Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-7/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice PC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Nenadiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Studentski centar u Osijeku, Istarska 5, OIB 90017453174, zastupanog po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Branka Nenadića i punomoćnika tuženika Luke Kuduza, 27. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica PC s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je odluka o otkazu ugovora o radu s kojom je tuženik Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Studentski centar u Osijeku, Osijek, Istarska 1b., OIB: 90017453174 otkaza ugovor o radu tužiteljici PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 12.04.2013.g. nezakonita i nedopuštena.

2. Utvrđuje se da je tužiteljica PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bila u radnom odnosu kod tuženika Sveučilište J.J.Strossmayer u Osijeku, Studentski centar u Osijeku, Osijek, Istarska 1b, OIB: 90017453174 na radnom mjestu Koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus od 28.04.2009.g. pa do 12.05.2017.g.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi razliku bruto plaće za razdoblje od 28.04.2009.g. do 05.12.2013.g. između radnog mjesta konobara i radnog mjesta koordinatora priprema gotovih jela u restoranu Campus u bruto iznosu ( koji će biti utvrđeni financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem) sa z.z. kamatom od dospijeća svakomjesečnog iznosa bruto plaće, 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih

P r

-

7 /

2 0 2

3 -

1 8

poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. 31.12.2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023.g. do 31.12.2023.g. zajedno sa zateznim kamatama u smislu od.čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne transakcije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotne poena, a od 01.01.2024.g .pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade plaće za radno mjesto koordinatora priprema gotovih jela u restoranu Campus, za razdoblje od 06.12.2013.g. do 12.05.2017.g. isplati bruto iznos ( koji će biti utvrđeni financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem) sa z.z. kamatom od dospijeća svakomjesečnog iznosa bruto plaće, 15- og u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. 31.12.2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023.g. do 31.12.2023.g. zajedno sa zateznim kamatama u smislu od.čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne transakcije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotne poena, a od 01.01.2024.g .pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju PC da tuženiku Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku naknadi parnični trošak u iznosu 1.875,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 250,00 eura tuženik odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 22. svibnja 2013. podnijela tužbu u kojoj je navela da je 22. travnja 2013. primila Odluku o otkazu od 12. travnja 2013. kojom joj je otkazan ugovor o radu od 27. prosinca 2006. koji je bio sklopljen na neodređeno vrijeme za radno mjesto

P r

-

7 /

2 0 2

3 -

1 8

voditelja restorana Indeks, da je otkaz bio redovan zbog poslovno uvjetovanih razloga s obrazloženjem da je njezino radno mjesto ukinuto, a da kod poslodavca ne postoji drugo odgovarajuće radno mjesto osim radnog mjesta konobara za koje nije potpisala ugovor o radu. Navodi da je prethodno, prije Odluke o otkazu, pravomoćnom presudom ovoga suda broj Pr-149/2010 tuženik bio obvezan da tužiteljicu vrati na rad na odgovarajuće poslove sukladno njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama, da joj je tuženik na temelju navedene presude ponudio ugovor o radu za radno mjesto konobara, da navedeni ugovor nije potpisala jer smatra da kod tuženika postoji niz drugih radnih mjesta koja odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama kao npr. voditelj studentskog doma, koordinator pripreme gotovih jela u restoranu Campus ili voditelj uslužno-ugostiteljske djelatnosti, a koja radna mjesta ne bi predstavljala degradaciju tužiteljice kao što to predstavlja radno mjesto konobarice budući da je kao konobarica kod tuženika radila do 1987., a da je nakon toga pa sve do otkaza radila kao voditeljica restorana Gaudeamus i Indeks. Napominje da je pravomoćnom sudskom odlukom ovoga suda u predmetu broj Pr-279/2008 već utvrđeno da radno mjesto konobara nije odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama. Smatra da tuženik nije postupio zakonito kada joj je otkazao ugovor o radu na način što joj je dao poslovno uvjetovan otkaz, a ne otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu jer bi tada mogla i potpisati navedeni ugovor i paralelno pobijati odluku o otkazu. Navodi da je protiv odluke o otkazu pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava na koji tuženik nije odgovorio. Stoga je predložila sudu da donese presudu kojom će utvrditi da je Odluka o otkazu od 12. travnja 2013. nezakonita i nedopuštena, kojom će naložiti tuženiku da ju vrati na rad, na odgovarajuće poslove sukladno njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama od dana prestanka radnog odnosa pa na dalje, te da joj prizna sva prava iz radnog odnosa kao i da joj isplati odgovarajuću plaću za odgovarajuće radno mjesto zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

1.1. Budući da je tužiteljica tijekom postupka tj. 13. svibnja 2017. ostvarila pravo na starosnu mirovinu, ista je podneskom od 20. rujna 2024. preinačila tužbeni zahtjev na način da više nije tražila povrat na rad nego donošenje odluke kojom će se utvrditi da je u razdoblju od 28. travnja 2009. do 12. svibnja 2017. bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu koordinatora pripreme gotovih jela u Campusu, dok je podneskom od 23. studenog 2024. preinačila tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje naknade plaće na način kao u točkama I./3. i 4. izreke presude.

1.2. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud je raspravnim rješenjem od 4. prosinca 2024. dopustio preinaku budući da je to svrsishodno radi konačnog rješenja odnosa među strankama. S obzirom da je tužiteljica tijekom postupka ostvarila pravo na starosnu mirovinu ista nije ni mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl.190.st.2. ZPP-a.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je nakon primitka pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 149/2010 donio Odluku od 15. ožujka 2013. kojom se tužiteljicu ima vratiti na radno mjesto konobara koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i kojom je naloženo da joj se isplate svi zaostaci plaća. Na temelju navedene Odluke tuženik je tužiteljici ponudio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto konobara restorana koji je ista odbila potpisati s obrazloženjem da nije u mogućnosti prihvatiti ponuđeno radno mjesto. Osporava da bi degradirao tužiteljicu i navodi da je u cijelosti postupio po

P r

-

7 /

2 0 2

3 -

1 8

pravomoćnoj sudskoj odluci zbog čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: odgovor tužiteljice na ponudu za sklapanje Ugovora o radu od 26. ožujka 2013. (list 4 spisa), Odluka o otkazu od 12. travnja 2013. (list 5 spisa), Ugovor o radu od 15. ožujka 2013. (list 6 spisa), Odluka tuženika od 15. ožujka 2013. (list 7 spisa), zahtjev za zaštitu prava s povratnicom od 23. travnja 2013. (list 8-10 spisa), Pravilnik o ustrojstvu radnih mjesta Studentskog centra Osijek od 13. veljače 2009., Odluka o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu radnih mjesta Studentskog centra Osijek od 30. srpnja 2009., Pravilnik o radu od 30. lipnja 2010., preslika radne knjižice tužiteljice (list 77-78 spisa), rješenje HZMO od 17. svibnja 2017. (list 142-146 spisa), tablica s radnim mjestima tuženika (list 160-161 spisa). Izvršen je uvid u ovosudne spise Pr-279/2008 i Pr-149/2010. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka SC (list 147-148 spisa) i tužiteljice (list 170-171 spisa).

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine pripadajuće naknade plaće i razlike naknade plaće budući da je na temelju do sada provedenih dokaza utvrđeno da je osnova tužbenog zahtjeva neosnovana, a sve kako bi se sukladno načelu ekonomičnosti izbjegli dodatni troškovi postupka.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 12. travnja 2013., zahtjev za utvrđenje da je kod tuženika radila na radnom mjestu koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus u razdoblju od 28. travnja 2009. do 12. svibnja 2017., te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće u razdoblju od 28. travnja 2009. do 5. prosinca 2013. između radnog mjesta konobara i koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus, i naknade plaće za radno mjesto koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus za razdoblje od 6. prosinca 2013. do 12. svibnja 2017.

5. Među strankama nije sporno:

-da je tužiteljica prethodno protiv tuženika vodila radni spor u predmetu ovoga suda broj Pr-279/2008 u kojem je presudom od 10. rujna 2008. (koja je postala pravomoćna 1. listopada 2008.) utvrđeno da je aneks Ugovora o radu broj 08-2254/06 od 12. ožujka 2008. koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika za radno mjesto konobara restorana Indeks, nezakonit i nedopušten, te kojom je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto voditelja restorana Indeks prema Ugovoru o radu od 27. prosinca 2006. uz obrazloženje da tuženik nije dokazao da je imao opravdan razlog za ponudu tužiteljici slabije plaćenog radnog mjesta konobara restorana, jer da nije odgovorna zbog velikog broja storniranih računa, a niti je prije premještaja proveden postupak propisan odredbama Zakona o radu,

- da je tuženik nakon primitka presude u predmetu broj Pr-279/2008 22. rujna 2008., idućeg dana, odnosno 23. rujna 2008. godine donio Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto konobara restorana, jer da je utvrđen veliki broj storniranih računa koji sami po sebi predstavljaju opasnost od zloupotrebe, te viškovi i manjkovi zaliha.

P r

-

7 /

2 0 2

3 -

1 8

- da je nakon toga tužiteljica protiv tuženika vodila radni spor u predmetu ovoga suda broj Pr-149/2010 u kojem je donesena presuda 2. lipnja 2011. (koja je postala pravomoćna 3. siječnja 2013.) kojom je poništena Odluka o otkazu ugovora o radu od 23. rujna 2008. za poslove voditelja restorana Indeks kao nezakonita i nedopuštena, te kojom je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na odgovarajuće poslove sukladno njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama budući da je tijekom postupka ukinuto radno mjesto voditelja restorana Indeks, uz isplatu pripadajuće plaće,

- da je radno mjesto voditelja restorana Indeks ukinuto Pravilnikom o ustrojstvu radnih mjesta Studentskog centra Osijek od 13. veljače 2009. koji je stupio na snagu 28. travnja 2009.

- da je tuženik povodom navedene presude broj Pr-149/2010, 15. ožujka 2013. donio Odluku o povratu tužiteljice na radno mjesto konobara restorana, te da je naredio da se istoj isplati odgovarajuća plaća i razlika plaće,

- da je tuženik 15. ožujka 2013. ponudio tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto konobara restorana,

- da je tužiteljica 26. ožujka 2013. pisanim putem odbila prihvatiti ponuđeni ugovor o radu iz razloga što je smatrala da isti ne predstavlja izvršenje pravomoćne presude jer je radno mjesto konobara za nju degradirajuće, a da kod tuženika postoji niz drugih radnih mjesta koja odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnim vještinama kao npr. voditelj studentskog doma, koordinator pripreme gotovih jela u restoranu Campus ili voditelj uslužno-ugostiteljske djelatnosti,

- da je tuženik nakon toga tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga odlukom od 12. travnja 2013. s obrazloženjem da je radno mjesto voditelja restorana Indeks ukinuto uslijed organizacijskih i poslovnih aktivnosti u kojima je restoran Indeks prenamijenjen u objekt brze prehrane, a da je tužiteljica odbila potpisati ponuđeni ugovor o radu za radno mjesto konobara restorana,

- da se tuženik prije odluke o otkazu savjetovao sa sindikalnim povjerenikom koji se nije očitovao o davanju ili usrati suglasnosti za poslovno uvjetovani otkaz,

- da je tužiteljica u roku podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, a nakon toga i ovu tužbu,

- da je tužiteljici priznato pravo na starosnu mirovinu od 13. svibnja 2017.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o radu, Odluke o otkazu ugovora o radu, zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava, Pravilnika o ustrojstvu radnih mjesta Studentskog centra Osijek, ovosudnih spisa broj Pr-279/2008 i Pr-149/2010, Rješenja HZMO i iskaza tužiteljice.

6. Među strankama je sporno jesu li u vrijeme kada je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu 12. travnja 2013. postojali drugi poslovi na kojima je tuženik mogao zaposliti tužiteljicu, a koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, osim poslova konobara restorana odnosno je li ista mogla biti raspoređena na radna mjesta voditelja

P r

-

7 /

2 0 2

3 -

1 8

studentskog doma, koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus ili voditelja uslužno-ugostiteljske djelatnosti.

7. Svjedok SC je iskazao da je kod tuženika radio od 2007. do 2023. kao ravnatelj, da su u studentskom centu postojale tri vrste radnih mjesta konobara i to konobar, konobar 1 i konobar restorana, da su sva tri radna mjesta konobara bila ista po rangu, da je sistematizacija radnih mjesta u studentskom centru napravljena tijekom 2009. godine, da tužiteljica nije raspoređena na radno mjesto koordinatora priprema gotovih jela u restoranu Campus, voditelja studentskog doma, ili voditelja uslužno- ugostiteljskih djelatnosti jer su ta radna mjesta već bila popunjena, a da je tužiteljica po struci bila konobar. Iskazao je da se ne može sjetiti što su po struci bili radnici koji su bili zaposleni na tim radnim mjestima, ali zna da su oni već radili na istima kada je donesena sudska odluka da se tužiteljicu vrati na posao. Poznato mu je tko je radnik EC i da isti ima srednju stručnu spremu ali ne zna koju. Zna da je to stari djelatnik koji je u studentskom centru radio još 15 godina prije njega. Ne može se točno sjetiti kada je EC stavljen na radno mjesto koordinatora pripreme gotovih jela ni zašto je to radno mjesto ponuđeno baš njemu. Svjedok je iskazao da je on odlučivao o tome tko će raditi na kojem radnom mjestu nakon što bi prethodno čuo od kolega kakav je tko u poslu. Tijekom 2013. kada je naloženo vraćanje tužiteljice na rad, sjeća se da je voditelj studentskog doma bio ŠC, a ne sjeća se tko je bio voditelj uslužno-ugostiteljske djelatnosti. Ne zna koje je struke bio ŠC ali zna da je on bio voditelj studentskog doma još od prije 2005. Svjedok je iskazao da tužiteljici nisu ponuđena ova mjesta voditelja studentskog doma, voditelja uslužno-ugostiteljske djelatnosti i koordinatora pripreme gotovih jela isključivo iz razloga što su ta radna mjesta već bila popunjena.

8. Tužiteljica PC je iskazala da je od samog početka tj. još od prije 28 godina kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu voditelja restorana Gaudeamus koji je bio u sklopu studentskog centra, a nakon toga na radnom mjestu voditelja restorana Indeks gdje je radila sve dok ju nisu smijenili i vratili u Gaudeamus na radno mjesto konobara. Poznaje EC koji se u studentskom centru zaposlio nešto poslije nje i zna da je on prvo radio kao skladištar, a poslije je čula da je premješten na radno mjesto koordinatora u Campusu. Prije nego što je EC postao koordinator, to radno mjesto nije postojalo i zna da je on bio prvi koji je na njemu bio zaposlen. Smatra da EC nema nikakve veze s radnim mjestom koordinatora pripreme gotovih jela budući da je on bio skladištar i da ne zna ni kako jelo izgleda. Misli da u studentskom centru postoji tri ili četiri vrste konobara, a njoj je ponuđeno radno mjesto konobara a la carte koji je imao najveći koeficijent od ovih ostalih konobara. Po njezinom mišljenju ovo radno mjesto je bilo teže od drugih radnih mjesta konobara jer je kao voditelj Gaudeamusa radila od 10,00 do 17,00 sati, a kao konobar restorana je trebala biti prisutna kad god bi se ukazala potreba pa tako i prilikom svih organiziranih ručaka, svatova, itd. što bi nekada podrazumijevalo da ostane na poslu i do poslije ponoći, gotovo 24 sata. Iskazala je da je po struci i konobar i kuhar i da smatra da je za nju bilo prikladno radno mjesto koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus ili eventualno voditelja restorana Gaudeamus. Poznato joj je da su na tim mjestima već radili drugi radnici ali smatra da su se oni tada trebali vratiti na svoja prošla radna mjesta. Smatra da ju je s ponudom radnog mjesta konobara restorana ravnatelj zapravo ponizio. Iskazala je da je kao voditelj restorana Indeks radila sve poslove od nabave, do pravljenja pizza i ostalih jela, vodila je skladište, radila poslove u vezi isplatnih lista, radila raspored poslova i obučavala druge ljude, a i razlika u plaći

P r

-

7 /

2 0 2

3 -

1 8

između radnog mjesta konobara restorana i voditelja restorana Indeks je bila dosta velika. Iskazala je i da je stručnu spremu kuhara stekla u Ugostiteljskoj školi u Osijeku tijekom 2010. godine.

8.1. Sud je iskaze navedenog svjedoka i tužiteljice prvenstveno cijenio uzimajući u obzir protek vremena tj. činjenicu da su isti iskazivali nakon više od jedanaest godina od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu. Sud im je u cijelosti povjerovao jer su životno i logično iskazivali o svim okolnostima, jer među njima nije bilo proturječnosti, a iskazi su im u skladu i s ostalom materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

9. Prema odredbi čl.107. st.1. t.1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09, u nastavku: ZR) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja predmetne odluke o otkazu, poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga što se u ovom slučaju i dogodilo donošenjem Pravilnika kojim je ukinuto radno mjesto voditelja restorana. U tom slučaju poslovno uvjetovani otkaz je, sukladno čl. 107. st.2. ZR, dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. Nadalje, prema odredbi čl.107. st.3. ZR pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje tereta radnika.

10. Uzimajući u obzir navedeni zakonski propis kao i dokaze provedene tijekom postupka, sud je utvrdio da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici. Naime, tijekom postupka nije sporno da je tužiteljica po struci konobarica, a iz njezine radne knjižice proizlazi i to da je tijekom 2012. stekla zanimanje kuhara (list 77-78 spisa). Uzimajući u obzir navedeno, utvrđeno je da je tuženik postupio sukladno presudi ovoga suda broj Pr-149/2010 kada je tužiteljici ponudio radno mjesto konobara restorana jer u situaciji kada je njezino prethodno radno mjesto (voditelj restorana Indeks) ukinuto, radno mjesto konobar restorana odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnim vještinama. Iako je tužiteljica tijekom cijelog postupka navodila da joj je tuženik ponudio radno mjesto konobara, i da je radno mjesto konobara za nju degradirajuće, za napomenuti je da se zapravo ne radi o radnom mjestu konobara nego o radnom mjestu konobara restorana. Naime, u to vrijeme su kod tuženika postojala tri radna mjesta konobara i to konobar, konobar 1 i konobar restorana, od kojih su konobar restorana i konobar 1 bila radna mjesta s većim koeficijentom složenosti poslova u odnosu na radno mjesto običnog konobara (1,14 : 1,05). Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja tužiteljice da ju je tuženik degradirao kada joj je ponudio radno mjesto konobara restorana jer joj je isto tako, s obzirom na stručnu spremu, mogao ponuditi i radno mjesto običnog konobara s manjim koeficijentom složenosti poslova. Nadalje, uzimajući u obzir opis poslova radnog mjesta konobara restorana iz Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu radnih mjesta Studentskog centra Osijek od 30. srpnja 2009. koji je bio na snazi u trenutku kada je tužiteljici otkazan ugovor o radu (list 117 spisa), utvrđeno je da navedeno radno mjesto odgovara radnim vještinama tužiteljice, što ista tijekom postupka nije ni osporavala. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da ju je tuženik mogao zaposliti na radnim mjestima voditelja studentskog doma, koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus ili voditelja uslužno-ugostiteljske djelatnosti, za koje osobno smatra da bi više odgovarali njezinom radnom iskustvu i stručnoj spremi, za napomenuti je da je tijekom postupka utvrđeno da su navedena radna mjesta kod tuženika već bila popunjena u vrijeme kada je donesena sudska odluka Pr-149/2010 kojom je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati

P r

-

7 /

2 0 2

3 -

1 8

na rad. Tako je uvidom u izvadak iz matične knjige radnika (list 160-161 spisa) utvrđeno da je na radnom mjestu voditelja uslužno ugostiteljske djelatnosti radio CC u razdoblju od 1. rujna 2006. do 1. rujna 2020., da su na radnim mjestima voditelja studentskih domova radili ŠC u razdoblju od 10. lipnja 1998. do **.**.2021., BC u razdoblju od 10. veljače 1995. do **.**.2015. i JC od 11. listopada 2010. do 29. veljače 2020., a na radnom mjestu koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus EC od 23. listopada 2009. Iako se tužiteljica tijekom cijelog postupka posebno pozivala na radnika EC koji da je kao skladištar raspoređen na radno mjesto koordinatora pripreme gotovih jela iako, po njezinom mišljenju, isti ne zna "ni kako jelo izgleda", pa da je tuženik njoj trebao ponuditi njegovo radno mjesto, sud je tijekom postupka utvrdio da je EC imao stručnu spremu koja je bila propisana za radno mjesto koordinatora pripreme gotovih jela tj. srednju stručnu spremu (list 155 i 160 spisa), a i iz iskaza svjedoka SC proizlazi da je isti bio dugogodišnji radnik tuženika, pa uzimajući u obzir činjenicu da je radio u centralnom skladištu, utvrđeno je da je isti stekao i određeno radno iskustvo koje odgovara opisu poslova za navedeno radno mjesto među kojima su i poslovi: neposredno koordinira radom skladišta i internom distribucijom sirovina i gotovih proizvoda, prikuplja narudžbe za sirovine, potrošni materijal i izravno ih naručuje od dobavljača, kontrolira i vodi računa o optimalnim zalihama u skladištu (list 155 spisa), s tim što je EC **.**.2009. postao koordinator pripreme gotovih jela u restoranu Campus, a tuženiku je sudskom odlukom od 2. lipnja 2011. (koja je postala pravomoćna 3. siječnja 2013.) naloženo da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnim vještinama. Za napomenuti je i to da je autonomno pravo tuženika kao poslodavca da samostalno organizira rad i način rada i da samostalno odlučuje o izboru radnika koji će raditi na određenom radnom mjestu, što je tuženik i učinio, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka SC koji je iskazao da je isključivo on kao ravnatelj odlučivao o tome tko će raditi na kojem radnom mjestu nakon što bi prethodno čuo od kolega kakav je tko u poslu. Drugačije bi bilo u situaciji da radno mjesto tužiteljice nije ukinuto, pa da je tuženik za vrijeme sudskog postupka na to radno mjesto zaposlio nekog drugog radnika, dakle na radno mjesto koje još uvijek postoji. Međutim, u situaciji kada je radno mjesto ukinuto i kada poslodavac sukladno sudskoj odluci treba rasporediti radnika na neko drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim vještinama, na poslodavcu je odluka o tome na koje će radno mjesto vratiti radnika, uzimajući u obzir organizaciju rada, potrebe rada i postojeća radna mjesta, sve to naravno uz uvjet da isto odgovara uvjetima iz sudske odluke. Budući da radno mjesto konobara restorana odgovara stručnoj spremi tužiteljice, a koja se stručna sprema tražila i za njezino ranije radno mjesto (voditelj restorana Indeks), a to je VKV/KV, ugostiteljski smjer (list 131-132 spisa) i da to radno mjesto odgovara njezinim radnim vještinama, utvrđeno je da je tuženik postupio sukladno presudi ovoga suda broj Pr-149/2010, pri čemu nije odlučno zadržava li tužiteljica ponuđenim radnim mjestom rukovoditeljske ovlasti kakve je ranije imala kao i plaću u visini koju je ranije primala.

10.1. Stoga je osnovano tuženik dao tužiteljici poslovno uvjetovani otkaz budući da je ista odbila raditi na radnom mjestu konobara restorana koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama, a prethodno radno mjesto na kojem je radila je ukinuto.

P r

-

7 /

2 0 2

3 -

1 8

11. U odnosu na primjenu tzv. socijalnih kriterija prilikom donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu, za napomenuti je da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu istih iz razloga što je radno mjesto voditelja restorana Indeks, na kojem je tužiteljica radila i koje je ukinuto, bilo jedino takvo radno mjesto zbog čega nije bilo drugih radnika u odnosu na koje bi tužiteljica bila dovedena u nepovoljniji položaj primjenom tzv. socijalnih kriterija.

12. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da je tuženik postupio nezakonito kada joj je otkazao ugovor o radu umjesto da joj je ponudio otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, za napomenuti je da postupanje na način kako je to propisano čl.115. ZR nije obveza poslodavca odnosno da je pravo poslodavca da sam odluči o tome kako će postupiti u situaciji kao što je ova tj. hoće li radniku otkazati ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga jer radnik nije prihvatio prethodno ponuđeni ugovor o radu za radno mjesto za koje je poslodavac smatrao da je odgovarajuće za radnika, ili će mu dati otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora.

13. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, dužna je tuženiku naknaditi trošak postupka na temelju čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08). Budući da se radi o sporu iz radnog odnosa u vezi utvrđenja otkaza nezakonitim i isplate materijalnih davanja koja nisu procjenjiva, tuženiku je dosuđen trošak u iznosu 1.875,00 eura, a koji trošak obuhvaća jednokratnu nagradu u visini 250 bodova za prvostupanjski postupak prije ukidne odluke dok se predmet vodio pod brojem P-876/2015, prema Tbr.7.t.2., jednokratnu nagradu u visini 250 bodova za prvostupanjski postupak prije ukidne odluke dok se predmet vodio pod brojem P-734/2016 prema Tbr.7.t.2., jednokratnu nagradu u visini 250 bodova za ponovljeni prvostupanjski postupak u kojem je donesena ova presuda prema Tbr.7.t.2.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), i pripadajući PDV u iznosu 375,00 eura. Iako je tuženik za postupak koji je prethodio ovoj odluci u predmetu broj P-7/2023 potraživao trošak za svaku pojedinačnu radnju (zastupanje na dva ročišta i sastav jednog podneska) sud istom nije udovoljio jer je u T.br.7.t.2. st.3. propisano da se postupak povodom ukidne odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom i da odvjetniku u tom postupku pripada nagrada iz tog tarifnog broja. Dakle, u postupku povodom ukidne odluke punomoćnik ne može kombinirati jednokratnu nagradu i nagradu za pojedinu parničnu radnju. Sud nije priznao tuženiku trošak pristupa ročištu za objavu presude jer će o istome odlučiti naknadnim rješenjem.

Osijek, 27. siječnja 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

1 0

P r

-

7 /

2 0 2

3 -

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. Branko Nenadić

2. pun. Luka Kuduz