Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-16/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-50/2024- 4 od 5. rujna 2024., 27. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-50/2024-4 od 5. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik, u odluci o parničnim troškovima sadržanoj pod toč. II. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. („Narodne novine” broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tuženiku dosude parnični troškovi , s tim da potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka u toč. II. izreke, postupak koji je prethodio kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je odluku o spornom trošku donio imajući u vidu prirodu ovog spora (potraživanje radnika po osnovi plaće), stanje predmeta i materijalno-pravni odnos stranaka (odnos radnik-poslodavac) te je ocijenio da je odluku o troškovima postupka nužno donijeti temeljem načela pravičnosti, u skladu s čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju, odnosno vodeći računa da se takvom odlukom ne narušava ravnoteža između interesa stranaka, a kakvo stajalište zauzima presuda Europskog suda za ljudska prava predmetu A i Belišić protiv Hrvatske od 6. rujna 2016. (Zahtjev br. 72152/13).

7. S navedenim stajalištem suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

8. Odredbom čl. 1. st. 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava, dok je st. 2. propisano da prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

9. Citirana zakonska odredba sadrži tri različita pravila: „prvo pravilo, utvrđeno u prvoj rečenici prvog stavka, općenite je prirode i njime se određuje načelo mirnog uživanja vlasništva; drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici prvog stavka, obuhvaća lišenje vlasništva i čini ga podložnim određenim uvjetima; treće pravilo iz drugog stavka dopušta državama članicama, između ostalog, kontroliranje korištenja vlasništva u skladu s općim interesom. Međutim, ta tri pravila nisu ’različita’ u smislu da nisu povezana. Drugo i treće pravilo odnose se na posebne slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva te se stoga treba tumačiti s obzirom na opća načela utvrđena u prvom pravilu.

10. U konkretnom slučaju, podnošenje tužbe radi realizacije prava na stanku kao jednog od temeljnih prava iz radnog odnosa, nije bilo očito neosnovano. Naime, u vrijeme podnošenja tužbe nije bilo stabilne, ustaljene sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao najvišeg suda, o pitanjima osnovanosti zahtjeva za isplatu po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) državnih službenika i namještenika, pa tužitelj nije trebao realno očekivati da neće uspjeti sa zahtjevom. Tužena strana u ovom sporu je država koju zastupa državno odvjetništvo, tako da nije imala prekomjerne troškove, dok bi za tužitelja koji je izgubio parnicu plaćanje troškova protivnoj strani bio prekomjerni teret.

11. Stoga je, u cilju postizanja pravične ravnoteže, pravilno prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

12. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi odluku o trošku sadržanu u toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja te je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a riješeno kao u toč. I. izreke ove odluke.

13. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan budući da isti nije uspio u žalbenom postupku (čl.166. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a), zbog čega je riješeno kao pod toč. II. izreke.

14. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Snježana Androš