Poslovni broj: Us I-1331/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu pojedincu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska cesta 136, zastupanog po opunomoćeniku EŽ, zaposleniku tuženika, radi utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. siječnja 2025. godine, prisutnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužiteljice, 27. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži ukidanje rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-009-01/24-08/18, URBROJ: 567-04-02/05-24-1 od 30. travnja 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 009-01/24-08/18, URBROJ: 567-04-02/05-24-1 od 30. travnja 2024. godine tužiteljica je u bitnom navela: da se je tužiteljica podneskom od 24. siječnja 2024. godine se obratila društvu Adiko Bank d.d. sa zahtjevom za dostavu dokumentacije po Ugovoru o kreditu, broj: 216-215/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. lipnja 2007. godine; da je po navedenom zahtjevu tužiteljice Adiko Bank d.d. odgovorio podneskom od 30. siječnja 2024. godine u kojem je navedeno da će zatraženu dokumentaciju tužiteljici dostaviti tek po dostavi izvornika punomoći kojom je ovlastila opunomoćenika-odvjetnika za zastupanje u postupku pred Adiko Bank d.d. Nakon navedenog da je tužiteljica tuženiku podnijela zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka, jer je smatrala da je Adiko Bank d.d. bez valjane pravne osnove uskratilo dostavu zatražene dokumentacije, odnosno da nema osnove za traženjem dostave izvornika punomoći; da je tuženik osporenim rješenjem od 30. travnja 2024. godine odbio zahtjev tužiteljice, navodeći da je traženje izvorne punomoći sukladno članku 12. Opće uredbe za zaštitu podataka te da Adiko Bank d.d. nije onemogućila tužiteljicu u pristupu traženim informacijama; da je davanje

- -

punomoći, njezin obvezatan oblik, opseg ovlaštenja i opoziv reguliran Zakonom o obveznim odnosima kao posebnim zakonom, pa da tuženik stoga nema ovlast preispitivati valjanost same punomoći; da tužiteljica smatra da ni jednim propisom ili zakonom nije određeno da bi punomoćnik bio dužan podnijeti izvornik punomoći kojom ga je nalogodavac ovlastio za zastupanje u određenom pravnom postupku, slijedom čega je osporeno rješenje tuženika nepravilno i nezakonito. Predloženo je saslušanje tužiteljice na okolnost valjanosti izdane punomoći za zastupanje pred društvom Adiko Bank d.d. Tužbenim zahtjevom je zatražio poništenje osporenog rješenja tuženika od 30. travnja 2024. godine. Popisao je trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV od 25 % ili 1.250,00 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ostao u potpunosti kod sadržaja osporenog rješenja; da se je kod donošenja predmetnog rješenja tuženik rukovodio odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka te odredbama posebnih propisa; da je u postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje te na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio propise i izveo pravilan zaključak o činjeničnom stanju; da tužiteljica u tužbi iznosi svoje subjektivno mišljenje kako posebnim propisima nije propisano da bi se punomoć trebala dostaviti u izvorniku pa da takav zahtjev ne može biti postavljen ni internim aktima društva Adiko Bank d.d. Tuženik ističe da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo već se isto mora razmatrati u vezi s njegovom funkcijom u društvu te ga treba ujednačiti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti; da samim time što nešto nije propisano posebnim propisima, ne znači da je protivno odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka; da je u konkretnom slučaju društvo Adiko Bank d.d. postupilo sukladno članku 12. stavak 3. Opće uredbe o zaštiti podataka te je informiralo tužiteljicu o tome što je ista bila dužna dostaviti kako bi joj se omogućilo ostvarivanje njezinog prava na zaštitu osobnih podataka; da je davanje punomoći, njezin obvezatan oblik, opseg ovlaštenja i opoziv reguliran Zakonom o obveznim odnosima kao posebnim zakonom, pa da tuženik stoga nema ovlast preispitivati valjanost same punomoći koja proizlazi iz posebnih propisa kojima su regulirana prava i obveze stranaka ne temelju određenog pravnog posla jer je isto u nadležnosti sudova. Naveo je da se protivi saslušanju tužiteljice na okolnost valjanosti izdane punomoći za zastupanje pred društvom Adiko Bank d.d.; da u konkretnom slučaju provjera zakonitosti obrade osobnih podataka tužiteljice koje obrađuje predmetni voditelj obrade nije bila primarna svrha tužiteljice, kao to definiraju odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, već pokretanje zasebnih postupaka u svrhu stjecanja materijalne dobiti. Navodi se da je tužiteljica zaista htjela ostvariti svoje prava na provjeru zakonitosti obrade svojih osobnih podataka od strane predmetnog voditelja obrade, ista bi neovisno o pokretanju postupka pred tuženikom, na traženje predmetnog voditelja obrade dostavila traženi dokaz identifikacije, odnosno na drugi dostupan modalitet zatražila pristup svojim osobnim podacima. Tuženik je predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.

4. Na raspravi od dana 10. siječnja 2025. godine nije pristupio opunomoćenik tužiteljice iako je uredno primio poziv za raspravu a nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez opunomoćenika tužiteljice. Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod sadržaja odgovora na tužbu i svih iznijetih navoda. Naveo je da obveza traženja izvorne punomoći proizlazi iz članka 32. Opće uredbe o zaštiti podataka; da obveze traženja izvorne punomoći proizlazi i iz

- -

obveze voditelja obrade koji u postupku mora jasno utvrditi da se osobni podaci ispitanika tj. zainteresirane osobe, daju isključivo ovlaštenim osobama, što se utvrđuje putem punomoći, koja predstavlja ovlaštenje za zastupanje te osobe a time i za pristup njezinim osobnim podacima.

Sud nije uzeo u razmatranje prijedlog iznijet u tužbi da se u upravnom sporu sasluša tužiteljica na okolnost valjanosti izdane punomoći za zastupanje pred društvom Adiko Bank d.d. jer je ocijenjeno da je saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka. Saslušanje tužiteljice, kojem se je protivio i tuženik je po ocijeni suda nepotrebno jer se radi pravnom a ne činjeničnom pitanju, o kojem pitanju se treba zauzeti stav u presudi, dok su činjenice vezane za dostavljenu punomoć, prema stanju spisa poznate i nesporne.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, rješenje tuženika od 30. travnja 2024.godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno da li je pravilno i zakoniti navedenim rješenjem odbijen tužiteljičin zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.

8. Prema stanju spisa proizlazi da je tužiteljica dana 24. siječnja 2024. godine se dostavila društvu Adiko Bank d.d. zahtjev za dostavu dokumentacije po Ugovoru o kreditu, broj: 216-215/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. lipnja 2007. godine; da je po navedenom zahtjevu tužiteljice Adiko Bank d.d. odgovorio podneskom od 30. siječnja 2024. godine u kojem je navedeno da će zatraženu dokumentaciju tužiteljici dostaviti tek po dostavi izvornika punomoći kojom je ovlastila opunomoćenika-odvjetnika za zastupanje u postupku pred Adiko Bank d.d.

9. Tužiteljica je smatrala da je navedenim postupanjem Adiko Bank d.d. došlo do povrede članka 15. stavak 3. Opće uredbe o zaštiti podataka, te se u vezi sa time obratila tuženiku za zahtjevom za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka, jer je smatrala da je Adiko Bank d.d. bez valjane pravne osnove uskratilo dostavu zatražene dokumentacije, odnosno da nema osnove za traženjem dostave izvornika punomoći.

10. Postupajući po zahtjevu tužiteljice tuženik je od društva Adiko Bank d.d. kao voditelja obrade, zatražila očitovanje o okolnostima konkretnog slučaja, odnosno da navede je li u konkretnom slučaju omogućeno tužiteljici pristup njezinim osobnim podacima, a ako nije, da navede iz kojeg razloga nije postupilo po njezinom traženju, uzimajući u obzir članak 15. Opće uredbe o zaštiti podataka. Društvo Adiko Bank d.d. se je po navedenome očitovalo navodeći da da je tužiteljica putem opunomoćenika dana 24. siječnja 2024. godine zatražila podatke po Ugovoru o kreditu, broj: 216- 215/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. lipnja 2007. godine (pojedinačno navedene u predmetnom rješenju). Nadalje društvo Adiko Bank d.d. u očitovanju navodi da po zaprimanju zahtjeva, obzirom da nije dostavljena originalna punomoć, da je opunomoćeniku tužiteljice dana 30. siječnja 2024. godine

- -

preporučenom poštom poslan odgovor na predmetni zahtjev u kojem je Banka obavijestila opunomoćenika da će poslati zatraženu dokumentaciju nakon dostave originalne punomoći. U očitovanju je Banka istakla oblik punomoći koje opunomoćenici trebaju dostaviti je propisan internim aktima banke i to u: Općim uvjetima banke u članku 8. u kojem se navodi "Oblik punomoći i uvjete koje mora ispunjavati klijentov opunomoćenik određuje Banka prema svojoj procijeni koja ovisi o konkretnom slučaju za koju se punomoć daje, sukladno aktima i drugim odlukama Banke".

11. U Republici Hrvatskoj se od 25. svibnja 2018. godine u području zaštite osobnih podataka, izravno primjenjuje Uredba (EU) 2016/697 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi sa obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka ( Sl EU L 119).

Prema članu 4. stavak 1. točka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka osobni podaci su svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, a pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Prema članku 5. Opće uredbe o zaštiti podataka, osobni podaci moraju biti zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika (načelo zakonitosti, poštenosti i transparentnosti), prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama (načelo ograničavanja svrhe); primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koju se obrađuju (načelo smanjene količine podataka); točni i prema potrebi ažurni (načelo točnosti); čuvani u obliku koji omogućuje identifikaciju ispitanika samo onoliko dugo koliko je potrebno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju (načelo ograničenja pohrane); obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništenja ili oštećenja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera (načelo cjelovitosti i povjerljivosti).

Sukladno članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od slijedećega: ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha; obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele Radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora; obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade; obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe; obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade; obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.

Prema članku 12. stavak 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, voditelj obrade poduzima odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile informacije iz članka 13. i 14. i sve komunikacije iz članka 15. do 22. i članka 34. u svezi s obradom u sažetom transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika. Informacije se pružaju u pisanom obliku ili drugim sredstvima, među ostalim, ako je prikladno, elektroničkim putem. Ako to zatraži ispitanik, informacije se mogu pružiti usmenim putem, pod uvjetom da je drugim sredstvima utvrđen identitet ispitanika.

- -

Člankom 12. stavak 3. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da voditelj obrade ispitaniku na zahtjev pruža informacije o poduzetim radnjama iz članka 15. do 22. Opće uredbe o zaštiti podataka bez nepotrebnog odgađanja i u svakom slučaju u roku od mjesec dana od zaprimanja zahtjeva. Taj se rok može prema potrebi produljiti za dodatna dva mjeseca, uzimajući u obzir složenost i broj zahtjeva. Voditelj obrade obavješćuje ispitanika o svakom takvom produljenju u roku od mjesec dana od zaprimanja zahtjeva, zajedno sa razlozima odgađanja.

12. Sukladno članku 12. stavak 6. Opće uredbe o zaštiti podataka voditelj obrade može tražiti pružanje dodatnih informacija neophodnih za potvrđivanje identiteta ispitanika, ako voditelj obrade ima opravdane sumnje u pogledu identiteta pojedinca koji podnosi zahtjev iz članka 15. do 21. Opće uredbe o zaštiti podataka.

13. Davanje punomoći, njezin obvezatan oblik, opseg ovlaštenja i opoziv reguliran Zakonom o obveznim odnosima kao posebnim zakonom, pa da tuženik stoga nema ovlast preispitivati valjanost same punomoći koja proizlazi iz posebnih propisa kojima su regulirana prava i obveze stranaka.

14. U očitovanju od 30. siječnja 2024. godine koje je dostavljeno opunomoćeniku tužiteljice, Banka je istakla oblik punomoći koje opunomoćenici trebaju dostaviti je propisan internim aktima banke i to u: Općim uvjetima banke u članku 8. u kojem se navodi "Oblik punomoći i uvjete koje mora ispunjavati klijentov opunomoćenik određuje Banka prema svojoj procijeni koja ovisi o konkretnom slučaju za koju se punomoć daje, sukladno aktima i drugim odlukama Banke".

15. Prema ocjeni suda u konkretnom slučaju društvo Adiko Bank d.d. je postupilo sukladno članku 12. stavak 3. Opće uredbe o zaštiti podataka te je informiralo tužiteljicu o tome što je ista dužna dostaviti kako bi joj se omogućilo ostvarivanje njezinog prava na zaštitu osobnih podataka, jer Adiko Bank d.d. nije onemogućila tužiteljicu u pristupu traženim informacijama, već je voditelj obrade u konkretnoj situaciji postupao sukladno posebno propisu i aktima Banke, čemu je tužiteljica trebala udovoljiti te bi joj se dale tražene informacije vezano za predmetni Ugovor o kreditu.

16. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 27. siječnja 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

- -

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Josipu Giljanoviću, Split, Put Skalica 35,

- tuženiku Agencija za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska cesta 136,

- u spis.