REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] S 5
Poslovni broj: Us I-1076/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Langhart d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 13894803319, kojeg zastupa opunomoćenik Florijan Matić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 22, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, 27. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja poništenja rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište KLASA: UP/II-320-02/23-21/31, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 19. lipnja 2024. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, Opatija, KLASA: UP/I-320-03/16-01/93, URBROJ: 2170- 08-02/24-23-10 od 24. veljače 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, [adresa], KLASA: UP/I-320-03/16-01/93, URBROJ: 2170- 08-02/24-23-10 od 24. veljače 2023., tužitelju je kao investitoru izgradnje samostojeće obiteljske građevine, 3. skupine, GBP 533,85 m[2] , na novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 833 m[2] , kulture pašnjak, određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, u iznosu od 1.875,29 eura
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-320-02/23-21/31, URBROJ: 525-06/195-24-2 od 19. lipnja 2024., odbio kao neosnovanu.
3. Tužitelj je protiv tuženika ovom sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je tuženik kao obveznika plaćanja utvrdio tužitelja, iako je pravna osoba na koju glasi pravomoćna građevinska dozvola (za koju tuženik veže obvezu plaćanja naknade za prenamjenu zemljišta) trgovačko društvo Gal d. o. o., koje da je i po zaključku tuženika brisano iz sudskog registra 4. Prosinca 2019. Ističe da hrvatski pravni sustav još uvijek srećom ne poznaje novčana potraživanja koja ne zastarijevaju. Sva novčana potraživanja, dakle, u pravu zastarijevaju, odnosno da zastarijeva i samo pravo na utvrđenje novčane obveze. Po Zakonu o obveznim odnosima apsolutna zastara, odnosno zastara samog prava je 5 godina od trenutka njezinog nastanka, a to bi u konkretnom slučaju bila pravomoćnost građevinske dozvole od 9. rujna 2015., iz čega da proizlazi da je u konkretnom slučaju pravo na utvrđivanje predmetne obveze bilo u zastari gotovo tri godine u trenutku donošenja prvostupanjskog upravnog akta. Nadalje kao lex specialis da se mogu primjenjivati pravni propisi koji izrijekom i utvrđuju vrijeme u kojem novčane obveze zastarijevaju, kao što bi bio slučaj da se radi o poreznoj obvezi, u kojem kada bi se navedena obveza tretirala kao porezna obveza, odredbom članka 108. Općeg poreznog zakona utvrđeno je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, što da je u konkretnom slučaju protek roka od 8 dana od dana kada je konkretna građevinska dozvola postala izvršna, što početkom listopada 2015., u koje vrijeme da se, sukladno članku 109. stavak 1. Zakona, uračunava i vrijeme koje je proteklo u korist prednika trgovačkog društv Gal d. o. o. (iako tužitelj ne može niti biti porezni obveznik), što da prevedeno znači da bi u konkretnom slučaju nastupila aposolutna zastara za utvrđenje ovakve obveze kakvu je utvrdio prvostupanjski organ u pobijanom upravnom aktu i da se ista procjenjivala po Općem poreznom zakonu. Suprotno pravnom stavu tuženika kako Zakon o poljoprivrednom zemljištu (za razliku od Općeg poreznog zakon) ne regulira institut zastare, to ne znači da obveza plaćanje za prenamjenu poljoprivrednog u građevinsko zemljištc ne zastarjeva (kako tvrdi tuženik), već da se na pravni institut zastare primjenjuje pravni propis kojim je taj institut uređen, a to da je Zakon o obveznim odnosima. Navedenim pravnim propisom, kao općim propisom, da je utvrđeno da zastara predstavlja protek zakonom određenog vremena, nakon kojeg dužnik da stječe pravo odbiti ispunjenje obveze zbog vjerovnikova pasivnog držanja u vremenu kada je bio ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze. Nastupom zastare da ne prestaje tražbina vjerovnika, niti obveza dužnika, već da vjerovnik gubi pravo da zastarjelu tražbinu ostvaruje prisilno (putem suda ili drugog nadležnog tijela), protiv volje dužnika. U skladu s odredbom članka 215. ZOO-a zastara (odnosno, zastarni rok) počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno prvog dana nakon dana dospijeća tražbine. Zastara da nastupa kada protekne zakonom odredeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (kada istekne posljednji dan zastarnog roka). Zastarni rokovi su propisani prije svega ZOO-om, kao općim propisom, ali i posebnim propisima koji su, dakle "lex specialis": Općim poreznim zakonom, Zakonom o trgovačkim društvima, Zakonom o mjenici, Zakonom o radu i dr., ali ono što je bitno za konkretni upravni spor nisu propisani Zakonom o poljoprivrednom zemljištu. To, da pak ne znači da činjenica nadređene pozicije javnopravnog tijela odnosno podređene pozicije ostalih sudionika u upravnopravnom odnosu može dovoditi do jednostarnog pravnog tumačenja instituta zastare, kao što je to učinio tuženik u pobijanim aktom zakjučkom kako navedena obveza uopće ne zastarijeva. DAlje navodi da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (od koje je trebala nastati novoformirana gradevinska čestica) ne predstavlja pašnjak (što kao kulturu u pobijanom aktu ističe tuženik), već ”dvorište” (z. k. izvadak za predmetnu nekretninu nałazi se u spisu), a dvorište da nije niti predstavlja poljoprivredno zemljište, čak niti po kulturi, te se poziva na članak 18. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Za pravilnu primjenu materijalnog prava da nije odlučna činjenica kada je trgovačko društvo Gal d. o. o. ishodovalo građevinsku dozvolu, već kada su predmetne nekretnine prenamijenjene iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Kada je Gal d. o. o. kupio predmetne nekretnine da su one već tada nedvojbeno predstavljale građevinsko zemljište (jer da ih u protivnom ne bi niti kupio), a tužitelj je mišljenja da je to bilo puno ranije od stupanja na snagu materijalnog propisa na koji se pozivaju nižestupanjski upravni organi. Naime, 1. siječnja 2009. da je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 152/08, 21/10 i 63/11), koji je propisivao da pravna ili fizička osoba koja mijenja namjenu poljoprivrednog zemljišta tako da se ono više ne koristi u poljoprivredne svrhe, zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra za Republiku Hrvatsku, plaća jednokratnu naknadu. Međutim do tog trenutka u primjeni da je bio Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim da je u članku 19. bila također omogućena promjena namjene poljoprivrednog zemljišta. Tako da je pravna ili fizička osoba koja je namjeravala promijeniti namjenu poljoprivrednog zemljišta to morala prijaviti općinskom organu uprave nadležnom za poljoprivredu, time da je u tom slučaju morala platiti naknadu propisanu člankom 20. istog Zakona, time da se naknada plaćala prema površini građevinske parcele stambenog ili drugog objekta utvrdenog uvjetima uredenja prostora. To prevedeno da znači da je obveza plaćanja naknade nastala u navedenom trenutku, a obveznik naknade da je bila takva osoba koja je prenamjenu vršila. Iz navedenog razloga da se na navedene odnose ne može primjeniti trenutak kada je trgovačko društvo Gal d. o. o. ishodovalo dozvolu za gradnju, već je u postupku bitno utvrditi trenutak da li je prenamjena iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište izvršena prije l. siječnja 2009. Zbog navedenog da je trgovačko društvo Gal d. o. o. bilo predložilo da prvostupanjski organ zatraži od nadležnog županijskog ureda za prostorno uredernje, graditeljstvo i zaštite okoliša, Ispostave Opatija, podatak da li su na dan 1. siječnja 2009., predmetne nekretnine imale status poljoprivrednog zemljišta ili da su već tada bile unutar građevinskog područja. Također da je predloženo da se od nadležnog organa zatraži i podatak o tome da li je plaćena jednokratna naknada za prenamjenu zemljišta, jer je taj podatak prvostupanjski organ mogao pribaviti po službenoj dužnosti, dok trgovačkom društvu Gal d. o. o. navedeni podatak nije bio poznat. Nadalje, jednokratna naknda za promjenu namjene poljoprivrednog zemljište (koje, kako je naprijed rečeno, to niti nije već je građevinsko) da se određuje investitoru, a tužitelj investitor da nije, već da je investitor gradnje trgovačko društvo Gal d. o. o., a temeljem građevinske dozvole od 9. rujna 2015., što u pobijanim upravnim aktima navode i sami nižestupanjski organi. Činjenica što je trgovačko društvo Gal d. o. o. prestalo postojati, da ne znači da navedena obveza prelazi na tužitelja, jer da bi takva procesna i materijalna obveza mogla biti utvrđena spram tužitelja, da je potrebno da tužitelj poslane investitor, obzirom da pobijani akt mora glasiti na investitora, a investitor može biti samo ona osoba na koju glasi isprava (łokcijska ili gradcvinska dozvola) temeljem koje se mogu vršiti zahvati na predmtnom zemljištu koji nisu poljoprivredni, odnosno na kojem može graditi. Takva dozvola u odnosu na tužitelja da nikada nije izdana, odnosno ne postoji, a što tuženik niti ne spori. Da bi se o potencijalnom obvezi tužitelja uopće moglo raspravljati, da je bilo potrebno da se izmjeni investitor pravomoćne građevinske dozvole od 9. rujna 2015., ili da je na tužitelja izdana neka druga građevinska dozvola, što da se u konkretnom slučaju nije dogodilo. Prestankom postojanja trgovačkog društva Gal d. o. o. prava i obveze, a osobito ona neutvrđena u ovom upravnom postupku, nisu prešle na tužitelja, samo zato što je imenovano trgovačko društvo pripojeno tužitelju, obzirom da tužitelj, kako je rečeno, u konkretnom slučaju nije i ne može biti investitor gradnje. S druge strane, tužitelj da nije niti vlasnik, niti je ikada to bio na predmetnim nekretninama, odnosno u trenutku kada je trgovačko društvo Gal d. o. o. prestalo postojati vlasnikom predmetnih nekretnina bile su treće osobe, a što znači da tužitelj investitor nije mogao niti postati, osim ukoliko bi imao sklopljen nekakav ugovor sa vlasnikom zemljišta, koji u konkretnom slučaju takoder ne postoji. Konačno, nižestupanjski organi da su pogrešno utvrdili i tržišnu vrijednost za predmetnu građevinsku česticu, koristeći podatke nadležne porezne uprave za k. o. [katastarska općina] u iznosu od 678,48 kn/m2, te u spis prilaže Ugovor o kupoprodaji od 8. siječnja 2015., kojim je trgovačko društvo Gal d. o. o. kupilo 214 m2 odnosno dijelove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (dakle upravo nekretnine od koje je formirana konkretna buduća građevinska čestica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) za 15.000,00 EUR. Iz navedenog konkretnog podatka, odnosno materijalnog dokaza da je vidljivo da je tržišna vrijednost upravo navedene građevinske čestice, koja je, dakle, iznosila 525,70 Kn/m2, iz kojeg razloga je i navedena činjenica od strane nižestupanjskih organa u postupku pogrešno utvrđena, te predalaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ostaje pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja.
5. U ovom upravnom sporu održana je rasprava 20. siječnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio prekinuti ovaj upravni spor do okončanja postupka legalizacije predmetne nekretnine jer isto ne predstavlja prethodno pitanje u ovom upravnom sporu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Što se tiče prigovora tužitelja u vezi zastare prava na utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište, prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi, koju je potvrdio i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U- III-5034/19 od 16. lipnja 2021., Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ne postoji propisana zabrana za donošenje navedenog rješenja po proteku roka od 30 dana odnosno ne radi se o prekluzivnom roku već o instruktivnom roku pa protekom tog roka ne prestaje pravo i obveza prvostupanjskog tijela donijeti rješenje o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta. Navedeno proizlazi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1867/2024-2 od 11. ožujka 2024.
9. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj: 39/13 i 48/15, dalje: ZOPZ), propisano je da se poljoprivrednim zemljištem u smislu ovoga Zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se uz gospodarski opravdane troškove može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.
10. Odredbom članka 21. stavak 1. ZOPZ-a, propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: naknada) plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno po primitku potvrde glavnog projekta, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.
11. Odredbom članka 22. stavak 3. ZOPZ-a, propisano je da se za poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja i na kojem je dopuštena gradnja visina naknade određuje se u iznosu od 2,5% tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.
12. Odredbom članka 23. stavak 1. ZOPZ-a, propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležni ured državne uprave u županiji ili upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu na temelju podataka nadležne porezne uprave o tržišnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.
13. Što se tiče primjene materijalnog prava, u konkretnom slučaju se primjenjuje naprijed citirani Zakon o poljoprivrednom zemljištu obzirom na činjenicu da je utvrđeno da je građevinska dozvola postala pravomoćna 30. rujna 2015., zbog čega treba primijeniti zakon koji je na snazi u vrijeme pravomoćnosti iste. Prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, zauzetom na sjednici Imovinsko-pravnog odjela od 20. rujna 2016., obveza i visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta cijeni se na temelju propisa koji su važili u trenutku nastanka obveze odnosno u trenutku kada se poljoprivredno zemljište privodi namjeni u skladu s propisima iz oblasti prostornog planiranja izdavanjem konačnog odobrenja za građenje, ako posebnim zakonom nije propisano drukčije. Navedeno također proizlazi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1867/2024-2 od 11. ožujka 2024.
14. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, Ispostava Opatija, dostavio prvostupanjskom tijelu pravomoćnu građevinsku dozvolu (30. rujna 2015.), kojom se investitoru trgovačkom društvu Gal d. o. o. iz Rijeke, dozvoljava građenje samostojeće obiteljske građevine na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je nastala od dijela k. č. [katastarska čestica] i dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Izvršenim uvidom u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci, utvrđeno je da je trgovačko društvo Gal d. o. o. brisano iz sudskog registra 4. prosinca 2019. uslijed pripajanja trgovačkom društvu Langhart d. o. o. (ovdje tužitelju). Obzirom da je tužitelj pravni slijednik trgovačkog društva Gal d. o. o., sva prava i obveze prelaze na njega, a samim time i obveza plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko.
15. Prvostupanjsko tijelo je također izvršilo uvid u geodetski projekt oznake 003/2015, kojom prilikom je utvrđeno da je novoformirana k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po načinu uporabe upisana kao pašnjak, površine 833 m[2] , te se pritom napominje da se prilikom prenamjene zemljišta, kultura čestice utvrđuje uvidom u katastar.
16. Obzirom da je k. č. [katastarska čestica] upisana u katastru nekretnina po kulturi pašnjak, ista stoga jest poljoprivredna površina u smislu odredbe članka 3. ZOPZ-a, pa je stoga primjenom odredbe članka 22. stavak 3. ZOPZ-a određena visina jednokratne naknade za promjenu namjene zemljišta kako je to opisano u prvostupanjsko rješenju.
17. Uzevši u obzir sve prethodno navedeno, u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja pravilno je primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa su stoga i svi prigovori tužitelja neosnovani.
18. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je stoga na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
19. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu to tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu troškova spora u skladu s odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci 27. siječnja 2025.
Sutkinja
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Florijanu Matiću, odvjetniku u Rijeci, Korzo 22
- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Upravi za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78
