Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-1725/2018-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihanai Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1 KR, [adresa], pod 2. IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. NR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu Ljubičić&Vrdoljak d.o.o., radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ratka Vlašića, odvjetnika u Splitu te punomoćnika tuženika pod 1-3 Marka Ljubičića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Nalaže se tuženicima VR, HR i TR da presatanu uznemiravati tužiteljicu SR u ostvarivanju njeninih vlasničkih prava glede nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] položene u K. O. [katastarska općina] i to u pogledu dijela te nekretnine obojanog na skici vještaka ing. Slavena Iličića „Makarska, studeni 2016“ žtom bojom, omeđenog slovima A-C-D-B-A, a koja skica čini sastavni dio ove presude, na način da im se zabranjuje pristupati na navedenu nekretninu te da im se zabranjuje na bilo koji drugi način uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju njenih navedenih vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 10.000,00 kuna za svaki čin uznemiravanja.

II. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana tužitelju solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, a u slučaju daljnjih promjena prosječne kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.303,09 eura, zajedno sa zakonsom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, podnesenoj 03. travnja 2018. navodi da su stranke suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i to tužiteljica za ½ dijela, a tuženici, svaki za 1/6 dijela cjeline. Na navedenoj nekretnini da je sagrađena dvojna kuća te je je izvršena fizička dioba navedene nekretnine na način da je tužiteljici u isključivo vlasništvo pripao istočni dio kuće i dvorišta, koji ima anagrafsku oznaku Lokva Rogoznica, Obriž 1 kbr.15, dok je tuženicima u isključivo vlasništvo pripao zapadni dio kuće i dvorišta koji ima anagrafsku oznaku Lokva Rogoznica, Obriž 1, Kbr.13. Navedena nekretnina da nosi katastarsku oznaku 2130/2 K. O. [katastarska općina] te je kompletna situacija prikazana na skici ing. JR „Prikaz stvarnog stanja trena (Psp-365/15), kao i dio nekretnine za koju tužiteljica traži vlasničkopravnu zaštitu. Predmet ovog spora da predstavlja betonirano dvorište koje je u priloženoj skici omeđeno slovima A-D-B-A i obojano žutom bojom. Tužiteljica da je nesporno isključiva vlasnica navedenog dijela dvorišta budući da su se stranke odnosno njihovi prednici tako podijelili, međutim tuženici da svojataju predmetni dio nekretninee iako nemaju nikakvih prava na istome te uznemiravaju vlasnička prava tužiteljice na istome. Prednik tuženika, pok. CR je protiv tužitelja podnio tužbu zbog smetanja posjeda svojatajući predmetnu nekretninu, a koji postupak se vodi pred ovim sudom pod brojem Psp-365/15 te tražio da mu ovdje tužiteljica omogući prolaz preko njene nekretnine, kao i provoz motornim vozilom., a tuženici su preuzeli navedeni parnični postupak te traže prolaz i provoz preko nekretnine tužiteljice svojatajući je. Stoga predlažu sudu donijet presudu kojom će tuženicima naložiti prstanak uznemiravanja tužiteljice.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su istaknuli kako su upisani kao suvlasnici nekretnine, a koja nekretnina obuhvaća i dvorište samog objekta te stoga da tužiteljica nije i ne može biti aktivno legitimirana za podnošenje vlasničke tužbe. Nadalje, predmetnu nekretninu, dvorište nekretnine da su stranke koristile zajednički sve do dana kada je tužiteljica samoinicijativno izgradila ogradu te na takav način spriječila pristupanje tužene svojoj nekretnini, a što je predmet postupka Psp-365/2015. Nadalje, napominju kako su stranke nedvojbeno upisani suvlasnici nekretnine na jednake dijelove, a sami se postupak razvrgnuća nikada nije proveo.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: prikaza stvarnog stanja terena (Psp-365/15), izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], rjšenje o nasljeđivanju iza pok. BR, ugovor o kupoprodaji sklopljen između LR i PR **.**.1998., ugovor o kupoprodaji sklopljen između ER ai CR **.**.1998., izvršen je uvid u spise Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5184/2017, Pn-594/17, Ovr-668/2024 te u spis Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Psp-365/15, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i tužene pod 1.

3.1. Na ročištu od 3. prosinca 2024. tuženici su odustali od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika pod 2. i pod 3. te predložili ne izvoditi daljnje dokaze i zaključiti raspravljanje, slijedom čega sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženika pod 2. i pod 3. te svjedoka FR, DR, MR i RR, a koji su bili predloženi od strane tuženika.

3.2. Sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka ZR jer je okolnosti na koje je ona predložena svjedočiti utvrdio čitanjem ugovora o kupoprodaji od 20. srpnja 1998. Također, sud je odustao od izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta jer su stranke na ročištu od 5. rujna 2024. učinile nespornim da prikaz stvarnog stanja na terenu izrađen za potrebe postupka Psp-365/14 (list 4 Spisa), predstavlja stvarno stanje na terenu.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice radi prestanka uznemiravanja vlasništva, u smislu odredbe članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

5. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno kako je tužiteljica 4. lipnja 1998. sklopila ugovor o kupoprodaji sa GR, a kojim je stekla ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica]/ nova kat. oznaka 2130/2 ZU 2529 K.O., kao ni to da je pok. prednik tuženika CR **.**.1998. sklopio ugovor o kupoprodaji sa AR kojim je stekao ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica]/ nova kat. oznaka 2130/2 ZU 2529 K. O. [katastarska općina]. Nije bilo sporno ni to kako su stranke upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to tužiteljica za ½ dijela te tuženici svaki za 1/6 dijela.

6. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi da li je tužiteljica aktivno legitimirana na podnošenje ove tužbe te jesu li tuženici svojim ponašanjem uznemiravali tužiteljičino pravo vlasništva predmetnog dvorišta koje je na skici vještaka Slavena Iličića obojano žutom bojom i omeđen slovima A-C-D-B-A.

7. Čitanjem ugovora o kupoprodaji od 4. lipnja 1998. sud je utvrdio kako je njime tužiteljica od GR stekla ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica]/ nova kat. oznaka 2130/2 ZU 2529 K. O. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja polovinu dvojne kuće i odgovarajućih dijelova dvorišta kao i dijelova koji služe redovnoj upotrebi zgrade.

8. Čitanjem ugovora o kupoprodaji od 20. srpnja 1998. sud je utvrdio kako je njime prednik tuženika od UR stekao ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica]/ nova kat. oznaka 2130/2 ZU 2529 K. O. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja polovinu dvojne kuće i odgovarajućih dijelova dvorišta kao i dijelova koji služe redovnoj upotrebi zgrade.

9. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-594/17 sud je utvrdio kako je postupak pokrenut tužbom BR protiv SR radi naknade štete te da je navedeni postupak prekinut rješenjem suda od 7. prosinca 2017. Čitanjem tužbe sud je utvrdio kako tužitelj kako je zajedno sa tuženom upisan kao suvlasnik ½ dijela čest. zem [katastarska čestica] ZU 2529 KO [katastarska općina], u naravi kuča, dvorište, kuć , dvorište. Kako predmetna nekretnina predstavlja dvojni objekt, a da je on vlasnik zapadnog dijela objekta, sa svim pripadnosima i služnostima dok je tužena vlasnica istočnog dijela objekta.

10. Čitanjem spisa Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Psp-365/15, sud je utvrdio kako je postupak pokrenut tužbom ovdje tuženika, kao tužitelja, protiv ovdje tužiteljice, kao tužene, radi smetanja posjeda nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] te da je 7. lipnja 2019. doneseno rješenje kojim je dio tužbenog zahtjeva djelomično prihvaćem. Također, utvrđeno je kako je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3488/19-2 od 15. listopada 2019. odbijena žalba tužene, dok je žalba tužitelja djelomično odbijena i djelomično prihvaćena te je ukinuto pobijano rješenje u dijelu pod točkom II. izreke i u tom dijelu je tužba odbačena.

11. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-668/2024 sud je utvrdio kako postupak pokrenut prijedlogom ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, protiv ovdje tužiteljice kao ovršenice, a radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja. Nadalje, da je rješenjem od 3. listopada 2023. odbijen prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu, te da je predmetno rješenje, rješenjm Županijskog suda u Osijeku od poslovni broj Gž Ovr- 91/2024-2 od 5. ožujka 2024. ukinuto te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

12. Iz iskaza tužene pod 1. proizlazi kako je prije 25 godina, misli da je to 1997. kupila dio kuće sa zemljištem odnosno okućnicom i od tada autom i pješice prolazi ispred kuće odnosno dvorištem. Nigdje da nije navedeno da se radi o dvojnoj kući, već jednoj kući u kojoj je ona kupila jedan dio kuće, a tužiteljica drugi dio kuće. Tužiteljica je mjesec dana prije nje kupila svoj dio kuće, a bivši vlasnik im je na terenu pokazao što kupuju. Njen dio kuće da je s juga, a tužiteljičin na sjeveru. Svoj dio dvorišta da koristi tako što tu drži stol i stolice. Ona i ostali tuženici koristili su se tim putem odnosno sa dvorištem ispred kuće autom, tu su dovozili stvari potrebne za izgradnju kuće, namještaj i drugo, a tu su prolazili bez problema i pješice, sve do trenutka kada je tužiteljica svoj dio kuće počela iznajmljivati turistima.

13. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je 1998. saznala za prodaju ove predmetne nekretnine (1/2 dijela) te se obratila prodavatelju. Nekretninu da je kupila od gosp. ŽR koji je bio vlasnik nekretnine za ½ , a druga polovina dijela je bila vlasništvo gosp. ČR koji joj se obratio kada je čuo da je zainteresirana za kupnju te joj je kazao kako je i on voljan prodati svoju polovinu dijela. Njen suprug je poznavao rođaka od BR, te ga je nazvao, rekao o tome da je prodavatelj druge polovice dijela nekretnine voljan prodati svoju polovinu, a o čemu je rođak obavijestio pok. BR koji je bio zainteresiran za kupnju. Prije kupnje predmetne nekretnine njih četvero, tužiteljica pojašnjava da su to bili njen suprug, tužena ad1, pok. suprug tužene ad1 i ona zajednički su otišli vidjeti nekretninu da im bude jasno što kupuju. Članak 1 kupoprodajnog ugovora sa lista 22 spisa u dijelu u kojem se navodi "polovinu dvojne kuće i odgovarajućeg dijela dvorišta…" tumači na način da je kupila ½ kuće sa pripadajućim dijelom dvorišta u širini te ½ dijela nekretnine, a to je upravo dio dvorišta koji je na prikazu stvarnog stanja obojen žutom bojom. Napomenula je još i to da im je prilikom kupovine bila pokazana okvirna međa. Ona da je u posjed predmetne nekretnine stupila 2003., a tuženici 2006. Nekretnini da je bila potrebna adaptacija, a s adaptacijom da su ona i tuženici počeli u isto vrijeme. Njen dio dvorišta da je popločan, dok je tuženikov betonirana. Kada je stavljala opločnjake na svoj dio dvorišta nije pitala tuženike za dopuštenje, a popločala ga je do betonskog zida koji su tuženici sagradili. Pojasnila je još i to kako su tuženici kada su radili stiropor fasadu na svojem dijelu nekretnine ostavili "zub" što je i danas vidljivo te su joj kazali: "do tu je moje, nakon toga tvoje". Ona na svojem dijelu dvorišta drži stol za devet osoba, jedan za četiri osobe i gril. Nikada tuženicima nije radila problem, dopuštala im je da na njenom dijelu dvorišta ostavljaju materijal, po potrebi parkiraju vozila i sl., ali je napomenula kako su je tuženici uvijek pitali za dopuštenje. 2015 godine postavila je željeznu ogradu koja je na prikazu stvarnog stanja list 4 spisa označena točkama A i B. Ogradu je postavila jer je jedan od susjeda koristio njeno odsustvo kao i odsustvo tuženika te se koristio dvorištem i nanosio joj štetu. Ograda u naravi predstavlja kapiju, ključ kapije je bio dan tuženicima te su oni mogli prolaziti njenim dijelom dvorišta do svojeg dijela dvorišta. Za postavljanje kapije nije tražila dopuštenje tuženika, a ključ im je dala jer su tada bili u dobrim odnosima. Kapija da je i dandanas otvorena, međutim tuženici tim dijelom ne prolaze, a povremeno pusti njihove goste (turiste) da prođu njenim dijelom dvorišta. Nadalje, tužiteljica je navela kako tuženici ne prolaze predmetom spora (dijelom dvorišta na prikazu stvarnog stanja obojenog žutom bojom) od 2015. godine, ali da od nje traže da tuda prolaze zbog čega se vode drugi postupci. Kazala je još i to da joj ne bi smetalo da tuženici pješke prolaze tim dijelom dvorišta. Zaključno na poseban upit suda kako je njeno pravo vlasništva uznemiravano, tužiteljica je odgovorila da je uznemiravano tako što je tuže u drugim postupcima.

14. Sukladno odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtjevati da to uznemiravanje prestane, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo I da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

15. Iz sadržaja citirane odredbe, a koja uređuje vlasničku tužbu - actio negatoria razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik - posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, zadiranje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja

16. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Najprije valja kazati kako sud iz provedenih dokaza i to ugovora o kupoprodaji od 4. lipnja 1998. i 20. srpnja 1998., a iz kojeg je vidljivo kako stranke kupuju ½ dvojne kuće i odgovarajućih dijelova dvorišta, zatim iz tužbe podnesen u postupku pod poslovnim brojem Pn-594/17, u kojoj prednik tuženika navodi kako je vlasnik zapadnog dijela predmetne nekretnine, dok je tužena vlasnica istočnog dijela, a i iz samog iskaza tužene pod 1. koja je saslušana na raspravi kazala kako je njen dio kuće s juga, dok je tužiteljičin sa sjevera te da ona (tužena pod1.) svoj dio dvorišta koristi na način da tu drži stol i stolice, zaključuje kako su stranke zaista na terenu izvršile fizičku diobu nekretnine i to na način da bi ovdje tužiteljici u vlasništvo pripao istočnio dio dvorišta na skici prikaza stvarnog stanja terena (list 4 spisa) obojen žutom bojom te omeđen slovima A-C-D-B-A, te je stoga, kao predmnjevani vlasnik tog dijela nekretnine, ovlaštena štiti svoje vlasništvo u smislu odredbe čl. 167. ZV-a protiv ovdje tuženika

18. Međutim, cilj tužbe kojom se traži prestanak uznemiravanja vlasništva je postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja, zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja na tri načina: da se poduzmu radnje kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja, da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja.

19. Tužitelj je taj koji u parnici radi zaštite od uznemiravanja mora dokazati čin uznemiravanja koji mora biti protupravan i predstavljati trajno smetanje. To znači da treba dokazati da su doista učinjene one radnje koje znače svojatanje prava ili neko drugo smetanje prava vlasništva.

20. Prema shvaćanju ovog suda tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza, nije s uspjehom u parnici dokazala na koji ga to način tuženici uznemiravaju, odnosno kojim to radnjama tuženici trebaju prestati uznemiravati tužiteljicu.

20.1 Ovakav je zaključak suda tim više potkrijepljen činjenicom da je sama tužiteljica u svom iskazu navela kako tuženici ne prolaze njenim dijelom dvorišta, ali da od nje traže da prolaze zbog čega vode postupke, te da je njeno vlasništvo uznemiravano tužbama u drugim postupcima. Za napomenuti da ovaj sud ima na umu da se uznemiravanje prava vlasništva može ogledati i u drugom vidu uznemiravanja, a ne samo u fizičkom činu. Međutim, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi do uznemiravanja njenog vlasništva od strane tuženika došlo na neki drugi način, a osim toga niti u tužbi nije navela na koji to način tuženici svojataju vlasničko pravo predmetne nekretnine.

20.2. Naime, samo pokretanje zakonom propisanih postupaka radi zaštite stvarnih prava, u konkretnom slučaju parničnog postupka Psp-356/14, ne može se smatrati bespravnim uznemiravanjem nečijeg prava vlasništva i ne predstavlja čin uznemiravanja prava vlasništva predmetnog dvorišta, koji daje pravo tužiteljici na zaštitu sukladno odredbi članka 167. ZV.

21. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da ga tuženik bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu predmetne nekretnine pa se samim tim nisu ispunili zakonski uvjeti za ostvarivanje prava na zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva.

22. Stoga je, odlučeno kao pod točkom 1 izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP.

24. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.393,59 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR.

24.1. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu od. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 250,00 eura

- zastupanje na ročištu od 10. listopada 2019. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 250 eura

- zastupanje na ročištu od 18. prosinca 2019. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 250,00 eura

- zastupanje na ročištu od 5. rujna 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 250,00 eura - zastupanje na ročištu od 3. prosinca 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 250,00 eura

- sastav obrazloženog podneska od 9. rujna 2024. (Tbr. 8/2 Tarife) iznos od 250,00 eura

24.2. Na tako utvrđen iznos od 1.500,00 eura valja pridodati zatraženi PDV u iznosu od 375,00 eura, čime se dolazi do iznosa od 1.875,00 eura.

24.3. Nadalje, tako utvrđen iznos valja, sukladno odredbi Tbr. 40 Tarife uvećati za 20%, čime se dolazi do iznosa od 2.250,00 eura.

24.4. Tuženiku je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 53,09 eura (Tar.br. 1. stavak 2. Tarife sudskih pristojbi).

25. Dakle, tuženiku je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.303,09 eura.

26. Tuženiku nije priznat popisani trošak zastupanja na ročištu od 2. travnja 2020. budući da je iz zapisnika o održanom ročištu vidljivo kako za tuženika nije nitko pristupio, kao niti trošak sastava podneska od 10. listopada 2019. jer sud takav podnesak ne nalazi u spisu.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

U Splitu 27. siječnja 2025.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženicima ad1-ad3 po punomoćniku

- u spis