osoba koja umanjuju, ograničavaju ili isključuju kupčeva prava, niti će ih nakon zaključenja ovog Ugovora opteretiti na bilo koji način koji bi umanjio, isključio ili ograničio kupčeva prava, a u suprotnom Prodavateljice se obvezuje naknaditi Kupcu eventualnu štetu koju bi isti pretrpio s tog osnova.

Prodavateljice potvrđuju da je nekretnina opisana u članku 1. ovog Ugovora njihova vlastita imovina stečena temeljem Ugovora o darovanju sklopljen s njihovom majkom ĆA dana **.**.2023..

Članak 6.

Ugovorne strane suglasne su da će Kupac u posjed nekretnina koje su predmet kupoprodaje stupiti nakon isplate kupovnine u cijelosti.

Sve obveze koje su nastale vezane uz vlasništvo, posjed i korištenje nekretnina do trenutka predaje u posjed u cijelosti snose Prodavateljice, a od trenutka predaje u posjed pa nadalje u cijelosti Kupac.

Članak 7.

Porez na promet nekretnina, javnobilježničke troškove te troškove zemljišnoknjižnog kupljenih nekretnina na ime i u vlasništvo kupaca, u cijelosti snosi kupac.

Članak 8.

Svaka ugovorna strana zasebno izjavljuje da je sa razumijevanjem pročitala sve odredbe.

Ugovora i da on sadrži njenu stvarnu volju, slijedom čega ga bez prisile i nagovora od bilo koga pri punoj svijesti u znak razumijevanja i prihvata prava i obveza iz istog potpisuje.

Članak 9.

Ugovorne strane pokušat će svaki eventualni spor iz ovog Predugovora riješiti prvenstveno sporazumno, a ukoliko se na taj način spor ne bi mogao riješiti, stranke ugovaraju nadležnost stvarno nadležnog suda u Rijeci

Članak 10.

U znak prihvaćanja prava i obveze ugovorne strane ovaj Ugovor vlastoručno potpisuju.

Ovaj Ugovor sklopljen je u 3 (slovima: tri) primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po jedan primjerak.

PRODAVATELJICE

KUPAC

koji ugovor će po pravomoćnosti zamijeniti ova presuda.“

II Nalaže se tuženicama da tužitelju plate prouzročeni parnični trošak postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 5,75% godišnje tekućom od dana presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se tužitelj s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I Utvrđuje se da je tužitelj UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo prvokupa nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao:

- 1. Suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) POSLOVNI PROSTOR P2 UGOSTITELJSKE NAMJENE u prizemlju, koji se sastoji od predprostora, prostora za preradu mesa, prostorije i sanitarija, površine 56,87 m2, kojem kao sporedni dio pripada skladište površine 3,71 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 60,58 m2, koji se poslovni prostor nalazi na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 873 m2 – dvorište površine 481 m2, poslovna zgrada [adresa] površine 82 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] k.b. 39/2 površine 310 m2 za kupovninu od 35.000,00 EUR (slovima: tridesetipettisućaeura) pa su tužene JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužne u roku od 15 dana izdati tabularnu ispravu temeljem koje će tužitelj moći zatražiti i postići uknjižbu tereta prava prvokupa nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao 1. Suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) u svoju korist, jer u protivnom, ako taj rok bezuspješno prođe on će moći uknjižiti to pravo, temeljem ove presude.

III. Nalaže se tužitelju da 1 i 2-tuženoj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.345,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. siječnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od dana 05. travnja 2023. navodi da je vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao: 2. Suvlasnički dio: 37/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), POSLOVNI PROSTOR P1 UGOSTITELJSKE NAMJENE u prizemlju, koji se sastoji od prostorije za usluživanje gostiju, prostora za pripremanje jela, predprostora, sanitarija i spremišta I, površine 147,82 m2, kojem kao sporedni dijelovi pripadaju natkrivena terasa površine 98,03 m2, vanjsko stubište sa podestom površine 4,70 m2, skladište sa sanitarijama površine 7,32 m2, i spremište II površine 9,14 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatcima 267,01 m2 (ukupne korisne vrijednosti površina 211,87 m2), a koji se poslovni prostor nalazi na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 873 m2 – dvorište površine 481 m2, poslovna zgrada [adresa] površine 82 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] k.b. 39/2 površine 310 m2. Naveo je da prethodno kupoprodaji poslovnog prostora opisanog u točki I. ovog prijedloga, je s ocem tuženih, sada pok. OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dogovorio kupoprodaju nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao: 1. Suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) POSLOVNI PROSTOR P2 UGOSTITELJSKE NAMJENE u prizemlju, koji se sastoji od predprostora, prostora za preradu mesa, prostorije i sanitarija, površine 56,87 m2, kojem kao sporedni dio pripada skladište površine 3,71 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 60,58 m2, koji se poslovni prostor nalazi na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 873 m2 – dvorište površine 481 m2, poslovna zgrada [adresa] površine 82 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] k.b. 39/2 površine 310 m2. Naveo je da je upravo uvjet sada pokojnog oca tuženica bio da se poslovni prostor oznake E-2 proda, samo ukoliko tužitelj pristane kupiti i poslovni prostor oznake E-1. Predmetnu zgradu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradio da je upravo pok. OA, isti da je pokrenuo ugostiteljski posao – buffet koristeći za isti poslovne prostore oznaka E-1 i E-2 te da je upravo tako uhodani posao s potrebnom infrastrukturom, inventarom kao i poslovnim prostorijama dogovorio, zajedno sa svojim sinom ĐA, prodati tužitelju. U naravi poslovni prostor oznake E-2 da je ugostiteljski objekt – buffet „Amel“ dok da je poslovni prostor oznake E-1 u naravi prostor za preradu mesa, a sve za potrebe pripreme i usluživanja gostiju u buffetu „Amel“. Znači, poslovni prostor oznake E-1 da je priveden upravo svrsi na način da služi isključivo potrebama poslovnog prostora oznake E-2. Sve ostale etaže (oznaka E-3, E-4 i E-5) sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi da su stambeni prostori te niti jedna od tih etaža nema ugostiteljsku namjenu kao što imaju poslovni prostori oznaka E-1 i E-2. Naveo je da zbog postojanja dospjelih dugovanja na teret članova obitelji ĐA (u prilog tome dostavlja se preslika Prijedloga za osiguranje novčane tražbine uknjižbom založnog prava na nekretnini iz kojeg su razvidni dugovi sina OA – ĐA iz razdoblja 2020. godine pa nadalje), dogovor njega i sada pok. OA bio je da kada svi postojeći dugovi budu podmireni, da će se potom pristupiti sklapanju kupoprodajnog ugovora za poslovni prostor oznake E-1 koji bi bio podoban za zemljišnoknjižni prijenos vlasništva budući da je uvjet kupoprodaje bio da se oba poslovna prostora – oznaka E-1 i E-2 prodaju zajedno jer jedan bez drugog ne mogu biti iskorišteni u svojoj svrsi i namjeni. Pritom da su isti dogovorili i pravo prvokupa u korist tužitelja. Kao ozbiljnost glede sklapanja pravnog posla i prihvaćanje dogovorenih uvjeta kupoprodaje oba poslovna prostora (E-1 i E-2), da je kod odvjetnika u mjesecu studenom 2021. godine deponirao iznos od 35.000,00 EUR, odnosno dogovorenu kupoprodajnu cijenu za poslovni prostor oznake E-1. Predaja u posjed nekretnine dogovorena da je odmah nakon isplate kupoprodajne cijene u cijelosti. No, zbog prerane smrti OA, pravni posao kupoprodaje i prijenosa vlasništva s OA na njegovo ime i za njegovu korist da nikada nije realiziran. Nakon smrti OA njegovu imovinu, između ostalog i poslovni prostor oznake E-1, da nasljeđuju njegovi zakonski nasljednici – supruga ĆA, dvije kćeri GA i JA te sin ĐA. Sva djeca pok. OA da se prihvaćaju nasljedstva te svoj nasljedni dio ustupaju majci ĆA tako da ista Rješenjem o nasljeđivanju, posl. br. O- 1354/2022 proglašava se jedinim nasljednikom pok. OA temeljem Zakona i ustupa. Rješenje o nasljeđivanju, posl. br. O-1354/2022 da se provodi u zemljišnim knjigama te ĆA u prosincu 2022. godine postaje vlasnicom poslovnog prostora oznake E-1 u 1/1 dijela. U vrijeme kada da je ĆA bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, on da putem punomoćnika šalje istoj dopis s pozivom na sklapanje kupoprodajnog ugovora za poslovni prostor oznake E-1 sukladno dogovorima koje je imao s pok. OA. Iako zaprima takav dopis, ĆA da se na isti nije očitovala. U međuvremenu ĆA Ugovorom o darovanju prenosi u vlasništvo poslovni prostor oznake E-1 svojim kćerima MA i GA, svakoj u ½ dijela – ovdje tuženicama. Nakon saznanja o prijenosu vlasništva na kćeri ĆA, da putem punomoćnika tuženicama šalje dopise ponovno s pozivom na sklapanje kupoprodajnog ugovora za poslovni prostor oznake E-1. I-tužena da nije niti zaprimila dopis, dok da je II-tužena isti zaprimila, no do dana podnošenja ove tužbe na isti da se nije očitovala. Poslovni prostor oznake E-1 upravo da je izgrađen isključivo za potrebe poslovnog prostora oznake E-2, što da je razvidno ne samo iz fotografije koja se dostavlja uz tužbu, već i samih opisa posebnih suvlasničkih dijelova. Poslovni prostor oznake E-1 realno da ne koristi niti jednom vlasniku ostalih etaža zgrade sagrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] jer da se radi o stambenim prostorima dok jedino suvlasnički dijelovi oznaka E-1 i E-2 predstavljaju poslovne prostore s ugostiteljskom namjenom. Osim toga, ĆA, koja je poslovni prostor oznake E-1 naslijedila temeljem zakona i ustupa svoje troje djece, nakon proteka sedam mjeseci od stjecanja vlasništva vraća u suvlasništvo istu nekretninu svojim kćerima, ali ne i sinu koji joj je također ustupio svoj nasljedni dio, a koji je izravno sudjelovao u pregovorima za kupnju poslovnog prostora oznake E-1, koji je znao da je njegov otac s tužitelj dogovorio pravo prvokupa i kupoprodaju navedenog poslovnog prostora i koji da mu je prodao poslovni prostor E2 koji da je za života oca stekao u samovlasništvo budući da je uvjet kupoprodaje bio da se kupe zajedno oba poslovna prostora jer se jedan bez drugog ne mogu iskoristiti za svoju namjenu dok tužene taj prostor da niti ne koriste. Na kraju je naveo da su on i sada pok. OA, nekadašnji vlasnik poslovnog prostora oznake E1 dogovorili su sve bitne elemente kupoprodaje. Odredbom članka 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) da je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a to su u slučaju ugovora o kupoprodaji stvar i cijena pa budući da tužene ignoriraju njegov dopis to da je, kako bi zaštitio svoja prava, bio prisiljen pokrenuti sudski postupak

2. U odgovoru na tužbu 1 i 2-tužena su navele kako je nesporno da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] ko [katastarska općina], označene kao kat. čestica broj [katastarska čestica] i to 2. Suvlasnički dio: 37/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), dok su one suvlasnice u 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] ko [katastarska općina], označene kao kat. čestica broj [katastarska čestica] i to 1. Suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1). Navele su kako su u potpunosti neosnovani navodi tužitelja da je isti s njihovim pok. ocem dogovorio kupoprodaju poslovnog prostora u njihovom suvlasništvu, oznake E-1. U odnosu na takav navodni dogovor tužitelja i njihovog prednika, njihovog pok. oca FA da se ukazuje na odredbu članka 268. Zakona o obveznim odnosima, a kojom je propisano da je predugovor ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Dakle, da je između tužitelja i pok. FA doista postojao nekakav dogovor za sklapanje glavnog ugovora, tada da bi zasigurno bio sklopljen i predugovor o kupoprodaji nekretnine. Isto proizlazi i iz odredbe članka 268. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima kojim da je propisano da propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora, a kako je odredbom članka 377. Zakona o obveznim odnosima kao pretpostavka valjanosti ugovora o kupoprodaji nekretnine propisan pisani oblik, to da znači da bi i navodni dogovor o kupnji prethodno označene nekretnine trebao biti dogovoren sklapanjem pisanog predugovora o kupoprodaji nekretnine. Navele su da ističu kako se u predmetnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 294. Zakona o obveznim odnosima koja da regulira osnaženje ugovora kojem nedostaje pisani oblik budući da je istom odredbom propisano kako se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. Da bi se potonja odredba Zakona o obveznim odnosima mogla primjenjivati na konkretni slučaj, da bi trebale u cijelosti ili pretežitom dijelu biti ispunjene obveze koje iz takvog ugovora nastaju, a to su u slučaju ugovora odnosno predugovora o kupoprodaji nekretnine: predaja nekretnine u posjed i isplata kupoprodajne cijene za nekretninu. Kako u ovome predmetu da niti u jednom trenutku nije došlo do predaje u posjed prethodno označene nekretnine tužitelju niti je u bilo kojem dijelu za predmetnu nekretninu isplaćena kupoprodajna cijena, to da ne može doći niti do osnaženja navodnog usmenog dogovora između tužitelja i pok. FA. Navele su da iz svega do sad opisanog u ovom odgovoru, proizlazi kako tužitelj ni sa čim nije dokazao osnovanost svoje tužbe i prvo postavljenog tužbenog zahtjeva budući uz tužbu ne dostavlja pisani predugovor o kupoprodaji nekretnine koji da bi bio dokaz dogovora o kupoprodaji i dokaz namjere sklapanja glavnog ugovora. Kako da je već prethodno navedeno, Zakonom o obveznim odnosima kao pretpostavka valjanosti ugovora o kupoprodaji nekretnine pa samim time i predugovora takvom ugovoru, propisan je pisani oblik kojeg u predmetnom slučaju nema, a navodni dogovor o kupoprodaji ne može niti konvalidirati budući niti je pok. FA ovdje tužitelju predao u posjed prethodno opisanu nekretninu, niti je ovdje tužitelj pok. FA isplatio kupoprodajnu cijenu (posebno da se ukazuje na činjenicu kako jednostrano deponiranje određenog novčanog iznosa kod odvjetnika nije niti se može smatrati isplatom kupoprodajne cijene – između ostalog i iz razloga što takvom deponiranju nije prisustvovao pok. FA kao navodni prodavatelj, niti da je taj novčani iznos ikad isplaćen pok. FA). U odnosu na tvrdnje tužitelja da mu je pok. FA dao obećanje da mu daje pravo prvokupa u ovom odgovoru opisane nekretnine, a koje su tvrdnje u potpunosti neistinite, da se ukazuje na odredbu članka 449. Zakona o obveznim odnosima, a kojom da je propisano da se ugovornom odredbom o pravu prvokupa obvezuje kupac izvijestiti prodavatelja o namjeravanoj prodaji stvari određenoj osobi, a i o uvjetima te prodaje i ponuditi mu da on stvar kupi za istu cijenu. Dakle, da se mora raditi o ugovornoj odredbi, a ne navodnom „obećanju“ kako to navodi tužitelj. Posebno da se ovdje ukazuje na činjenicu kako je u potpunosti nejasno iz kojeg razloga tužitelj prilaže Ugovor o pravu prvokupa od dana 23. studenog 2022. godine koji da je zaključen s RA kad imenovani u niti jednom trenutku nije bio vlasnik sporne nekretnine. Obzirom na potonje, da je razvidno kako je u cijelosti neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava prvokupa. Iako iz svega do sad navedenog da proizlazi da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani, da će još istaknuti kako su u potpunosti neosnovani navodi tužitelja da poslovni prostori E-1 i E-2 „jedan bez drugoga ne mogu biti iskorišteni u svojoj svrsi i namjeni“ budući da je isto protivno samom stanju u naravi jer da tužitelj u poslovnom prostoru u svojem vlasništvu (poslovni prostor E-2) posluje s ugostiteljskim objektom buffet „Amel“ već niz godina zbog čega da je očito da prostor u vlasništvu tužitelja može biti iskorišten u svojoj svrsi i namjeni i bez poslovnog prostora E-1.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku dokaznog postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu i to izvadak iz zemljišne knjige, ovosudno rješenje o nasljeđivanju posl.br. O- 1354/22, fotografiju, dopis pun. tužitelja 1-tuženoj, dopis pun. tužitelja 2-tuženoj, dopis pun. tužitelja ĆA, ugovor o darovanju nekretnine, zapisnik, ugovor o pravu prvokupa, saslušao je svjedoke EA, ĆA i DA te je saslušao tužitelja te 1 i 2-tuženu kao stranke.

4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da su 1 i 2-tužena upisane kao suvlasnice svaka u ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao: - 1. Suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) POSLOVNI PROSTOR P2 UGOSTITELJSKE NAMJENE u prizemlju, koji se sastoji od predprostora, prostora za preradu mesa, prostorije i sanitarija, površine 56,87 m2, kojem kao sporedni dio pripada skladište površine 3,71 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 60,58 m2, koji se poslovni prostor nalazi na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 873 m2 – dvorište površine 481 m2, poslovna zgrada [adresa] površine 82 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] k.b. 39/2 površine 310 m2.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao: 2. Suvlasnički dio: 37/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), POSLOVNI PROSTOR P1 UGOSTITELJSKE NAMJENE u prizemlju, koji se sastoji od prostorije za usluživanje gostiju, prostora za pripremanje jela, predprostora, sanitarija i spremišta I, površine 147,82 m2, kojem kao sporedni dijelovi pripadaju natkrivena terasa površine 98,03 m2, vanjsko stubište sa podestom površine 4,70 m2, skladište sa sanitarijama površine 7,32 m2, i spremište II površine 9,14 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatcima 267,01 m2 (ukupne korisne vrijednosti površina 211,87 m2), a koji se poslovni prostor nalazi na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 873 m2 – dvorište površine 481 m2, poslovna zgrada [adresa] površine 82 m2, zgrada mješovite uporabe, [adresa] k.b. 39/2 površine 310 m2.

6. Uvidom u dopise punomoćnika tužitelja 1-tuženoj, 2-tuženoj te ĆA utvrđeno je da su dopisi identičnog sadržaja, a u kojim dopisima je opisan navodni dogovor tužitelja te pok. OA koji je otac 1 i 2-tužene te suprug ĆA.

7. Uvidom u ovosudno rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-1354/22 utvrđeno je da je iza pok. OA njegovom nasljednicom temeljem zakona i ustupa proglašena njegova supruga ĆA te da je predmet nasljeđivanja i predmetna nekretnina.

8. Uvidom u ugovor o darovanju od dana 23. siječnja 2023. utvrđeno je da je ĆA, kao darovateljiica, darovala 1 i 2-tuženoj, kao obdarenicama, svakoj u ½ dijela 1. Suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) POSLOVNI PROSTOR P2 UGOSTITELJSKE NAMJENE u prizemlju, koji se sastoji od predprostora, prostora za preradu mesa, prostorije i sanitarija, površine 56,87 m2, kojem kao sporedni dio pripada skladište površine 3,71 m2, ukupne površine poslovnog prostora sa pripatkom 60,58 m2, koji se poslovni prostor nalazi u zgradi mješovite uporabe br. 39/2, poslovnoj zgradi i dvorištu ukupne površine 780 m[2] , od čega zgrada mješovite uporabe br. 39/2 površine 310 m[2] , poslovna zgrada površine 82 m[2] i dvorište površine 541 m , sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Uvidom u zapisnik o deponiranju novčanog iznosa – kupovnine od 09. studenog 2021. utvrđeno je da iz istoga proizlazi da je tužitelj dana 09. studenog 2021. deponirao iznos od 35.000,00 eura u odvjetničkom uredu Danijela Jurića za kupovinu predmetnog poslovnog prostora te je utvrđeno da je odvjetnik Danijel Jurić navedeni iznos dužan predati prodavatelju OA pod tri kumulativno ispunjena uvjeta koji se navode u nastavku zapisnika.

10. Uvidom u Ugovor o pravu prvokupa utvrđeno je da je isti sklopljen dana 23. studenog 2022. između RA, kao prodavatelja, i tužitelja, kao kupca. Utvrđeno je da je člankom 3 ugovoreno da ugovorne strane suglasno potvrđuju da su pok. OA i njegov sina ĐA tijekom dogovora sa UA VA o kupoprodaji poslovnog prostora iz članka 1. toga ugovora, dogovorili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 35.000,00 eura i sve uvjete kupoprodaje te dali obećanje AA da mu daju pravo prvokupa poslovnog prostora iz članka 2. toga ugovora za navedeni kupoprodajni iznos. ĐA da se obvezuje da BA ima pravo prvokupa nekretnine pobliže označene u članku 2. toga ugovora te da će u trenutku kada uknjiženi vlasnik odluči istu otuđiti prvo ponuditi AA da ju otkupi za navedeni novčani iznos od 35.000,00 eura. Utvrđeno je da je ugovor potpisan po ĐA, AA, DA te ŠA, kao i da je isti ovjeren po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću, posl.br. Ov-14592/22.

11. Saslušan u tijeku postupka tužitelj je naveo da pred kraj 2019. DA mu je rekao da ĐA prodaje stan i restoran te da su pregovarali do kraja 2021. Navedeno da su on i DA trebali kupiti po pola. Naveo je da je pregovarao sa ĐA koji da je bio vlasnik restorana, ali nije mogao to ništa prodati jer da je imao ugovor o doživotnom uzdržavanju sa pok. OA. Naveo je da su već krajem 2021. definirali prodajnu cijenu međutim kako da je to bila neka smiješna cijena on da nije pretjerano vjerovao pa da je kontaktirao LA. Naveo je da je u tom trenutku ĐA bio vlasnik, da nije vidio vlasnički list te da mu je ĐA rekao da je on vlasnik tog restorana odnosno prostora, ali da moraju dobiti i odobrenje od OA. Naveo je da mu je ĐA rekao da je on vlasnik tog prostora odnosno restorana, a ne da je vlasnik prostora OA s kojim ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju pa da će naknadno on postati vlasnik prostora. Nakon svega da je razgovarao sa OA te da je njegov uvjeti bio da mu proda restoran jedino ako će kupiti i tu drugu prostoriju tzv. predadu gdje se vršila prerada mesa gdje su bile komore odnosno da nije mogao kupiti jedno bez drugoga. Također da su mu nudili da kupi i stan ili od U ili od OA međutim da je rekao da ga stan ne interesira, trenutno da želi kupiti samo tu tzv. preradu i restoran. Naveo je da je OA pitao da li trebaju sklopiti kakav ugovor vezano za njihov dogovor te da je isti rekao da ne treba te ga uputio kod odvjetnika Danijela Jurića kod kojeg da je odnio depozit od 35.000,00 EUR samo za preradu i to negdje u 11. mjesecu 2021. Kako da je taj lokal imao dosta dugova Irfan da je rekao da prvo moraju to rješavati te da je to trajalo negdje godinu dana s obzirom da je bilo plombi od porezne i privatne tužbe. Nakon toga OA da je otišao u Banja Luku u Bosnu skinuti tu plombu sa ugovora o doživotnom da mu može poslije to rješavati. Međutim OA da je preminuo negdje u ožujku 2022. Što se tiče restorana da je njega skoro otplatio te da je novce dao bez ugovora. Naveo je da je ukupno ĐA dao 330.000,00 EUR i to 180.000,00 EUR vlastitog novca, a 150.000,00 EUR da ga je isplatila banka s obzirom da je dobio kredit. Kako da je restoran prebacio na sebe, a OA da je preminuo, odvjetnik da je poslao dopis njegovoj supruzi ĆA da vide što će s tom preradom međutim odgovora da nije bilo. Nakon toga odvjetnik Ilijazi da je poslao dopis ovdje prisutnoj 1. i 2. tuženoj na koje da je prebačen taj prostor tzv. prerada od strane njihove majke ĆA međutim niti od njih da nije dobio nikakav odgovor. Restoran da je prebacio na sebe tj. prepisao nakon smrti OA te da želi navesti da taj prostor tzv. prerada je povezana sa restoranom te da je napravljena da služi restoranu s obzirom da se tamo nalaze raznorazne komore te drže druge stvari koje da su potrebne za restoran. Naveo je da je 330.000,00 EUR bilo namijenjeno i isplaćeno je za restoran dok je 35.000,00 EUR bilo namijenjeno kao depozit za preradu, a ĐA ne kaže ništa da je isti praktički nestao, kao i da je ta tzv. prerada tj. prostor posebna prostorija upisana u zasebnom vlasničkom listu. Naveo je da su dva puta se našli i dogovorili za cijenu i to u 9. i 11. mjesecu 2021. te da je uvjet bio da se kupi jedno i drugo, da je prvo trebao kupiti restoran i vratiti dugove od restorana s obzirom da je bilo plombi i zabilježbi te da nema logike da kupuje tu prostoriju za preradu bez restorana odnosno da kupuje prvo prostoriju za preradu pa onda restoran, kao i da su ĐA i DA bili upoznati s dogovorom između njega i OA. Naveo je da nije bilo potrebe da 1 i 2-tužena sudjeluju u pregovorima međutim da vjeruje da su bile upoznate u sve, kao i da su dugovi restorana za što su bile stavljene plombe i zabilježbe iznosili cca 70.000,00 EUR. Naveo je da nisu na istom mjestu kada je pregovarao bili OA, ĐA i DA te da je morao pregovarati sa OA odnosno da je netko morao dati novce OA, odnosno da je netko morati dati novce za taj prostor gdje je prerada te da restoran sada uredno posluje dok da na početku da nije poslovao uredno odnosno da je radio katastrofa.

12. Saslušana u tijeku postupka 2-tužena je navela da želi navesti da sestra i ona ne žele prodati predmetni prostor te da ga tužitelj želi kupiti i da ne znaju što da mu više kažu. Navela je da ne za dogovor između tužitelja te njezinog pok. oca i njezinog brata te da zna da je brat iznajmio restoran tužitelju, da zna da ga je preuzeo i da su svi oni ostali raditi unutra odnosno kada da je radila kod tužitelja restoran da je bio u najmu, nije bio prodan. Navela je da nije znala za uvjet njenog pok. oca da se restoran i ta prostorija u kojoj je prerada moraju prodati zajedno, međutim da ta prostorija u kojoj je prerada nije napravljena samo za potrebe restorana, da se u njoj radila prerada i za druge restorane ugostiteljske objekte u Rijeci te da tužiteljeve restoran normalno radi bez te prostorije u kojoj je prerada odnosno da želi samo pojasniti da restoran može egzistirati bez te prostorije u kojoj je prerada i obrnuto. Navela je da nije sa pok. ocem pričala o prodaji predmetnog restorana te prostorije u kojoj je prerada, ali da su pričali o prodaji kamiona. Majka da je darovnim ugovorom tu prostoriju u kojoj je prerada darovala njoj i 1. tuženoj te da je u biti takav bio njihov dogovor, kao i da je bit svega ovoga da oni taj prostor tzv. preradu ne žele prodati. Navela je da ne zna da li se 2020. ili 2021. prodavao taj prostor prerade i da li se prodavao restoran, da nije upućena u to i da ne zna te na da li su postojali dugovi koje je spominjao tužitelj, kao i da je restoran napravljen 2001., a ta prostorija u kojoj je prerada par godina kasnije. Navela je da ta prostorija u kojoj je prerada, da voda ide od restorana odnosno da je cijela kuća na istom vodomjeru dok što se tiče struje iste da u toj prostoriji nema, da ju je još isključio njihov pok. otac dok je bio živ te da ne zna da li ta prostorija ima posebno brojilo za struju ili je brojilo od restorana. Na kraju je navela da je njezin otac uvozio lepinje iz Bosne da meso jedno 1,5 godina prije svoje smrti je prestao uvoziti tako da je to sigurno zatvoreno od siječnja 2022. što se tiče lepinje te da koliko ona zna, tužitelj da je u siječnju 2022. bio u najmu restorana i da joj nije poznato da bi njezin otac bio klijent odvj. Odvjetnika Danijela Jurića.

13. Saslušana u tijeku postupka 1-tužena je navela da je u cijelosti suglasna sa iskazom koji je dala ovdje 2-tužena te da želi navesti da je kod njihovog oca uvijek bilo onako kako je dogovoreno, da nije bilo rekla kazala te da je sam tužitelj u svom iskazu naveo da navedeni svjedoci nisu bili prisutni kada je on razgovarao sa njihovim ocem, kao i da taj poslovni prostor tj. da prerada da nikada nije bila na njihovom bratu. Navela je da ne zna da se prodavao taj prostor uz restoran i da koliko ona zna da ni njezin suprug DA ne zna, kao i da su dobili dopise od tužitelja, međutim da za te dogovore nisu znali pa da nije bilo potrebe da se očituju za nešto o čemu ne znaju ništa.

14. Saslušan kao svjedok DA je naveo da se njegova obitelj godinama bavila ugostiteljstvom te da su uvijek između sebe na neki način trgovali u smislu gastronomije i ugostiteljstva te pri tom da misli da su vodili različite lokale i restorane. Što se tiče samog tužitelja UA u početku da su bili prijatelji jer da je isti također želio kupiti lokal u Rijeci. S obzirom na navedeno da su se spojili sa ĐA koji da je brat od njegove supruge te sin od OA. Konkretno tužitelj da je bio zainteresiran za kupnju lokala i to lokala Amel i još jedne prostorije koju su oni zvali mesnica, a u kojoj da se vršila prerada mesa te u koju da je i on uložio sigurno 50% s time da je to ulaganje vidljivo samo kroz njegovu firmu. Nakon što je OA preminuo to da je sve prešlo na njegove nasljednike između kojih da je i njegova supruga odnosno 1. tužena. Naveo je da se neka cijena kretala između 30.000,00 i 40.000,00 EUR te da su se u konačnici našli na 35.000,00 EUR. Što se tiče same te „mesnice“ ista da odgovara lokalu s obzirom da se nalazi iza te su povezani pristupom. U toj mesnici da se nekako radi priprema tog mesa te je po njemu to prirodno da je zajedno restoran i ta mesnica. Što se tiče uvjeta tužitelja da će kupiti taj lokal ukoliko mu se proda mesnica zajedno, da je upravo ĐA potencirao da se to proda zajedno te je uključio i oca OA koji da je pristao da se to proda zajedno i da on ta saznanja ima od ĐA. Naveo je da mu je teško reći da li su 1 i 2-tužena to znale jer da su o tim nekakvim dogovorima odlučivali muški u obitelji te da 1 i 2-tuženu te stvari nisu zanimale jer da su one imale nekakve druge interese. Naveo je da zna da je OA se svega toga želio riješiti zajedno jer mu je bio cilj da proda sve što ima u Rijeci i vrati se u Banja Luku u kojoj je rođen te da su te prostorije korištene zajedno odnosno restoran i ta pomoćna prostorija prije nego što je kupio restoran tužitelj. Na kraju je naveo da misli da je potpisan ugovor o pravu prvokupa između ĐA i tužitelja i da je taj ugovor i potpisan i da je bio prisutan prilikom sastavljanja istog, kao i da je ĐA kao nasljednik sve to vodio, da su oni potpisali sve što su znali.

15. Saslušan kao svjedok IA je naveo da ne zna gdje je ĐA. Naveo je da ono što zna je to da su njegov djed OA i otac SA pregovarali oko prodaje poslovnih prostora na Drenovi. Dok da su SA i on bili na putu da je nazvao SA, njegovog oca te da mu je rekao da je sve dogovoreno sa VA odnosno ovdje tužiteljem, a na što da je SA odnosno njegov otac rekao da su oni na putu i da se vraćaju za par dana. Međutim dva dana nakon tog razgovora SA da je preminuo te da je sve to stopirano. Ono što da zna je to da je Irfan sve to želio prodati u paketu i pri tom da misli na taj restoran i na tu pomoćnu prostoriju tzv. mesnicu kao i druge prostore u Rijeci te da se želio vratiti nazad u Banja Luku. Naveo je mu nije poznato da li su 1 i 2-tužena znale da bi njihov otac sve to htio prodati u paketu i koliko on zna cijena te pomoćne prostorije da je bila nekih 35.000,00 EUR-a, kao i da je te informacije imao od svog oca ĐA. Naveo je da kada su otac i on bili na putu, kada je otac razgovarao sa SA, da je on taj razgovor čuo i da je zato i potpisao papir.

16. Saslušana kao svjedok ĆA je navela da ne zna ništa o dogovoru između tužitelja i njezinog pok. supruga i da se taj prostor uopće nije prodavao. Navela je da je njezin sin ĐA to iznajmio tužitelju lokal, međutim predmet najma da nije bila ta posebna prostorija gdje se rade ćevapi, kao i da su tužitelju rekli ukoliko budu prodavali taj poseban prostor, da će on imati pravo prvokupa. Navela je da nije od punomoćnika tužitelja primila dopis vezano za prodaju te da je za vodu bilo jedno brojilo, a za struju svaki stan je imao svoje, a za prostoriju gdje su se pravili ćevapi da ne zna. Navela je da što se dugova tiče dok su ona i suprug vodili lokal da nije, kao i da ne zna gdje se sada nalazi sin ĐA, da ne razgovaraju.

18. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelj nije osnovan te da nije osnovan ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

19. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz 2-tužene i to u dijelu u kojem je 2- tužena navela da želi navesti da sestra i ona ne žele prodati predmetni prostor te da ga tužitelj želi kupiti i da ne znaju što da mu više kažu, kao i da ne zna za dogovor između tužitelja te njezinog pok. oca i njezinog brata, kao i iskaz 1-tužene u dijelu u kojem je navela da je u cijelosti suglasna sa iskazom koji je dala ovdje 2-tužena i da ne zna da se prodavao taj prostor uz restoran, budući je navedeno potvrdila i svjedokinja ĆA, majka 1 i 2-tužene koja je navela da ne zna ništa o dogovoru između tužitelja i njezinog pok. supruga i da se taj prostor uopće nije prodavao i to iz razloga što je stav ovoga suda da se vlasnika određene nekretnine ne može prisiliti da proda istu ukoliko ju ne želi prodati.

19.1. Nadalje, što se tiče navoda tužitelja da je on imao dogovor s pravnim prednikom 1 i 2-tužene, pok. OA, stav je ovoga suda da tužitelj nije dokazao da mu je predmetna nekretnina trebala biti prodana od strane 1 i 2-tužene, budući da tužitelj izuzev svojim iskazom kojeg ovaj sud ne prihvaća s obzirom da je isti zainteresiran za uspjeh u predmetnom sporu, navedeno nije dokazao budući je svjedok DA u svom iskazu naveo da on sva ta saznanja ima od ĐA, a što znači da navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o istome, dok je svjedok IA u svome iskazu također naveo da je te informacije imao od svog oca ĐA i da kada su otac i on bili na putu, kada je otac razgovarao sa OA, da je on taj razgovor čuo i da je zato i potpisao papir, a posebice stoga što je tužitelj odustao od saslušanja svjedoka ĐA, koji je prema njegovim navodima glavni akter cijelog dogovora, a s obzirom da nitko od stranaka, a niti svjedoka saslušanih u postupku ne zna gdje se isti nalazi.

19.2. Naročito valja naglasiti da je odredbom članka 248 stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), dalje ZOO-a, propisano da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi kao i da odredbe propisa kojima se djelomično ili u cijelosti određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima, slijedom čega je stav ovoga suda da postojanje iznimki u kojima se određenim osobama utvrđuje obveza sklapanja određenih ugovora, što znači da nisu slobodne u odluci hoće li ili neće sklopiti ugovor jer su ga one pod određenim uvjetima dužne sklopiti, mora biti propisano zakonom, što znači da obveza sklapanja ugovora mora biti propisana u zakonu, a u konkretnom slučaju zakonom nije propisana mogućnost da sudska presuda može nadomjestiti ugovor o kupoprodaji nekretnine, slijedom čega prema zaključnom stavu ovog suda nema osnove da se naloži 1 i 2-tuženoj sklapanje ugovora o kupoprodaji s obzirom da obvezno sklapanje ugovora, kako je to gore navedeno, mora proizlaziti iz zakona što u konkretnom nije slučaj, a to proizlazi već iz samog sadržaja tužbe pa je valjalo temelju članka 248. stavak 1. ZOO-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

20. Odredom članka 449 ZOO-a propisano je da ugovornom odredbom o pravu prvokupa obvezuje se kupac izvijestiti prodavatelja o namjeravanoj prodaji stvari određenoj osobi, a i o uvjetima te prodaje, i ponuditi mu da on stvar kupi za istu cijenu.

20.1. Odredbom članka 450 stavak 1., 2. i 3. ZOO-a propisano je da je prodavatelj dužan obavijestiti kupca na pouzdan način o svojoj odluci da se koristi pravom prvokupa u roku od mjesec dana, računajući od dana kad ga je kupac obavijestio o namjeravanoj prodaji trećoj osobi. Istodobno s izjavom da kupuje stvar, prodavatelj je dužan isplatiti cijenu dogovorenu s trećom osobom, ili je položiti kod suda, odnosno kod zakonom ovlaštene osobe. Ako je u ugovoru s trećim predviđen rok za isplatu cijene, prodavatelj se može koristiti tim rokom samo ako dade dovoljno osiguranje.

21. Naime, iz Ugovora o pravu prvokupa od dana 23. studenog 2022. za predmetnu nekretninu proizlazi da je sklopljen između RA, kao prodavatelja, i tužitelja, kao kupca, međutim kako iz dokumentacije u spisu proizlazi da ĐA nikada nije bio vlasnik niti suvlasnik predmetne nekretnine isti ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ih sam ima (Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet.) Slijedom navedenog, kako 1 i 2-tužena nisu s tužiteljem sklopile ugovor o pravu prvokupa predmetne nekretnine odnosno nisu s tužiteljem ugovorile takvu obvezu, stav je ovoga suda da je promašena pasivna legitimacija u odnosu na 1 i 2-tuženu, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i tužiteljev eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te odlučiti kao u točki II. Izreke presude.

22. Što se tiče zapisnika o deponiranju novčanog iznosa – kupovnine od 09. studenog 2021. iz kojeg proizlazi da je tužitelj dana 09. studenog 2021. deponirao iznos od 35.000,00 eura u odvjetničkom uredu Danijela Jurića za kupovinu predmetnog poslovnog prostora, istoga ovaj sud smatra irelevantnim za predmetni postupak s obzirom da je samo odvjetnik Danijel Jurić potpisnik istoga, a koji u konačnici niti nije predložen kao svjedok na okolnosti navedene u zapisniku.

23. Također, valja navesti da je tužitelja na ročištu od dana 08. studenog 2024. odustao od saslušanja svjedoka ĐA.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a 1 i 2-tuženoj su priznati troškovi koji su bili neophodni radi vođenja parnice pa je stoga dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.100,00 eura (Tbr.7 t.1 i Tbr.40 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife), trošak zastupanja po odvjetniku na šest ročišta i to četiri u iznosu od 1.100,00 eura, jedno u iznosu od 550,00 eura i jedno u iznosu od 110,00 eura (Tbr.9.t.1, t.2. i t.5 i Tbr.40 Tarife), sastavljanja jednog podneska u iznosu od 1.100,00 eura (Tbr.8 t.1 Tarife), troška suda za izlazak na lice mjesta u iznosu od 85,00 eura, dakle sveukupno je 1 i 2-tuženoj dosuđen trošak u iznosu od 7.345,00 eura.

24.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III izreke presude.

U Rijeci, 27. siječnja 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. 1 i 2-tužene

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte