Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-1171/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po OD Glamuzina & Grošeta d.o.o iz Zagreba, radi ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 12. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Slavena Karabana, odvjetnika iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika u zamjeni Martine Liović Čavajda, odvjetnice iz Osijeka, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-3282347 od 22.02.2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom banke o kamatnim stopama, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 24.850,82 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojima se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju kreditora tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu koji je zaključen između tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog i ništetnog povećanja promjenjive kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 363,51 eura (slovima: tristo šezdeset tri eura i pedeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zakonskih zateznih kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14 % godišnje, te počev od 01. srpnja 2011. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće poslijednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počev od 01. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3 % poena, a počev od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zakonskih zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, na iznose, kako slijedi:

- 7,10 eur počevši od 30.11.2007. do isplate,

- 7,06 eur počevši od 31.12.2007. do isplate,

- 7,19 eur počevši od 31.01.2008. do isplate,

- 7,26 eur počevši od 29.02.2008. do isplate,

- 7,38 eur počevši od 31.03.2008. do isplate,

- 7,20 eur počevši od 30.04.2008. do isplate,

- 9,26 eur počevši od 31.05.2008. do isplate,

- 9,38 eur počevši od 30.06.2008. do isplate,

- 9,21 eur počevši od 31.07.2008. do isplate,

- 9,22 eur počevši od 31.08.2008. do isplate,

- 9,32 eur počevši od 30.09.2008. do isplate,

- 10,08 eur počevši od 31.10.2008. do isplate,

- 9,57 eur počevši od 30.11.2008. do isplate,

- 10,21 eur počevši od 31.12.2008. do isplate,

- 10,31 eur počevši od 31.01.2009. do isplate,

- 10,37 eur počevši od 28.02.2009. do isplate,

- 17,31 eur počevši od 31.03.2009. do isplate,

- 17,35 eur počevši od 30.04.2009. do isplate,

- 17,03 eur počevši od 31.05.2009. do isplate,

- 16,80 eur počevši od 30.06.2009. do isplate,

- 16,87 eur počevši od 31.07.2009. do isplate,

- 16,99 eur počevši od 31.08.2009. do isplate,

- 16,97 eur počevši od 30.09.2009. do isplate,

- 16,85 eur počevši od 31.10.2009. do isplate,

- 17,08 eur počevši od 30.11.2009. do isplate,

- 17,27 eur počevši od 31.12.2009. do isplate,

- 17,54 eur počevši od 31.01.2010. do isplate,

- 17,48 eur počevši od 28.02.2010. do isplate,

- 17,85 eur počevši od 31.03.2010. do isplate,

sve roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 1.528,83 EUR (slovima: tisuću petsto dvadeset osam eura i osamdeset tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zakonskih zateznih kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14 % godišnje, te počev od 01. srpnja 2011. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonskih zateznih kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 5 % poena, te počev od 01. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3 % poena, a počev od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, kako slijedi:

- 7,36 eur počevši od 31.10.2008. do isplate,

- 10,38 eur počevši od 31.12.2008. do isplate,

- 12,54 eur počevši od 31.01.2009. do isplate,

- 13,52 eur počevši od 28.02.2009. do isplate,

- 10,82 eur počevši od 31.03.2009. do isplate,

- 11,34 eur počevši od 30.04.2009. do isplate,

- 7,21 eur počevši od 31.05.2009. do isplate,

- 4,17 eur počevši od 30.06.2009. do isplate,

- 4,98 eur počevši od 31.07.2009. do isplate,

- 6,58 eur počevši od 31.08.2009. do isplate,

- 6,44 eur počevši od 30.09.2009. do isplate,

- 4,82 eur počevši od 31.10.2009. do isplate,

- 7,86 eur počevši od 30.11.2009. do isplate,

- 10,30 eur počevši od 31.12.2009. do isplate,

- 13,76 eur počevši od 31.01.2010. do isplate,

- 12,97 eur počevši od 28.02.2010. do isplate,

- 17,67 eur počevši od 31.03.2010. do isplate,

- 1.366,11 eur počevši od 16.01.2014. do isplate,

sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.213,45 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto trinaest eura i četrdeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama na parnični trošak počev od donošenja presude tj. 27. siječnja 2025. do isplate po istoj kamatnoj stopi kao prethodno glede glavnice tražbine, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. lipnja 2019. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio 22.02.2006. ugovor o kreditu broj: 198-50-3282347 (uz valutnu klauzulu CHF), temeljem kojeg ugovora mu je odobren kredit u iznosu od 24.850,82 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 60 mjeseci.

1.2. Nadalje tužitelj navodi da je predmetnim Ugovorom (čl. 2.) ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano Odlukom tužene banke o kamatnim stopama, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope, odnosno parametara uslijed promjene do kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene – povećanja kamatne stope. Naprotiv, tužitelju je slana samo jednostrana obavijest tuženika o povišenju kamatne stope i iznosu novog i to višeg anuiteta. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je odrednica o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu primjene iste neodređena odnosno neodrediva, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno – pravni odnos stranaka.

1.3. Tužitelj nadalje navodi da su se o istom već pravno očitovali domaći sudovi i to povodom tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača u presudi P-1401/2012 od 04.07.2013. Trgovačkog suda u Zagrebu koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.07.2014., u dijelu gdje se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 10.09.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ističe da je ista presuda potvrđena i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 09.04.2015. i odlukom Ustavnog suda RH u Zagrebu broj U-III-2521/2015. Sukladno navedenom, tužitelj potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je platio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

1.4. Nadalje, navodi da je odredbom čl. 7. predmetnim Ugovorom otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF po srednjem deviznom tečaju Banke kreditora na dan dospjeća. Tijekom trajanja otplate tečaj CHF je značajno rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u HRK. Zbog navedenog tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj kaluzuli u CHF odnosno način primjene iste nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Ovdje se tužitelj poziva na presudu suda EU C- 186/2016, presudu Visokog trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018., a kojom presudom je pravomoćno presuđeno da su tužene poslovne banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugornih strana, pa su tuženici postupali suprotno odrebama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 81., 82. i 90. ZZP/03 i čl. 96. i 97. ZOO/07.

1.5. Stoga tužitelj tužbom traži da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskim zateznim kamatama, te po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sa pripadajućim kamatama i naknadom troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu.

2.1. Nadalje, opreza radi tuženik je u cijelosti osporavao tužbu i tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj neosnovano svoj zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13.06.2014., i poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018. Tuženik smatra da se u naprijed navedenim postupcima koji su vođeni povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača pravna zaštita pruža na općenitoj razini neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova, a u tom sporu se nisu izvodili nikakvi dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe upravo tužiteljevog ugovora o kreditu. Tuženik nadalje navodi da je tužitelj ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, te da se upravo iz tog razloga naprijed donesene presude povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača ne mogu primijeniti na auto kredite. Unatoč činjenici da se naprijed navedena odluka u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne odnosi na tužiteljev ugovor o kreditu, a ukoliko bi sud zauzeo drugačiji stav, tuženik smatra da bi tužitelj morao dokazati nepoštenost konkretnih ugovornih odredbi, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze.

2.2. Tuženik smatra da prema odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. ZZP/07, tužitelj prije svega mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive, jer ukoliko to ne bi dokazao nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost, a ako nemaju bilo koje od naprijed navedena tri obilježja, da se tada provodi test poštenosti kada je potrebno utvrditi da li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, odnosno da ta odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U pogledu navoda tužitelja da je ništetna valutna klauzula iz konkretnog ugovora o kreditu, tuženik ističe da je ista odredba bila tužitelju jasna, razumljiva i lako uočljiva, te da se o njoj pojedinačno pregovaralo, pa da stoga ona nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. I u pogledu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik smatra da je ona tužitelju također bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, a da su metoda i kriterij promjene kamata propisani tuženikovim Općim aktima.

2.3. Naknadno je još tuženik istaknuo i prigovor zastare smatrajući da stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva tužitelj nije utemeljeno na zakonu, nego predstavlja novo pravno pravilo stvoreno sudskom praksom, a da je tužitelj sukladno odredbi čl. 140., čl. 131. i čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača neovisno o postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogao pokrenuti postupak pred nadležnim sudom i na taj način prekinuti zastaru pri čemu se poziva na čl. 240. -246. Zakona o obveznim odnosima kao i čl. 218. st. 1. i 2. istog Zakona, te čl. 115. st. 3. Ustava RH. U svom pismenom podnesku od 10.11.2020. tuženik pored navedenog ističe prigovor radi prebijanja, te predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelja u iznosu od 15.954,24 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 29. ZOO-a. U okviru odgovora na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom, te predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i naložiti tužitelju da tuženiku naknadi prozročene parnične troškove zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Naknadno nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja u ovom predmetu tužitelj je svojim podneskom od 17. rujna 2023. konačno specificirao kondemnatorni dio svog tužbenog zahtjeva na način da je sada na ime povrata preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zahtijevao isplatu iznosa od 363,51 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, dok je u odnosu na isplatu koja se temelji na ništetnosti ugovorene valutne klauzule sada tužitelj potraživao isplatu novčanog iznosa od 1.528,83 eura, također zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to sve uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

4. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio, te je donio rješenje broj P-1171/2019-14 od 30. studenog 2020. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika potvrdio Županijski sud u Karlovcu svojom odlukom broj Gž- 91/2021-2 od 24. veljače 2021.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku ugovora o kreditu broj: 198-50-3282347 sklopljenog 22.02.2006. (list 9-12), presliku potvrde (solemnizacije) javnog bilježnika (list 13), presliku zahtjeva za kredit (list 53), provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa] 06.09.2023. (list 132-139), te je saslušana tužiteljica kao stranka na raspravi od 14.03.2024. (list 223-225).

5.1. Na ročištu od 14.03.2024. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka CF, djetnika tuženika, te sud ovaj dokazni prijedlog nije niti provodio.

6. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je s tuženom bankom zaključila ugovor o kreditu 22.02.2006. u svrhu kupnje automobila. Taj je automobil koristila za svoje osobne potrebe. U to vrijeme nije imala otvorenu firmu niti obrt, radila je u to vrijeme u srednjoj strukovnoj školi. Kredit nije koristila kao poreznu olakšicu. Kredit je otplaćen u cijelosti. Za kredit kod ove banke se odlučila jer joj je u auto kući Lozić bilo najprihvatljivije kupiti automobil, a oni su je uputili u ovu banku i rekli kako će sve srediti za dan – dva. Tako je i bilo, a kada je došla ponovno ugovor o kreditu je bio već pripremljen i samo ga je trebala potpisati i odnijeti kod javnog bilježnika na ovjeru. Nije joj nitko objašnjavao što znači kredit s valutnom klauzulom, pročitala je ugovor i odgovarala joj je rata kredita i rok otplate. Kako su svi govorili da je švicarac stabilan nije znala da će se rata toliko značajno povećati. U početku je bila oko 1.000,00 kn, a kasnije se povećala čak na 2.600,00 kn. Tada se išla informirati u banku, ali za to nitko nije imao sluha i nije mogla ništa napraviti nego nastaviti otplaćivati kredit pod tim uvjetima. U banci joj nisu ponudili niti jedan drugi kredit, odnosno kredit u nekoj drugoj valuti, ovi krediti su tada bili aktualni i povoljni, a ona je financijski to mogla podnijeti. Nije se raspitivala za kredit u nekoj drugoj valuti zbog toga što je u ovoj auto kući htjela uzeti automobil, a oni su upućivali baš na ovu banku i na kredit u CHF. Kad je potpisivala ugovor nije točno znala što znači kredit vezan uz valutnu klauzulu jer nije financijski stručnjak. Rate kredita je plaćala na način da je u banku nosila novac i uplaćivala rate.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio slijedeće:

7.1. Između stranaka je nesporna činjenica da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 24.850,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je čl. 7. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a da je čl. 2. ugovorena redovna kamata od 5,50 % godišnje i to na način da je ista kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

7.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 03. rujna 2019.

8. Između stranaka je sporan osnov, visina, pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.1. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

9. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 7. i 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te odredbe način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

10. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

11. Analizirajući sporne odredbe čl. 7. i 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 24.850,82 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03). U razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila je kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

12. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje su odredbe o promjenjivoj kamatanoj stopi i o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj tih odredbi i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedena odredba čl. 7. i čl. 2. nepošteno ugovorene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje promjenive kamatne stope i valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača, te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

13. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan, a radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz [adresa].

13.1. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 198-50-3282347 utvrđen je u visini od 363,51 eura.

13.2. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan zaključenja ugovora o kreditu broj 198-50-3282347, 22.02.2006. za 1 CHF = 4,682661 kn, utvrđen je u visini od 1.528,83 eura.

13.3. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan zaključenja ugovora o kreditu broj 198-50-3282347, 22.02.2006. za 1 CHF = 4,682661 kn, utvrđen je u visini od – 226,44 eura.

13.4. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 198-50-3282347 utvrđen je u visini od 1.302,39 eura.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je uslijed povaćanja kamatne stope tijekom trajanja otplate kredita iznos 363,51 eura, te zbog promjene tečaja iznos od 1.528,83 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule, upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 07.09.2023.

14.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 363,51 eura, te zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 1.528,83 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude, a u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. siječnja 2024.

14.2. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 13. lipnja 2019. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

16. Kako je tuženik prigovor prijeboja istaknuo tek u svom pismenom podnesku od 10. studenog 2020. odnosno u pismenom podnesku od 13. ožujka 2024., to je isti po ocjeni suda u zastari, a k tome je isti neobrazložen i nespecificiran.

17. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

18. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav dva obrazložena podneska i to od 19.11.2020. i 19.09.2023. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na četiri ročišta i to od 19.11.2020., 27.05.2021., 14.03.2024. i 12.12.2024., svako u iznosu od 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što uz pripadajući PDV u iznosu od 375,00 eura čini ukupan iznos od 1.875,00 eura.

18.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 2.213,45 eura.

U Vinkovcima 27. siječnja 2025.

Sudac

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Slaven Karaban, Vinkovci – pun. tužitelja

2. OD Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, na broj: 0186/2368/AM – pun. tuženika