REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2098/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja GELAX d.o.o., Buje, Plovanija, Zanatska 4, OIB: 79154850749, kojeg zastupaju punomoćnici Vedran Marcan i Livio Marcan, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Vedrana Marcana iz Umaga, protiv tuženika NOVI FORUM d.o.o., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 6, OIB: 92006302133, radi isplate iznosa od 495,00 EUR, 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 495,00 EUR sa zateznim kamatama od 6. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 151,54 EUR sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 495,00 EUR od 6. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja prelazi stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 26,54 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. siječnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 495,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 6. kolovoza 2024. do isplate.

2. U tužbi u bitnome navodi kako je 6. kolovoza 2024. tuženik dostavio tužitelju ponudu za Zamrzivač Gorenje FH50EAW i dostavu u ukupnom iznosu od 495,00 EUR koju je tužitelj prihvatio plaćanjem predujma u navedenom iznosu 6. kolovoza 2024. Nadalje navodi da tuženik nije nikada isporučio naručenu robu tužitelju zbog čega je tužitelj sukladno članku 363. Zakona o obveznim odnosima izjavio tuženiku da raskida ugovor, te pozvao tuženika da mu vrati uplaćeni novac, temeljem članka 368. stavka 2. i 5. istog zakona.

3. Tužitelj je uz tužbu dostavio tuženikovu ponudu 6. kolovoza 2024. (str. 4. spisa), tužiteljev nalog za plaćanje (str. 5. spisa), tuženikov račun od 23. kolovoza 2024. (str. 6. spisa), obrazac za jednostrani raskid o kupnji proizvoda (str. 7. spisa), opomenu pred tužbu (str. 8. spisa) i e-mail korespondenciju (str. 9. – 12. spisa).

4. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje: ZPP), tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 10. listopada 2024.; dalje: rješenje od 10. listopada 2024.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a.

5. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

6. Predmet spora je zahtjev za povrat iznosa od 495,00 EUR koji je tužitelj, 6. kolovoza 2024., platio tuženiku po tuženikovoj ponudi broj 2024-00921 od 6. kolovoza 2024. po osnovi cijene za Zamrzivač Gorenje FH50EAW i troška dostave te robe, koju robu tuženik nije isporučio tužitelju.

7. U trenutku donošenja rješenja od 10. listopada 2024. i dostave tužbe tuženiku na odgovor, tuženik koji je, pravna osoba, nije pristupio sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Zbog toga je, u skladu s odredbama članka 133. stavaka 6. i 7. ZPP-a, sud obavio dostavu tužbe s prilozima i rješenjem od 10. listopada 2024. poštom na adresu tuženikovog sjedišta navedenu u tužbi: Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 6, ali bezuspješno jer je, 31. listopada 2024., pošta vratila navedena pismena uz napomenu kako je tuženik obaviješten, ali nije podigao pošiljku. Uvidom u sudski registar sud je utvrdio da je adresa tuženikovog sjedišta upisana u sudskom registru jednaka kao i adresa navedena u tužbi zbog čega je, u skladu s odredbama članka 133. stavka 7. ZPP-a, dostava navedenih pismena tuženiku obavljena stavljanjem tih pismena na e-oglasnu ploču sudova 4. studenoga 2024. Zbog toga se, u skladu s odredbom članka 133. stavka 7. ZPP-a, smatra da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda, odnosno 12. studenoga 2024. Unatoč tome, tuženik je propustio podnijeti pisani odgovor na tužbu u određenom (prekluzivnom) roku. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu u određenom roku, odnosno svojom pasivnošću, tuženik je zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je bio upoznat dostavom tužbe.

8. Osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, tuženik nije osporio činjenicu da nije ispunio svoju ugovornu obvezu isporuke robe - Zamrzivača Gorenje FH50EAW po tuženikovoj ponudi broj 2024-00921 od 6. kolovoza 2024. Tuženik nije osporio niti činjenicu da je 6. kolovoza 2024. tužitelj platio tuženiku iznos od 495,00 EUR po predmetnoj ponudi, a ta činjenica proizlazi i iz tužiteljevog naloga za plaćanje (str. 5. spisa). Tuženik nije osporio niti činjenicu da je tužitelj jednostrano raskinuo predmetni ugovor o kupoprodaji izjavom od 20. kolovoza 2024. (str. 7. spisa).

9. Dakle, tuženik kao prodavatelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu isporuke robe po predmetnoj ponudi, dok iz cjelokupnog ponašanja tuženika proizlazi da tu obvezu neće ispuniti niti u naknadnom roku (članak 363. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). S druge strane, izjavom o raskidu ugovora od 20. kolovoza 2024. (str. 7. spisa), a u svakom slučaju podnošenjem predmetne tužbe, tužitelj je izrazio svoju volju da se ugovor o kupoprodaji koji je nesporno sklopljen između parničnih stranaka ne održi na snazi i da ne zahtijeva njegovo ispunjenje zbog čega je najkasnije u trenutku podnošenja tužbe, predmetni ugovor jednostrano raskinut od strane tužitelja (članak 363. ZOO-a). Zbog toga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio kako, na temelju odredaba članka 1111. u vezi s odredbom članka 368. stavka 2. ZOO-a, tužitelj ima pravo na povrat iznosa od 495,00 koji je tužitelj 6. kolovoza 2024. nesporno platio tuženiku, a koji iznos je tuženik neosnovano zadržao.

10. U skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate koje teku od 6. kolovoza 2024. dakle, od dana uplate spornog iznosa jer je tuženik koji je primio sporni iznos, a nije isporučio robu po predmetnoj ponudi znao, a u svakom slučaju je morao znati da mu ne pripada pravo na taj iznos zbog čega je, prema stajalištu suda, nepošten stjecatelj, sve do isplate.

11. U konkretnom slučaju se ne radi o ispunjenju obveze iz trgovačkog ugovora, već o povratu stečenog bez osnove zbog čega tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tim odredbama za odnose iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. Stoga tužitelj nema pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj tim odredbama za odnose iz trgovačkog ugovora, odnosno iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

12. Osim toga, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Konačno, sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, odnosno o zahtjevu koji bi bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

13. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako su u dijelu navedenom u točki I. izreke presude ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a.

14. S obzirom na to da je u cijelosti uspio u ovom sporu u odnosu na odluku o glavnoj stvari, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 495,00, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT), uvećano za PDV od 25% u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 46. OT), što ukupno iznosi 125,00 EUR, te sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR u plaćenom (manjem) iznosu i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 EUR (Tar. broj 2. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 151,54 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose.

15. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu i za presudu u preostalom iznosu od 26,54 EUR jer je tužitelj platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu, a ne puni iznos sudske pristojbe, dok sudska pristojba za presudu zbog ogluhe također iznosi polovicu punog iznosa pristojbe. Zbog toga tužitelj nema pravo na naknadu troškova u iznosu od 26,54 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 27. siječnja 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).