REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-3714/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 zastupan po punomoćniku ĐG po generalnoj punomoći Su- 369/15 odvjetniku iz zajedničkog odvjetničkog ureda Dražan Crnković&Alen Pešušić iz Zagreba, protiv tužene ĐGS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Borisu Jukiću odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 27. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrvd-21316/02 od 26. kolovoza 2002. godine u cijelosti i odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 125 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tužene podnio ovom sudu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 744,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi i radi naplate iznosa od 125,00 kn na ime kamata obračunatih od dospijeća svakog pojedinog računa do donošenja rješenja, a koji se odnosi na neplaćanje komunalne usluge isporuke vode, potražujući i trošak ovršnog postupka u iznosu od 120,00 kn. Sud je dana 26. kolovoza 2002. godine pod posl.br. Ovrvd-21316/02 temeljem čl.37 st.2 Ovršnog Zakona donio rješenje o ovrsi na koji je tužena prigovorila navodeći u bitnom dijelu da je sve obveze prema ovrhovoditelju podmirila do donošenja rješenja o ovrsi i da nisu postojala nikakva potraživanja ovrhovoditelja prema njoj kao ovršeniku.

2. Rješenjem ovog suda isti poslovni broj od 6. veljače 2023. usvojen je prijedlog ovršenice za povrat u prijašnje stanje od 13. siječnja 2020. godine.

2.1. Točkom II izreke rješenja temeljem odredbe čl.54 Ovršnog Zakona, stavljeno je van snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave ovog suda br.Ovrvd-21316/02 od 26.kolovoza 2022. godine u dijelu u kojem je određena ovrha te je predmet upućen na parnični postupak.

3. Presudom ovog suda posl.br. P-2882/2023 od 8. prosinca 2023. godine i to točkom I izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrvd-21316/02 od 26. kolovoza 2002. godine u cijelosti i odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom. Točkom II izreke presude odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-797/2024 od 19. travnja 2024.godine ukinuta je presuda ovog suda posl.br. P-2882/2023 od 8. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrvd-21316/02 od 26. kolovoza 2002. u dijelu u kojem je ovršeniku naloženo namiriti ovrhovoditelju tražbinu u iznosu od 570,13 kn sa zateznim kamatama o dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te troškove ovrhovoditelja u iznosu od 120,00 kn i kom je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao i u odnosu na točku II izreke te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje. Točkom II odlučeno je da će se o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe odlučiti u konačnoj odluci.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja na listu 2 spisa, u dopis MUP-a na listu 19 spisa, u uvjerenje o prebivalištu na listu 23 spisa, u knjigovodstveno stanje obveznika na listu 50 do 52 spisa, u evidenciju na listu 55 spisa i u Smjernice na listu 53 do 75 spisa.

6. U daljnjem tijeku postupka, a nakon ukidne odluke stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te su u cijelosti ostale kod svih iznesenih navoda.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćanje komunalne usluge opskrbe vodom za razdoblje od 31. prosinca 2000. do 30. studenog 2001. godine za šifru objekta broj:07329148 na adresi [adresa].

9. Tužena je tijekom postupka i to na ročištu održanom dana 26.listopada 2023. godine opetovano navela da je utuženo potraživanje podmireno, no da zbog proteka vremena ne posjeduje dokaz o istom, da uredno vrši plaćanja i nema niti jedan drugi postupak, a da tužitelj novim uplatama zatvara stara potraživanja pa je stoga isto sasvim sigurno zatvoreno i utuženo. Ista je istaknula i prigovora zastare potraživanja.

10. Podneskom od 18. rujna 2023. godine tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev na način da je umanjio potraživanje za iznose koji su bili u zastari.

11. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, utvrđena je visina potraživanja tužitelja s naznakom datuma dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa za naplatu, odnosno računa.

11.1. U navedenoj vjerodostojnoj ispravi navedena je adresa stanovanja tužene [adresa].

12. Uvidom u podatke JRO MUP-a utvrđeno je da je tužena od 7. lipnja 1994. godine. prijavljena na adresi [adresa].

13. U daljnjem tijeku postupka tužena je prvenstveno istaknula da se od 2000. preziva ĐGS te da je o promjeni prezimena obavijestila ovrhovoditelja i da od 2002. od udaje koristi prezime AG i o istom je također obavijestila ovrhovoditelja. Nadalje je navela da je ovrhovoditelj 27.8.2003. obavijestio sud da je navodno s njom, odnosno sa LG sklopio sporazum o obročnoj otplati duga o kojoj nema nikakvih saznanja niti ga je potpisala. Ističe da tužitelj tijekom cijelog trajanja postupka ima saznanja o promjeni prezimena i o adresi koja nije mijenjana i nije poduzimao ništa, a ako ne prije onda 2011. kada je išao na promjenu sredstva ovrhe. U pogledu navoda tužitelja ističe da nije razumno očekivati kraj nesporne činjenice da zbog proteka vremena tužitelj više ne posjeduje ugovor o obročnoj otplati duga, da bi ona čuvala uplatnice na ime plaćanja duga od prije 17 godina.

14. U konkretnom slučaju tužena je za svoju obvezu saznala primitkom rješenja o ovrsi, dana 30. prosinca 2019. godine, odnosno protekom roka od 17 (sedamnaest) godina od podnošenja rješenja o ovrsi, odnosno 19 devetnaest godina od izdavanja računa.

14.1. Od tužene nije razumno za očekivati da bi nakon 17 godina po dostavi rješenja o ovrsi imala uopće i mogućnost dokazivati svoju tvrdnju da potraživanje tužitelja ne postoji, da joj računi nisu dostavljeni, odnosno da usluge tužitelja nije koristila.

14.2. Oduzimanjem adekvatnog procesnog oružja kojim može osporiti tvrdnje tužitelja, tuženoj je oduzeta mogućnost da raspravlja pred sudom, a što predstavlja i povredu njenog ustavnog prava na pravično suđenje.

14.3. Sudska odluka nije utemeljena na objektivnoj primjeni materijalnog prava ako razlozi za primjenu toga prava ne počivaju na argumentu razumnog ponašanja.

14.4. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-357/2016 od 01. veljače 2018. godine ukazuje da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo proizvesti apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Takva primjena mjerodavnog prava ne bi bila objektivna nego arbitrarna.

15. Kako je tužena stavljena u poziciju da se dokazima ne može oduprijeti tvrdnji tužitelja o postojanju potraživanja jer joj je sudska odluka dostavljena tek nakon 17 godina, a zbog procesne pasivnosti tužitelja nije joj se dostavilo rješenje o ovrsi, to sud smatra nelogičnim i nepravičnim tuženoj nametnuti obvezu plaćanja duga za koji nije znala da postoji (tako i ŽS u Osijeku, Gž-68/2019 od 26.02.2019.).

16. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda valja dodati da tužitelj iako je podneskom od 27.8.2003. godine obavijestio sud da je sa tuženom sklopio Sporazum o obročnoj otplati duga isti nije dostavio u spis iz razloga što ga zbog proteka vremena nema, a kako je naveo na ročištu održanom dana 12. prosinca 2024. godine.

16.1. S obzirom na postupak, koji je pokrenut prije sklapanja Sporazuma, a za koji je tužena navela da nema nikakvih saznanja, a niti ga je potpisala kako je navela na ročištu održanom dana 29. listopada 2024. godine, tužitelj je bio u obvezi čuvati svu dokumentaciju vezanu uz spis. To nadalje znači da tužitelj nije niti dokazao da je sa tuženom sklopio Sporazum o obročnoj otplati duga. Nesavjesno vođenje evidencije korisnika i uplata ne može ići na štetu stranke, konkretno tužene u ovom postupku.

17. Slijedom navedenog, sud je sukladno čl. 451 st. 3 u svezi s čl. 221 a ZPP-a ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi te je tužbeni zahtjev tužitelja konačno postavljen podneskom od 18. rujna 2023. godine odbio kao neosnovan.

18. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

19. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.l54 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23-nastavno OT).

19.1. Trošak tužene odnosi se na trošak zastupanja po odvjetniku i istoj je dosuđen u obliku jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak, a s obzirom na vrijednost predmeta spora temeljem tbr.7 toč.9 OT od 50 bodova što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, sveukupno iznosi 100 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 25 eur sveukupno iznosi i čini trošak tužene od 125 eur.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. siječnja 2025. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna

1. Punomoć. tužitelja

2. Punomoć. tužene