REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-409/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, Zagreb, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u OD MAĐARIĆ & LUI d.o.o. u Zagrebu, Zelinska ulica 4, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 9. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Martine Erdec, odvjetnice u Zagrebu i u odsutnosti tuženika, dok je donio i objavio 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 811,68 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 8. veljače 2021. oko 22,30 sati, na ŽC broj 2258, u Trakošćanu bb, dogodio štetni događaj odnosno prometna nezgoda uslijed izlijetanja divljači (divlje svinje) na kolnik. Naime, tom prilikom se ERO, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] (a koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020108180251), kretala gore navedenom prometnicom u smjeru Trakošćana kad joj je iznenada na kolnik izletjela divljač (divlja svinja) koja je u čoporu pretrčavala kolnik te je došlo do udarca vozila u divljač. Divljač se potom udaljila u nepoznatom smjeru. Protiv vozačice vozila nije pokrenut prekršajni postupak. U predmetnoj prometnoj nezgodi na osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo vozačice, nastala je imovinska šteta. Vlasnica vozila se obratila tužitelju odštetnim zahtjevom te je nakon provedenog postupka obrade štete na vozilu utvrđena materijalna šteta, te je tužitelj oštećenoj dana 10. ožujka 2021. isplatio iznos od 5.961,70 kn na ime naknade štete na vozilu. Navedeni iznos naknade štete je uz suglasnost vlasnice vozila, isplaćen na račun trgovačkog društva Dinamic trade d.o.o., koje je popravilo predmetno vozilo. Predmetni štetni događaj se dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na cestu i to na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ i svi članovi Hrvatskog lovačkog saveza odnosno svi lovovolaštenici na teritoriju Republike Hrvatske, uključujući i lovačka društva na području Varaždinske županije (osigurani kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]). Budući da se divljač na cesti smatra opasnom stvari, odgovara njezin vlasnik i to po načelu objektivne odgovornosti. U konkretnom slučaju vlasnik divljači je osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik, a to proizlazi i iz činjenice da je divljač došla na cestu iz smjera lovišta kojim gospodari lovačko društvo na području Varaždinske županije. Budući da je tuženik osiguratelj štetnika koji je prouzročio predmetni štetni događaj i štetu, te da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio naknadu nastale štete, stekao je pravo regresno potraživati od tuženika iznos isplaćene oštećenom u predmetnoj nezgodi, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove. Pritom osiguranik tuženika u konkretnom slučaju odgovora za štetni događaj i štetu sukladno općim propisima obveznog prava (članci 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08). Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika kao njegova osiguranika, utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu te općim propisima obveznog prava, odnosno Zakonom o obveznim odnosima. Stoga, u konkretnom slučaju tuženik kao osiguravatelj Lovačkog saveza Varaždinske županije i njegovih članova, odnosno lovoovlaštenika u smislu odredbe čl. 83. Zakona o lovstvu, odgovara za štetu koju je prouzročila divljač naletom na motorno vozilo.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da nije sporno da su na dan 8. veljače 2021. HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ I SVI LOVOOVLAŠTENICI U REPUBLICI HRVATSKOJ, kao osiguranici, kod tuženika imali sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti br. 078700070726, te priznaje nastanak štetnog događaja. Tuženik ističe prigovor zastare, navodeći da sukladno odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a iz potvrde MUP-a kao i iz Prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska, nedvojbeno proizlazi kako je do štetnog događaja došlo dana 8. veljače 2021. Tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja s obzirom na to da životinja u koju je navodno udarila vozačica ERO, vozilom reg. oznake [registarska oznaka] nije pronađena, a što proizlazi iz Potvrde Policijske uprave varaždinske, Policijska postaja Ivanec, KLASA: 211-04/21-O/1050, UR.BROJ: 511-14-06/06-O-17-1/2021 od dana 09. veljače 2021. godine. Naime, uvidom u gore navedenu Potvrdu ne može se potrebnom sigurnošću utvrditi koja je životinja izazvala štetni događaj, s obzirom na to da je navedena potvrda sastavljena isključivo na temelju izjave vozača, a divljač nije pronađena zbog čega postoji mogućnost da je na vozilo naletjela neka druga životnija. Da se uistinu radilo o divljoj svinji, mora dokazati sam tužitelj, dok tuženik ne može dokazivati negativnu činjenicu. U nedostatku materijalnih dokaza ne može se utvrditi da bi u konkretnom slučaju bilo propusta na strani osiguranika tuženika, a isto tako policijski službenici nisu veterinarske struke, odnosno ne posjeduju potrebnu stručnost ni potrebne instrumente da bi na temelju vizualne procjene donijeli kvalificiran zaključak o vrsti životinje na temelju izgleda dlake. Stoga u konkretnom slučaju tužitelj u skladu s odredbom članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom nije ni dokazao da je do predmetne štete došlo upravo zbog naleta vozila njegovog osiguranika na divljač, a ne neku drugu životinju pa u konkretnom slučaju ne bi postojala odgovornost tuženika niti prema općim načelima odštetnog prava. Navodi da prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja se eventualno nađe na cesti odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Dakle, sve i da je vozač brzinu kretanja vozila prilagodio uvjetima u prometu, nedostaje bitna pretpostavka za odgovornost tuženika za utuženi štetni događaj, a riječ je o radnji provođenja lova kao uvjetu postojanja odgovornosti lovoovlaštenika sukladno Zakonu o lovstvu. Budući da tužitelj u konkretnom slučaju nije iznio činjenicu da je šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala naletom divljači na to vozilo zbog provođenja lova, to tužitelj ne može prema tuženiku postaviti predmetni regresni zahtjev. Tuženik također osporava naznačenu stopu zatezne kamate, jer ista nije određena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjevi u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

3. U podnesku od 9. srpnja 2024. tužitelj dostavlja ovjereni pisani iskaz svjedokinje ERO.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave: Opći uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (str. 4. – 12. spisa), polica osiguranja br. [broj police osiguranja] (str. 13. – 15. spisa), dopis MUP-a od 16. veljače 2022. (str. 16. – 17. spisa), Obavijest o neosnovanom zahtjevu (str. 18. – 19. spisa), regresni zahtjev (str. 20. – 21. spisa), potvrda isplati (str. 22. – 23. spisa), račun broj 368-01-91 (str. 24. – 25. spisa), Opći uvjeti popravka (str. 26. spisa), Izjava o preuzimanju (str. 27. i 30. spisa), obračun štete (str. 28. – 29. spisa), preslike fotografija (str. 31. – 44. spisa), Potvrda MUP—a (str. 45. – 46. spisa), prijava štete iz kasko osiguranja (str. 48. – 51. spisa), polica kasko osiguranja (str. 52. – 57. spisa), Zapisnik (str. 58. spisa), ovjereni pisani iskaz svjedoka ERO (str. 76. spisa).

5. Sud nije proveo dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka ERO jer je tužitelj dostavio ovjereni pisani iskaz tog svjedoka, koji tuženik nije osporio, dok je sud ocijenio nepotrebnim usmeno saslušavati tog svjedoka u smislu odredbe čl. 492.c st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP). Nije provedeno niti prometno vještačenje na okolnost dinamike štetnog događaja i visine štete jer je tuženik u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, dok nije osporio visinu štete. Sud nije proveo veterinarsko vještačenje jer je odlučne činjenice utvrdio na temelju isprava u spisu niti financijsko vještačenje na okolnost isplate šete jer se radi o nespornoj činjenici.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora zahtjev za isplatu iznosa od 811,68 eura koji tužitelj potražuje od tuženika na ime onoga što je isplatio temeljem police kasko osiguranja br. 020108180251, radi popravka motornog vozila reg. oznaka ČK-655GN, oštećenog u štetnom događaju od 8. veljače 2021. oko 22,30 sati na ŽC broj 2258, Trakošćan bb. 8. Između stranaka nije sporno da je u trenutku štetnog događaja motorno vozilo reg. oznaka ČK-655GN bilo osigurano kod tužitelja po polici kasko osiguranja broj 020108180251 (polica na str. 52. spisa) i vlasništvo ERO (preslika prometne dozvole na str. 54. – 57. spisa), niti je sporno da su svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji bili osiguranici kod tuženika prema polici osiguranja od odgovornosti br. 078700036869 (polica na str. 13. spisa). Nije sporno da je motorno vozilo reg. oznaka ČK- E bilo oštećeno u štetnom događaju od 8. veljače 2021. oko 22,30 sati na ŽC broj 2258, Trakošćan bb (Potvrda MUP-a na str. 45. – 47. spisa) i da je tužitelj 10. ožujka 2021. radi popravka oštećenja na motornom vozilu ispatio ovlaštenom serviseru iznos od 5.961,70 kn (791,25 eura) (potvrda na str. 22. spisa, račun na str. 24. i 25. spisa, suglasnost za isplatu na str. 27. spisa).

9. U ovom postupku je sporno je li potraživanje tužitelja u zastari te na koju je životinju naletjelo oštećeno motorno vozilo, i slijedom toga postoji li odgovornost tuženika, kao osiguratelja lovnika, za štetu.

10. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08125/11, 78/11, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema sobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je u konkretnom slučaju, primjenom mjerodavnih materijalnopravnih zakonskih odredbi, trebalo ocijeniti postoji li odgovornost tuženikovog osiguranika prema tužiteljevom osiguraniku u smislu navedene zakonske odredbe.

11. Uvidom u ovjereni pisani iskaz svjedoka ERO (str. 76. – 77. spisa), kojeg stranke nisu osporavale, sud je utvrdio da se 8. veljače 2021. oko 22,30 na ŽC broj 2258, u Trakošćanu bb, dogodila prometna nezgoda uslijed izlijetanja divljači (čopor divljih svinja) na kolnik te je došlo do udarca vozila u divljač koja se potom udaljila u nepoznatom smjeru, a pri tome vozač nije bio u mogućnosti izbjeći sudar. Iz pisanog iskaza proizlazi da je ERO upravljala sam osobnim vozilom reg. oznake C koje je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020108180251.

12. Kako stranke nisu osporavale pisani iskaz svjedoka, a sud je ocijenio da nije potrebno u smislu odredbe čl. 492.c st. 3. usmeno saslušati tog svjedoka jer je pisani iskaz jasan i nedvosmislen, sud je na temelju pisanog iskaza utvrdio da je uzrok oštećenja na motornom vozilu reg. oznaka ČK-655GN čopor divljih svinja, koje su izletjele na kolnik, uslijed čega je došlo do udara vozila u divljač.

13. Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na str. 58. spisa proizlazi da je koncentracija alkohola kod vozača 0,00 g/kg, dok tuženik nije isticao prigovore kojima bi ukazivao na isključivu odgovornost ili doprinos vozača nastanku štete.

14. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila predstavlja opasnu stvar, to je za štetu nastalu izlijetanjem divljači na cestu odgovoran lovoovlaštenik koji gospodari lovištem i divljači, koja je prema odredbi čl. 3. st. 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, odnosno tuženik kao njegov osiguravatelj. Pri tome se tuženik može osloboditi odgovornosti za nastalu štetu u slučaju da dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koje se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO-a) te da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO-a). Tuženik, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a a u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP-a, nije dokazao isključivu krivnju vozača vozila osiguranog kod tužitelja, a kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je šteta prouzročena naletom divljači na vozilo, to postoji odgovornost tuženikovog osiguranika za štetu.

15. Međutim, sud je ocijenio da je osnovan tuženikov prigovor zastare jer je od dana saznanja oštećenika za štetu i osobu koja je štetu počinila pa do dana podnošenja tužbe protekao trogodišnji zastarni rok.

16. Odredbom čl. 234. st. 6. ZOO-a je propisano da zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a je određeno da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok zastare).

17. Tražbina osiguratelja s naslova iznosa koji je isplatio svom osiguraniku po osnovi automobilskog kaska prema štetniku, odnosno prema njegovom osiguratelju zastarijeva u zastarnom roku od 3 godine iz čl. 230. st. 1. ZOO-a i počinje teći od dana kad je oštećenik (osiguranik tužitelja) doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (isto tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-955/2022). Dakle, za početak tijeka zastarnog roka je odlučno da su kumulativno ispunjeni uvjeti – znanje oštećenika za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

18. Oštećenik je doznao za osobu štetnika već u trenutku nastanka štetnog događaja jer je već tada oštećeniku bilo poznati da lovoovlaštenici odgovaraju za štetu od divljači, dok je tek završetkom popravka vozila i izdavanjem računa za popravak vozila poznato koliki je ukupan iznos odnosno obujam štete. Naime, oštećenja na motornom vozilu su utvrđena kad je vozilo rastavljeno i detaljno pregledano jer je tada bilo moguće utvrditi elemente potrebne za utvrđivanje opsega i visine štete. Stoga je za saznanje osiguranika tužitelja za obujam štete i elemente njezine visine relevantan trenutak kad je na temelju sveukupne procjene i po završetku izvida štete u računu specificirano koji su elementi visine štete po stavkama jer je upravo u tom trenutku postalo poznato koliko je potrebno platiti ovlaštenom serviseru radi popravka oštećenja na vozilu koja su posljedica prometne nezgode (isto tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-3469/2023 od 24. rujna 2024.). Dakle, tek ispostavljanjem računa za popravak je osiguraniku tužitelja postalo poznato za koji iznos će biti umanjena njegova imovina u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a. Iz stanja spisa proizlazi da je 26. veljače 2021. ovlašteni serviser u računu broj 368-01-91 (str. 24. spisa) utvrdio koje radove, u kojem obujmu i po kojoj cijeni je potrebno izvesti radi saniranja oštećenja na motornom vozilu, dok iz Izjave o preuzimanju na str. 27. spisa proizlazi da je istoga dana, dakle 26. veljače 2021. tužiteljev osiguranik preuzeo motorno vozilo i daje svoju suglasnost da tužitelj, kao osiguratelj, isplati štetu direktno na račun ovlaštenog servisera.

25. Slijedom navedenog, a kako je osiguranik tužitelja saznao za štetnika i visinu štete najranije kad je stručna osoba utvrdila elemente visine štete prilikom izdavanja računa (26. veljače 2021.), dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. veljače 2024., to je ovaj sud ocijenio da je osnovan tuženikov prigovor zastare u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, za početak tijeka zastarnog roka nije odlučno kada je tužitelj saznao za obujam štete (zaprimio račun za popravak) jer tužitelj plaćanjem osigurnine stupa u pravni položaj svog osiguranika, niti je odlučno kada je tužitelj po polici kasko osiguranja platio ovlaštenom serviseru račun za popravak budući da je oštećenik ranije saznao za opseg i obujam štete, a ne tek plaćanjem računa.

Zagreb, 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na koje je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku