REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4725/2012-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupano po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja GŽ, odvjetničke vježbenice kod Zorana Galića, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika CŽ, dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĆŽ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, isplatiti tužitelju iznos od ukupno 6.442,38 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 672,21 eur od dana 1.7.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 10.7.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 7.3.2009. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 5.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 16.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 13.9.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 3.2.2009. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 10.1.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 8.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 392,45 eur od dana 8.4.2009. godine do isplate, te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 eur, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10.07.2012. godine navodi da su tužitelj kao tarifni kupac i tuženik kao opskrbljivač tarifnog kupca zaključili ugovor o priključenju broj 400103- 040553-00130102. Dana 30. studenog 2007. tužitelj kao tarifni kupac i tuženik kao opskrbljivač tarifnog kupca, zaključili su dodatak gore navedenog ugovora o priključenju, br. 400103-040553-00130226, a obzirom da je tužitelj zatražio izmjene prvotnog ugovora, u pogledu povećanja priključene snage s 9,9 kW na 17,25 kW. Tužitelj je također ishodio prethodnu elektroenergetsku suglasnost br. 4000103- 070833-0011 od istog dana. Sukladno navedenom dodatku ugovora, tužitelj je u četiri rate podmirio cijenu priključenja u iznosu od 15.243,90 kn i to dana 29. siječnja 2008., 14. ožujka 2008., 19. prosinca 2007., te 28. prosinca 2007. godine, te je tužitelju povećana priključna snaga priključka s 9,9 kW na 17,25 kW. Dana 8. siječnja 2008. djelatnici tuženika proveli su kontrolu potrošnje električne energije te kako navod tužitelj, neosnovano utvrdili kako se na mjernom mjestu tuženika "neovlašteno" koristi električna energija, obzirom da su na mjernom mjestu instalirani limitatori 3x30 umjesto 3x15, a koji nisu plombirani. Tužitelj je, kako navodi, djelatnicima tuženika naglasio kako je sklopio dodatak ugovora o priključenju, odnosno kako mu je povećana priključna snaga priključka s 9,9 kW na 17,25 kW, no djelatnici tuženika su naveli kako njih "isto ne interesira" obzirom da su oni djelatnici Elektre Zagreb, a ne Elektre Dugo Selo, u kojoj je tuženik sklopio navedeni dodatak ugovora o priključenju, te su isti na zapisniku utvrdili "neovlašteno korištenje" električne energije. Dana 16. travnja 2008. tužitelj je od Elektre Zagreb zaprimio račun br. 0151734385-980420-7 u iznosu od 33.374,38 kn, te račun br. 0151734385- 080421-5 u iznosu od 16.209,70 kn, i to za neovlaštenu potrošnju električne energije za razdoblje do 04/2008 godine. Obzirom da tužitelj smatra kako je tuženik neovlašteno izdao navedene račune, isti je dana 18. travnja 2008. te dana 29. svibnja 2008., tuženiku uputio prigovore na navedene račune. Obzirom da je tuženik dopisom od 19. svibnja 2009. otklonio prigovore tužitelja, isti je u bojazni od isključenja priključka te daljnjih troškova, zamolbom 19. lipnja 2008. zamolio obročnu otplatu navedenog duga, te u 10 rata podmirio navedene račune, obzirom da je tuženik dopisom od 26. lipnja 2008. odobrio obročnu otplatu. Dopisom od 22. listopada 2009. tuženik je odbio prijedlog tužitelja za mirnim rješenjem spora, a koji bi se spor riješio na način da tuženik za iznos od 48.540,10 kn uplaćen od strane tužitelja, ponovno poveća priključnu snagu priključka tužitelja. Budući da tuženik nije pristao na mirno rješenje spora, niti je uplaćeni iznos vratio tužitelju, to tužitelj s naslova stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. zakona o obveznim odnosima, tužbom potražuje od tuženika iznos od 48.540,10 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, a koji je iznos tužitelj platio iako isti nije trebao platiti. Zaključno, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, na ročištu dana 13.12.2024. godine traži isplatu iznosa od 6.442,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 672,21 eur od dana 1.7.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 10.7.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 7.3.2009. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 5.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 16.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 13.9.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 3.2.2009. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 10.1.2008. godine do isplate,

- na iznos od 672,21 eur od dana 8.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 392,45 eurod dana 8.4.2009. godine do isplate, te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe neosnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da je tužitelj u obvezi podmirenja računa izdanih sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (NN 14/006), te Tarifnog sustava za usluge elektroenergetskih djelatnosti koje se obavljaju kao javne usluge (NN 101/2002, NN 121/02, NN 129/02, NN 98/05). Navedeni su računi izdani, naime, po prethodnoj neovlaštenoj potrošnji električne energije od strane tužitelja utvrđenoj po neposrednom opažanju ovlaštenih radnika tuženika. Shodno tome, kako navodi tuženik, razvidno je da iznesena tvrdnja tužitelja o povećanju priključne snage za prethodno ugovoreno obračunsko mjerno mjesto električne energije nije od odlučnog značenja u prethodnoj pravnoj stvari, s obzirom da su u postupanju tužitelja ispunjeni elementi neovlaštene potrošnje sukladno odredbama čl. 99 Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom. Sukladno navedenom tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u I Dodatak ugovora o priključenju broj: 400103-040553-00130226 od 30.11.2007. (list 7 spisa), u Prethodnu elektroenergetsku suglasnost (PEES) br. 400103-070833-0011 od 30.11.2007. (list 8-9 spisa), u naloge za plaćanje (list 10-11 spisa), u Zapisnik br. 098870 od 10.01.2008. godine (list 12 spisa), u Zapisnik br. 27744 od 8.01.2007. godine (list 13 spisa), u račun za obračun neovlaštenog korištenja el. energije (list 14-15 spisa), u prigovore tužitelja na navedene račune od 18.04.2009. i 29.05.2009 (list 16-17 spisa), u odgovor tuženika na prigovore tužitelja od 19.05.2009. godine (list 19 spisa), u zamolbu tuženika da iznos od 33.374,38 kn i iznos od 16.209,70 kn plati u 10 rata (list 20 spisa), u odgovor tuženika na zahtjev tužitelja glede obročnog plaćanja (list 21 spisa), u potvrde o plaćanju navedenih računa (list 22-26 spisa), u dopis tuženika tužitelju od 22.10.2009. (list 29 spisa), pročitani su iskazi svjedoka JŽ i ŠŽ te tužitelja ĆŽ (list 47-49 spisa), izvršen je uvid u Radni zadatak u radni nalog od 14.06.2013. i radni zadatak od 11.04.2008. (list 59 spisa), u elektroenergetsku suglasnost od 11.04.2008. (list 60-61 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Miši Augustinoviću (list 88-106 spisa), izvršen je uvid u pisano očitovanje vještaka Augustinovića na prigovore stranaka (list 146- 148 spisa), na ročištu dana 7.02.2017. saslušan je vještak Mišo Augustinović (list 151-153 spisa), pročitano je dopunsko pismeno očitovanje vještaka Miše Augustinovića od 23.11.2020. (list 194-196 spisa), ponovno je na ročištu dana 4.05.2022. godine saslušan vještak Mišo Augustinović (list 212-213 spisa), provedeno je novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za elektrotehniku - dipl. ing. Stanislavu Peruško (list 230-241 spisa), pročitana je Izmjena zapisnika o vještačenju i očitovanje na prigovore stranaka vještaka Stanislava Peruška od 13.10.2024. (list 254-258 spisa), te je na ročištu dana 13.12.2024. godine saslušan vještak dipl. ing. Stanislav Peruško (list 261-263 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplatu iznosa od 6.442,38 eura / 48.540,10 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, a sve kako navodi tužitelj s naslova stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, jer je platio tužitelju račune za el. energiju koje nije bio dužan platiti.

7. Među strankama i nije sporno, a što navodi i tužitelj u tužbi od 09. srpnja 2012. godine da je s opskrbljivačem zaključio Ugovor o priključenju broj: 400103-040553- 0030102. Nadalje navodi da je dana 30. studenog 2007. godine zaključio dodatak navedenog ugovora o priključenju broj: 400103-040553-00130226, radi povećanja priključne snage s 9,9 kW na 17,25 kW. Pri tome je tužitelj ishodio prethodnu energetsku suglasnost (PEES) broj: 400103-070833-0011. Dana 08. siječnja 2008. godine su djelatnici tuženika proveli kontrolu neovlaštene potrošnje električne energije te utvrdili kako se na mjernom mjestu tuženika „neovlašteno“ koristi električna energija, obzirom da su na mjernom mjestu instalirani limitatori 3x30 umjesto 3x15, a koji nisu plombirani. Dana 16. travnja 2008. godine, tužitelj je od Elektre Zagreb, zaprimio račun broj: 015173485-080420-7 na iznos od 33.374,38 kn te račun broj: 0151734385-080421-5 na iznos od 16.209,70 kn na ime neovlaštene potrošnje električne energije za razdoblje do 04/2008 godine. Tužitelj je dana 18. travnja 2008. i 29. svibnja 2008. godine tuženiku uputio prigovore, koje je tuženik dopisom od 19. svibnja 2008. godine otklonio. Zatim je tužitelj dana 19. lipnja 2008. godine zamolio obročnu otplatu, a tuženik je dopisom od 26. lipnja 2008. godine istu odobrio. U članku 1. ugovora se konstatira obveza kupca za uplatu iznosa od 20.076,32 kn po ugovoru o priključenju broj: 400103-040553-00130102. U članku 2. je navedeno da je kupac zatražio izmjene u odnosu na zahtjev po kojem je sačinjen ugovor iz članka 1., pa se utvrđuje cijena priključenja u iznosu od 15.243,90 kn. U izdanoj prethodnoj elektroenergetskoj suglasnosti HEP-a, Elektre Zagreb, broj: 40010-070833-0011 od 30.11.2007. godine je navedeno da se PEES izdaje kupcu radi sagledavanja mogućnosti priključenja za građevinu (poslovni, dokup snage sa 9,9 kW na 17,25 kW i izmjena tarifne jedinice iz kuće u poduzetništvo). Nadalje je navedeno da su glavni osigurači 35A, da je priključna snaga 17,25 kW (postojeća priključna snaga 9,90 kW…

8. U Zapisniku o provedenoj kontroli neovlaštene potrošnje električne energije broj: 098870, po radnom nalogu broj: 944 (list 12 spisa) je utvrđeno je da se radi o trofaznom brojilu broj: 6A 145358, sa stanjem VT-109759, NT-91044 kWh, da su glavni osigurači: VUP nazivne struje 3x63 A, limitator nazivne struje 3x15 A (9,9 kW); da su neplombirani glavni osigurači, limitator, razvodna ploča; te da je plombirano: brojilo. Nadalje, u Zapisniku stoji da se električna energija koristi neovlašteno jer su na mjernom mjestu instalirani limitatori 3x30 ETI, koji nisu plombirani te da se električna energija iz kategorije kućanstva koristi za potrebe poslovnog prostora (krojačka radinost). U Zapisniku HEP-a od 08.01.2008. godine stoji napomena - dovesti mjerno mjesto u energetski ispravno stanje. Zračni priključak 4x16 SKS.

9. U Zapisniku o pregledu unutrašnjeg priključka i električne instalacije broj: 27744, utvrđene su sljedeće nepravilnosti, odnosno utvrđeno je da su instalirani limitatori 3x30 umjesto 3x15, te u zapisniku nadalje stoji da je poterbno dovesti mjerno mjesto u energetski ispravno stanje.

10. Nadalje, HEP-Pogon Dugo Selo izdaje radni nalog broj: 2477060 od 11.06.2013. godine (list 58) za Ispravak pogrešnih podataka, Kontrola priključka i MM. Pregled i kontrola je obavljena 14.06.2013. godine te je utvrđeno da EES broj: 400103-070833-0022 je izdana 11.04.2008. godine, snaga 17,25, poduzetništvo, mjerni uređaj: ISKRA, tip: T30CDU, tv. broj: [tvornički broj], EP broj: 6 A 145358, stanje:

VT-90968, NT-25228 kWh; da su ugrađeni su limitatori 3x25 A ETI te je utvrđeno da su postavljene plombe, da su pregledani i uklopni sat i mjerno brojilo i utvrđeno da su postavljene plombe.

11. HEP-Pogon Dugo Selo izdaje radni zadatak broj: 1478/1 od 11.04.2008. godine (list 59) za: UGRADNJU TROFAZNOG LIMITATORA, opis rada je: dokup snage (ugradnja limitatora 25-25-25 A), sukladno elektroenergetskoj suglasnosti broj: 400103-070833-022 od 11.04.2008. godine (list 60), a izdanoj prema PEES od 30.11.2007. godine (listovi 8 i 9). Radni nalog je izvršen dana 24.04.2008. godine te u izvještaju nije navedeno plombiranje, kao ni brojevi plombi.

12. Svjedok JŽ u svom iskazu navodi da je djelatnik tuženika, da je prije ročišta pročitao zapisnik kojeg je i potpisao, da je sve ono što u zapisniku piše potvrdio, a kolega ŠŽ je zapisnik napisao. Svjedok još dodaje da se ne sjeća je li prilikom sastavljanja zapisnika bio prisutan tužitelj, ali prema pravilima struke netko mora biti od korisnika ili vlasnika. Svjedok ističe da u nalogu temeljem kojeg izlaze na lice mjesta mora pisati koja je plombirana snaga, a ovdje je bilo 3X15 ampera, a oni su utvrdili 3X30 ampera, a što piše u zapisniku, a što defakto znači da je bilo 9,9 kW puta 2, a trebalo je biti samo 9,9 kW.

13. Svjedok ŠŽ u svom iskazu navodi da je na zapisniku njegov rukopis i potpis jer ga je on pisao, ali da se ne sjeća toga događaja. Navodi da na svemu što je mjerni dio elektre moraju biti plombe, a kada mu se predočava zapisnik vidi da ni u konkretnom slučaju na tim limitatorima nisu našli plombe. Navodi da kada netko sklopi ugovor za povećanje snage struje, davatelj takve usluge izađe na teren, stavi veće limitatore i plombira ih, a na pitanje da li je moguće da sve to učini, a zaboravi plombirati ili ih uopće ne plombira, svjedok je odgovorio da je teoretski sve moguće, ali ono što je njemu poznato kao djelatniku HEP-a, koji radi svoj posao 27 godina, u 99% slučajeva se stavi plomba. U praksi može reći da stranke znaju dobivene limitatore 3x15 sati skinuti i staviti 3x30, a da ne sklope ugovor s HEP-om. Navodi da su oni u konkretnom slučaju prema pravilima struke zaključili da se radi o neovlaštenom korištenju struje putem limitatora 3X30 iz dva razloga: prvi je što su imali podatak da je na tom mjernom mjestu limitator 3x15, kojeg u trenutku kada su radili zapisnik nije bilo, već je instaliran limitator 3x30. Ova dva čimbenika su dovoljna da prijavi nedopušteno korištenje struje i ništa drugo više nisu utvrđivali. Osim što je pregledao mjerno mjesto te dodatno utvrdio da se električna energija registrirana kao korištenje za kućanstvo, de facto u stvarnosti upotrebljava za kategoriju poduzetništva. Navodi da on kao djelatnik HEP-a nije ovlašten na terenu od korisnika tražiti ugovore sklopljene s HEP-om, ali neslužbeno zna pitati stranke. Navodi da se tužitelja ne sjeća i uvidom u zapisnik vidi da je netko od strane korisnika struje bio prisutan jer je potpisao zapisnik.

14. Tužitelj ĆŽ (list 48-49 spisa) u svom iskazu navodi da je sklopio ugovor o priključenju 30.11.2007. i to u HEP-u Dugo Selo, jer je tražio povećanje snage za 7,2 kW. Navodi da tužitelj nije došao na lice mjesta registrirati ovako ugovorenu povećanu struju, već je negdje 22. do 24.04.2008. njemu došla inspekcija HEP-a iz Gundulićeve, tj. čovjek koji je rekao da je kontrola iz HEP-a i on je napisao neki zapisnik, te mu dao primjerak zapisnika i ne zna što je napisao, on ga ništa nije pitao jer je rekao da je kontrola iz HEP-a. Nakon toga negdje 25. ili 26.04.2008. došli su danas saslušani djelatnici HEP-a koji su sastavili zapisnik koji je u spisu. Na pitanje suca tko je onda na mjeraču potrošnje struje koje je on kao korisnik stavio limitatore 3x30, odgovara da su ti limitatori na predmetnom mjernom mjestu od 1995. kada se je doselio. Navodi da nikada na tom mjernom mjestu nisu bili limitatori 3x15. Kada ga sudac pitao zašto je išao sklopiti dodatak ugovora o priključku ako je on od 1995. imao limitatore 3x30, navodi da mu mogu dati do 10 kW struje, a upravo mu je toliko kilovata trebalo, odgovara upravo zato. Navodi da nikada od 1995. nije imao plombe na tim uređajima i da nitko nikada nije pravio problem oko toga. Nekretninu u kojoj se koristi struja gradio je 1995. i platio je priključak i uveo električnu energiju. Od 1995. tuženik nije ništa na električnom mjerniku mijenjao niti novo ugrađivao, već je to od 1995. jednako kako je i bilo u trenutku ovog zapisnika. Zapisnik koji su djelatnici HEP-a napravili nema nikakve veze s dodatkom ugovora o priključku. Navodi da danas saslušanog svjedoka nikada nije vidio, a potpis na zapisniku kojeg su oni napisali nije njegov potpis. Na mjerno mjesto za struju na kojem je tužitelj registrirani korisnik djelatnici HEP-a kao i bilo tko drugi ne mogu doći, a da ga on ili neko od njegovih osoba nije putio na to mjesto, pa nakon što ga sudac pita odgovara da je sto posto siguran da su ranije saslušani svjedoci, djelatnici tuženika falsificirali ovaj zapisnik, jer kod mjernog mjesta nisu nikada bili. Navodi da on sa dodatkom ugovora o priključenju ima mogućnost korištenja 17,25 kilovata struje. Navodi da je on ranije rekao, a sud je vjerojatno krivo zaključio da su 25. ili 25.04.2008. došli djelatnici iz Dugog Sela i oni su mu stavili limitatore 30,25 ili 26 ampera, a kada ga sudac pita da li su mu dali bilo kakav papir ili zapisnik da su oni to ugradili, odgovara da nisu. Navodi da je siguran da su to bili djelatnici iz Dugog Sela. Moguće da je netko od njegovih članova obitelji potpisao zapisnik, a da to on ne zna. On danas ima plombu koju su 25.ili 26.04.2008. stavili djelatnici HEP Dugo Selo.

15. Sud je u bitnome prihvatio iskaze svjedoka JŽ i ŠŽ, budući da su njihovi iskazi u međusobnom suglasju, kao i u suglasju s drugim izvedenim dokazima, posebice sa službenim zapisnicima u spisu, sudu su logični i uvjerljivi. Naime, po mišljenju suda saslušani svjedoci nemaju nikakvog interesa pristrano iskazivati jer su službene osobe i sud ne vidi razloga zašto bi oni u zapisnik unosili neistinite činjenice na štetu ovdje tužitelja. Kao što je već i navedeno, svjedok ŠŽ ističe da kada netko sklopi ugovor za povećanje snage struje, davatelj takve usluge izađe na teren, stavi veće limitatore i plombira ih, a na pitanje da li je moguće da sve to učini, a zaboravi plombirati ili ih uopće ne plombira, svjedok je odgovorio da je teoretski sve moguće, ali ono što je njemu poznato kao djelatniku HEP-a, koji radi svoj posao 27 godina, u 99% slučajeva se stavi plomba. U praksi može reći da stranke znaju dobivene limitatore 3x15 skinuti i staviti 3x30, a da ne sklope ugovor s HEP-om. Navodi da su oni u konkretnom slučaju prema pravilima struke zaključili da se radi o neovlaštenom korištenju struje putem limitatora 3X30 iz dva razloga: prvi je što su imali podatak da je na tom mjernom mjestu limitator 3x15, kojeg u trenutku kada su radili zapisnik nije bilo, već je instaliran limitator 3x30. Isto tako svjedok navodi da je pregledao mjerno mjesto te dodatno utvrdio da se električna energija registrirana kao korištenje za kućanstvo, de facto u stvarnosti upotrebljava za kategoriju poduzetništva. Slijedom navedenog, očigledno je da je tužitelju bila potrebna veća snaga zbog krojačkog obrta kojim se bavio.

16. Naprotiv, sud u bitnome nije prihvatio iskaz tužitelja ĆŽ, budući da mu je isti potpuno nelogičan. Naime, potpuno je nelogično da je tužitelj imao ugrađene limitatore 3X30, pa da traži od HEP-a ugradnju slabijih limitatora od 3X25, odnosno limitatora koji daju manju snagu od onih koji su bili već ugrađeni i da kada su djelatnici HEP-a na Zapisnik utvrdili da je došlo do neovlaštenog korištenja el. energije smatra da isti nisu ni bili na licu mjesta već da su falsificirali zapisnik, jer kod mjernog mjesta nisu nikada bili. Naime, kako bi saslušani djelatnici HEP-a ušli u kuću ili prostor tužitelja, ako ih u isti nije pustio tužitelj ili ovlaštena osoba koja je bila u posjedu tog prostora. Isto tako nije jasno, kako su nakon toga ipak zamijenjeni limitatori od 3X30 sa onima od 3X25, ako ne nakon utvrđivanja zatečenog stanja od strane saslušanih djelatnika HEP-a.

17. Prvenstveno valja reći da sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Miše Augustinovića budući da je isti po mišljenju i suda i stranaka potpuno neupotrebljiv za rješenje ovog spora. Naime, nakon pisanog nalaza i mišljenja i više pisanih dopuna, očitovanja i saslušanja na ročištima, vještak Mišo Augustinović nije odgovorio na dva bitna pitanja, a to su je li se u konkretnom slučaju radilo o neovlaštenoj potrošnji električne energije i ako jest je li tuženik sukladno Općim uvjetima ispravno izračunao potrošnju, odnosno s tim u vezi naplatio od tuženika utužene iznose. Budući da su i stranke zaključile da je to tako provedeno je novo vještačenje po vještaku dipl. ing. Stanislavu Peruško.

18. Vještak Stanislav Peruško u svom nalazu i mišljenju od 22.04.2024. godine (list 230-241 spisa) zaključuje da je prema podacima u sudskom spisu, izvršena analiza svih radnji poduzetih na spornom mjernom mjestu, da je dana 16.05.1995. godine na spornom mjernom mjestu ugrađeno mjerno brojilo tvorničkog broja: [tvornički broj] i EP broja: 6 A 145358, sa početnim stanjem VT 3,9 i NT 2,4 kWh te limitatori 3x15 A (nema podataka da je izvršeno plombiranje), da je ugovorena priključna snaga 9,9 kW i kategorija „kućanstvo“. Nadalje, vještak Peruško ističe da je kontrolom 08.01.2008. godine utvrđeno da su na spornom mjernom mjestu ugrađeni limitatori 3x30 A (priključna snaga 19,8 kW) te da se električna energija koristi za potrebe poslovnog prostora, a ne postoje podaci da je zamjenu limitatora obavila ovlaštena osoba, po mišljenju vještaka nedvojbeno se radi o neovlaštenoj potrošnji električne energije. To posebno, jer je sa ishođenom PEES odobrena priključna snaga 17,25 kW, odnosno limitatori 3x25 A, koji su i nakon dobivene EES i ugrađeni od strane tuženika. Utuženi iznosi su po mišljenju vještaka Peruška naplaćeni u skladu sa Općim uvjetima, ali obračun nije napravljen u skladu sa Općim uvjetima, odnosno obračun je napravljen sa pogrešnim podacima i to kako slijedi:

-Obračun naknade za prekoračenu snagu

-dopuštena priključna snaga nakon kontrole 08.01.2008. godine: 17,25 kW;

-instalirana priključna snaga: 19,8 kW (limitatori 3x30 A);

-razlika priključne snage: 2,55 kW;

-naknada: 5.645,00 kn.

Zaključno, vještak Peruško navodi da obračun naknade za razliku u naplaćenoj potrošnji električne energije po nižoj tarifnoj stavci kategorije kućanstvo u odnosu na višu tarifnu stavku kategorije poduzetništvo je napravljen sukladno Općim uvjetima te iznosi 16.209,70 kn. Ostaje sporan iznos obračunate potrošnje u razdoblju od tri godine od 08.01.2005. do 08.01.2008. godine (45816 kWh). Naime, u sudskom spisu, kako navodi vještak, nema dovoljno podataka da se provjeri obračunata potrošnja od strane tuženika.

19. Nalazu i mišljenju vještaka prigovarao je tuženik u podnesku od 28.05.2024. (list 247-248 spisa), u kojemu u bitnome navodi da prigovara Nalazu i mišljenju u pogledu navoda vještaka vezanih za Obračun naknade za prekoračenu snagu jer je vještak primijenio krive obračunske elemente. Tuženik također iznosi prigovor vezano za pozivanje i utvrđenje ovjerenog razdoblja brojila tužitelja. Isto tako, tužitelj je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka Peruška u podnesku od 7.06.2024. godine (list 249-250 spisa).

20. U vezi s prigovorima stranaka vještak Peruško se na prigovore očitovao pismeno u svom pisanom očitovanju od 13.10.2024. godine (list 254-258 spisa) u kojemu između ostalog navodi da je u Nalazu i mišljenju u poglavlju Mišljenje navedeno da se radi o neovlaštenoj potrošnji električne energije te da je tuženik, sukladno Općim uvjetima pogrešno izračunao potrošnju, odnosno s tim u vezi naplatio od tuženika dio utuženih iznosa. Utvrđeno stanje na mjernom mjestu, od strane djelatnika HEP-a, prilikom kontrole neovlaštene potrošnje električne energije dana 08.01.2008. godine:

- trofazno brojilo broj: 6A 145358, sa stanjem VT-109759, NT-91044 kWh;

- glavni osigurači: VUP nazivne struje 3x63 A;

- limitatori: 3x30 ETI;

- neplombirano: glavni osigurači, limitator, razvodna ploča;

- plombirano: brojilo;

- električna energija iz kategorije kućanstva koristi se za potrebe poslovnog prostora (krojačka radinost). Razmatranjem dostavljenih prigovora tuženika od 28.05.2024. godine i tužitelja od 07.06.2024. godine, vještak Peruško ističe da je izvršio ponovo analizu temeljem svih točaka prigovora, kao i zatečenog stanja na spornom mjernom mjestu prilikom kontrole te odgovorio na sve prigovore. U skladu s tim odgovorima mijenja Nalaz i mišljenje u skladu s prigovorima. Naime, vještak Peruško navodi da tuženik prigovara navodima vještaka vezanih za Obračun naknade za prekoračenu snagu, jer je vještak primijenio krive obračunske elemente. Iz Zapisnika je vidljivo da su utvrđeni glavni osigurači 3x63A, dok je vještak primijenio u izračunu 3x35A. Obračunski element za ovakav izračun uzet je temeljem čl. 105. tada važećih Općih uvjeta (NN 14/2006), dok je sudski vještak primijenio čl. 104. koji se ne odnosi na ovaj nedvojbeno utvrđen način neovlaštene potrošnje. Naime, navedeni čl. 104, koji navodi vještak odnosi se na kupce na niskom naponu kod kojih se snaga ne obračunava, dok se po čl. 105. obračunava razlika u prekoračenoj snazi, gdje se obračunski element za prekoračenje snage isključivo dobije temeljem nazivne struje zatečenih osigurača, a to je u ovom slučaju 3x63=189 ampera ili trajno dopuštene struje vodiča za priključak i nazivnog napona mreže. Tuženik je uzeo u obzir za tužitelja i manji obračun za izračun prekoračene snage, odnosno presjek glavnog vodiča. Tuženik je obračun za prekoračenje snage izvršio temeljem čl. 105. tadašnjih Općih uvjeta, a sudski vještak u svom Nalazu obračunava iznos za prekoračenje na način da kao polazište uzima element koji je stranka neovlašteno ugradila, odnosno limitator 3x30=90 x napon 220 = 17,25 kW, što znači da obračunski element ne može biti onaj na koji je stranka utjecala te istome prigovara. Sukladno zakonskim propisima treba uzeti kao element obračuna zatečene glavne osigurače, a oni su na predmetnom mjernom mjestu bili 3x63A ili je trebalo kao element za obračun uzeti presjek vodiča na mjernom mjestu. S tim u vezi vještak Peruško zaključuje da je prilikom izračuna greškom primijenjen čl. 104 (kupcima na niskom naponu kod kojih se snaga obračunava) umjesto čl.105 (kupcu na niskom naponu kategorije kućanstvo ili poduzetništvo, kod kojih se snaga ne mjeri i ne obračunava) Općih uvjeta. Nadalje, vještak Peruško navodi da je tuženik obračunao razliku između maksimalno dopuštene snage glavnih osigurača na mjernom mjestu tužitelja, na način da je od nazivne struje zatečenih osigurača (3x63 A = 189 A) oduzeo nazivnu struju osigurača postavljenih kod prve ugradnje (3x15A = 45 A). Tada je izračun sljedeći: 144 A x 230 V = 33,12 kW) i priključne snage 17,25 kW, koja je tužitelju dopuštena nakon kontrole od 08.01.2008. godine, što iznosi 15,87 kW. U tom slučaju je razlika 15,87 kW x 1.700,00 kn =26.979,00 kn + PDV (tada 22%) = 32.914,38 kn. To je sve izračunato u skladu sa člankom 105. Općih uvjeta. Prema članku 105. Općih uvjeta uzeta je nazivna struja glavnih osigurača (63A),iako korisnik nije mogao koristiti više od nazivne struje limitatora (30A). Nadalje, a glede prigovora tuženika vezano za poštivanje i utvrđenje ovjerenog razdoblja brojila tužitelja, vještak navodi da se u svome Nalazu poziva na Naredbu državnog zavoda za mjeriteljstvo od 11.04.2005. godine i primjenjuje razdoblje od 12 godina za baždarenje brojila, međutim navedena odredba se ne odnosi na indukcijsko brojilo koje se nalazi na mjernom mjestu. Na predmetno brojilo se sukladno Naredbi državnog zavoda (NN 47/2005) na tu vrstu brojila koja se nalazila na mjernom mjestu tužitelja trebao primijeniti čl. 2 točka 5) c - odnosno rok od 16 godina za ovjeravanje zakonitih brojila/mjerila. Naime, vještak i glede ovog prigovora tuženika ističe da je napravio grešku primjenom pogrešne točke Naredbe. Prema toj naredbi, brojilo je trebalo „baždariti“ odnosno zamijeniti najkasnije 16.05.2011. godine. To ipak tuženik nije napravio, niti dana 14.06.2013. godine (18 godina i 1mjesec), prilikom obavljanja kontrole priključka i MM radi ispravka pogrešnih podataka. Nadalje, vještak Peruško navodi da je činjenica da su, prilikom kontrole 08.01.2008. godine, zatečeni ugrađeni limitatori 3x30, te da iz spisa nije moguće zaključiti tko i kada ih je ugradio. Po njima je priključna snaga 90 A x 230 V = 20,7 kW, što je više i od dokupljene snage prema EES. Po EES je predviđena ugradnja limitatora 3 x 25 A (17,25 kW), što je i učinjeno dana 24.04.2008. godine od strane djelatnika HEP-a, Pogon Dugo Selo (u izvještaju nije navedeno plombiranje). Vještak ističe da ugrađeni limitatori sprečavaju upotrebu snage prema nazivnoj struji glavnih osigurača (3 x 63 A) te je stoga u Nalazu i mišljenju od 22.04.2024. godine rađen izračun po ugrađenom limitatoru (3 x 30 A), odnosno po glavnim osiguračima od 3 x 35 A prema PEES. Nadalje, a glede prigovora tužitelja ĆŽ od 07.06.2024. godine na Nalaz i mišljenje, vještak Peruško navodi da je točno da su, prilikom kontrole 08.01.2008. godine, zatečeni ugrađeni limitatori 3x30 A (ne glavni osigurači), ali iz spisa nije razvidno kada su ugrađeni. Naime, 1995 godine su postavljeni, prema postojećem radnom nalogu, limitatori 3x15 A, a istodobno, prilikom pregleda su utvrđeni glavni osigurači nazivne struje 3x63 A. U izračunu je računano sa 3x35 A, kao nazivnom strujom glavnih osigurača, koji su predviđeni EES. Nadalje, vještak Peruško navodi da sklapanje ugovora o priključenju dana 30.11.2007. godine u HEP Dugo Selo, a radi povećanje snage za 7,2 kW, ne znači da je od tada na MM povećana snaga, sve dok HEP ne postavi limitatore predviđene EES. Nadalje, iz spisa nije nedvojbeno vidljivo kada su limitatori 3x30 A postavljeni na mjernom mjestu, a prema radnom nalogu su 1995. godine postavljeni limitatori 3x15 A te nisu plombirani. Glede prigovora tužitelja na obračun naknade za razliku u naplaćenoj potrošnji električne energije po nižoj tarifnoj stavci kategorije kućanstvo u odnosu na višu tarifnu stavku kategorije poduzetništvo, vještak Peruško ističe da ovaj obračun je tuženik napravio sukladno člancima 98., 100. i 107. Općih uvjeta, što je detaljno obrazloženo u Nalazu i mišljenju na strani 10. Jasno je navedeno da se obračun mora napraviti za razdoblje od 08.01.2005. do 08.01.2008. (zakonski rok zastare) te da u spisu nema dovoljno podataka da se provjeri obračunata potrošnja od strane tuženika (45816 kWh), obzirom da ne postoje podaci o očitanju za datum 08.01.2005. godine (tri godine prije izvršene kontrole). Zaključno, vještak Peruško ističe da prema podacima u sudskom spisu, za sporno Ć postoje slijedeći podaci:

- 16.05.1995. godine su u prvoj ugradnji ugrađeni limitatori 3x15 A, bez podataka o plombiranju (ugovorena priključna snaga 9,9 kW);

- 08.01.2008. godine je kontrolom utvrđeno da su ugrađeni limitatori 3x30 A, bez plombiranja (priključna snaga 19,8 kW);

- 24.04.2008. godine su ugrađeni limitatori 3x25 A, bez podataka o plombiranju (ugovorena priključna snaga 17,25 kW);

- 14.06.2013. godine je kontrolom utvrđeno da su ugrađeni limitatori 3x25 A te da su plombirani (priključna snaga 17,25 kW). Slijedom navedenog, vještak zaključuje da iz dostupnih podataka u spisu, nije moguće utvrditi kada su ugrađeni sporni limitatori 3x30 A, kao niti glavni osigurači sa nazivnom strujom 3x63 A.

21. Na prijedlog obje stranke, ponovno je na ročištu dana 13.12.2024. godine saslušan vještak Peruško (list 261-263 spisa). Na upit punomoćnika tužitelja kada je i tko mogao promijeniti predmetne limitatore, vještak Peruško je odgovorio da prema podacima koji se nalaze u spisu, ne može utvrditi tko i kada je promijenio limitatore na mjernom mjestu. Djelatnici HEP-a su trebali ugraditi odgovarajuće limitatore tek nakon što su izdali novu energetsku suglasnost na traženje tužitelja te nakon potpisivanja ugovora o isporuci električne energije, što su i učinili 24.04.2008. Na poseban upit jesu li djelatnici HEP-a u periodu od 1995. do 2008. trebali vršiti kontrolu jesu li limitatori pravilno postavljeni ili ne, vještak je odgovorio da djelatnici HEP-a provode kontrole po vlastitom nahođenju, a da mu nije poznat propis koji nalaže da moraju u određenom vremenskom razdoblju pregledati mjerno mjesto. Analizom podataka u spisu je uvidio da djelatnici HEP-a nisu zamijenili brojilo nakon zakonski propisanog roka koji je nakon ispravke HEP-a 12 godina, a oni su prvi pregled obavili nakon 18 godina. Prema tome, nakon 12 godina oni su mogli zamijetiti da mjerno mjesto nije propisno prema njihovim podacima. Na upit punomoćnika tuženika vještak Peruško je odgovorio da prema čl. 105 Općih uvjeta kada se utvrdi nepravilnost na mjernom mjestu potrebno je izračun potrošnje vršiti prema vrijednosti glavnih osigurača. Na upit suda može li se vještak očitovati o visini tužbenog zahtjeva odnosno iznosa "neovlaštene potrošnje" u slučaju kada bi za istu bio odgovoran tužitelj - koji je to iznos, odnosno u slučaju ako je za "neovlaštenu potrošnju" bio odgovoran tuženik zbog svojih propusta, odnosno koliki bi bio iznos koji bi bio dužan platiti tužitelj, vještak Peruško je odgovorio da ukoliko je došlo do neovlaštene ugradnje limitatora od 30 ampera od strane tužitelja tada je iznos za neovlaštenu potrošnju onaj koji je naveden u nalazu i traženju HEP-a, po čl. 105 Općih uvjeta, a to je iznos od 32.914,38 kn sa PDV-om, dok je drugi iznos koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom, a radi se o razlici potrošnje u kategoriji kućanstvo i poduzetništvo, a iznosi 16.209,70 kn. Međutim, ona razlika u odnosu na ono što je tužitelj platio, sveukupno 48.540,10 kn odnosi se na razliku od oko 583,98 kn, a koja je nastala jer je HEP u konkretnom slučaju računao napon 230 volti, a vještak u ovom predmetu 220 volti. Nadalje, a na upit suda vještak Peruško je odgovorio da bi u slučaju ako je do "neovlaštene potrošnje" došlo greškom i propustom ovdje tuženika HEP-a, ukupan iznos neovlaštene potrošnje koju bi trebao platiti tužitelj za utuženo razdoblje bila 0,00 kn, jer je tada sve bilo po propisu, osim ovog dijela potrošnje tarife kućanstvo - poduzetništvo tako da bi bio opravdan iznos od 16.209,70 kn, koji se odnosi na razliku između tarife kućanstvo i poduzetništvo, dakle ovdje tužitelj bi ga bio dužan platiti neovisno o tome, zato što za to nije imao elektroenergetsku suglasnost. Isto tako, vještak je odgovorio da da bi u sličnim slučajevima ako se radi po propisima na mjernom mjestu ugradnju limitatora morao izvršiti djelatnik HEP-a po radnom nalogu koji je sukladan izdanoj elektroenergetskoj suglasnosti te izvršiti plombiranje limitatora i mjernog brojila te mora u radnom nalogu upisati brojeve plombi i jedan primjerak ostaviti korisniku, što u konkretnom slučaju očito nije napravljeno. Drugi način u sličnim slučajevima je da korisnik u suradnji sa električarem ugradi neovlašteno limitatore koji ih u tom slučaju ne može plombirati jer ne posjeduje ovlaštene plombe i za to nema dokumentacije. Na poseban upit suda iz kojih razloga bi u sličnim slučajevima netko treći ili ovdje tužitelj, ako već ima ugrađene limitatore od 30 ampera tražio suglasnost za većom snagom, ako je već imao veliku snagu, vještak je odgovorio da motiv traženja nove energetske suglasnosti i ugradnja veće snage od strane tužitelja je prelazak potrošnje električne energije sa tarife kućanstvo na tarifu poduzetništvo, a pri tome je po vještaku, a to je nagađanje, pogriješio u traženju iznosa povećane snage, a time je od strane Elektre izdana energetska suglasnost u kojoj su za zatraženu snagu dovoljni limitatori od 25 ampera, čime je tužitelj u principu sebi smanjio dozvoljenu snagu od one koju je imao ugrađenu. Zaključno, vještak Peruško ističe da za one limitatore iz 1995. na 15 ampera postoji dokumentacija i radni nalog bez plombiranja. Za limitatore od 30 ampera ne postoji dokumentacija i nisu bili plombirani, a za limitatore od 25 ampera postoji potpuna dokumentacija, postoji energetska suglasnost i bili su plombirani.

22. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Stanislava Peruška u cijelosti jer je isti po mišljenju suda u cijelosti izrađen po pravilima struke, sudu je logičan i uvjerljiv. Naime, vještak je detaljno i vrlo logično otklonio prigovore stranaka na svoj nalaz i mišljenje i to vrlo detaljno i logično, tako da je tuženik na zadnjem ročištu istaknuo da je suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka, dok je tužitelj nakon saslušanja vještaka Peruška istaknuo da nema dokaznih prijedloga i da predlaže zaključenje glavne rasprave.

23. Kao što je već i navedeno, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 6.442,38 eura / 48.540,10 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, a sve kako navodi tužitelj s naslova stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, jer je platio tužitelju račune za el. energiju koje nije bio dužan platiti, a sve kako bi izbjegao prisilu, odnosno isključenje el. energije.

24. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 – dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

25. Kao što je već i navedeno vještak Peruško je u svom usmenom očitovanju istaknuo da ukoliko je došlo do neovlaštene ugradnje limitatora od 30 ampera od strane tužitelja tada je iznos za neovlaštenu potrošnju onaj koji je naveden u nalazu i traženju HEP-a, po čl. 105 Općih uvjeta, a to je iznos od 32.914,38 kn sa PDV-om, dok je drugi iznos koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom, a radi se o razlici potrošnje u kategoriji kućanstvo i poduzetništvo, a iznosi 16.209,70 kn. Međutim, ona razlika u odnosu na ono što je tužitelj platio, sveukupno 48.540,10 kn odnosi se na razliku od oko 583,98 kn (koji iznos je tuženik manje platio), a koja je nastala jer je HEP u konkretnom slučaju računao napon 230 volti, a vještak u ovom predmetu 220 volti. Nadalje, a na upit suda vještak Peruško je odgovorio da bi u slučaju ako je do "neovlaštene potrošnje" došlo greškom i propustom ovdje tuženika HEP-a, ukupan iznos neovlaštene potrošnje koju bi trebao platiti tužitelj za utuženo razdoblje bila 0,00 kn, jer je tada sve bilo po propisu, osim ovog dijela potrošnje tarife kućanstvo - poduzetništvo tako da bi bio opravdan iznos od 16.209,70 kn, koji se odnosi na razliku između tarife kućanstvo i poduzetništvo, dakle ovdje tužitelj bi ga bio dužan platiti neovisno o tome, zato što za to nije imao elektroenergetsku suglasnost. 26. Slijedom gore navedenih utvrđenih činjenica, a imajući u vidu da i vještak Peruško ističe da je kontrolom 08.01.2008. godine utvrđeno da su na spornom mjernom mjestu ugrađeni limitatori 3x30 A (priključna snaga 19,8 kW) te da se električna energija koristi za potrebe poslovnog prostora, a ne postoje podaci da je zamjenu limitatora obavila ovlaštena osoba, te da se i po mišljenju vještaka nedvojbeno radi o neovlaštenoj potrošnji električne energije, a to posebno, jer je sa ishođenom PEES odobrena priključna snaga 17,25 kW, odnosno limitatori 3x25 A, koji su i nakon dobivene EES i ugrađeni od strane tuženika, a isto tako imajući u vidu i da je sud na temelju svih izvedenih dokaza zaključio da je samo u interesu tužitelja bila ugradnja jačih limitatora, očito zbog potrebe veće snage radi krojačkog obrta, ovaj sud zaključuje da je tuženik, kako navodi i vještak Peruško, zbog neovlaštene potrošnje od strane tužitelja ispravno obračunao potrošnju i ispostavio račun tužitelju na iznos od 32.914,38 kn sa PDV-om i iznos od 16.209,70 kn, odnosno ukupno 49.124,08 kn, te da je razlika u odnosu na onaj iznos koji je tužitelj platio i sada utužio (platio je 48.540,10 kn), razlika u iznosu od oko 583,98 kn (koji iznos je tuženik manje platio), a koja je nastala, kako navodi vještak Peruško jer je HEP u konkretnom slučaju računao napon 230 volti, a vještak u ovom predmetu 220 volti.

27. Kako je iz izvedenih dokaza, posebice iz iskaza saslušanih svjedoka te nalaza i mišljenja vještaka Peruška, nedvojbeno utvrđeno da je za neovlaštenu potrošnju odgovoran tužitelj, to sukladno čl. 1111. ZOO-a nema pravo na povrat utuženog iznosa od 48.540,10 kn / 6.442,38 eur, te je stoga sud odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

28. Zaključno, a glede prigovora nedostatka pasivne legitimacije i istaknutog prigovora zastare, valja reći da su ovi prigovori sada nebitni kad je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan iz gore navedenih razloga. Međutim, kako nije sporno da je tužitelj upravo tuženiku isplatio ovaj utuženi iznos i kako je od dana plaćanja svakog pojedinog obroka (bilo ih je 10) do podnošenja tužbe prošlo manje od 5 godina, a koji se opći zastarni rok primjenjuje na ovaj spor, odbijen je istaknuti prigovor zastare kao neosnovan.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika po kojima vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eur. Slijedom navedenog, a budući da je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor, pod točkom I. izreke odbijen je u cijelosti i njegov zahtjev za naknadu parničnog troška. Odluka o parničnom trošku tuženika također se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku je tako za odgovor na tužbu priznato 200,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 18.06.2013. godine 200,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 14.07.2014. godine 50,00 eur (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu dana 15.07.2014. godine 200,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 18.11.2014. godine 200,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 3.11.2015. godine 200,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 7.02.2017. godine 200,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 29.01.2018. godine 50,00 eur (Tbr. 8. toč. 3. OT), za sastav podneska od 22.10.2019. godine 50,00 eur (Tbr. 8. toč. 3. OT), ), za zastupanje na ročištu dana 18.02.2020. godine 200,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT),te za sastav podneska od 18.02.2022. godine 200,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. OT), što ukupno čini 1.750,00 eur, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 2.187,50 eur, a koliko je i dosuđeno tuženiku pod točkom II. izreke.

Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu dana 23.04.2014. godine budući da toga dana nije ni održano ročište, dok neki drugi trošak, osim onoga koji joj je priznat nije ni tražila.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 27. siječnja 2025. godine

SUDAC:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika