REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-4182/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Edhemu Kapetanoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Madunić, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog VF zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 41/77, 52/87, 47/89, 55/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23) te drugookrivljene EF i trećeokrivljene UF koju brani odvjetnica ŽF, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pokrenutog povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, VI. policijske postaje pod klasom 211-07/24-5/32073 urbrojem 511-19-32-24-1 od 21. studenog 2024., nakon održane glavne rasprave 22. siječnja 2025., u odsustvu uredno pozvanih tužitelja, okrivljenika i braniteljice trećeokrivljenice 27. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. prvookrivljeni VF, sin V i EF, djevojačko prezime majke FF, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1995. u [adresa], državljanin RH-e, SSS, dimnjačar, s mjesečnim primanjima od oko 930,00 eura, bez vlastite imovine, oženjen, bez djece, prekršajno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa]

kriv je

što je 20. studenog 2024. u 16.45 sati u Zagrebu, na adresi [adresa] narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način, tako što je na autobusnoj stanici ''Sloboština'', a nakon što je dočekao majku EF te kada su ona i UF izašle iz autobusa, uhvatio UF za vrat sa svojom lijevom rukom i počeo ju gušiti, nakon čega ju je desnom rukom zatvorene šake udario u lice te je između njih stala EF s ciljem da ih razdvoji, kojom prilikom je VF nastavio s činjenjem prekršaja, na način da je opet nasrnuo na UF s namjerom da ju ponovno udari, ali nije uspio, nakon čega joj se obratio riječima: ''Da između nas nije stala moja majka, još bi ti dobila'' te se potom UF krenula udaljavati, prilikom čega je izvadila svoj telefon s ciljem da snimi postupke VF i EF, ali joj je VF prišao te istrgnuo telefon iz ruke i bacio ga na zemlju, kojom prilikom se telefon nije oštetio,

dakle, prvookrivljenik je na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir,

čime je prvookrivljenik počinio prekršaj iz čl. 6. kažnjiv po istom čl. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

pa se za djelo prekršaja temeljem cit. propisa, prvookrivljeniku

izriče

novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisuću petsto) eura

II. Na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) prvookrivljenik je obavezan platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna putem priloženih uplatnica, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. st. 1. - 5. Prekršajnog zakona. Na temelju čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, Sud upozorava prvookrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

III. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, prvookrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka i to u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset), u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.

dok se, na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona,

IV. drugookrivljena EF, rođ. FF, kći E i FF, djevojačko prezime majke U, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1973. u Zagrebu, državljanka RH-e, SSS, upravni referent, s mjesečnim primanjima od oko 630,00 eura, bez vlastite imovine, podstanarka kod roditelja, rastavljena, majka dvoje odrasle djece, prekršajno neosuđivana, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa]

i

trećeokrivljena UF, rođ. NF, kći Ž i NF, djevojačko prezime majke F, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1980. u Zagrebu, državljanka RH-e, SSS, komercijalist, s mjesečnim primanjima od oko 1.100,00 eura, bez vlastite imovine rastavljena, jedno maloljetno dijete, prekršajno neosuđivana, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem u

[adresa]

OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE

da bi 20. studenog 2024. u 16.45 sati u [adresa], EF koja je putovala autobusom ZET-a linije 219 ''Sloboština'', u koji bi ušla i UF, koja je sjela odmah iza nje i počela vrijeđati EF riječima: ''Jesi li pronašla mjesto kravo jedna debela, sjediš ha?'', uzvratila UF, vrijeđajući je riječima: ''Ajde sjedi ti tamo tuko jedna glupa i šuti, nisam ja kriva što je tvoje dijete kao i ti neodgojeno. Marš.'', na što bi EF pozvala svog sina VF da dođe pred nju na autobusnu stanicu '' [adresa]' u [adresa] u [adresa],

dakle, da bi narušavale javni red i mir

pa da bi time počinile prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

V. Na temelju članka 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. st 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona u odnosu na drugookrivljenicu i trećeokrivljenicu padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1. PU zagrebačka, VI. policijska postaja Zagreb, broj gornji, podnijela je 8. prosinca 2024. optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Prvookrivljeni VF je na glavnoj raspravi održanoj 22. siječnja 2025. kod ovog Suda u svojoj obrani naveo da se smatra krivim za predmetni prekršaj te da je točno da je 20. studenog 2024. godine u 16.45 sati čekao autobus linije 219 na stanici ZET-a u [adresa] te je, prilikom izlaska UF iz autobusa, uhvatio ju za vrat sa svojom lijevom rukom i počeo ju gušiti, nakon čega ju je desnom rukom zatvorene šake udario u lice. Tada je između njih stala njegova majka EF kako bi ih razdvojila, ali on je opet nasrnuo na UF s namjerom da ju ponovno udari, ali nije uspio, nakon čega joj se obratio riječima: ''Da između nas nije stala moja majka još bi ti dobila''. Potom se UF počela udaljavati, prilikom čega je izvadila svoj mobitel kako bi snimila njega i njegovu majku, ali joj je on prišao i istrgnuo telefon iz ruke i bacio ga na zemlju, kojom prilikom se navedeni mobitel nije oštetio. Za to vrijeme, njegova majka je zvala intervenciju policije. U jednu ruku mu je žao što je ovo napravio, u njemu je proradio bijes i instinkt sina zbog prijetnji gospođe UF njegovoj majci. Inače je posebno osjetljiv na majku, sestru i suprugu.

3. Drugookrivljena EF je na glavnoj raspravi održanoj 22. siječnja 2025. kod ovog Suda u svojoj obrani navela da se ne smatra krivom za predmetni prekršaj. Naime, tog 20. studenog 2024. godine u 16.45 sati putovala je autobusom ZET-a linijom 219 ''Sloboština''. U jednom trenutku u autobus je ušla gospođa UF koju je par dana prije ovog događaja, tj. 11. studenog 2024. prvi put vidjela u životu, također na ovoj istoj liniji te je tom prilikom prigovorila njenom maloljetnom djetetu koje je sjedilo na mjestu za invalide da bi se trebala dići i prepustiti mjesto starijoj osobi. Vidjevši ju tog 20. studenog 2024. u autobusu, gospođa UF je sjela dva mjesta iza nje, a vrijeđati ju je počela čim je ušla u autobus riječima: ''Našla si si mjesto, smeće jedno''. Ona njoj nije uzvratila nije i to je bio kraj njihove komunikacije. Zbog svoje sigurnosti, jer ju je bilo strah, ona je putem mobitela pozvala svog sina VF i rekla mu je da dođe po nju na autobusnu stanicu u [adresa]. Na posebno pitanje braniteljice trećeokrivljenice odgovorila je da joj je gospođa UF konkretno predmetne zgode rekla: ''Našla si si mjesto, smeće jedno'', a više puta je i ponovila joj je da je krava debela. U tom trenutku je sjedila na prvom sjedalu. Mislim da je osim njih dvije preko puta sjedila još jedna gospođa.

4. Trećeokrivljena UF je na glavnoj raspravi održanoj 22. siječnja 2025. kod ovog Suda u svojoj obrani navela da se ne smatra krivom za predmetni prekršaj. Naime, negdje početkom studenog, mislim da je to bio 8. studeni 2024. ovdje nazočna gospođa VF je doslovno napala u autobusu njenu petnaestogodišnju kćer na način da ju je grupo primila za jaknu i rekla joj da se digne da njena susjeda može sjesti. Njena kći ju je uslikala pa ju je tako 20. studenog 2024., ušavši u autobus ZET-a 219 prepoznala pa ju je samo priupitala prošavši pored nje: ''Jesi li sjela?'' Ona njoj ništa nije uzvratila, a ona njoj nije ništa rekla ništa od ovih uvreda koje su navedene u optužnom prijedlogu, tj. da je ''krava debela''. Sjela je par mjesta iza nje, praktički su njih dvije bile same u autobusu te je u jednom trenutku vidjela da nekog zove putem mobitela, ali nije čula razgovor. Kada je autobus stao na stanici u [adresa], ona je izašla iz autobusa, nosila je kišobran i mobitel u rukama. U jednom trenutku muška osoba, a riječ je o ovdje nazočnom gospodinu VF, ju je uhvatio rukom za vrat i počeo ju gušiti, nakon čega ju je šakom udario u lice. Tu se umiješala i gospođa VF, a on je rekao da nije bilo mame, da bi ju još lupio, da ima ekipu koja će ju naći, da je njegova mama radila u policiji i da ima neke veze, a nakon toga joj je istrgnuo mobitel iz ruke i bacio ga. Cijeli ovaj događaj je nju izuzetno uznemirio te je zatražila i liječničku pomoć. Osim u sklopu policijskih izvida nakon ovog događaja, poslije se nisu vidjeli te se na Sudu vide prvi put nakon ovo događaja.

5. Sud je izvršio uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenike iz koje je utvrdio da do sada nisu prekršajno osuđivani.

6. Na temelju obrane prvookrivljenika, koji je djelo u cijelosti priznao, u skladu sa čl. 171.a Prekršajnog zakona kojim je propisano da u slučaju okrivljenikovog očitovanja da se smatra krivim u odnosu na sve točke optužbe nije nužno provođenje daljnjih dokaza u odnosu na prekršajnu odgovornost okrivljenika, Sud je nedvojbeno utvrdio da je prvookrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, tj. da je 20. studenog 2024. u 16.45 sati u Zagrebu, na adresi [adresa] narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način, tako što je na autobusnoj stanici ''Sloboština'', a nakon što je dočekao majku EF te kada su ona i UF izašle iz autobusa, uhvatio UF za vrat sa svojom lijevom rukom i počeo ju gušiti, nakon čega ju je desnom rukom zatvorene šake udario u lice te je između njih stala EF s ciljem da ih razdvoji, kojom prilikom je VF nastavio s činjenjem prekršaja, na način da je opet nasrnuo na UF s namjerom da ju ponovno udari, ali nije uspio, nakon čega joj se obratio riječima: ''Da između nas nije stala moja majka, još bi ti dobila'' te se potom UF krenula udaljavati, prilikom čega je izvadila svoj telefon s ciljem da snimi postupke VF i EF, ali joj je VF prišao te istrgnuo telefon iz ruke i bacio ga na zemlju, kojom prilikom se telefon nije oštetio, čime je počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu novčanu kaznu za koju smatra da je primjerena počinjenom prekršaju, kao i prekršajnoj odgovornosti prvookrivljenika. Cijeneći da se predmetni događaj dogodio na javnom mjestu – na ulici, kako je to navedeno u optužnom prijedlogu te kako je to u svojoj obrani naveo prvookrivljenik, a ulica je javno mjesto, Sud smatra da takvo njegovo ponašanje ispunjava zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naročita drskost i nepristojnost koja čini biće djela predmetnog prekršaja se u konkretnom slučaju ogleda u tome da je ponašanje prvookrivljenika predmetne zgode bilo izrazito uznemirujuće, a same karakteristike i intenzitet prekršaja – fizički napad na žensku osobu, kao i iskazana upornost u njegovom činjenju, čine ovaj prekršaj vrlo teškim, neprimjerenim i drskim.

7. Sud je u konkretnom slučaju, prilikom odmjeravanja kazne cijenio kao olakotne okolnosti priznanje prvookrivljenika, njihovo korektno držanje tijekom cijelog postupka, okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, dosadašnju prekršajnu neosuđivanost prvookrivljenika, dok mu otegotnih okolnosti nije nađeno pa mu je zbog utvrđenih olakotnih okolnosti Sud izrekao blažu – novčanu kaznu i to u iznosu od 1.500,00 eura, koji iznos je znatno bliži posebnom minimumu, jer je za ovo djelo prekršaja propisana novčana kazna u rasponu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana, smatrajući da će se upravo izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i prvookrivljenika ubuduće odvratiti od činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

8. Nadalje, Sud primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona na način da je prvookrivljeniku omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za njeno plaćanje – 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, novčana kazna bude smatrana plaćenom u cijelosti.

9. Na temelju u izreci citiranog propisa, s obzirom na to da je prvookrivljenik proglašen krivim obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura, koji se sastoje od troškova Suda u paušalnom iznosu. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti u eurima), a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju prvookrivljenika.

10. Nadalje, na temelju provedenog dokaznog postupka, slobodnom ocjenom svih provedenih dokaza, po mišljenju ovog Suda, nije dokazano da bi drugookrivljenica i trećeokrivljenica počinile prekršaje koji im se stavljaju na teret.

11. Naime, u radnjama drugookrivljenice i trećeokrivljenice, a kako su im iste stavljene na teret optužnim prijedlogom, nisu ostvarena bitna obilježja inkriminiranog im prekršaja. Naime, radnja izvršenja kod prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira sastoji se od poduzimanja bilo kojeg ponašanja koje je svojom kvalitetom ekvivalentno radnjama koje su u opisu prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izričito navedene – tuča, svađa i vika. U konkretnom slučaju je već iz optužnog prijedloga vidljivo, a isto su potvrdili u svojim iskazima i drugookrivljenica i trećeokrivljenica, da su se one predmetne zgode međusobno vrijeđale govoreći određene riječi. Međutim, kao što je vidljivo iz naprijed citirane odredbe čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za ovaj prekršaj je bitno da su riječi vikane ili da je došlo do svađe, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno pa se ne može smatrati da su u ovakvom djelu ostvarena obilježja ovog prekršaja, jer samim izgovaranjem riječi bez obzira na neprimjerenost njihovog sadržaja, nije došlo do remećenja javnog reda i mira. Imajući u vidu navedeno, Sud ih je oslobodio od optužbe za predmetni prekršaj, jer nije dokazano da su počinile prekršajno djelo za koje se optužuju, s obzirom da im nisu dokazani konstitutivni elementi koji čini biće prekršaja remećenja javnog reda i mira – tuča, svađa, vika ili drugi sličan način.

12. Kako su drugookrivljenica i trećeokrivljenica oslobođene od optužbe, troškovi prekršajnog postupka u odnosu na njih padaju na teret proračunskih sredstava, sukladno članku 140. stavak 2. Prekršajnog zakona.

U Zagrebu, 27. siječnja 2025.

zapisničarka

sudac

Zrinka Madunić, v.r.

Edhem Kapetanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Turinina 3, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presudu dostaviti:

1. prvookrivljenom VF, [adresa],

2. drugookrivljenoj EF, [adresa], 3. trećeokrivljenoj UF, [adresa], 4. braniteljici trećeokrivljenice ŽF, [adresa]

5. tužitelju PU zagrebačkoj, VI. policijskoj postaji Zagreb,

6. pismohrana.