REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1405/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vukovarska 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, protiv 1. tuženika LOVAČKA UDRUGA „DINARA“ KNIN, iz Knina, F. Tuđmana 4, 22300 Knin, OIB: 63111875092 i 2. tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i prvotuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-208/2021 od 22. siječnja 2024., 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i prvotuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-208/2021 od 22. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-208/2021 od 22. siječnja 2024 u točki 1. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja, u odnosu na tuženika ad.1. LOVAČKA UDRUGA „DINARA“ [adresa] iz [adresa] kao osnovan i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.249,09 eura / 16.945,75 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U točki 2. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, u odnosu na tuženika ad.2. HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb. U točki 3. izreke naloženo je tuženiku ad.1. LOVAČKA UDRUGA „DINARA“ Knin da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.315,36 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je na državnoj [adresa] **.**.2020. UK upravljao osobnim vozilom marke „Škoda“ iz smjera [adresa] u smjeru Drniša, kada je iznenada na kolnik istrčala divlja svinja koju nije mogao izbjeći pa je došlo do kontakta između vozila i životinje, nakon čega je životinja pobjegla, dok je na vozilu nastupila materijalna šteta. Sud je odluku donio na temelju odredbe članka 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC) i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

2. Protiv točke 2. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači na način kako to žalitelj ističe u žalbi, a podredno ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje. U žalbi u bitnom navodi da, kako je nesporno da se nezgoda dogodila na državnoj [adresa], tužitelj drži da je time i tuženik ad.2. Hrvatske ceste d.o.o. doprinio nastanku nezgode te da je stoga i solidarno odgovoran s tuženikom ad.1.

3. Protiv točki 1. i 3. presude žalbu je podnio prvotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da se sud nije očitovao o razlozima zbog kojih nije naložio vještaku prometne struke da utvrdi brzinu kretanja automobila UK prije naleta na divljač, a niti o svom stavu o tom da li je tuženik ad.1. zatražio od tuženika ad.2. postavljanje bitnog prometnog znaka, imajući u vidu navode oba tuženika u pogledu zahtjeva za postavljanje prometnog znaka, a što je posebno bitno zbog stupnja odgovornosti oba tuženika. Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga u sporu male vrijednosti.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema prvo i drugo tuženiku kao odgovornim osobama za štetu koju je tužitelj isplatio na temelju police kasko osiguranja svom osiguraniku s osnovi naknade materijalne štete temeljem odredbe čl. 963. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

8. Među stankama nije sporan nastanak štetnog događaja te visina štete, sporna je odgovornost prvo i drugo tuženika za štetu.

9. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja 19. prosinca 2020. mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su pored Zakona o obveznim odnosima i odredbe Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) i Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17; dalje: ZL).

9.1. Za nezgodu i nastanak štete solidarno su odgovorni tuženici i to:

- prvotuženik jer nije postupao sukladno čl. 75. ZL-a, sve temeljem odredbi čl. 83. ZL-a kao i sukladno općim propisima odgovornosti za štetu od opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, sve u skladu s odredbama čl. 1063. i 1064. ZOO;

- drugotuženik slijedom odredbi Zakona o cestama i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta jer je propustio osigurati sigurno prometovanje po državnoj cesti i postaviti odgovarajuću prometnu signalizaciju (čl. 50. ZC-a).

10. Među strankama je sporno jesu li ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu te visina štete.

11. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je štetni događaj nastao na državnoj cesti D33/2 [adresa] 19. prosinca 2020. kojim vozilom je upravljao UK osobnim vozilom marke Škoda iz smjera [adresa] u smjeru Drniša kada je na kolnik istrčala divlja svinja te je došlo do sraza s vozilom zbog čega je nastupila materijalna šteta, a događaj se nesporno dogodio na dijelu lovišta kojim upravlja prvotuženik,

- da na predmetnoj dionici nema prometnog znaka,

- da je tuženik Lovačko društvo „Dinara“ dopisom od 4. ožujka 2014. zatražio od tuženika Hrvatske ceste d.o.o. postavljanje znakova opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj dionici ceste,

- da je na zahtjev prvotuženika drugotuženik Hrvatske ceste d.o.o. odgovorio dopisom od dopisa Hrvatskih cesta od 4. ožujka 2014. kojim od tuženika Lovačko društvo Dinara zahtijeva da naznači točne lokacije na kojima divljač često prelazi preko državne ceste, da za svaku utvrđenu lokaciju dostavi relevantne podatke kao i sve informacije o radnjama i aktivnostima koje je tuženik Lovačko društvo „Dinara “poduzeo ili stalno poduzima u lovištu kojim se sprječava izlazak odnosno kretanje divljači po cestama, da je potrebno provesti očevid i o tome sačiniti zapisnik te izraditi Prometni elaborat za svaku lokaciju,

- da prvotuženik nije postupio po uputi Hrvatskih cesta, ovdje drugotuženika te nije dostavio potrebnu relevantnu dokumentaciju kako bi se moglo postaviti znak „divljač na cesti“ na predmetnom dijelu dionice na kojem se desio štetni događaj.

- da je tuženik pretrpio štetu u visinu od 2.249,09 eura / 16.945,75 kuna, a koju štetu je tužitelj nesporno isplatio osiguraniku temeljem police osiguranja.

12. U odnosu na žalbu tuženika Lovačkog društva „Dinara”

12.1. Za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na državnoj cesti (što je ovdje slučaj), u smislu odredbe čl. 1107 st. 4. ZOO-a solidarno odgovaraju lovačka udruga koja gospodari lovištem, i to po načelu uzročnosti (čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, te nadležna organizacija za ceste zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO-a).

12.2. Dakle, prema odredbama čl.1063. i 1064. ZOO-a, za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, a divljač koja iznenada istrči na državnu cestu jest opasna stvar, odgovara vlasnik opasne stvari, tj. lovačko društvo.

12.3. Sukladno čl. 50. ZC-a, tuženik Hrvatske ceste može solidarno odgovarati s lovačkim društvom jedino u slučaju da je lovačko društvo tražilo postavljanje prometne signalizacije koja upozorava vozače na opasnost od divljači.

13. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je do prometne nezgode došlo izlijetanjem divljači na cesti na kojoj nije bilo prometnog znaka „divljač na cesti“ te da prvotuženik nije postupio po uputi drugotuženika da uredi zahtjev za postavljanjem znaka „divljač na cesti“, to je prvotuženik odgovoran za nastanak štete tužitelju koju je tužitelj nesporno pretrpio u iznosu od 2.249,09 eura / 16.945,75 kuna, a koji iznos je nesporno isplaćen osiguraniku tužitelja.

14. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud trebao pozvati vještaka prometne struke da utvrdi brzinu kretanja automobila UK prije naleta na divljač iz razloga što tuženici nisu niti u odgovoru na tužbu, a niti u tijeku prethodnog postupka predložili dokaz prometnim vještačenjem radi utvrđivanja odgovornosti ili doprinosa osiguranika tužitelja koji bi se očitovao o eventualno neprilagođenoj brzini kretanja, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno taj dokazni prijedlog koji je iznesen tek na ročištu održanom 13. prosinca 2023. odbio.

15. Slijedom navedenog ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je upravo divlja svinja uzrokovala prometnu nezgodu na području o kojem skrbi prvotuženik, da taj tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere propisane čl. 75. ZL-a kako bi se spriječio izlazak divljih životinja to je stoga na temelju čl. 3. ZL-a, u vezi s čl. 963., čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a pravilno prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Lovačko društvo „Dinara“.

16. U odnosu na žalbu tužitelja

16.1. Odredbom čl. 50. ZC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.).

16.2. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. ZC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje.

16.3. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik Hrvatske ceste d.o.o. nije odgovoran za nastalu štetu naletom divljači jer tuženik Lovačka udruga „[adresa], nije zatražilo od tuženika Hrvatske ceste d.o.o. postavljanje znakova opasnosti „divljač na cesti“ na predmetnoj dionici ceste.

16.4. Naime, dopis tuženika Lovačkog društva „Dinara“ od 4. ožujka 2014. je, doista, općenit pa je tuženik Hrvatske ceste d.o.o. osnovano od njega tražio da svoj zahtjev dodatno potkrijepi i precizira a kako to tuženik Lovačko društvo „Dinara“ nije učinilo ili barem nije dokazalo da je učinilo, to se onda drugotuženiku ne može pripisati u krivnju nepostupanje po takvom nepreciziranom zahtjevu.

17. Tuženik odgovora kao osoba na koju upućuje odredba članka 55. Zakona o javnim cestama po principu presumirane krivnje, a iz rezultata dokaznog postupka sud je pravilno zaključio da je drugo tuženik uspio u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, a sud je o tome dao razloge koji ne proturječe sadržaju isprava u spisu.

18. Stoga razlozima svoje žalbe tužitelj i prvotuženik nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

19. Valjalo je stoga na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a odbiti obje žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Parać