Poslovni broj: P-556/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja RAZMJER d.o.o. Zagreb,

XII. Podbrežje 4, OIB: 99416792352, kojeg zastupa Stipica Jakić, odvjetnik iz Zagreba, Petrinjska 9, protiv tuženika RIJEKA TRANS 2 d.o.o. Cres, Put Brajdi 16, OIB: 21802915344, kojeg zastupaju Lana Perčić i drugi odvjetnici iz OD Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d.Rijeka, Križanićeva 1, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2024. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja AV, odvjetničke vježbenice, punomoćnice tuženika Lane Perčić, odvjetnice iz Rijeke i zastupnika po zakonu tuženika ĆV, a objavljene dana 27. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja, poslovni broj Ovrv-1274/2022 od 29. ožujka 2022. godine kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.327,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. travnja 2020. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 165,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. ožujka 2022. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 740,59 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu utužio iznos od 10.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po računu br. 030-001-1 (str. spisa 7) izdanom na ime geodetskog praćenja radova "proizvodne hale" Ferotehna.

2. Tuženik je u prigovoru naveo da su svi radovi koji su izvedeni plaćeni. Istaknuo je da je gradilište bilo zatvoreno zbog lockdown-a 19. ožujka 2020. godine i da tužitelj nije odradio puni opseg radova po ugovoru.

3. U podnesku od 6. lipnja 2023. godine tužitelj je naveo da je utuženi račun tuženik zaprimio dana 31. ožujka 2020. godine i da o tome postoji povratnica. Utuženo potraživanje da se temelji na ugovoru br. 01-12/19 u vezi izvođenja geodetskih radova odnosno geodetskog praćenja radova izgradnje proizvodne hale Ferotehna. Po tom ugovoru tužitelj da je ispostavio tuženiku dva računa; račun br. 015-001-1 od 31. siječnja 2020. godine na iznos od 7.500,00 kn koji je plaćen i utuženi račun br. 030-001-1 od 19. ožujka 2020. godine koji da tuženik nije platio. Na okolnost izvršenja radova predložio je saslušanje stranaka. Istaknuo je da je gradilište bilo zatvoreno 19. ožujka 2020. godine do kada je tužitelj pratio izvođenje radova na predmetnom gradilištu. Računi da su izdani samo za izvedene radove koji su stvarno odrađeni. Na iznijetu okolnost predložio je i saslušanje svjedoka JV i IV. Predložio je pribavu podataka o korištenju prava na odbitak pretporeza po utuženom računu, a po potrebi i financijsko vještačenje.

4. Na pripremnom ročištu održanom 13. ožujka 2024. godine tužitelj je naveo da svjedoci JV i IV imaju izravnih saznanja o opsegu usluge koja je pružena tuženiku. Na strani tužitelja, u svojstvu zastupnika po zakonu tužitelja, predložio je saslušanje RV, a na strani tuženika ĆV. Tuženik je naveo da nije dostavljena okončana situacija i primopredajni zapisnik koji su ugovorom predviđeni zbog čega da tužitelju ne pripada pravo na isplatu naknade. Ugovoreni posao da nije bio izveden do kraja zbog epidemije korona virusom i prekinutog rada na gradilištu. Predložio je provođenje mjerničkog kao i građevinskog vještačenja na okolnost dokazivanja istaknutih prigovora.

5. Rješenjem od 11. srpnja 2024. godine naloženo je punomoćniku tužitelja Stipici Jakiću, odvjetniku iz Zagreba, da naknadi svjedoku IV iz [adresa], trošak dolaska na ročište u iznosu od 151,80 EUR. Navedeno iz razloga jer je rješenjem od 1. srpnja 2024. godine odgođeno ročište za glavnu raspravu koje je bilo previđeno za 4. srpnja 2024. godine u 10,00 sati zbog službene spriječenosti suca (potrebe prisustvovanja na edukaciji u vezi korištenja aplikacije ANON). Točkom III. izreke rješenja od 4. srpnja 2024. godine sud je, zbog kratkoće vremena, obvezao punomoćnika tužitelja da o odgodi ročišta obavijesti svjedoke PV i IV koje je tužitelj predložio saslušati na pripremnom ročištu od 13. ožujka 2024. godine. Svjedok IV pristupio je na odgođeno ročište 4. srpnja 2024. godine u 10,00 sati te je zatražio trošak u vidu izgubljene zarade u iznosu od 4 sata po 30,00 EUR prema srednjoj satnici tarife Hrvatske komore arhitekata kao i trošak puta na relaciji Zagreb- Rijeka-Zagreb. S obzirom na dolazak svjedoka IV sud je utvrdio da punomoćnik tužitelja o odgodi ročišta nije obavijestio predloženog svjedoka čime je svojom krivnjom prouzročio troškove dolaska svjedoka IV na odgođeno ročište. Stoga je valjalo obvezati punomoćnika tužitelja na nadoknadu troškova puta i izgubljene zarade pozivom na odredbu čl. 156. st. 2 ZPP-a. Visina zatraženih troškova priznata je primjenom odredbe čl. 7. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima prema kojoj svjedoku pripada naknada za prijevoz za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom. Visina naknade za prijevoz utvrđena je upitom kod lokalnog autoprijevoznika (o čemu je u spisu sastavljena službena bilješka ). Visina izgubljene zarade temelji se na primjeni čl. 11. st. 2 i čl. 13. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima.

6. Na ročištu za glavnu raspravu od 29. kolovoza 2024. godine tužitelj je molio rok radi provjere točne adrese predloženog svjedoka IV. Odustao je od dokaznog prijedloga za saslušanjem RV.

7. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. prosinca 2024. godine tuženik je predložio zaključenje glavne rasprave, a tužitelj dodjelu dodatnog roka za dostavu adrese svjedoka IV.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja MV (str. spisa 87-89), zastupnika po zakonu tuženika ĆV (str. spisa 90-91) i svjedoka JV (str. spisa 91-92).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

10. Nesporno je u parnici da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o djelu iz čl. 590. ZOO-a i to tužitelj u svojstvu izvođača, a tuženik u svojstvu naručitelja usluge geodetskog praćenja (str. spisa 43-47).

11. Sporna je okolnost jesu li izvedene usluge geodetskog praćenja radova po utuženom računu br. 030-001-1 (str. spisa 7) koji glasi na iznos od 10.000,00 kn. 12. Sporna je okolnost je li tuženik dužan platiti utuženu naknadu s obzirom na tuženikov prigovor da nije knjižio predmetni račun, a niti koristio odbitak pretporeza te da nije sačinjen primopredajni zapisnik niti konačni obračun između stranaka.

13. Iz iskaza svjedoka JV (str. spisa 91-92) bivšeg zaposlenika tužitelja, koji je bio izravno zadužen za geodetsko praćenje na predmetnom objektu, proizlazi da je u vezi naručenih usluga na gradilište izašao 15-ak puta kroz vremensko razdoblje od dva do dva i pol mjeseca. Naveo je da se radilo o iskolčenju radi iskopa temeljnih stopa kao i izlasku vezano za montažu ankera. Prisjetio se da je za tuženika radio i neke obračune količina iskopa kao i da posao nije bio dovršen do kraja jer da zna da elaborat iskolčenja nije radio. Naveo je da je u to vrijeme na elaborat iskolčenja otpadala naknada u visini od 3.000,00 do 4.000,00 kn. Izjavio je da je tužitelju predavao evidenciju izlazaka s naznakom gradilišta koje je obilazio, da naknada ponekad ovisi o broju izlazaka, ali da to uglavnom ovisi o sadržaju ugovorenog, da je izlazio na gradilište po pozivu poslovođe IV i da nije pratio plaćanje po ispostavljenim računima jer da to nije bio njegov posao. 14. Sud je iskaz svjedoka JV s obzirom na uvjerljivu količinu detalja i odsustvo zainteresiranosti za ishod postupka, ocijenio vjerodostojnim zbog čega je utvrđeno da je usluga geodetskog praćenja dogovorena po ugovoru br. 01-12/19 od 11. prosinca 2019. godine (str. spisa 43-47) izvršena u obračunatoj količini osim u stavci izrade elaborata iskolčenja. Navedeno iz razloga što je sud povjerio vjeru navodima iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja MV (str. spisa 87-89) koji je naveo da je ugovorena cijena po ugovoru bila 25.000,00 kn i da se odnosila na geodetsko praćenje radova na gradilištu i izradu elaborata iskolčenja. Usluga geodetskog praćenja da je izvršena i da je fakturirana po dva računa, a da elaborat iskolčenja tuženik nikada nije naručio niti zatražio zbog čega mu po računima br. 015 i 030 ta usluga nije niti obračunata. Zbog toga da je tužitelj tuženiku fakturirao sniženi iznos od 17.500,00 kn koji se odnosi samo na geodetsko praćenje, a ne i na elaborat iskolčenja. Prvi račun koji je glasio na 7.500,00 kn da je plaćen. Radilo se o računu izdanom na polovici radova. Naveo je da je uobičajena naknada za geodetsko praćenje građevinskih radova po izlasku bila ondašnjih 2.000,00 kn i da je ono što je fakturirano po ispostavljenim računima predstavljalo uobičajenu naknadu po kojoj se naplaćuje ta vrsta radova. Tužitelj da se bavi geodetskim uslugama na tržištu od studenoga 2018. godine. Tuženik da nikada utuženi račun nije vratio, a niti reklamirao i da kada ga je on osobno zvao da je direktor tuženika rekao da će se pitanje plaćanja utuženog računa rješavati na sudu bez da je navodio razloge osporavanja. Usluga geodetskog praćenja da je izvršena do kraja. Podudarno je naveo da na elaborat iskolčenja otpada nekih 4.000,00 kn, a kako je to potvrdio svjedok JV. Izjavio je da mu je RV prenio da je JV javio da se izda utuženi račun jer da su ti radovi dovršeni.

15. S obzirom na nespornu činjenicu da je gradilište zbog epidemije korona virusom bilo zatvoreno 19. ožujka 2020. godine, sud je ocijenio uvjerljivim i životnim navod zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem je naveo da su bili fakturirani računi za usluge koje su do tada izvršene budući da zatvaranje gradilišta povlači za sobom neizvjesnost u ostvarenju preostalih ugovorenih obveza. Kako je računom br. 015-001-1 (str. spisa 48) obračunata tuženiku naknada u iznosu od 7.500,00 kn, a računom br. 030-001-1 (str. spisa 49) iznos od 10.000,00 kn s obzirom na vjerodostojan i uvjerljiv iskaz svjedoka JV o izlascima na teren radi geodetskog praćenja radova 15-ak puta kroz dva do dva i pol mjeseca, sud je ocijenio uvjerljivim navod zastupnika po zakonu tužitelja da je opseg fakturiranog po naznačenim računima odgovarao stvarno izvedenim radova do trenutka zatvaranja gradilišta. Navedeno i iz razloga što je sud ocijenio neuvjerljivim navode iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika ĆV (str. spisa 90-91) koji je naveo da su tuženikovi strojari odradili jedan dio geodetskog praćenja, a što je sud s obzirom na postojanje i potrebu angažiranja tužitelja prema ugovoru br. 01-12/19 (str. spisa 43- 47) ocijenio neuvjerljivim, neživotnim i neistinitim te pripisao pokušaju tuženika da smanji opseg tuženikove obveze. Dodatno, navodi zastupnika po zakonu tuženika ĆV ocijenjeni su neuvjerljivim i zbog selektivnog prisjećanja na učestalost dolazaka tužiteljevih djelatnika i to iz razloga što se sjeća da su dolazili jedanput dnevno no ne sjeća se koliko su puta ukupno bili na gradilištu. Isto tako, sud je ocijenio neuvjerljivim i osporavanje primitka utuženog računa od strane zastupnika po zakonu tuženika ĆV budući da je tužitelj uz podnesak od 6. lipnja 2023. godine dostavio u spis povratnicu iz kojeg je vidljivo da je tuženik račun zaprimio 31. ožujka 2020. godine.

16. Slijedom navedenog, a s obzirom da je sud ocijenio uvjerljivim navode svjedoka PV i zastupnika po zakonu tužitelja MV da je opseg obračunatih usluga odgovarao stvarno izvedenom, valjalo je tužbeni zahtjev za isplatom naknade ocijeniti pravno osnovanim. Izostalo sastavljanje primopredajnog zapisnika i okončanog obračuna pri nastaloj situaciji zatvaranja gradilišta zbog epidemije korona virusom za sud ne predstavlja odlučnu činjenicu zbog koje bi bila dovedena u pitanje osnovanost naknade po utuženom računu. Navedeno osobito stoga što tuženik za tu vrstu usluga nije dokazao da bi angažirao drugog geodeta, a što ukazuje da je pretežit dio ugovorenih usluga tužitelj izvršio pri čemu su neuvjerljivi navodi da su faktično te usluge vršili zaposlenici tuženika. Da je tome tako ugovor br. 01-12/19 tuženik ne bi niti zaključio. Osim toga za sastavljanje primopredajnog zapisnika i okončanog obračuna potrebna je volja obje ugovorne strane, koja je u ovom slučaju izostala. Uostalom zbog navoda da je postojala osoba koja je pratila vršenje geodetskih usluga sud je utvrdio da je tuženik imao mogućnost pregledati radove pa kako po primitku računa nije bilo obavijesti o nedostacima, a niti reklamacije na račun, utvrđeno je da tužitelju pripada pravo na obračunatu naknadu.

17. S obzirom na utvrđeni primitak utuženog računa prema dokazu na str. spisa 42 i odsustvo prigovora odnosno reklamacije na isti sud je ocijenio pravno irelevantnim pribavljeni podatak od Porezne uprave da po utuženom računu nije iskazan odbitak pretporeza prema ispravi na str. spisa 57 budući da navedeno sud pripisuje jednostranoj odluci tuženika da ne knjiži predmetni račun u svojim poslovnim knjigama. Stoga je provođenje financijskog vještačenja ocijenjeno suvišnim i nepotrebnim. Navedeno ne utječe na pravo tužitelja na isplatu naknade zbog utvrđene činjenice izvršenih usluga. To osobito stoga što je uvjerljivo da je zbog zatvaranja gradilišta snižen iznos obračunate naknade od ugovorenih 25.000,00 kn na ukupno obračunat iznos od 17.500,00 kn po dva računa.

18. Budući da su u postupku utvrđene sve bitne činjenice o kojima ovisi odluka osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je odbio dodijeliti tužitelju dodatni rok za dostavu adrese svjedoka IV budući da je tužitelj prema sadržaju raspravnih zapisnika imao dovoljno vremena za pribavu adrese predloženog svjedoka. Također je nesvrsishodno provođenje dokaza mjerničkim i građevinskim vještačenjem budući da je sud ocijenio neuvjerljivim i nelogičnim navod iz stranačkog iskaza tuženika da je geodetsko praćenje radova izvršio samostalno. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), a na temelju odredbe čl. 613. st. 1 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23).

19. Odluka o zateznim zakonskim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 29. st. 1 i 2 ZOO-a.

20. Preračunavanje kunskih iznosa izvršeno je primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj budući da je u vrijeme donošenja odluke euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22).

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u sporu priznat nastali trošak ovršnog postupka s obzirom da je utuženje ocijenjeno osnovanim zbog čega je i u tom dijelu održan na snazi platni nalog (čl. 451. st. 3 ZPP-a) te je odlučeno kao u točki I. izreke. U odnosu na preostali parnični trošak tužitelju je priznato zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u granicama specificiranog troškovnika na str. spisa 94 i to za sastav podneska od 6. lipnja 2023. godine 150,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 13. ožujka 2024. godine 100,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 29. kolovoza 2024. godine 150,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 11. prosinca 2024. godine 150,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 137,50 EUR kao i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21 i 37/23).

U Rijeci, 27. siječnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a). Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).