9 P-200/2020
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZADRU
STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja NHH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika HABITAT PROJECT d.o.o. iz [adresa], OIB: 56759369548, zastupan po punomoćniku Marku Mijatu, odvjetniku u Vodicama, radi raskida ugovora i isplate, na ročištu objave održanom dana 27. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi
„I. Raskida se ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 15.03.2018. godine između HABITAT PROJECT d.o.o., [adresa], OIB: 56759369548 kao Prodavatelja i DAVID NHH WRIGHT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Kupca, ovjeren od strane javnog bilježnika Mira Grbavac iz Vodica pod brojem ovjere OV-9293/2018, sve u roku od 15 dana.
II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 85.000,00 EURa (slovima: osamdesetpetpettisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB- a na dana plaćanja zajedno za zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu sve u roku od 15 dana.“
2. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je raskinut ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 15.03.2018. godine između HABITAT PROJECT d.o.o., [adresa], OIB: 56759369548 kao Prodavatelja i NHH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Kupca.
II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 85.000,00 EUR-a (slovima: osamdesetpetpettisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB- a na dana plaćanja zajedno za zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak sve u roku od 15 dana.“
3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13.220,63 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude, 27. siječnja 2025., pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. st. 2. ZOO-a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da su Tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina dana 15.03.2018. godine, a temeljem kojeg ugovora o kupoprodaji nekretnina tužitelj kao prodavatelj prodaje a tuženik kao Kupac kupuje nekretninu oznake čest.4649/1 k. o. [katastarska općina]. Ugovorom je određeno da se tuženik obvezuje izgraditi kuću ukupne bruto površine 140 m2, a tužitelj isplatiti ukupan iznos od 148.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, po dovršetku gradnje. Tužitelj je u cijelosti ispunio preuzete obveze isplate kupoprodajne cijene u iznosu od 85.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, dok tuženik objekt nije dovršio u ugovorenim rokovima. Tuženik objekt nije dovršio niti u vrijeme podnošenja ove tužbe. Odredbom članka 4. ugovora je određeno da je tuženik dužan objekt izgraditi najkasnije u roku od 8 mjeseci od dana sklapanja ugovora, što isti nije učinio, štoviše objekt nije završen ni danas. Tužitelj je u više navrata usmeno i pismeno tražio da tužitelj završi predmetni objekt, međutim bez uspjeha. Tužitelj je bio primoran raskinuti predmetni ugovor, te ovom tužbom tražiti povrat uloženih sredstava.
Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da je zaprimio tužbu i poziv na ročište zakazano za dan 27.10.2020. godine u rubriciranom predmetu i prvenstveno je ukazao kako tuženik nije zaprimio privitke uz tužbu. S tim u vezi, predložio je ovom sudu da u što skorijem roku dostaviti tuženiku dokaze za koje se u tužbi navodi da istoj prileže, kako bi se tuženik mogao upustiti u raspravljanje i očitovati o navodima tužbe i tužbenom zahtjevu. Nadalje, tuženik posebno prigovara stvarnoj i mjesnoj nadležnosti naslovnog suda. Predmet rubriciranog spora je raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine i isplata, pri čemu se spor vodi između tužitelja fizičke osobe i tuženika pravne osobe sa sjedištem u [adresa]. Temeljem čl.34. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu: „ZPP“):
„Općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz članka 1. ovoga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.“ Čl.34b. st.1. ZPP-a:
„Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:
1. u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda,
2. sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu,
3. sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo,
4. sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva,
5. sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je pred trgovačkim sudom otvoren stečajni postupak bez obzira na svojstvo druge stranke te sve sporove u povodu tog stečajnog postupka, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sudi općinski sud, odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda. Sporovi koji su pokrenuti prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka dovršit će se pred sudom koji vodi stečajni postupak,
6. u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi),
7. u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno plovidbeno pravo,
8. u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih unaprjeđenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,
9. u sporovima u povodu djela nelojalne tržišne utakmice, monopolističkih sporazuma i narušavanja ravnopravnosti na jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske,
10. u sporovima između osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka 196. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe.
Nadalje tuženik navodi da je čl. 48. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi registrirano sjedište pravne osobe i da je, sukladno citiranim odredbama ZPP- a, za odlučivanje u rubriciranom predmetu stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Šibeniku. S tim u vezi, predlaže sudu da postupa u skladu s odredbama čl. 17. i 20. ZPP-a oglasiti se stvarno i mjesno nenadležnim, te ustupiti predmet na rješavanje stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Šibeniku. Nadalje, predlaže sudu u što skorijem roku dostaviti tuženiku dokaze za koje se u tužbi navodi da istoj prileže, kako bi se tuženik mogao upustiti u raspravljanje i detaljnije očitovati o navodima tužbe i tužbenom zahtjevu.
Također je tuženik, nakon što je zaprimio dokaze navedene u tužbi, naveo da prvenstveno ukazuje kako nije sporno da je tužitelj izvršio uplate na račun tuženika, u ukupnom iznosu od 630.288,93 kn, po osnovi svojih ugovornih obveza iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15.03.2018. godine (dalje u tekstu: „Ugovor“), te Dodatka Ugovoru od 05.12.2018. godine (dalje u tekstu: „Dodatak“). Pritom tuženik ukazuje kako mu je dostavljen primjerak Dodatka s pogrešnom projektnom dokumentacijom. Tuženik ne želi ulaziti u raspravu da li se radi o slučajnoj ili namjernoj omašci, no s obzirom da se radi o relevantnoj stvari za rješavanje u rubriciranom predmetu, tuženik ukazuje kako je „Specifikacija gradnje“ i projektna dokumentacija koja mu je dostavljena kao prilog Dodatku, u stvari predstavlja prilog Ugovora. Prilog Dodatka je sasvim druga projektna dokumentacija, koju je tuženik dostavio sudu.
Nadalje je Tuženik naveo da Tužitelj temelji tužbeni zahtjev na navodima kako bi tuženik povrijedio odredbe Ugovora jer da bi kasnio s građevinskim radovima, zbog čega da bi „tužitelj bio primoran raskinuti ugovor“, koji navodi su u potpunosti neistiniti. Pritom tužitelj pokušava dovesti sud u zabludu u pogledu činjenica bitnih za donošenje odluke, dostavljajući nepotpunu korespondenciju stranaka, a na okolnost navodne krivnje tuženika za kašnjenje s izvođenjem radova. Činjenica je da je tijekom realizacije Ugovora došlo do odstupanja od prvotno utvrđenih rokova, međutim do istog je došlo zbog činjenice da je tužitelj u više navrata mijenjao svoje zahtjeve i samu projektnu dokumentaciju. Pritom je tužitelj u spis predmeta dostavio prepisku parničnih strana zaključno s danom 12.11.2018. godine, insinuirajući da bi tada tužitelj „raskinuo“ Ugovor i potraživao uplaćene iznose natrag. Kada bi navedeni navodi bili točni, nejasno je zbog čega je onda tužitelj sklopio Dodatak dana 05.12.2018. godine, gotovo mjesec dana nakon što je „raskinuo“ Ugovor. Ne samo to, tužitelj je dana 17.12.2018. godine, više od mjesec dana nakon što je „raskinuo“ Ugovor, uplatio tužitelju iznos od 73.908,89 kn, po računu br. 55-1-18, ispostavljenom temeljem Ugovora. Iz navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi da je tuženik svoje obveze iz Ugovora ispunjavao sukladno odredbama Ugovora i nalozima tužitelja. Kao što je vidljivo iz priloga Dodatku, tužitelj je nakon sklapanja Ugovora imao dodatne zahtjeve za gradnju, zbog čega je došlo do bitnih izmjena izvornog projekta temeljem kojeg je sklopljen Ugovor. Da je tome tako, proizlazi i iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku dana 12.12.2018. godine, gotovo godinu dana nakon što je tužitelj navodno „raskinuo“ Ugovor, u kojem se precizno navode dodatni radovi koje tužitelj zahtijeva na predmetnoj stambenoj jedinici, a koji radovi nisu ugovoreni Ugovorom.
Tuženik je naveo da nakon što je izvršio nalog tužitelja, izveo naručene radove i izdao tužitelju račune i to, (i) račun broj 14-1-19, dana 05.04.2019. godine, sukladno Ugovoru, te (ii) račun broj 18-1-19, dana 16.04.2019. godine za dio naknadno naručenih radova, tužitelj je odbio iste platiti, a nakon toga i prekinuo svu komunikaciju s tuženikom. Naime, tuženik je po izvršenim radovima i izdanim računima, u više navrata pokušavao stupiti u kontakt s tužiteljem, ali bez uspjeha. Dana 19.06.2019. godine tužitelj je zaprimio pisanu opomenu i poziv na ispunjenje obveza po Ugovoru, pod prijetnjom raskida Ugovora i naknade štete, no tužitelj se na istu oglušio. S tim u vezi, ukazuje se kako je upravo tužitelj povrijedio odredbe Ugovora i nije podmirio svoje dospjele obveze po istom. U smislu odredaba Ugovora, ukoliko tužitelj kako kupac povrijedi obvezu plaćanja dospjelih dugovanja u ugovorenom roku, ugovor se raskida, a prodavatelj nema obvezu vraćanja primljenog iznosa. Štoviše, tuženik je postupanjem tužitelja pretrpio štetu jer je nakon odustanka tužitelja od realizacije Ugovora i odbijanja plaćanja dužnih iznosa, bio prisiljen sve zahtjeve tužitelja ukloniti. Naime, tužitelj je državljanin Velike Britanije, te je od tuženika zahtijevao specifičnu gradnju i zahvate koji nisu standardni i uobičajeni u gradnji na području Republike Hrvatske, već se vežu za gradnju i raspored prostora u Velikoj Britaniji. S tim u vezi, da bi smanjio pretrpljenu štetu i isplatio dugove prema dobavljačima, tuženik je bio primoran poduzeti odgovarajuće radnje i ukloniti radove zahtijevane po tužitelju, odnosno osposobiti objekt za daljnju prodaju. Pritom je tuženik imao dodatne nepredviđene i neplanirane troškove. Sve navedeno pojašnjeno je tužitelju, no tužitelj se na sve pozive tuženika oglušio.
Nadalje je tuženik naveo da iz svega navedenog jasno i nedvojbeno proizlazi da je upravo tužitelj povrijedio odredbe Ugovora i Dodatka, te je odustao od realizacije Ugovora zbog čega je tuženik pretrpio štetu. Štoviše, samim Ugovorom je predviđeno da, ukoliko tužitelj kao kupac povrijedi obvezu plaćanja dospjelih dugovanja u ugovorenom roku, prodavatelj nema obvezu vraćanja primljenog iznosa, a što je tužitelju jako dobro poznato. Ovakvo utanačenje uglavljeno je u Ugovor upravo zbog specifičnih zahtjeva gradnje predmetnog stambenog objekta, izričito zahtijevanog po tužitelju. S tim u vezi, tužitelj u rubriciranom predmetu pokušava svoju odgovornost za nerealizaciju Ugovora prebaciti na tuženika, te dovesti sud u zabludu u pogledu činjenica bitnih za donošenje odluke, paušalnim, netočnim i neistinitim navodima. Nastavno navedenom, tuženik je predložio sudu prvenstveno postupiti u skladu s odredbama čl. 17. i 20. ZPP-a da se oglasi stvarno i mjesno nenadležnim, te da ustupi predmet na rješavanje stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Šibeniku. Podredno i opreza radi, predložio je da se izvedu predloženi dokazi, da se odbije tužbeni zahtjev i da se naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove rubriciranog postupka.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 15.03.2018. godine ovjerenog kod javnog bilježnika Mira Grbac pod posl. br. OV-1466/18 dana 15. ožujka 2018. g., e-mail korespondencije, potvrde o isplati, preslike Dodatka ugovora od 05.12.2018. g. s prilozima, preslike računa br. 55-1-18 tuženika od 17.12.2018., preslike potvrde o uplati od 17.12.2018. godine, preslike dopisa tužitelja od 12.12.2018. godine, preslike računa broj 14-1-19 od 05.04.2019. godine, preslike računa broj 18-1-19 od 16.04.2019. godine, preslike dopisa tuženika od 19.06.2019. godine - s potvrdom preporučene pošiljke, pregledom dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku KP-DO-26/21, pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnine između HABITAT PROJECT d.o.o. i NH i DH ovjerenog kod javnog bilježnika Mira Grbac pod posl. brojem OV-5957/19 dana 30.07.2019. godine, nalaz i mišljenje vještaka za građevinu Gustava Červara.
Odbija se izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, budući bi po ocjeni ovog suda, a s obzirom na u postupku izvedene dokaze isto predstavljalo odugovlačenje posutpka, a posebno kad se uzme u obzir činjenica da se radi o trgovačkom sporu.
Tužbeni zahtjev je neosnovan, kao i eventualni tužbeni zahtjev. Neosnovan je prigovor tuženika stvarne nenadležnosti ovog suda u kojem isti navodi da je u ovom slučaju nadležan Općinski sud u Šibeniku jer da je tužitelj fizička osoba te da je sjedište tuženika u Šibeniku pa da bi nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari bio Općinski sud u Šibeniku a ne Trgovački sud u Šibeniku. Odredbom Čl.34b. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP-a: propisano je da Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:
1. u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda,
2. sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu,
3. sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo,
4. sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva,
5. sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je pred trgovačkim sudom otvoren stečajni postupak bez obzira na svojstvo druge stranke te sve sporove u povodu tog stečajnog postupka, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sudi općinski sud, odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda. Sporovi koji su pokrenuti prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka dovršit će se pred sudom koji vodi stečajni postupak,
6. u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi),
7. u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno plovidbeno pravo,
8. u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih unaprjeđenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,
9. u sporovima u povodu djela nelojalne tržišne utakmice, monopolističkih sporazuma i narušavanja ravnopravnosti na jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske,
10. u sporovima između osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka 196. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe.
Nadalje, odredbom članka 48. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi registrirano sjedište pravne osobe.
Dakle, imajuću vidu citirane zakonske odredbe te uzimajući u obzir da je tuženik pravna osoba sa sjedištem na području trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, to je stoga, ovaj sud nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Pregledom Ugovora o kupoprodaji od dana 15. ožujka 2018. godine jasno proizlazi da su tuženik kao prodavatelj i tužitelj, kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji čestice 4649/1 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuća u izgradnji ukupne površine cirka bruto 140 m2 na terenu od cirka 600 m2 s cijenom od 148.000,00 eura. Nadalje, ugovorom su stranke ugovorile i dinamiku plaćanja. Također člankom 11. stranke su ugovorile da ukoliko kupac ne ispoštuje rokove oko plaćanja da mu prodavatelj nema obvezu vratiti primljeni novac, da će se ugovor smatrati ništetnim te da iz njega ne proizlaze nikakvi pravni učinci dok su odredbom članka 5. stranke ugovorile da ukoliko dođe do obostranog raskida predmetnog ugovora, za izvršene radove izvršiti će se naplata stvarno izvedenih radova.
Nadalje, pregledom dodatka ugovora o kupoprodaji od 05.12.2018. g. razvidno je da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj sklopili dodatak o kupoprodaji nekretnine a kojim dodatkom su ugovorili da prodavatelj prodaje 600/5555 dijela a kupac kupuje 600/5555 dijela nekretnine a da prodavatelju preostaje 4955/5555 suvlasničkog dijela te je prodavatelj ovdje tuženik jamčio kupcu ovdje tužitelju da će mu predati u samostalan, neposredan i vlasnički posjed slobodan od svih osoba i stvari danom potpisivanja glavnog ugovora te su ujedno ugovorili da će nakon provedenog parcelacijskog elaborata ovjeriti ovaj dodatak ugovoru.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno jasno proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji čestice broj 4649/1, da se tuženik obvezao izvoditi građevinske radove radi izgradnje objekta na utuženoj čestici a za izvedene radove je tužitelj bio dužan platiti kupoprodajnu cijenu te cijenu za izvedene radove a što je tužitelj i platio koju činjenicu tuženik niti osporava tijekom ovog postupka.
Kako je tužitelj zatražio raskid ugovora navodeći da tuženik nije unatoč plaćenim iznosima ispoštovao ugovornu obvezu te da nije dovršio objekt ovaj sud je izveo dokaz uviđajem na mjestu spora uz učešće vještaka građevinske struke.
Vještak Gustav Červar je u svom nalazu i mišljenju i na ročištu glavne rasprave naveo da je izgrađena kuća kompletno završena, u potpunosti opremljena i spremna za stanovanje, te se po njegovom mišljenju povremeno i koristi. Uvidom u zatečeno stanje na terenu, te na stupanj izgrađenosti na dan očevida 22. veljače 2024. godine, mišljenja je da je nekretnina u potpunosti izgrađena i opremljena za stanovanje, moguće je stanovanje kroz cijelu godinu, ali se koristi za povremeni boravak. Obzirom na podatke kojima raspolaže u spisu, nije moguće nedvojbeno sa sigurnošću kazati kada je kuća dovršena, kao niti tko ju je dovršio. Kako u spisu ne nalazi podatke o osiguranju dokaza iz vremena gradnje kuće, očevidom na terenu, zbog proteka vremena, nije moguće potvrdno odgovoriti na postavljeno pitanje, te da nije moguće utvrditi stanje objekta u vrijeme kada je tužitelj podigao tužbu.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno jasno proizlazi da je objekt izgrađen i osposobljen za stanovanje a kako stranke nisu napravile osiguranje dokaza tako se ne može niti sa sigurnošću utvrditi u kakvom je stanju nekretnina bila prilikom podnošenja tužbe.
Nadalje, pregledom ugovora o kupoprodaji između tuženika i NH i DH od 19.07.2019. g. proizlazi da su isti potpisali ugovor o kupoprodaji nekretnine čest. br. 4649/1 površine 500 m2, odnosno 500/5555 dijela nekretnine te koji su se upisali u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici.
Pregledom korespondencije koja prileži spisu jasno proizlazi da je tuženik kasnio sa radovima te da tuženik sklapajući dodatak ugovoru sa tužiteljem je smatrao da tužitelj ispunjava svoje ugovorne obveze tim više što niti ne spori tuženik činjenicu da je tužitelj isplatio tužitelju utuženi iznos već tvrdi da sukladno ugovoru isti nema pravo na povrat sredstava (čl. 11. ugovora). Međutim, po ocjeni ovog suda kupac, ovdje tužitelj, je plaćao tuženiku kao prodavatelju odnosno izvođaču radova ugovorenim rokovima pa bi stoga se ovdje radilo o obostranom raskidu predmetnog ugovora te bi tužitelj morao platiti za izvršene radove a kako je već naprijed navedeno uviđajem na mjestu spora te prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno da je tuženik izveo radove to bi stoga zahtjev tužitelja za povratom uplaćenog iznosa bio neosnovan jer je s tuženikom ugovorio da će se izvršiti naplata stvarno izvršenih radova. Dakle u svakom slučaju tužitelj nema pravo na povrat uplaćenog iznosa.
Nadalje, s obzirom na navedeno i utvrđeno stanje na terenu odnosno na uviđaju na mjestu spora proizlazilo bi da je kuća izgrađena te da se u njoj može stanovati. Osim toga, ovaj sud je zatražio podatke od Općinskog državnog odvjetništva s obzirom na navode tužitelja da je u tijeku kazneni postupak protiv odgovorne osobe tuženika međutim državno odvjetništvo je podneskom od 07. studenog 2022. g. (list 102 spisa) izvijestilo sud da je odbačena kaznena prijava protiv odgovorne osobe tuženika MH.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno da su stranke ugovorile da niti u slučaju jednostranog raskida ugovora tužitelj nema pravo na povrat onoga što je platio odnosno da prilikom dvostranog raskida (čl. 5. ugovora) tuženik ima pravo na naplatu stvarno izvršenih radova a kako je utvrđeno da su radovi izvršeni, budući je kuća useljiva, to je ovaj sud ocijenio da tužitelj nema pravo na povrat utuženog iznosa niti pravo tražiti raskid ugovora.
Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, kao i eventualni zahtjev, te je presuđeno kao u točci 1. i 2. izreke.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je , obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT dalje: OT) tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od u iznosu od 1.282,00 eura, za zastupanje na ročištu od 18. svibnja 2021. godine u iznosu od 1.282,00 eura, od 2. rujna 2021. godine u iznosu od 1.282,00 eura, pristup ročištu 7. prosinca 2021. godine u iznosu od 320,50 eura, zastupanje na ročištu od 8. ožujka 2022. u iznosu od 1.282,00 eura, zastupanje na uviđaju od 26. veljače 2024. u iznosu od 1.282,00 eura i od 12. prosinca 2024. u iznosu od 1.282,00 eura, te sastavljanje podnesaka od 1. ožujka 2022. i 12. rujna 2024. 1.282,00 eura svaki, što uvećano za troškove PDV-a daje ukupni iznos od 13.220,63 eura.
Slijedom svega naprijed navedenog, tuženiku je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 13.220,63 eura, kako je to odlučeno u točci 3. izreke ove presude.
U Šibeniku, 27. siječnja 2025. godine
SUDAC
Terezija Goreta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog izostanka dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.
DN-a:
- Pun. tužitelja
- Pun. tuženika
