Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-362/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ABC, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/13, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i okrivljenika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-13/22-21 od 24. ožujka 2023. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 I 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika ABC i državnog odvjetnika, kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-13/22-21 od 24. ožujka 2023. godine, okrivljenik ABC je oglašen krivim zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, s rokom kušnje od dvije godine.

1. 1. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i to od 6. travnja 2020. do 7. srpnja 2020. godine.

1. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 199,08 EURA/1.500,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio okrivljenik putem branitelja Marka Benčića, odvjetnika u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se usvoji žalba i pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalbu protiv navedene presude izjavio je i državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Prije svega neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i bez proturječja, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na prigovore ocjeni sadržaja iskaza svjedoka, tako da se radi o činjeničnim prigovorima.

7. 1. U obrazloženju prvostupanjske presude su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, te se okrivljenik upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude. Iz tog obrazloženja je vidljivo kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik svojim ponašanjem tempore criminis ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

7. 2. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 4. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

8. Neosnovano se okrivljenik žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je iz sadržaja spisa vidljivo kako je na raspravi održanoj 21. ožujka 2023. godine (list spisa 320) prvostupanjski sud izvršio uvid u dokaze koje je okrivljenik dostavio 23. rujna 2022. godine s čim je branitelj okrivljenika očito bio zadovoljan budući da nije prigovarao niti tražio bilo kakvu dopunu dokaznog postupka u tom smislu. Uostalom i nije bilo nikakvog razloga da se navedene snimke ne pregledaju jer se konstantno nalaze u e spisu tako da ih je i ovo drugostupanjsko vijeće moglo pregledati. S obzirom da te snimke, a suprotno mišljenju obrane, ne nude nikakva nova saznanja prvostupanjski sud ih s pravom nije posebno analizirao. Naime riječ je o dvjema snimkama od kojih je jedna nastala na dan inkriminacije iz kojih je vidljivo da majka okrivljenika NE na njega viče i prigovara mu. Ovdje uopće nije sporno da je i kritične prigode majka okrivljenika aktivno sudjelovala u svađi, međutim obrana tu ispušta iz vida da je oštećena ZE, a ne NE.

8. 1. Nadalje, pravilnom ocjenom iskaza ispitanih svjedoka NE, ME, ČE i ZE, sud je utvrdio da je postojala glasna svađa između okrivljenika i njegove majke, što je u konačnici završilo prijetnjom koja se odnosila na ZE, odnosno na vozila koja su u vlasništvu nje i njenog supruga ČE. Sve ove dokaze prvostupanjski sud je pravilno doveo u vezu s obranom okrivljenika koji je negirao da bi izrekao prijeteće riječi te je došao do zaključka kako je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela i proglasio ga krivim. S pravom je iskaz svjedoka ĆE koji je tvrdio da pored otvorenog prozora nije čuo nikakvu galamu, ocijenjen kao neosnovan jer je u protivnosti s iskazima svih ostalih svjedoka, ali i samog okrivljenika koji je tvrdio kako se svađala i vikala njegova majka NE.

8. 2. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 nije odlučno postojanje namjere da se ozbiljna prijetnja i ostvari, nego je bitno da je ona po svom karakteru i obzirom na okolnosti pod kojima je učinjena takva da je objektivno prikladna da kod osoba kojima je upućena izazove osjećaj straha i uznemirenosti, a upravo inkriminirane riječi „…da će politi benzinom i zapaliti automobile…“ izrečene tijekom svađe u kojoj on NE prigovara zbog boravka nje, supruga i djece u istoj kući, jesu objektivno prikladne kod oštećenice izazvati osjećaj straha, osobne nesigurnosti i nespokojstva. Uostalom, sama oštećenica je u svom iskazu navela kako je osjetila i doživjela veliki strah uslijed njegovih riječi, koji je bio pojačan činjenicom da je s njom u kući bilo maloljetno dijete, te je bila trudna s drugim djetetom. Da je tome tako potvrđuje i činjenica da su se ona i suprug zajedno s djetetom par dana nakon ovog događaja odselili u podstanare.

8. 3. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP/08), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08 i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje okrivljenika.

9. Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika zbog odluke o kaznenoj sankciji. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti analizu prvostupanjskog suda prema ocjeni utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, nalazeći primjerenom izrečenu mjeri i vrsti kaznene sankcije, držeći da će se upravo izrečenom uvjetnom osudom kojom je kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci suspendirana na rok od dvije godine, pod uvjetom da ne počini novo kazneno djelo, ostvariti sve zakonske svrhe iz čl. 41. KZ/11. Isto tako pravilno je rezimiranje prvostupanjskog suda prema kojem nema potrebe za nikakvom strožom sankcijom budući da kod okrivljenika nije utvrdio niti posebno otegotne, pa ni olakotne okolnosti. Kod osoba koje po prvi puta dolaze u kontakt s kaznenim postupak u pravilu se izriču uvjetne osude jer je već i takav prijekor sasvim dovoljan za ostvarenje svrhe kažnjavanja. Nadalje, pregledom e spisa uočeno je kako se okrivljenik nakon inkriminiranog događaja koji se dogodio prije gotovo pet godina više ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela tako da je za očekivati kako će ga izrečena sankcija – uvjetna osuda učvrstiti u namjeri da ostane na razini društvenog poretka. Uostalom izricanje bezuvjetne zatvorske kazne u trajanju manjem od jedne godine kako to predlaže državni odvjetnik s peneloškog aspekta je potpuno neprihvatljivo i nesvrhovito.

10. Slijedom svega naprijed navedenog a sukladno čl. 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude i žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika odbiti kao neosnovane, odnosno potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zadru, 27. siječnja 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Sandra Radanović