Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: Povrv-124/2023- 10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja BIOS ICT d.o.o., OIB: 16101766338, Mažuranićevo šetalište 14, Split, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Hrvoje Katunarić i punomoćnik Petar Blažević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika SERVICES 101 j.d.o.o., OIB: 27220466564, Rovinjska 4, Split, kojeg zastupa zastupnik po zakonu JTEP, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Petra Blaževića i u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Solinu Snježane Ludvajić poslovnog broja Ovrv-12073/2022 (javnobilježnički broj predmeta: UPP/OS-Ovrv-449/2022) od 16. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku SERVICES 101 j.d.o.o., OIB: 27220466564, Rovinjska 4, Split, da u roku od 8 dana plati tužitelju BIOS ICT d.o.o., OIB: 16101766338, Mažuranićevo šetalište 14, Split, iznos od 199,08 EUR / 1.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Solinu Snježane Ludvajić poslovnog broja Ovrv- 12073/2022 (javnobilježnički broj predmeta: UPP/OS-Ovrv-449/2022) od 16. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku SERVICES 101 j.d.o.o., OIB: 27220466564, Rovinjska 4, Split, da u roku od 8 dana plati tužitelju BIOS ICT d.o.o., OIB: 16101766338, Mažuranićevo šetalište 14, Split, iznos od 199,08 EUR / 1.500,00 HRK sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. svibnja 2021. pa nadalje, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku SERVICES 101 j.d.o.o., OIB: 27220466564, Rovinjska 4, Split, da u roku od 8 dana naknadi tužitelju BIOS ICT d.o.o., OIB: 16101766338, Mažuranićevo šetalište 14, Split, troškove ovršnog postupka u iznosu od 91,25 EUR / 687,50 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 16. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 15. travnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga koji prijedlog se automatski povjeren u rad javnoj bilježnici u Solinu Snježani Ludvajić kao povjereniku suda. Navedenim prjedlogom ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku sada tuženiku da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 398,17 EUR / 3.000,00 HRK sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Također, predlaže da se radi naplate navedene novčane tražbine odredi ovrha općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temeljen vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Solinu Snježane Ludvajić poslovnog broja Ovrv-12073/2022 od 16. siječnja 2023. naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) sada namiri tražbinu te je radi prisilne naplate navedene tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Radi provedbe postupka povodom prigovora javni bilježnik je spis proslijedio Općinskom sudu u Splitu.

3. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Ovrv-12073/2022. od 31. siječnja 2023. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Također, tim rješenjem taj se sud oglasio stvarno nenadležnim te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno nadležnom.

4. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu naveo da isti podnosi radi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Potvrđuje da je ugovor s tužiteljem potpisan 11. kolovoza 2019. s time da se isti automatski produljuje na period od jedne godine ukoliko nije otkazan pisanim putem u roku od 60 dana, da u 2019. sustav nije implementirao, koristio ni na bilo koji način registrirao te da u 2020. i 2021. nije obavljao svoju djelatnost zbog pandemije izazvane Covidom. Napominje da je uprava tuženika stornirala i vratila račun 658 - V001 od 4. svibnja 2020. te da nakon toga 2022. prima račun broj 725 – V001-10 od 2. svibnja 2022. za usluge paušala prema ugovoru o održavanju, iako se taj ugovor prema članku 3. smatra raskinutim čim nije plaćen u roku od 7 dana i po istome se više nisu smjeli izdavati računi.

5. Tuženik uz prigovor prilaže presliku dopisa od 7. srpnja 2022. u privitku kojeg su račun broj 725-V001-10 od 9. svibnja 2022., račun broj 762-V001-10 od 10. svibnja 2021., s potvrdom slanja preporučene pošiljke s povratnicom, presliku dopisa tuženika od 8. srpnja 2022., presliku računa broj 658-V001-10 od 13. svibnja 2020., dopis tuženika s povratnicom, presliku ugovora o najmu i održavanju programskog rješenja Bioscocktail i mobilna aplikacija od 11. kolovoza 2019. i izlist konto knjigovodstvene kartice na dan 26. siječnja 2023.

6. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istakao je da su navodi tuženika neosnovani i ničim utemeljeni jer da je uz prijedlog za ovrhu dostavio izvod otvorenih stavki i to kartice kupaca od 24. ožujka 2022. koja predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno odredbama Ovršnog zakona. Navodi da je tuženik uredno zaprimo sve utužene račune i da ga ne može osloboditi plaćanja to što nije stigao implementirati sustav. Djelatnik tužitelja JT, čije saslušanje predlaže, da je u konkretnom slučaju napravio pripremu, instalaciju i konfiguraciju sustava, puštanje u rad istog i obuku, a predlaže i saslušanje direktora Hrvoja Katunarića te napominje da je uvidom u utužene račune vidljiv datum izdavanja svakog pojedinog računa, datum dospijeća, specifikacija obavljene usluge tuženiku i drugo te prilaže izvod otvorenih stavki i to kartice kupca za tuženika od 24. ožujka 2023., presliku ugovora o najmu i održavanju programskog rješenja Bioscocktail i mobilna aplikacija od 11. kolovoza 2019., računa broj 658-V001-10 od 13. svibnja 2020. i računa broj 762-V001-10 od 10. svibnja 2021.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu.

8. Sud nije izvodio dokaze saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja Hrvoja Katunarića i zaposlenika tužitelja JT jer nije bilo potrebe za izvođenjem tih dokaza kada je sud bitne činjenice utvrdio iz sadržaja izvedenih dokaza te bi njihovo izvođenje bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupka.

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njegovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 398, 17 EUR / 3.000,00 HRK s pripadajućim zateznim kamatama koji iznos se odnosi na neplaćene račune iz svibnja 2020. i svibnja 2021., izdane po ugovoru o najmu i održavanju programskog rješenja od 11. kolovoza 2019.

11. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 502., stavka 1. ZPP-a.

12. Među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu, odnosno da su sklopile ugovor o najmu i održavanju programskog rješenja od 11. kolovoza 2019. broj 103-UGO/2019, tužitelj kao izvršitelj, a tuženik kao korisnik, te da tuženik nije podmirio utuženo potraživanje.

13. Kao sporno među strankama je trebalo utvrditi je li tuženik dužan platiti utužena potraživanja tužitelju.

14. Sam tužitelj u svom prigovoru navodi da je kupio od tužitelja Lenovo notebook i prijenosni printer, platio Uslugu BiosCocktail prema ponudi 00161 od 19. srpnja 2019. te sklopio Ugovor.

15. Sukladno odredbi članka 16. taj ugovor se sklapa na 24 mjeseca, a prema odredbi članka 1. tog Ugovora isti se automatski produljuje na period od jedne godine ukoliko Ugovor nije otkazan pismenim putem u roku od 60 dana.

16. Sukladno odredbi članka 2. tog Ugovora korisnik – tuženik se obvezuje plaćati najam i održavanje čiji se financijski detalji nalaze u ponudi kao prilog tom ugovoru. Tuženik nije osporavao visinu troškova najma i održavanja, odnosno da bi iz financijskih detalja koji su prilog tog ugovora proizlazio neki drugi iznos umjesto iznosa koje je tužitelj utužio.

17. Iz računa usluga broj 658-VOO1-10 od 4. svibnja 2020. dospjelog 13. svibnja 2020., dakle u vrijeme kada je Ugovor na snazi, razvidno je da se isti odnosi na uslugu paušala po ugovoru o održavanju.

18. Iz dopisa tuženika (str. 35 spisa) vidljivo je da isti traži da se ugovor stornira jer da usluga nije korištena posebice radi svjetske pandemije uzrokovane virusom COVID 19, što među ostalim tuženik navodi i u svom prigovoru.

19. Tuženik je pravna osoba i kao sudionik u obveznom odnosu u izvršenju obveza treba postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika) u smislu odredbe članka 10., stavka 1., Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018).

20. U konkretnom slučaju, to znači da je tuženik trebao znati da ga činjenica što svojim izborom nije implementirao sustav u pogledu kojeg je stupio u ugovorni, obveznopravni odnos, odnosno činjenica što, kako navodi, nije koristio usluge iz Ugovora (a razlozi korištenja nisu posljedica neispunjenja ugovorne obveze tužitelja) ne oslobađa preuzetih obveza iz tog Ugovora. Tuženik je eventualno imao mogućnost tražiti da se sklopljeni ugovor odmah raskine za slučaj da je smatrao da postoje razlozi da isti bude raskinut, ali tuženik takvo što ne navodi niti to iz stanja spisa proizlazi.

21. Slijedom navedenog, dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tražbinu iz računa tužitelja broj 658-VOO1-10 od 4. svibnja 2020. je osnovan te je odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

22. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29., stavka 1., ZOO- a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno članku 183., stavku 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Zatezna kamata dosuđena je prvog dana nakon dospijeća pa do namirenja, a odluka o visini zatezne kamate temelji se na članku 29., stavku 2., ZOO-a po stopi za trgovačke ugovore s obzirom na to da se ovdje radi o odnosu temeljem trgovačkog ugovora slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

23. Nadalje, odredbom članka 3. Ugovora propisano je da je rok plaćanja najma i održavanja osam (8) dana od datuma izdavanja računa. Za sve uzroke kašnjenja plaćanja računa do 7 dana obračunat će se zakonska zatezna kamata, a nakon tog perioda smatrat će se da je poništen taj ugovor uz obvezu plaćanja svih zaostalih korisnikovih obveza.

24. Tužitelj se nije očitovao na tuženikove navode da je ugovor među strankama raskinut, niti je osporio navode tuženika da isti nije koristio ugovorne usluge, već je tužitelj istaknuo da činjenica što tuženik svojom nemarnošću nije implementirao sustav istog ne može osloboditi plaćanja uredno dostavljenih računa za ispostavljene usluge.

25. Odredbom članka 3., stavka 1. ZOO-a propisano je da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, a stavkom 2. da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim tim Zakonom.

26. Bez obzira na to što su ugovorne stranke u odredbi članka 3. Ugovora kojom je propisano da će u slučaju kašnjenja plaćanja računa dulje od sedam dana smatrati da je taj ugovor poništen, a ne raskinut, jasno je da je namjera ugovornih strana bila da u tom slučaju predmetni Ugovor više neće proizvoditi pravne učinke.

27. Odredbom članka 368. ZOO-a propisano je da su u slučaju raskida ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze naknade štete.

28. U pogledu tražbine tužitelja u iznosu 199,08 EUR / 1.500,00 HRK po računu broj 762-V001-10 od 10. svibnja 2021.razvidno je da se isti odnosi na uslugu paušala po ugovoru o održavanju.

29. Sukladno ranije iznesenom, u trenutku kada je tuženik zakasnio s plaćanjem računa broj 658-VOO1-10 od 4. svibnja 2020. dulje od 7 dana, Ugovor se imao smatrati raskinutim, odnosno ugovorne strane bile su oslobođene svojih obveza.

30. Iz dopisa tuženika od 8. srpnja 2020. razvidno je da je tuženik predmetni račun zaprimio pa se u svakom slučaju, ugovor smatra raskinutim najkasnije u srpnju 2020. U tom dopisu tuženik također navodi tužitelju da usluge tuženika nikada nije koristio.

31. S tim u vezi, 10. svibnja 2021. kada tužitelj izdaje tuženiku račun broj 762- V001-10 „za uslugu paušala po ugovoru o održavanju“, po osnovi članka 3. Ugovora kao i odredbi članka 3. i 368. ZOO-a više ne postoji ugovorni odnos među strankama, odnosno pravna osnova na kojoj tužitelj zasniva svoju tražbinu, a niti eventualno druga osnova koja bi opravdala potraživanje tužitelja. S tim u vezi, tužitelj račun broj 762- V001-10 od 10. svibnja 2021. nije imao osnovu izdati, odnosno potraživanje tužitelja po navedenom računu u iznosu 199,08 EUR / 1.500,00 HRK nije osnovano.

32. Sukladno Zaključku sa sastanaka Vrhovnog suda RH-a s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154., stavka 4., ZPP-a kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je imao uspjeh u parnici 50 % radi čega je odlučeno kao pod točkom III. Izreke.

35. Sud je u ovoj odluci novčane iznose koji su u prijedlogu za ovrhu iskazani u kunama, u izreci presude dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine”, broj 85/2022).

Split, 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354., stavka 2., ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354., stavak 3., točka 3., tog Zakona (članak 467., stavak 1., ZPP-a)

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis