REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2428/2023-30

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Sanji Krovinović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje - dioničko društvo za osiguranje imovine i osoba i druge poslove osiguranja, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. siječnja 2025. g. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 27. siječnja 2025. g.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica Grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, OIB: 22694857747, platiti tužiteljici LN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.960,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 11.01.2020.god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka u visini 3.017,12 EUR, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 27. siječnja 2025., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u visini 90,00 EUR.

Obrazloženje

Dana 03. 07. 2019. god., na županijskoj cesti - ŽC-3034, tužitelj je stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka].

Za nezgodu je odgovoran EN iz [adresa], koji je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] skrenuo na suprotnu stranu kolnika i udario prednjim dijelom vozila u prednji dio gore navedenog vozila tužitelja, te na taj način izazvao sudar.

Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC „Dubrava“ u Zagrebu.

U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 10. listopada 2024. tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 4.050,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. siječnja 2020. do isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da se dana 03.07.2019.godine dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti – policu osiguranja od AO broj 08104040463 kojom se vlasnik vozila osigurao od odgovornosti za naknadu štete trećim osobama zbog tjelesne ozljede i smrti, te štetu na stvarima u skladu sa čl. 22. Zakona o obveznom osiguranju u prometu [dalje u tekstu: ZOOP-u].1

Priznaje se odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nesreće dana 03.07.2019. godine.

Tužitelj KN kao vozač u motornom vozilu protivno odredbi čl.163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije bio vezan sigurnosnim pojasom u toku vožnje radi čega je zadobio tjelesne ozljede te je u konkretnom slučaju šteta posljedica isključive radnje, odnosno, propusta oštećenika za ispravnim korištenjem sigurnosnog pojasa u toku vožnje, a slijedom čega tuženik ističe prigovor isključenja odgovornosti iz čl.1067. st.2. Zakona o obveznim odnosima jer je šteta nastala isključivom (protupravnom) radnjom oštećenika, ovdje tužitelja.

Osporava se visina tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu, kao i visina tražbine za imovinsku štetu s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu.

Iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je liječenje kod tužitelja imalo dobar učinak i da je zdravstveno stanje kod tužitelja dobro rehabilitirano, stoga se osporavaju činjenične tvrdnje iz povijesnog dijela tužbe o opsegu pretrpljene štete i potrebe za tuđom pomoći i njegom.

U odnosu na visinu neimovinske štete tuženik ističe slijedeće:

Na ovaj slučaj primjenjuju se odredbe ZOO/05, tj. odredbe čl.19., čl.1046. te čl.1100. ZOO-a/05. Medicinsko vještačenje treba dati ocjenu štete prema objektivnom konceptu neimovinske štete. Kako ZOOP-u nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu koristimo opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05 i to u čl. 19., 1046. i 1100. Ako je tomu tako, onda je osigurani rizik „tjelesne ozljede“ zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedan od podoblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. Kako je čl. 1100 st.1. ZOO/05, propisano, citiramo: “U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to [1] težina povrede i [2] okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.“ upućeni smo na zaključak; „Da svaka povreda prava osobnosti [pa i prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje] ne znači istovremeno i pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu“.

Stoga je potrebno utvrditi „težinu povrede“, da bi se moglo ocijeniti opravdava li ista dosudu pravične novčane naknade i u kojoj visini, potom uzeti u obzir i okolnosti pod kojim se povreda dogodila [objektivne okolnosti činjeničnog supstrata konkretnog slučaja, kao i neke subjektivne okolnosti, npr. životna dob i sl.]. Da bi opisane zadaće [iz čl. 1100 st.1. ZOO/05] u postupku sud uspješno i u razumnom roku obavio potrebno je „razvrstati“ moguće povrede prava na tjelesno i/ili duševno zdravlje u stupnjeve po njihovoj težini [jer nemogućnost da se ozljeda stupnjuje ili kategorizira dovodi do zaključka o neopravdanosti dosude pravične novčane naknade i obrnuto, svako stupnjevanje povrede po težini opravdava dosudu pravične novčane naknade] Tu će sud svakako morati provesti dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke, kako predlaže i tužitelj, koji bi u svom nalazu i mišljenju trebao dati jasan odgovor na predmet vještačenja kroz konačno mišljenje u kojem će klasificirati sva tjelesna oštećenja na način da će:

a] Utvrditi postotak oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja ili PTFD, ako postoji, i točno u postotku iskazati koliko ono iznosi uz primjenu „Medicinske tablice“ s opisom svih ograničenja u funkcioniranju oštećene osobe u budućnosti. b] Mišljenje o postojanju i veličini PTFD-a traži od liječnika-vještaka da iskaže svoje mišljenje i o stupnju težine i razredu težine od I. do V. po „Medicinskoj skali“ (radi primjene „Tablice naknada“).

c] Ako liječnik-vještak utvrdi da je oštećenje tjelesnog i/ili duševnog zdravlja do 4% (TFD) ili je oštećenje zdravlja privremeno ili povremeno, obvezno se treba izjasniti je li to oštećenje ima karakter posve lake povrede opisane pod a) ili pod b) u „Medicinskoj skali“ uz navođenje razloga za svoju odluku, kao i o razdoblju u kojem je kod oštećenika postoji privremeni funkcijski deficit i u kojem postotku (PPFD). Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 5% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem: (uz naglasak da se naruženost kao estetska šteta može „pojaviti“ i kod opisa oštećenja kao posljedice ozljede i pod točkom c.) d] Utvrditi je li kod oštećenika tijekom hospitalizacije i rehabilitacije (do konsolidacije ozljede) došlo do pojave neuobičajenih jakih bolova /patnje/, ako da, odrediti stupanj po „Skali intenziteta“ od 1 do 7, (Julinova ljestvica) i to u stupnju od 5 do 7 jer stupnjevi od 1 do 4 su integrirani u PTFD.

Utvrdi li liječnik-vještak, da je kod oštećenika PTFD, 25% i više, treba u svom mišljenju dati očitovanje i o slijedećem:

e] Dati mišljenje o postojanju štete u obliku gubitka zadovoljstva iz hobija, na način da se daje medicinsko mišljenje o oštećenikovoj nesposobnosti da se posveti specifičnim aktivnostima hobija ili svakodnevnog života te o njegovom definitivnom karakteru.

Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom i potražuje naknadu parničnog troška.

Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, provedeno je kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje po vještacima dr. Davor Mayer i dipl.ing. Berislav Šimunović.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva i visina tužbenog zahtjeva, tuženik je priznao odgovornost tuženika za nastanak prometne nesreće, međutim tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom tijekom vožnje, radi čega je zadobio tjelesne ozljede te u konkretnom slučaju šteta je posljedica isključive radnje propusta oštećenika za ispravnim korištenjem sigurnosnog pojasa, radi čega tuženik ističe prigovor isključenja odgovornosti po čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Na okolnost vezivanja sigurnosnim pojasom, odnosno nevezivanja sigurnosnim pojasom oštećenika u ovoj prometnoj nezgodi provedeno je kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje.

Berislav Šimunović, dipl.ing. u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da je prednik tužiteljice stradao u prometnoj nezgodi dana 03.07.2019. god. kada je na njegov prednji lijevi vrh s prednjim lijevim dijelom naletjelo vozilo osiguranika tuženika. U ovom sudaru vozilo prednika tužiteljice je ostvarilo promjenu brzine od oko 26,2 km/h, pri čemu je tijelo vozača primarno poletjelo naprijed i lijevo, prema prednjem lijevom vrhu vozila.

Dr. Davor Mayer u svom nalazu i mišljenju istakao je da je prednik tužiteljice, sada pokojni KN (66) je stradao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog vozila koje se prednjim krajnje lijevim dijelom sudarilo s ususretnim vozilom. U dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem, tijelo prednika tužiteljice je imalo tendenciju polijetanja prema naprijed i nešto ulijevo.

Promatranjem prirode i rasporeda ozljeda na tijelu prednika tužiteljice u kontekstu dinamike nesreće i njegova položaja u kabini vozila slijedi da on kritične zgode nije koristio sigurnosni pojas pa je u opisanom polijetanju udario, dominantno lijevom stranom tijela, o čvrste prepreke ispred mjesta sjedenja, pri čemu su nastale ozljede.

Da je prednik tužiteljice kritične zgode bio vezan sigurnosnim pojasom, pojas bi ograničio polijetanje tijela i spriječio nalet na prepreke pa bi izostalo natučenje lijeve strane prsnog koša, oguljotine trbuha i prijelom lijeve lakatne kosti, dok bi prijelom 1. kosti doručja desne šake kao i oguljotine na nozi mogle nastati neovisno o uporabi pojasa, odupiranjem o obruč upravljača odnosno kontaktom noge s prednjom armaturom.

Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao primjedbi, dok je nalazu i mišljenju prigovarala tužiteljica.

Vještak dipl. ing. Berislav Šimunović je u svom nalazu i mišljenju u bitnome naveo kako se tužitelj nalazio u osobnom vozilu KIA Sorento 2.5 CRDI 2007. god., te naveo detaljan popis oštećenja na vozilu prednika tužiteljice i osiguranika tuženika te uspoređujući oštećenja utvrdio kako je ukupna promjena brzine vozila iznosila oko 65,3 km/h odnosno da je vozilo prednika tužiteljice ostvarilo promjenu brzine od oko 26,2 km/h. Iz priloženih fotografija i slika oštećenja može se zaključiti kako su najveća oštećenja nastala upravo na prednjem lijevom i bočnom dijelu vozila prednika tužiteljice odnosno na području vozačke kabine u kojoj se nalazio prednik tužiteljice.

Vještak dr. Davor Mayer, promatranjem prirode ozljeda i rasporeda ozljeda na tijelu prednika tužiteljice, zaključio je kako kritične zgode nije koristio sigurnosni pojas pa je u opisanom polijetanju udario dominantno lijevom stranom tijela o čvrste prepreke ispred mjesta sjedenja pri čemu su nastale ozljede.

Tužiteljica prvenstveno predlaže da se vještak dodatno očituje na koji način utvrđuje da bi sigurnosni pojas spriječio prijelom lijeve lakatne kosti pri opisanim oštećenjima vozila koja su dominantno na prednjem lijevom, ali i na prednjim lijevim vratima vozila prednika tužiteljice. Naime, lijeva ruka prednika tužiteljice je bez obzira na korištenje pojasa slobodna u kretanju, te pri lijevom frontalnom udaru uz oštećenja prednjih lijevih vrata, tužiteljica drži da je navedena ozljeda mogla nastati neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa.

Tužiteljica predlaže da se vještak dodatno očituje u odnosu na jačinu i čvrstoću konstrukcije kabine vozača na vozilu u trenutku štetnog događaja starom preko 12 godina, odnosno da li je pri ovakvoj dinamici djelomičnog frontalnog sudara došlo do naguravanja karoserije u putničku kabinu te da li je navedeno moglo uzrokovati ozljedu lijevog lakta pok. prednika tužiteljice.

Tužiteljica dodatno predlaže da se vještak dr. Mayer očituje ima li podatak o težini i visini pok. prednika tužiteljice, a koji je prema podacima kojima tužiteljica raspolaže u trenutku nastanka štetnog događaja težio oko 184 kg i bio visine 190 cm, u kontekstu dinamike nesreće i njegova položaja u kabini vozila, ikakvog utjecaja na njegovu ocjenu o korištenju odnosno nekorištenju sigurnosnog pojasa.

Na gore navedenu okolnost tužiteljica predlaže da ju se sasluša te se obvezuje u kraćem roku dostaviti potvrdu liječnika opće prakse.

Nadalje, predlaže da se vještak očituje da li je pok. prednik tužiteljice zadobio ikakve ozljede glave, a koje bi u opisanoj dinamici polijetanja tijela tužitelja prema naprijed i nešto ulijevo pri ostvarenoj promjeni brzine, upućivale na definitivnu ocjenu o nekorištenju sigurnosnog pojasa.

Tužiteljica predlaže da se vještak dodatno očituje, uvažavajući podatak o visini i težini prednika tužiteljice, odgovaraju li ozljede u području lijeve strane prsnog koša i lijeve strane trbuha položaju sigurnosnog pojasa, te da li su pri ostvarenoj promjeni brzine mogle nastati i od korištenja sigurnosnog pojasa odnosno uslijed otvaranja zračnog jastuka, a obzirom da pok. prednik tužiteljice u tom području nije zadobio nikakve frakture.

Zbog prigovora tužiteljice sud je pozvao vještaka dr. Davora Mayera na obrazloženje nalaza i odgovora po prigovoru tužiteljice.

Vještak Davor Mayer u svom odgovoru na podnesak pun. tužiteljice kojim prigovara njegovom nalazu i mišljenju, između ostaloga ističe pitanje bi li tjelesne proporcije prednika tužiteljice imale utjecaja na njegove zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja, a uz to se navode podaci kako je prednik tužiteljice za života bio tjelesne visine 190 cm i težio 184 kg. Navedeni podatak nije potkrijepljen nekom službenom potvrdom u smislu medicinske dokumentacije ili sl. tako da može dati svoj odgovor pod pretpostavkom da je isti točan ili približno točan. U tom slučaju za koji se vještak pita, radilo bi se o doista značajnom odstupanju od granica šireg raspona uobičajenih tjelesnih konstitucija, prvenstveno u smjeru debljine koja bi bila u kategoriji ekstremne. Takva građa tijela, prvenstveno ovdje govori o tjelesnoj masi, dok tjelesna visina nije presudna, mijenjaju prostorni odnos osobe na mjestu vozača s okolnim preprekama u unutrašnjosti kabine, pa tako ne isključuje mogućnost da bi prednik tužitelja ukoliko je u vrijeme štetnog događaja imao takvu tjelesnu masu mogao i unatoč korištenju pojasa zadobiti ozljedu trupa (natučenje lijeve strane prsnog koša i oguljotine trbuha). U odnosu na ozljedu lakta u tom dijelu ustrajem u svojoj tvrdnji kako bi ista u slučaju korištenja pojasa bila izbjegnuta jer se ovdje radilo o naletu podlakticom o prepreku ispred mjesta sjedenja, a kao najizgledniju takvu prepreku istakao je prednji lijevi dovratni stup ili prednju armaturu ispred vozača. Točna je tvrdnja pun. tužiteljice istaknuta u podnesku da je ruka dio tijela koji se slobodno može gibati i kod vezanih osoba, međutim cijeni da bi za ovakav prijelom ipak bilo potrebno natiskivanje masom nevezanog tijela osobe na mjestu vozača, odnosno da prijelom ne bi nastao u slučaju vezivanja jer bi bila eliminirana ta komponenta dodatnog potiska masom tijela.

U odnosu na upit vezan za stanje vozila i eventualni utjecaj na mogućnost ozljeđivanja, istakao je da u predmetnoj prometnoj nesreći nije došlo do deformacije putničkog prostora koja bi imala utjecaj na ozljeđivanje.

Dodatno treba napomenuti kako u aktualnom stanju spisa postoji još jedan element koji govori za nekorištenje sigurnosnog pojasa, a radi se o stanju pojasa sjedala vozača koje se nazire (napomenuo je da se ne vidi jasno) u stanju priljubljenosti uz srednji dovratni stup, odnosno u stanju kakav je pojas koji nije korišten.

Radi potpunog sagledavanja okolnosti uporabe pojasa u konkretnoj prometnoj situaciji, a zbog specifičnosti tjelesne građe prednika tužitelja, mora napomenuti da je upitno je li pojas uopće mogao biti korišten, s obzirom na ekstremnu pretilost. Ovo iz objektivnih razloga nije više moguće provjeriti.

Na pitanje pun. tuženika da pojasni postoji li neka granica tjelesne mase koja bi bila odlučna za vještakovu promjenu stava koju je danas iznio, odgovorio je da ju ne mogu izraziti u kilogramima već se očitovao na konkretno postavljen upit a temeljem pretpostavke da je ispravan ili približno ispravan podatak iz podneska punomoćnika tužiteljice. Dodao je da se ovdje radilo o doista ekstremno prekomjernoj tjelesnoj masi pa je i iz toga razloga naglasio da se radi o osobi koja je daleko i od šireg prosjeka tjelesnih masa, a pod ovim izrazom bi bili uključeni i pretili ljudi razine umjerene ili jače pretilosti, dok ovdje doista govorimo o ekstremnoj.

Na pitanje pun. tužiteljice koji je bio sadržan u podnesku bi li izostanak ozljeda glave govorio nešto o okolnosti vezivanja, odgovorio je da ovo nije pokazatelj od značenja jer je realna mogućnost da osoba odupiranjem rukama od upravljača izbjegne odnosno ograniči polijetanje tijela prema naprijed, pa ozljede glave ne moraju nastati i u slučaju nekorištenja pojasa.

Nakon usmenog obrazloženja sudsko-medicinskog vještaka kojem je sud poklonio vjeru, obzirom je izrađen u skladu sa pravilima struke i detaljno obrazložen prigovorima, nedvojbeno je da je zbog specifičnosti građe prednika tužiteljice upitno je dali je uopće mogao biti korišten sigurnosni pojas, obzirom na ekstremnu pretilost. Ovdje se radilo o doista ekstremnoj prekomjernoj tjelesnoj masi koja je daleko od šireg prosjeka tjelesnih masa, a pod time bili bi uključeni pretili ljudi razine umjerene ili jače pretilosti, dok se ovdje radi o ekstremnoj pretilosti. Također je vještak obrazložio da same okolnosti nevezivanja prednika tužiteljice sigurnosnim pojasom ne utječe realno na izostanak ozljeda glave jer je realno mogućnost da osoba odupiranjem rukama od upravljača izbjegne, odnosno ograniči polijetanje tijela prema naprijed, pa ozljede glave ne mogu nastati i u slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom.

Nakon ovakvog obrazloženja sudsko- medicinskog vještaka sud je zaključio da prednik tužiteljice, obzirom na svoju tjelesnu masu koju je vještak označio kao ekstremnu pretilost, upitno je da li se uopće mogao vezati sigurnosnim pojasom, pri tome je istakao da faktično ozljede glave mogu, odnosno ne moraju, nastati u slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom, jer postoji realna mogućnost da osoba odupiranjem rukama od upravljača izbjegne ili ograniči kretanje u naprijed. Shodno takvom obrazloženju vještaka sud je zaključio da ozljede prednika tužiteljice u ovom štetnom događaju bi nastale i u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom, ali upitno je prema vještaku da li je prednik tužiteljice uopće mogao koristiti sigurnosni pojas obzirom na svoju ekstremnu pretilost.

Zaključno sud smatra da samim nevezivanjem sigurnosnim pojasom u ovom konkretnom iznimnom slučaju ne utječe na isključenje odgovornosti tuženika u ovom štetnom događaju.

Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po medicinskom vještaku dr. Jakši Filipović-Čugura.

Vještak je utvrdio da je u štetnom događaju prednik tužiteljice zadobio sljedeće ozljede: prijelom lijeve lakatne kosti bez pomaka, prijelom I. metakarpalne kosti desne šake, natučenje lijevog prsišta.

Ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja i u uzročno-posljedičnoj su vezi sa štetnim događajem. Zbog navedenih ozljeda kod prednika tužiteljice su zaostale trajne posljedice od 4-5 %.

Trpio je bol jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana kumulativno.

Pretrpio je strah primarni, jačeg intenziteta i kratkotrajan.

U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 45 dana kumulativno.

Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 45 dana. Kod prednika tužiteljice nije nastupilo naruženje.

Na nalaz i mišljenje vještaka punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je vještak izradio temeljem medicinske dokumentacije, u skladu s pravilima struke te u objektivnost takvog nalaza sud nema razloga sumnjati, već je isti prihvatio u cijelosti. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete.

Po čl. 19., 1100. i 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i to za povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, te tuđu pomoć i njegu

Temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka suđena je visina tužbenog zahtjeva.

Za pretrpljene fizičke boli u trajanja i intenzitetu sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u visini od 1.000,00 eur.

Za pretrpljeni strah u trajanja i intenzitetu sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u visini od 1.000,00 eur.

Za duševne boli zbog smanjene životne i radne aktivnosti sud je tužitelju sudio, vodeći se činjenicom da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio star 60 godina, dakle osoba starije životne dobi koja će i u daljnjem životu i radu morati ulagati pojačane napore koje je vještak utvrdio u opsegu od 4-5 % te je imajući navedeno u vidu tužitelju dosuđena pravična novčana naknada u visini od 1.600,00 eur.

Tužitelj u ovom postupku potražuje i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 90 sati.

Sud je visinu ove naknade sudio temeljem sudske prakse i uz primjenu čl. 223. Zakona o parničnom postupku smatrajući primjerenom naknadu od 4 eur po satu te mu je za potrebe tih 90 sati dosuđena pravična novčana naknada u visini od 360,00 eur.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja po čl. 19. i čl. 1100. i čl. 1095 Zakona o obveznim odnosima sud je predniku tužiteljice dosudio naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 3.960,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate po čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima.

Sud je tužitelja odbio sa 90,00 eur.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a, i trošak se sastoji od troška zastupanja tužitelja po odvjetniku prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i vrijednosti predmeta spora od 4.050,00 eur, i u trošak ulazi: trošak odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova, trošak sastava tužbe /Tbr. 7. toč. l. O.T - RH/, u iznosu 100 bodova, trošak pristupa na ročišta 3.3.2021., 14.10.2021., 13.6.2024., 13.1.2025. i 27.1.2025. /Tbr. 9. toč. l. O.T. - RH/ u iznosu od 450 bodova, trošak podneska od 18.3.2021., 29.3.2023., 23.3.2024., 10.9.2024. /Tbr. 8. toč. l. O.T - RH/ u iznosu od 400 bodova, što sveukupno iznosi 1050 bodova, odnosno 2.100,00 eur, čemu treba dodati 25% PDV-a u iznosu od 525,00 eur, čemu treba dodati trošak vještačenja 232,26 eur i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eur i na presudu 106,77 eur, tako da ukupni trošak iznosi 3.017,12 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po čl. 27. st. 3. Ovršnog Zakona.

U Zagrebu 27. siječnja 2025.

S u d a c

Sanja Krovinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud, pisano u pet istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu 106,77 eur 2. punomoćniku tuženika