REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2072/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja OT, vlasnika AUTOLIMARSKOG I AUTOLAKIRERSKOG OBRTA „ [obrt]”, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 138,21 EUR, zaključio je glavnu raspravu 13. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika RT, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te donio i objavio presudu 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 138,21 EUR sa zateznim kamatama od 27. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 238,66 EUR sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznos od 6,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. siječnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 138,21 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U tužbi u bitnome navodi kako je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. travnja 2024. nastala šteta na vozilu marke MINI COOPER CLUBM RE, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju je tuženik obvezan nadoknaditi oštećeniku sukladno ugovorenoj polici obveznog osiguranja. Nadalje navodi da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku i da su tuženikovi djelatnici pregledali vozilo, procijenili štetu i 26. travnja 2024. napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248410510590, te da visina štete sukladno tuženikovom izvidu štete ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika niti servis koji obavlja popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a to nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o obavljenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nadalje navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja, da je tužitelj predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sve sukladno pravilima struke, da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je tuženikov ugovorni partner, te da su o svemu jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u svojim smjernicama koje tužitelj citira u tužbi. Osim toga navodi da je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt obavljati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo, da je tužitelj vozilo preuzeo i obavio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 109/1/1 na ukupan iznos od 698,79 EUR (PDV uključen) koji je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku, da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 560,58 EUR, dok razliku od 138,21 EUR po računu koji tuženik nije platio, tuženik opravdava navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju i da ne priznaju stavku „komora“ iz predmetnog računa, te da je upravo iznos od 138,21 EUR koji tuženik nije priznao predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Također navodi da gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom, da tuženik priznaje cijene proizvoljno, da je službena cijena sata rada tužiteljeve radionice 34,29 EUR / sat plus PDV, da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Poziva se na odredbu članka 1085. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima u bitnome navodeći da uspostava prijašnjeg stanja koje je postojalo prije nego što je šteta nastala konkretno znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku, dok tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost koje postupanje je zabranjeno. Konačno navodi da su 16. kolovoza 2024. oštećenik i vlasnik popravljenog vozila kao ustupitelj i tužitelj sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 138,21 EUR na tužitelja kao primatelja o čemu je obaviješten tuženik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, nastanak štetnog događaja, odgovornost za štetu, pasivnu i aktivnu legitimaciju, tijek zateznih kamata i visinu stope. Smatra da u ovom sporu male vrijednosti tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev. Osporio je cijenu sata kao previsoko odmjerenu budući da na području gdje oštećenik prebiva, cijena sata rada lakirera je osjetno niža nego li to tužitelj obračunava. S tim u svezi ističe kako je oštećenik u obvezi pridržavati se općih načela obveznog prava, odnosno suzdržati se od postupaka kojima se može šteta povećati, zbog čega tuženik osporava cijenu sata tužitelja. Osporio je stavku na računu tužitelja koja se odnosi na komoru jer nije bila potrebna radi popravka. Nadalje navodi da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te je šteta na taj način preuveličana.

3. U nastavku postupka tužitelj je osporio tvrdnje iz odgovora na tužbu, te je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: tužiteljevog računa / otpremnice 109/1/1 od 5. srpnja 2024. (str. 9. spisa), detalja transakcije (str. 10. – 11. spisa), potvrde uplate (str. 12. spisa), tuženikovog izvida štete broj 248410510590 (str. 13. spisa), tuženikove ponude od 17. svibnja 2024. (str. 14. spisa), tuženikove ponude od 8. srpnja 2024. (str. 15. spisa), punomoći za isplatu izvođaču radova (str. 17. spisa), tužiteljevog cjenika (str. 18. spisa), Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 16. kolovoza 2024. (str. 19. – 20. spisa), notifikacije o ustupanju tražbine radi ispunjenja (str. 21. – 22. spisa), e-mail korespondencije (str. 23. – 24. spisa), e-maila Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (str. 39. – 40. spisa), dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (str. 50. – 53. spisa), te ponude broj 12 (str. 74. spisa).

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 138,21 EUR po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera koju je obračunao tužitelj u računu broj 109/1/1 od 5. srpnja 2024. i cijene rada (radnog sata) limara/lakirera koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku, te cijene komore za lakiranje obračunate u predmetnom računu koju tuženik nije priznao niti platio u mirnom postupku.

7. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. toga članka (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP). Na navedeno su, u skladu s odredbom članka 461.a stavka 8. ZPP, stranke upozorene u rješenju suda od 9. listopada 2024.

8. Osim toga, u parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

9. Nije sporna činjenica da je u mirnom postupku tuženik isplatio iznos od 560,58 EUR po osnovi naknade štete nastale na vozilu marke MINI COOPER CLUBM RE, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ta činjenica proizlazi i iz detalja transakcije (str. 10. – 11. spisa) u kojima je, u opisu transakcije, navedeno „isplata štete 248410510590“, dakle, isplata štete upravo po tuženikovom izvidu štete broj 248410510590.

10. Sporne su aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost za štetu, osnova i visina sporne tražbine, tijek i stopa zateznih kamata.

11. Uvidom u tužiteljev račun / otpremnicu 109/1/1 od 5. srpnja 2024. (str. 9. spisa) utvrđeno je da je ispostavljen na BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca i da se, između ostalog, odnosi na limarski i lakirerski rad, čija cijena po satu iznosi 34,29 EUR plus PDV, te komoru za lakiranje 1-10h lakirera po cjeniku čija cijena iznosi 50,00 EUR plus PDV, za vozilo marke MINI COOPER registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu kupca BT, prema tuženikovom izvidu štete broj 248410510590.

12. Uvidom u tuženikov izvid štete broj 248410510590 (str. 13. spisa; dalje: tuženikov izvid) je utvrđeno da je u toj ispravi kao oštećenik naveden BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da je kao dan nezgode naveden 23. travnja 2024., te da je kao oštećeno vozilo navedeno upravo vozilo marke MINI COOPER CLUBM RE, registarske oznake [registarska oznaka], dakle, isto vozilo koje je navedeno i u tužiteljevom računu. Nadalje je utvrđeno da su u toj ispravi utvrđena oštećenja na navedenom vozilu, i to dijelovi za popravak i dijelovi za zamjenu, radno vrijeme popravka, i to limara:2,42 sati i lakirera: 4,10 sati, ali nije navedena cijena radnog sata. Dakle, u navedenoj ispravi koju je sastavio sam tuženik je sam tuženik već u mirnom postupku potvrdio da se 23. travnja 2024. dogodila nezgoda u kojoj je oštećeno upravo vozilo marke MINI COOPER CLUBM RE, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu BT, te je utvrdio nastala oštećenja na navedenom vozilu.

13. Uvidom u tuženikove ponude od 17. svibnja 2024. (str. 14. spisa) i 8. srpnja 2024. (str. 15. spisa; dalje: tuženikove ponude), koje su upućene BT utvrđeno je da je u tim ispravama sam tuženik naveo da se odnose na osigurani slučaj – prometnu nesreću od 23. travnja 2024. i vozilo registarske oznake broj [registarska oznaka], te tuženikov izvid štete broj 248410510590. Nadalje je utvrđeno da tim ispravama tuženik obavještava BT da odgovornost za naknadu štetu po navedenoj prometnoj nesreći nije sporna i da je time njezin odštetni zahtjev pravno osnovan te da je tuženik procijenio visinu štete na vozilu kao ukupnu osigurninu u iznosu od 560,58 EUR, koji iznos je tuženik nesporno i platio u mirnom postupku.

14. Dakle, iz tuženikovog izvida i tuženikovih ponuda proizlazi kako se, suprotno tuženikovim paušalnim tvrdnjama iz odgovora na tužbu, 23. travnja 2024. dogodila nezgoda u kojoj je oštećeno upravo vozilo registarske oznake broj [registarska oznaka] i da je to vozilo u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika, te da odgovornost za štetu nije sporna. Vezano uz tuženikove tvrdnje kojima osporava pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetu, dodatno se ističe da su takve tuženikove tvrdnje samo paušalne i da tuženik ne obrazlaže niti, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, iznosi činjenice niti iznosi razloge zbog kojih u konkretnom slučaju osporava pasivnu legitimaciju, nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost za štetu. S druge strane, kao što je prethodno obrazloženo, iz isprava u spisu (tuženikovog izvida i tuženikovih ponuda) proizlazi neosnovanost navedenih tuženikovih tvrdnji, dakle, da se, suprotno tuženikovim tvrdnjama, 23. travnja 2024. dogodila nezgoda u kojoj je oštećeno upravo vozilo registarske oznake broj [registarska oznaka] i da je to vozilo u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika, te da nije sporna odgovornost za štetu. To tim više što je tuženik u mirnom postupku nesporno isplatio iznos od 560,58 EUR upravo po osnovi naknade štete za predmetni štetni događaj, dok je ostao sporan samo iznos od 138,21 EUR. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik osiguratelj vozila čiji je vozač odgovoran za predmetni štetni događaj i tako uzrokovao štetu na predmetnom vozilu. Zbog toga je sud utvrdio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i tuženikove tvrdnje kojima samo paušalno osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetu.

15. Nije osnovan niti prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naime, uvidom u Ugovor o ustupa nju tražbine radi ispunjenja od 16. kolovoza 2024. (str. 19. – 20. spisa, dalje: Ugovor) utvrđeno je da je sklopljen između BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja. U članku 1.1. Ugovora je suglasno utvrđeno da BT kao ustupitelj ima novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 138,21 EUR prema računu popravka za štetu broj 109/1/1 u ukupnom iznosu od 698,79 EUR, dakle, upravo prema računu koji je dostavljen u spis i koji se odnosi na predmetni štetni događaj i temeljem dužnikovog izvida štete broj 248410510590, dakle, upravo prema izvidu štete koji je dostavljen u spis i koji se odnosi na predmetni štetni događaj. U članku 1.2. Ugovora je suglasno utvrđeno da je tužitelj kao primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio račun za popravak štete broj 109/1/1 u ukupnom iznosu od 698,79 EUR tuženiku kao dužniku koji je navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police osiguranja štetnika i temeljem navedenog izvida štete. U članku 1.3. Ugovora je suglasno utvrđeno da je tuženik kao dužnik po računu za popravak štete broj 109/1/1 podmirio vlasniku vozila odnosno ustupitelju iznos od 560,58 EUR čime tuženik kao dužnik nije podmirio iznos od 138,21 EUR po računu broj 109/1/1 te da, s obzirom na to da tuženik kao dužnik nije podmirio u cijelosti iznos računa, to primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 138,21 EUR. Člankom 2.1. Ugovora je određeno da, radi ispunjenja svoje obveze u iznosu od 138,21 EUR po računu broj 109/1/1 prema tužitelju kao primatelju, BT kao ustupitelj ustupa tužitelju kao primatelju svoje potraživanje u iznosu od 138,21 EUR po računu broj 109/1/1 prema tuženiku kao dužniku i to u visini od 138,21 EUR. Člankom 2.3. Ugovora je određeno da se obveza BT kao ustupitelja prema tužitelju kao primatelju u potpunosti gasi tek kad tužitelj kao primatelj naplati ustupljenu tražbinu od tuženika kao dužnika. Člankom 3.1. Ugovora je određeno da će tužitelj kao primatelj obavijestiti tuženika kao dužnika o tom ustupu. Iz navedenih ugovornih odredbi proizlazi da je BT kao ustupitelj prenijela na tužitelja kao primatelja novčanu tražbinu prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 138,21 EUR po računu broj 109/1/1 u skladu s odredbama članka 80. stavka 1. i članka 88. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Smatra se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom (članak 81. stavak 3. ZOO-a). S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju se, suprotno tuženikovoj tvrdnji, u skladu s odredbama članka 81. stavcima 1. i 3. ZOO-a, smatra da su zajedno s glavnom tražbinom u iznosu od 138,21 EUR po računu broj 109/1/1 na tužitelja kao primatelja prenesene i dospjele, a neisplaćene kamate na iznos od 138,21 EUR. Uvidom u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (str. 21. – 22. spisa) je utvrđeno da je tuženik obaviješten o predmetnom ustupu tražbine u skladu s odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da je, suprotno tuženikovoj tvrdnji, Ugovorom BT kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja upravo spornu tražbinu u iznosu od 138,21 EUR po tužiteljevom računu 109/1/1 koji se odnosi upravo na tuženikov izvid štete nastale u predmetnom štetnom događaju zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos glavnice. Zbog toga, u skladu s odredbom članka 84. stavka 1. ZOO-a, tužitelj kao primatelj ima prema tuženiku kao dužniku ista prava koja je BT kao ustupitelj imao prema tuženiku kao dužniku do ustupanja.

16. Uvidom u tužiteljev račun / otpremnicu 109/1/1 od 5. srpnja 2024. (str. 9. spisa) utvrđeno da je, suprotno tuženikovoj tvrdnji, tužitelj obavio popravak vozila marke MINI COOPER registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu kupca BT, prema tuženikovom izvidu štete broj 248410510590, za ukupnu cijenu od 698,79 EUR (u koji iznos je uključen PDV od 25%), a ta činjenica proizlazi i iz Ugovora. Nadalje je utvrđeno da su tim računom obračunati i limarski i lakirerski rad, da je utrošeno 2,42 sati limarskog rada, te 4,10 sati lakirerskog rada, dakle, upravo onolika količina radnih sati koja je navedena u tuženikovom izvidu, te da je i za limarski i za lakirerski rad obračunata cijena radnog sata od 34,29 EUR, dakle, 34,29 EUR po satu, uvećano za PDV od 25%. Također je utvrđeno da je tim računom obračunata i „komora za lakiranje 1-10h lakirera po cjeniku“ po cijeni od 50,00 EUR uvećano za PDV od 25%. Uvidom u tužiteljev cjenik (str. 18. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, utvrđeno je da cijena radnog sata limara i lakirera iznosi 34,29 EUR plus PDV-a, te da cijena komore za lakiranje 0-10h lakirera iznosi 50,00 EUR plus PDV. Uvidom u navedene isprave je dakle utvrđeno da su cijena radnog sata limara i lakirera te cijena komore za lakiranje „1-10h lakirera“ obračunate u tužiteljevom računu obračunate u skladu s tužiteljevim cjenikom, koju ispravu tuženik nije osporio.

17. U konkretnom slučaju nije sporno da se iznos od 138,21 EUR, čiju isplatu tužitelj zahtijeva u ovom postupku, odnosi na razliku u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera koje je obračunao tužitelj u predmetnom računu, te na cijenu komore za lakiranje obračunate u predmetnom računu koju tuženik nije priznao niti platio u mirnom postupku.

18. Tuženikove tvrdnje prema kojima, u bitnome, ne prihvaća veću cijenu rada koju je obračunao tužitelj, su neosnovane. Naime, prema stajalištu suda, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024., Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024., Pž-3971/2023- 2 od 29. veljače 2024. i Pž-1422/2024-2 od 18. travnja 2024., Pž-3526/2023-2 od 12. ožujka 2024.). Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž- 1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici mogli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik, dok je u konkretnom slučaju tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu sa svojim cjenikom, i to upravo u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu.

19. Tuženik neosnovano tvrdi kako stavka iz računa koja se odnosi na komoru nije bila potrebna radi popravka. Naime, navedeni dio računa se odnosi na komoru za lakiranje „1-10h sati lakirera“ čija cijena je obračunata u skladu s tužiteljevim cjenikom. Iz isprava u spisu proizlazi kako je tužitelj popravio predmetno vozilo te da je obavio i uslugu lakiranja tog vozila zbog čega je, prema stajalištu suda, navedeni trošak bio potreban upravo radi obavljanja lakirerskih radova na predmetnom vozilu jer je u navedenoj prostoriji namijenjenoj za lakiranje obavljeno lakiranje predmetnog vozila. S druge strane, osim paušalne tvrdnje kako navedena stavka nije bila potrebna, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a. činjenično obrazložio iz kojih razloga navedeni trošak nije bio potreban.

20. Uzevši u obzir navedeno, sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i svjedoka BT (oštećenika), za pribavljanje računa popravka vozila za 2024. i za provođenje prometno tehničkog vještačenja jer izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica budući da je u ovom sporu male vrijednosti te činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu.

21. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir i činjenicu da je cijena sata rada u predmetnom računu obračunata u skladu s tužiteljevim cjenikom i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu, te da je i cijena komore obračuna u skladu s tužiteljevim cjenikom, sud je utvrdio da neplaćena razlika cijene sata i neplaćena cijena komore u ukupnom iznosu od 138,21 EUR u konkretnom slučaju predstavlja štetu u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a koju je, na temelju odredaba članka 1085. stavaka 1. i 4. ZOO-a, tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi tužitelju na kojeg je na temelju valjanog Ugovora, u skladu s odredbama članka 80. stavka 1. i članka 88. stavka 2. ZOO-a, prenesena navedena tražbina u iznosu od 138,21 EUR, te zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice koje su, u skladu s odredbama članka 81. stavcima 1. i 3. ZOO-a, također prenesene na tužitelja.

22. Prema odredbi 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovih ponuda (str. 14. i 15. spisa) proizlazi kako je sam tuženik naveo da se odnose na odštetni zahtjev od 26. travnja 2024., dok tužitelj u konkretnom slučaju zahtijeva isplatu zateznih kamata od 27. travnja 2024. Zbog toga suprotno tuženikovoj tvrdnji kojom samo paušalno osporava tijek zateznih kamata, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 27. travnja 2024. do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

24. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 138,21 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) i obrazloženog podneska od 26. studenoga 2024. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), te zastupanja na ročištu 13. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT) i na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT), što iznosi 175,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 43,75 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 218,75 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. broj 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 238,66 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

25. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu i za presudu u preostalom iznosu od 6,63 EUR jer je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR, dok, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 138,21 EUR, sudska pristojba za presudu iznosi 13,27 EUR. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u preostalom iznosu od 6,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke presude).

Zagreb, 27. siječnja 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.