REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F.Kennedya 11

P-1527/2022-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužiteljice ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Matošević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Anić i partneri j.t.d. Zagreb, Gajeva ulica 53, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KOŽUL i PETRINOVIĆ d.o.o. Zagreb, Bužanova 4, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 13. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužiteljici iznos od 4.399,76 EUR sa zateznom kamatom od 11. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.115,61 EUR sa zateznom kamatom od 27. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 4.710,33 EUR sa zateznom kamatom od 27. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da se dana 29. kolovoza 2020. u marini Olive Island Marina, Sutomišćica, na otoku Ugljanu, dogodio štetni događaj koji je uzrokovalo plovilo naziva ''Vespucci'' oznake POL 20147 na način da je isto prilikom neopreznog uplovljavanja u navedenu marinu udarilo i oštetilo plovilo tužiteljice naziva ''Queen'' oznake 31389 M koje se usidreno nalazilo na godišnjem vezu u navedenoj marini. Navodi kako su djelatnici marine odmah dokumentirali navedeni štetni događaj jer se tužiteljica u tom trenu nije nalazila na svom plovilu, kao i da je skiper plovila '' Ć' odmah priznao svoju krivnju za ovaj događaj te je sastavljena pisana potvrda kojom je utvrđena dinamika nastanka samog štetnog događaja, kao i odgovornost plovila ''Vespucci'' za uzrokovanje istog. Nadalje navodi da su djelatnici marine obavijestili tužiteljicu o samom događaju te je ista prijavila tuženiku nastanak štetnog događaja te je zatražila isplatu naknade pretrpljene štete. Tijekom izvansudskog postupka, tvrdi da je tuženik potvrdio svoju odgovornost te je tužiteljici isplatio najveći dio nastale štete na plovilu. Tužiteljica tako tvrdi da tuženik odgovara tužiteljici za naknadu pretrpjele štete koju je njeno plovilo pretrpjelo na temelju police osiguranja broj [broj police osiguranja]-4707352-01, koja je u trenutku štetnog događaja bila sklopljena sa društvom Deramro Trading Ltd. Kao brodarom plovila ''Vespucci'' oznake POL 20147 koje je odgovorno za predmetni događaj. U konkretnom predmetu tužiteljica potražuje od tuženika naknadu štete na vjetrobranskom staklu plovila. Naglašava da je vjetrobransko staklo u trenutku štetnog događaja bilo prekriveno zaštitnom ceradom te da se u prvi trenutak nije moglo pretpostaviti da je i taj dio oštećen u predmetnom štetnom događaju, a kada je procjenitelj tuženika vršio izvid štete je žurio jer se bojao da mu ne otplovi trajekt za Zadar pa je bio na plovilu samo pet minuta zbog čega nije niti otvorio zaštitni pokrov nego je samo plovilo pregledao izvana i utvrdio nastala oštećenja na trupu i ogradi. Kada je naknadno istoga dana tužiteljica sa svojim suprugom otvorila zaštitni pokrov, tvrdi da je utvrdila i da je u ovom događaju oštećeno vjetrobransko staklo, što je telefonski prijavila procjenitelju te zatim prema njegovoj uputi mailom prijavila tu dodatnu štetu i poslala zatražene fotografije u boji. Također navodi da je RF zajedno s suprugom tužiteljice UF bio prisutan tijekom izvida štete od strane procjenitelja te u trenutku utvrđivanja nastalog oštećenja na vjetrobranskom staklu. Tvrdi da troškovi popravka (zamjene) oštećenog vjetrobranskog stakla iznose 4.399,76 EUR/33.150,00 kuna, koji iznos sa zateznom kamatom u ovom postupku zahtjeva od tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja, kao i da je sa društvom Deramro Trading Ltd. u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja yacht-pool broj 06-4707352-01, kao i da je tužiteljici naknadio štetu koja je nastala oštećenjem trupa i ograde, međutim, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer osporava postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i štete nastale na vjetrobranskom staklu plovila tužiteljice pa time i odgovornost svog osiguranika za utuženu štetu. Tuženik, uspoređujući konstrukciju plovila njegovog osiguranika s pozicijom oštećenog stakla na tužiteljičinom plovilu, smatra razvidnim da plovilo njegovog osiguranika nikakvim dijelom trupa ili svoje opreme nije moglo doći u kontakt s oštećenim staklom i time prouzročiti navedeno oštećenje. Prema njegovim tvrdnjama te navode potvrđuje i provedeni inspekcijski pregled od strane lučke kapetanije u kojem je navedeno kako je prilikom štetnog događaja isključivo došlo do oštećenja rukohvata i ogrebotina na pramcu plovila, dok se oštećenje na vjetrobranskom staklu ne spominje. Tuženik se protivi korištenju ponude broj 00062 društva AUTO PARTNER d.o.o. kao dokaza visine, a uz to tvrdi da tužiteljica nije dokazala da je uopće po toj ponudi i platila popravak vjetrobranskog stakla pa svakako nema pravo na potraživanje s osnova PDV-a. Naime tvrdi da je tužiteljica mogla za eventualni popravak navedenog oštećenje angažirati bilo koju osobu izvan sustava PDV- a slijedom čega joj ne bi nastala šteta u utuženom iznosu zbog plaćanja istog te bi u tom slučaju tužiteljica navedeni iznos PDV-a stekla bez osnove. Tuženik osporava i utuženi tijek zatezne kamate.

3. Tužiteljica je prvotno tužbom obuhvatila i društvo Deramro Trading Ltd. kao tuženika, međutim, tijekom postupka podneskom od 28. ožujka 2023. je u odnosu na to društvo povukla tužbu zbog čega je ovaj sud rješenjem od 31. ožujka 2023. razdvojio postupak u odnosu na to društvo (postupak se vodio pod brojem P-731/2023).

4. Stranke su se tijekom postupka suglasile da je predmet spora zahtjev za isplatom naknade štete na brodu tužiteljice nastale u predmetnom štetnom događaju.

5. Tužitelj je podneskom od 7. lipnja 2024. konačno odredio tužbeni zahtjev s obzirom na uvođenje EUR-a kao službene valute Republike Hrvatske (list 462. spisa).

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu i to u: potvrda o nastanku štetnog događaja od 28. srpnja 2021. sa dokumentacijom (list 7. do 8. spisa), Polica osiguranja (list 9. do 14. spisa), prijava štete (list 15. do 16. spisa), dopis sa odštetnim zahtjevom i povratnica (list 17. do 20. spisa), ponuda broj 00062 od 11. ožujka 2021. (list 21. spisa), ponuda broj 79-2020 od 17. rujna 2020. (list 22. i 23. spisa), račun broj 3921-MD1-1 (list 24. spisa), e-mail korespondencija (list 25. do 28. spisa), dopis od 10. ožujka 2022. uz prilog (list 29. do 33. spisa), e-mail od 9. kolovoza 2022. (list 33. spisa), ovjereni prijevod (list 45. do 80. spisa), zapisnik o inspekcijskom pregledu (list 90. do 91. spisa), sudska praksa (list 92. do 96. spisa), fotografije plovila tužiteljice i plovila tuženika (list 184. do 191. spisa), mirni spis oznake BRO 200000026, YP 2020-204 (list 233. do 302. spisa), fotografije oštećenja na oba plovila u boji (list 303. do 353. spisa), opći uvjeti za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (list 354. do 363. spisa), uvjeti za osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika brodice i jahte (list 364. do 369. spisa), uvjeti za kasko osiguranje brodica i jahti (list 370. do 376. spisa), proveden je dokaz uvidom u dostavljene pisane iskaze svjedoka UF (list 204. do 211. spisa) i RF (list 212. do 218. spisa), koji svjedoci su dali i iskaze pred ovim sudom, koji su se sveli na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja dostavljenih pisanih iskaza, a proveden je i dokaz pomorskim vještačenjem po vještaku za promet, vozila i plovila PF (nalaz i mišljenje od 10. svibnja 2024. i dopuna nalaza i mišljenja od 15. svibnja 2024., list 423. do 455. spisa), koji vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje te se očitovao na prigovore na ročištu održanom 17. srpnja 2024.

7. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. 8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete u iznosu od 4.399,76 EUR nastale u štetnog događaju koji se dogodio 29. kolovoza 2020. u marini Olive Island Marina na otoku Ugljanu na način da je osiguranik tuženika prilikom neopreznog uplovljavanja u marinu udarilo i oštetilo plovilo tužiteljice naziva "Queen" oznake 31389M koje se u tom trenutku nalazilo usidreno na godišnjem vezu.

9. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, nije sporna aktivna legitimacija tužiteljice niti pasivna legitimacija tuženika, a nije sporna niti činjenica da je plovilo naziva "Vespucci" oznake POL 20147 bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja yacht-pool broj 06-4707352-01. Među strankama je nesporno i da je tuženik tužiteljici naknadio štetu koja je u predmetnom štetnom događaju nastala oštećenjem trupa i ograde.

10. Među strankama je sporno postojanje uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i štete nastale na vjetrobranskom staklu plovila tužiteljice slijedom čega je u tom dijelu i sporna odgovornost osiguranika tuženika, a među stranaka je stoga sporna i visina tužbenog zahtjeva.

11. Sud je na sporne činjenice izvršio uvid u spis dostavljene pisane izjave svjedoka UF (pisani iskaz na listu 205. do 212. spisa) te svjedoka RF (pisani iskaz na listu 213. do 218. spisa), a s obzirom da je navedene pisane izjave tuženik osporio, navedeni svjedoci su davali i iskaz pred ovim sudom, a čiji iskazi su se sveli na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja dostavljenih pisanih iskaza.

12. Iz pisane izjave te iz iskaza svjedoka RF proizlazi da je on bio prisutan na plovilu tužiteljice kada je procjenitelj tuženika vršio pregled oštećenja i kojom prilikom je fotografirao oštećenja na brodu, pri čemu je on pregledavao brod izvana negdje desetak minuta i otišao jer se bojao da ne zakasni na trajekt za Zadar. S obzirom da je UF htio svjedoku pokazati unutrašnjost broda, oni su prilikom ulaska u unutrašnjost plovila utvrdili oštećenje vjetrobranskog stakla koje se prema iskazu nije moglo vidjeti izvana jer je bilo pokriveno zaštitnom ceradom, kao i ostale staklene površine na brodu. Iz iskaza proizlazi da je gospodin UF odmah telefonski nazvao procjenitelja tuženika koji je rekao da poslika puknuto staklo, što je ovaj i učinio.

13. Iz pisane izjave te iz iskaza svjedoka UF, supruga tužiteljice, proizlazi da je procjenitelj tuženika, zajedno s njim i svjedokom RF, vršio pregled oštećenja koji je trajao samo negdje pet do sedam minuta jer se procjenitelj htio vratiti istim trajektom nazad za Zadar. Tom prilikom je pregled bio obavljen samo na vanjskom dijelu plovila te je procjenitelj fotografirao vidljiva oštećenja na pramcu i lijevoj strani trupa. Nakon što je procjenitelj napustio lice mjesta, svjedok je ušao u unutrašnjost plovila i utvrdio oštećenje na staklu koje se nije moglo vidjeti izvana jer su stakla bila prekrivena navlakom. Prema iskazu se radi o prozoru kroz koji se gleda dok se upravlja brodom, odnosno o vjetrobranskom staklu koje se nalazi u unutrašnjosti broda, a na staklu je bilo oštećenje u vidu pukotina koje se nije moglo vidjeti izvana jer su sva stakla bila prekrivena zaštitnom ceradom. On je izvijestio predstavnika osiguravatelja da je naknadno utvrdio slomljeno prozorsko staklo što je ovaj primio na znanje i zamolio ga da napravi i pošalje fotografije, što je ovaj i učinio.

14. Sud je također i proveo dokaz pomorskim vještačenjem po vještaku za promet, vozila i plovila na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i nastale štete na vjetrobranskom staklu plovila tužiteljice, odnosno na okolnost je li oštećenje vjetrobranskog stakla u svezi s predmetnim štetnim događajem, kao i na spornu okolnost visine nastale štete na istom. Vještačenje je obavljeno po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. pom. prom. PF (nalaz i mišljenje na listovima 423. do 455. spisa).

15. Vještak je u okviru izrade nalaza analizirao dokumentaciju u spisu, podatke o plovilu, analizirao je opis štetnog događaja i nastala oštećenja te je izvršio pregled plovila nakon čega je iznio svoje mišljenje prema kojem je udarac plovila "Vespucci" vjerojatno prouzrokovalo oštećenje na vjetrobranskom staklu, u prilogu kojem zaključku idu činjenice da se je udarac u trup zaista dogodio, da je udarac u trup na istoj vertikali kao i fraktura na staklu, da je fraktura na materijalu (staklo) koje ja krto tj. nije savitljivo i da je materijal od kojeg je izgrađeno oštećeno plovilo (Queen) ojačana staklo-plastika koja je savitljiva te se je vrlo vjerojatno dio energije udarca u trup prenio preko trupa, palube i krutog nadgrađa do vjetrobranskog stakla koje nije moglo podnijeti opterećenje energije udarca te je u konačnici i puklo. Naime, pregledom plovila tužiteljice utvrđeno je oštećenje na lijevom vjetrobranskom staklu (fraktura po cijeloj širini). Na pregledu je također utvrđeno da nije bilo direktnog udarca u vjetrobransko staklo. Vještak je pregledom spisa utvrdio da je plovilo Futura 40 – Vespucci udarilo u lijevi bok plovila te da je zona udarca u lijevi bok plovila Queen na istoj vertikali gdje se nalazi fraktura na lijevom vjetrobranskom staklu plovila Queen. Izmjerene su visine frakture vjetrobranskog stakla i visine sidra od mora. Visina frakture na vjetrobranskom staklu do mora je oko 3 m, a visina sidra na plovilu koje je udarilo u plovilo Queen je oko 165 cm. Ovim izmjerama je došao do zaključka da se visine mjesta udarca na oštećenom plovilu (Queen) i na plovilu koje je prouzrokovalo štetni događaj (Vespucci) poklapaju. Dakle, vještak sa velikom sigurnošću može potvrditi da je prilikom udarca plovila Vespucci u lijevi bok plovila Queen došlo do elastične deformacije na trupu i palubi te se energija udarca sa trupa prenijela na kruto nadgrađe gdje je ugrađeno vjetrobransko staklo. S obzirom da je fraktura na vjetrobranskom staklu tj. radi se o materijalu koji je po svojim karakteristikama krto odnosno nije savitljivo, vjerojatno je energija udarca prouzrokovala pomicanje strukture krutog nadgrađa koja je opteretila predmetno vjetrobransko staklo koje je zbog tog opterećenja (dijela energije udarca u trup) i puklo. Vještak je također dopunom nalaza i mišljenja procijenio obim oštećenja-zamjene vjetrobranskog stakla te je visinu popravka procijenio u iznosu od 4.680,00 EUR bez PDV-a.

16.1. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao prigovora, dok se tuženik na isti očitovao podneskom od 31. svibnja 2024.

16.2. Tako tuženik ističe da je u predmetnom slučaju nesporan nalet plovila osiguranog kod tuženika pramčanim sidrom i nosačem sidra na bočni lijevi dio trupa plovila tužiteljice, i to na „mrtvu bandu“ lijevog dijela trupa plovila. Međutim, obzirom na karakteristike oštećenja na lijevom bočnom dijelu plovila tužiteljice smatra da se u predmetnom slučaju radi više o bočnom okrznuću pod relativno oštrim kutom i samim time djelovanju ne tako velike sile kao što je to u slučaju direktnog sraza plovila, a što je vještak prema tvrdnjama tuženika u svom pokušaju argumentiranja svog zaključka o postojanju uzročno- posljedične veze između štetnog događaja i oštećenja na vjetrobranskom staklu plovila tužiteljice očito propustio uzeti u obzir i vrednovati na odgovarajući način. Pritom tuženik ističe kako ne samo da u predmetnom slučaju nije došlo do takvog djelovanja sile koje je moglo rezultirati oštećenjima na vjetrobranskom staklu plovila tužiteljice, nego i sila koja je nastala nije uopće mogla biti uzrokom pucanja vjetrobranskog stakla obzirom je samo vjetrobransko staklo koje se nalazi na vrhu nadgrađa strukturno potpuno izvan mogućeg utjecaja u štetnom događaju nastale sile. U tom smislu poziva vještaka očitovati se o tome kako je moguće da je oštećenje u vidu okrznuća na mrtvoj bandi lijevog boka ispod inox ograde uzrokovalo pucanje vjetrobranskog stakla koje se nalazi na vrhu nadgrađa, dakle strukturno potpuno izvan mogućeg utjecaja nastale sile, pri čemu predlaže da vještak detaljno obrazložiti sam raspored sila kao i prikazati rezultate mjerenja obzirom navedeno nije sadržano u samom nalazu i mišljenju, nego je isti utemeljen na paušalnom nagađanju vještaka na razini vjerojatnosti. Da je zaključak vještaka o postojanju uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i oštećenja na vjetrobranskom staklu plovila tužiteljice protivan oštećenju nastalom na mjestu sraza, smatra da je razvidno iz toga što se, upravo da bi se spriječilo pucanje vjetrobranskih stakala na plovilima uslijed plovidbe po teškom moru gdje su strukturna naprezanja na plovilima velika i koja se prenose na kompletno plovilo za vrijeme plovidbe, stakla nikad ne montiraju na plovilo direktno, nego se postavljaju na metalne okvire i to na način da se na iste lijepe sa za to predviđenim elastičnim ljepilima, a koji se okviri opet elastičnim ljepilima lijepe na brod. Tuženik tvrdi da bi došlo do oštećenja stakla na nadgrađu potrebno je da naprezanja na prostor oko okvira stakla budu tolika da se sam okvir stakla pomakne (da bi došlo do pucanja krutog stakla), a za što je opet potreban značajan moment na nižim dijelovima, odnosno da bi se dogodilo pucanje stakla na vrhu nadgrađa potrebno je da naprezanje i moment sile uzrokuje oštećenje spojnog ruba „mrtve bande“ odnosno lijevog boka na mjestu oštećenja i palube, zatim spoja ruba i nadgrađa i tek onda bi se takvo naprezanje moglo osjetiti na nadgrađu. Pritom bi za pomicanje nadgrađa najveći dio bočnog dijela na mjestu okrznuća bio deformiran i uništen. Kako je navedeno u predmetnom slučaju izostalo, kao i imajući u vidu nepostojanje bilo kakvih drugih oštećenja izuzev blagog oštećenja ruba lijevog boka, tvrdi da se predmetni štetni događaj nikako ne može dovesti u vezu s oštećenjem vjetrobranskog stakla. Same pak okomite frakture poviše okvira vjetrobrana koje vještak navodi na fotografiji 16 i 17 nalaza uobičajena su pojava na starim brodovima, kao što je i ovaj tužiteljice, i nemaju nikakve veze s ovim mehanizmom (nalaze se poviše okvira vjetrobrana, dakle potpuno izvan zone udara i time izvan rasporeda utjecaja sila). Stoga, tuženik poziva vještaka očitovati se o njegovim prigovorima, a naročito obrazložiti mehanizam, raspored, veličinu i intenzitet sila, način na koji bi se sile prenijele do mjesta pucanja stakla te općenito način njihova utjecaja na strukturu predmetnog plovila i posljedično na pucanje stakla na predmetnom nadgrađu sve imajući u vidu samu strukturu predmetnog plovila. Ujedno poziva vještaka očitovati se i o tome je li tehnički održivo i je li ikada u svojoj praksi zabilježio pucanje vjetrobranskih stakala bez ikakvih vanjskih utjecaja.

17.1. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje te se očitovao na prigovore tuženika na ročištu održanom 17. srpnja 2024.

17.2. Vještak je prilikom iznošenja u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 10. svibnja 2024., kao i kod dopune nalaza i mišljenja od 15. svibnja 2024. Ponovio je kako je iz dokumentacije u spisu, fotografija predmetnog plovila te pregledom istog utvrđeno da se dogodio udarac u lijevu stranu trupa, kao i da je taj udarac na istoj vertikali kao i fraktura na staklu. Iz svega navedenog vještak je zaključio da je vrlo vjerojatno fraktura na staklu posljedica udarca na lijevu stranu trupa, kao što je naveo i u nalazu i mišljenju. Vještak je usmeno iznio i mišljenje iz dopune nalaza i mišljenja da je procjena troška zamjene predmetnog vjetrobranskog stakla 4.680,00 EUR-a bez PDV-a.

17.3. U odnosu na podnesak tuženika od 31. svibnja 2024. vještak se očitovao kako je upravo iz činjenice da je fraktura na staklu nastala točno na istoj vertikali kao i udarac u lijevu stranu trupa, razvidna vrlo visoka vjerojatnost da je fraktura u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Kao vještak, imajući u vidu njegovo stručno iskustvo te pregled plovila, smatra da u konkretnom predmetu nije potrebno vršiti detaljnu analizu i izračun sila, što je vrlo kompliciran i skup proračun. Međutim, ukoliko bi se takav proračun vršio, vještak je naveo kako bi se navedeni proračun trebalo izraditi po Fakultetu brodogradnje koji je u mogućnosti takve proračune raditi. Vještak se nadalje očitovao kako je iz pregleda broda, fotografija predmetnog plovila i dokumentacije u spisu razvidno da se radilo o direktnom udaru u predmetno plovilo i to u njegovu lijevu stranu trupa. S obzirom na oštećenje vodilice sidra (slika 10. stranica 10. nalaza i mišljenja) zaključuje da se radilo o direktnom i jakom udarcu te da je udarac na mjestu udara uzrokovao i ogrebotine, kao i frakture u boji broda. S obzirom na karakteristike i starost predmetnog plovila, nastala oštećenja su prema mišljenju vještaka u skladu s udarom koje je opisao. Vještak se nadalje očitovao kako nije utvrđivao točnu godinu proizvodnje jer mu to utvrđenje nije bilo potrebno za izradu nalaza i mišljenja, ali da je predmetno plovilo sigurno starije od 20 godina, što je jasno iz modela jahte i iz pregleda plovila pri čemu je godina proizvodnje lako provjerljiva. Nakon što su vještaku predočene fotografije 16 i 17 na listu 14. nadopune nalazu i mišljenju (list 452. spisa) očitovao se da nastale frakture nisu posljedica starosti plovila i vremenskih utjecaja, već su prema njegovom stručnom mišljenju nastale uslijed pomicanja stakla. Konkretne frakture u gelcoatu idu iz ruba okvira stakla pa stoga zaključuje da je došlo do pomicanja okvira u kojem leži vjetrobransko staklo na kojem je predmetna fraktura, a što također ide u prilog tome da je oštećenje vjetrobranskog stakla u uzročno-posljedičnoj vezi u pravo s udarom u plovilo. Vještak je frakture u gelcoatu našao samo s gornje strane predmetnog stakla, a nastanak takvih fraktura samo na gornjoj strani može i ne mora biti pravilo, ovisno o udaru. Nadalje, vještak je iskazivao kako je predmetno vjetrobransko staklo fiksirano u okviru, koji okvir je integriran u hardtop-nadgrađe plovila, a da je trup predmetnog plovila izrađen od ojačane stakloplastike. Uslijed udara dolazi do deformacije trupa, ali koje deformacije se manifestiraju u vidu fraktura i raslojavanja te frakture laminata (strukturnog materijala), a ne u vidu udubljenja. Vještak se očitovao kako je u konkretnom slučaju prilikom udarca došlo do elastične deformacije uslijed koje se energija udarca sa trupa prenijela po vertikali na vjetrobransko staklo, a s obzirom da je staklo krto, opisani prijenos energije uzrokovalo je frakturu istoga. Ponovno je istaknuo kako se fraktura vjetrobranskog stakla nalazi točno na vertikali udara u lijevu stranu trupa. Također je iskazivao kako su karakteristike vjetrobranskog stakla kao materijala takve da bilo kakvi pomaci uslijed udara mogu uzrokovati frakturu istoga, a da je primjerice vjetrobransko staklo bilo izrađeno od pleksiglasa, do frakture ne bi došlo zbog karakteristike tog materijala. U konkretnom slučaju do pucanja vjetrobranskog stakla došlo je zbog vanjskog utjecaja, konkretno udara u lijevu stranu trupa plovila. Vještak je iskazivao da je u svojoj praksi vidio ekstremne slučajeve da se primjerice ovakva oštećenja vjetrobranskog stakla dogode uslijed naleta velikih valova u plovidbi, ali da je u konkretnom slučaju do pucanja došlo prema njegovom mišljenju zbog udara u plovilo. Nadalje, vještak je iskazivao kako je zaključio da je prijenos sile energije uslijed udarca bio dostatan za nastalo oštećenje vjetrobranskog stakla zbog jačine udarca, a još važnije zbog vertikale tj. pravca prijenosa energije udarca do vjetrobranskog stakla, koji pravac je točno na istoj vertikali, što je prikazano i fotografijama. Vještak je tako generalno objasnio mehanizam nastanka predmetnog oštećenja, kao i raspored oštećenja, te je objasnio i razloge svog zaključka da je do predmetnog oštećenja došlo uslijed prijenosa sile energije zbog udarca u lijevi bok trupa po vertikali do vjetrobranskog stakla. Vještak se očitovao kako nije vršio precizne matematičke izračune sila jer je to skup i kompliciran postupak, za koji smatra da nema potrebe.

17.4. Tuženik je nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja i njegove dopune te očitovanja na tuženikove prigovore ostao kod istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje obzirom je smatrao da vještak iste nije otklonio. Smatra da je osnova izrade svakog nalaza i mišljenja vezano uz uzročno-posljedičnu vezu sam izračun sila do kojih dolazi u štetnom događaju pa obzirom na karakter i opseg nastalih oštećenja te ukoliko vještak navedeno nije bio u mogućnosti sačiniti trebalo se od samog vještačenja izuzeti kako bi se predmet ustupio u rad vještaku koji bi mogao postupiti po zadatku suda. Stoga je tuženik predložio provesti novo vještačenje po novom vještaku na rizik i teret tuženika smatrajući da je same sile moguće utvrditi već po samom opsegu oštećenja nastalih na oba plovila te na taj način izvršiti provjeru njihove dostatnosti za nastanak predmetnog oštećenja.

18. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što je vještak prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Vještak se detaljno očitovao na sve prigovore tuženika te je prema mišljenju ovog suda s uspjehom otklonio prigovore tuženika pa sud nije smatrao potrebnim provoditi novo vještačenje predloženo po tuženiku.

19. Kako to u bitnome proizlazi iz nalaza i mišljenja utemeljenog na dokumentaciji u spisu te pregleda broda, u konkretnom slučaju se radilo o direktnom i jakom udarcu osiguranika tuženika u plovilo tužiteljice koje je uzrokovalo i ogrebotine i frakture u boji broda te su nastala oštećenja u skladu s karakteristikama i starosti predmetnog plovila upravo iz činjenice da je fraktura na predmetnom vjetrobranskom staklu nastala točno na istoj vertikali kao i udarac u lijevu stranu trupa proizlazi vrlo visoka vjerojatnost da je fraktura istoga u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a u prilog tome ide i činjenica da konkretne frakture u gelcoatu idu iz ruba okvira stakla iz čega je prema ocijeni ovog suda pravilan zaključak vještaka da je došlo do pomicanja okvira u kojem leži vjetrobransko staklo na kojem je predmetna fraktura. U konkretnom slučaju je tako prilikom udarca došlo do elastične deformacije uslijed koje se energija udarca sa trupa prenijela po vertikali na vjetrobransko staklo, a s obzirom da je staklo krto opisani prijenos energije je uzrokovao frakturu istoga te je tako do pucanja vjetrobranskog stakla došlo zbog vanjskog utjecaja, konkretno udara osiguranika tuženika u lijevu stranu trupa plovila. Ovaj sud je prihvatio mišljenje vještaka da je prijenos sile energije uslijed udarca bio dostatan na nastalo oštećenje vjetrobranskog stakla zbog jačine udarca, a još važnije zbog vertikale, odnosno pravca prijenosa energija udarca do vjetrobranskog stakla, koji pravac je točno na istoj vertikali, što je vještak prikazao i fotografijama. Stoga je i ovaj sud mišljenja da slijedom utvrđenja vještaka nije bilo potrebe vršiti precizne matematičke izračune sila, kako to tuženik tvrdi, pa stoga niti provoditi novo vještačenje, a pri čemu se ovaj sud vodio i činjenicom da se radi o sporu male vrijednosti pa da bi provođenje takvog vještačenja u smislu odredbe članka 223. ZPP-a uzrokovalo nerazmjerne troškove.

20. Iz iskaza svjedoka proizlazi da procjenitelj tuženika prilikom pregleda broda nije mogao utvrditi predmetno oštećenje jer su sva stakla na plovilu tužiteljice, pa tako i konkretno vjetrobransko staklo, bili pokriveni zaštitnim pokrovima, kao i da procjenitelj nije ulazio u unutrašnjost broda, a što je bio jedini način da utvrdi predmetno oštećenje. Imajući tako u vidu mišljenje vještaka, ovaj sud je utvrdio kako je predmetno oštećenje vjetrobranskog stakla u uzročno posljedičnoj vezi s direktnim i jakim udarcem plovila osiguranika tuženika u plovilo tužiteljice te je stoga posljedica konkretnog štetnog događaja za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

21. Stranke nisu prigovorile dopuni nalaza i mišljenja u djelu u kojem je vještak utvrdio da je procjena troška zamjene prednjeg vjetrobranskog stakla oko 4.680,00 EUR (bez PDV-a), a imajući u vidu da je tužiteljica s te osnove zahtijevala isplatu iznosa od 4.399,76 EUR, što je i manji iznos od procjene vještaka, ovaj sud je ocijenio osnovanom i spornu visinu tužbenog zahtjeva.

22. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud je tako ocijenio da su ispunjene sve zakonom kumulativno propisane pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu slijedom čega je u skladu s odredbom članka 1085. stavak 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao točki I. izreke ove presude.

23.1. U skladu s odredbom članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Tužiteljica je u konkretnom slučaju zateznu kamatu zahtijevala od datuma izdavanja predračuna troškova popravka predmetnog vjetrobranskog stakla od 11. ožujka 2021. pa do isplate kada je saznala za visinu nastale štete na istom pa je ovaj sud u skladu s odredbom članka 2. ZPP-a i ranije citiranom odredbom članka 1086. ZOO-a ocijenio osnovanim tužiteljičin zahtjev za isplatom zatezne kamate na zahtijevani iznos štete od navedenog dana pa do isplate.

23.2. Odluku o visini zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a imajući u vidu predmet konkretnog spora.

24. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu Tarifa), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 477. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

25. Tužiteljici su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

- trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 28. ožujka 2023. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) 12,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 28. travnja 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 27. lipnja 2023. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) 12,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 2. studenog 2023. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) 12,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 19. prosinca 2023. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) 12,50 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 23. siječnja 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 31. siječnja 2024. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) 12,50 EUR,

- trošak sastava podneska od 7. lipnja 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 17. srpnja 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 13. prosinca 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak prijevoda u iznosu od 167,50 EUR (list 403. spisa),

- trošak predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 1.000,00 EUR,

- trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 90,38 EUR,

- trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 45,23 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 3.115,61 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

26. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27.1. Zahtjev za naknadom troškova odbijen je u odnosu na zahtijevani trošak dodatnog odštetnog zahtjeva iz razloga što taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, kao i u odnosu na zatražene troškove prijevoda u ukupnom iznosu od 3.016,58 EUR iz razloga što su ti troškovi nastali u odnosu na ranijeg drugotuženika društvo Deramro Trading Ltd. u odnosu na kojeg je tužba povučena pa se ti troškovi ne mogu osnovano dosuditi na teret ovdje tuženika niti su bili potrebni troškovi u odnosu na istoga. S iste osnove odbijen je i zahtjev za naknadom troškova sastava podneska od 29. rujna 2022. kojim tužitelj dostavlja ovjereni prijevod dokumentacije radi dostave iste ranijem drugotuženiku te produljenje roka za dostavom prijevoda daljnje dokumentacije. Nadalje, tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na neosnovano prekomjerno zatražene troškove sastava podnesaka od 28. ožujka 2023., 27. lipnja 2023., 2. studenog 2023., 19. prosinca 2023. i 31. siječnja 2024. iz razloga što iz sadržaja tih podnesaka proizlazi da se radi o kategoriji tzv. ostalih podnesaka za koje je nagrada propisana Tbr. 8.4. Tarife, u kojoj visini su tužiteljici ti troškovi priznati, a ne Tbr. 8.1. Tarife kako je to tužiteljica zatražila. Tužitelj je u zahtjevu za naknadu troškova zatražio i trošak sudskog tumača koji je pristupio na raspravu 23. siječnja 2024. U odnosu na taj trošak ističe se kako je sudski tumač najavio da će regulirati s tužiteljicom plaćanje troškova prevođenja te da će isti iznositi 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV (125,00, EUR), međutim, tužitelj je u zahtjevu za naknadu troškova zahtijevao iznos od 131,25 EUR te se pozvao na račun koji nije dostavio u spis pa ovaj sud nije mogao utvrditi je li mu taj trošak uistinu i nastao i u kojem iznosu, a nije mogao ni utvrditi je li taj trošak podmirio pa je i u tom dijelu njegov zahtjev odbijen. Također, tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova odbijen je i u odnosu na zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude iz razloga što joj ti troškovi nisu ni nastali s obzirom da na navedeno ročište nije ni pristupila.

27.2. Stoga je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odbijen za iznos od 4.710,33 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. ove presude

U Zagrebu 27. siječnja 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.