Poslovni broj: Us I-3203/2023-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mariju Bašura, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/III, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, Split, Gundulićeva 29a , radi utvrđivanja postotka oštećenja organizma, dana 27. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/23-01/2671, Urbroj: 522-4/1-1-2-23-6 od 24. listopada 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.
II.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eur.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/23-01/2671, Urbroj: 522-4/1-1-2-23-6 od 24. listopada 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Split, Klasa: Klasa: UP/I-562-01/23-0001/0043, Urbroj: 2181/1-07-01/01-23-11 od 05. srpnja 2023., a kojim rješenjem je tužitelj, rođen **.**.1953., hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, odbijen sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP-a, kao posljedici sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
2.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija navedeno osporavano drugostupanjsko rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se u bitnome ističe da je tuženik, pobijanom odlukom, koja se temelji na manjkavom vještvu, pogrešno protumačio i primijenio odredbe članka 12., članka 179. te članaka 181-185. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (u nastavku teksta: ZHB) u svezi odredbi Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Ističe se da prilikom utvrđenja statusa hrvatskog ratnog vojnog iz Domovinskog rata odnosno utvrđivanja da li je bolest PTSP-a posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH nije uopće u dovoljnoj mjeri cijenjena dokumentacija koja je bila na raspolaganju niti je u tu svrhu pribavljena potrebnu dokumentaciju, pa da tako, za potrebe vještačenja Žalbenog liječničkog vijeća nije uopće pribavljen zdravstveni karton tužitelja. Nadalje se navodi da iz izvješća invalidske komisije o nastupu invalidnosti od 11. rujna 1995.g. br. IN-907142 jasno proizlazi da su uzrok invalidnosti kod tužitelja okolnosti iz članka 2 stavka 2. tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, a koja odredba se i citira kao i odredba članka 3. istog Zakona. Ukazuje se i na potvrdu MORH-a od 27. listopada 1995., Klasa: 560-01/95-120/1373, Urbroj:512-156-95-2/2 uz navod da ista svjedoči da je kod tužitelja došlo do oboljenja tijekom obnašanja djelatne vojne službe na PB 63 (datum i mjesto stradavanja 21. listopada 1992. do 10. ožujka 1995.) te da se između ostalog ističe da je došlo do pogoršanja psihičkog stanja pacijenta, pa da je, obzirom na navedeno, status D tužitelja nesporan. Navodi se i da je nesporno da je tužitelju već ranije priznato da je isti ratni vojni invalid tj. da je kod istoga nastupila invalidnost i to 100% kao posljedica obrane suvereniteta a sve u smislu odredbe članka 12. ZHB. Tuženik da pobijanom odlukom pokušava praktički revidirati status tužitelja tvrdnjama da isti nije sudjelovao u obrani suvereniteta odnosno da nije bio upućivan na bojišnicu (svaki put kada je brod isplovio iz luke za vrijeme trajanja rata ima za posljedicu da se isti nalazi na bojišnici). Da je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta RH u periodu od 13. veljače 1992. pa do 01. studenog 1995. da svjedoči čak i dopis HRM, Zapovjedništva od 17. studenog 1997., Klasa:562- 02/97-01/01, Urbroj: 6030-01-97-25, prema kojem dopisu je PB 63, na kojem je obnašao dužnost, tužitelj imao zadaću kontroliranja i osiguranja državne granice zajedno sa ostalim zadaćama, a što da je ujedno bila ratna zadaća HRM. Naime, patrolni brod da je za vrijeme trajanja rata osiguravao granicu te da je kao takav praktički bio svaki put izložen neprijatelju kao „glineni golub", da je svaki izlazak iz luke Lora za vrijeme rata praktički predstavljao ugrozu života svih članova posada. Primjerice, borbene zadaće u navedenom periodu da su bili odlazak do otoka Hvara, Starigrada i Jelse dok su brodovi Jugo mornarice bili na Visu, Lastovu i Mljetu. Nadalje, da je bilo niz incidenata gdje da je srećom izbjegnuta tragedija (prilikom uplovljavanja je luku Cavtat prijelaz preko postavljanje mine, incident u Savudrijskog uvali i dr.). Sve navedeno da svjedoči da, osim što je svakodnevno bio izložen neposrednoj smrtnoj opasnosti-osiguranje granice usred rata, da je bilo nekoliko ekstremno stresnih događaja u kojima je tužitelju život visio o koncu odnosno isti da je pukom srećom preživio (primjerice, mina nije eksplodirala ulaskom u luku Cavtat), a što da je u konačnici imalo za posljedicu i razvoj PTSP-a te drugih bolesti. O svemu navedenom da može posvjedočiti niz osoba i to članova posade PB63 u predmetnom razdoblju i to prije svega zapovjednik KI te TI, ŽI pa se predlaže navedene osobe saslušati na okolnost koje je zadaće imao patrolni brod te o stresnim situacijama kojima su bili svakodnevno izloženi kao i incidentima koji su se dogodili. Kao bitno se ističe činjenica da je kod tužitelja nastupilo oštećenje organizma od najmanje 40 % a sve kao posljedica bolesti zbog sudjelovanja u obrani suvereniteta RH, a da je tome tako da potvrđuje i prijava stradavanja od 25. listopada 1995., Klasa: 803-05/95-07/01, Ur.broj: 6041-06/3-95-05 o nizu oboljenja pa i onih psihičke naravi. Ističe se i to da je opće poznata činjenica da dijagnoza PTSP može biti odgođena desetljećima, čak i više od 40 godina, dok da ne iznenađuje činjenica da su nosioci ovoga sindroma tijekom vremena obilazili mnoge, najčešće somatske, liječnike. Štoviše, kod tužitelja, kao mladoj osobi, da su ustanovljene u prvoj polovici 90-tih godina psihički problemi s pogoršanjem i razni drugi problemi koji dolaze kao posljedica PTSP-a. I laiku da je jasno da je tužitelj bio izložen takvim stresorima (sama okolnost kontroliranja granice na moru za vrijeme rata jest izlaganje smrtnoj opasnosti a što je sve proživljeno osobnim svjedočenjem tužitelja dok samo saznanje za smrt drugih djelatnika HRM u to vrijeme prilikom obavljanje istih zadaća kao i tužitelj, znači da je tužitelj bio izložen iznadprosječnim ili mnogostrukim izlaganjem neugodnim pojedinostima traumatskog događaja). Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje, ponište te da se usvoji njegov zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po predmetnom osnovu.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, poziva se na članak 12. te članak 179. stavak 1. točka f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 12/17, 98/19, 84/21, 156/23), koje odredbe i citira, te ističe da je u postupku povodom žalbe tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja (u daljnjem tekstu: Vijeće) Klasa: 562-02/23-01/2671, Urbroj: 522-4/5-2-23-5 od 19. listopada 2023 u obrazloženju kojeg da se navodi kako je Vijeće, nakon uvida u spis te ratni put, cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, uz osobni pregled, mišljenja kako se u odnosu na bolest PTSP i ne nalazi uzročno-posljedična veza sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te nema oštećenja organizma po toj osnovi. Tužitelj da svojim nepotkrijepljenim navodima nije doveo u sumnju provedena vještačenja te da provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku nije dovoljno samo predložiti već da treba obrazložiti zašto je važno i nužno za utvrđivanje činjeničnog stanja u postupku koji se vodi, te treba iznijeti tvrdnje koje dovode u sumnju nalaze Vijeća. U ovom predmetu konačna ocjena o uzroku i razini tjelesnog oštećenja tužitelja da je utemeljena na medicinskim nalazima i mišljenjima koji su dani za potrebe ovog upravnog postupka od liječnika žalbenog Vijeća. Smatra da je vještačenje provedeno u potpunosti po "načelima dobre liječničke prakse“, odnosno uvažavajući Pravilnik o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine", broj: 118/2021, dalje: Pravilnik) i Listu 1. Stoga smatra da u takvoj situaciji nema osnove da prvostupanjski sud provodi sudsko medicinsko vještačenje na okolnost postotka oštećenja organizma kod tužitelja. Ovo stoga jer da iz samog predmeta tuženika ne proizlazi ništa što objektivno dovodi u sumnju da tijela vještačenja nisu bila stručna u svojoj ocjeni o postotku oštećenja organizma tužitelja i pri izradi nalaza i mišljenja. Tuženik smatra nesvrsishodnim i saslušanje tužitelja navodeći da nije jasno na koje okolnosti bi se isti mogao očitovati. Tuženik nadalje smatra da je u drugostupanjskom upravnom postupku provedeno temeljito vještačenje te da nema činjenice koja bi upućivala na okolnost koja bi ukazivala na neobjektivnost danog nalaza i mišljenja vještaka, a time i na nezakonitost osporavanog rješenja tuženika. Tuženik da je stava da navodi tužitelja kojim prigovara načinu na koji je provedeno vještačenje nisu osnovani, budući da se ovdje radi o stručno-medicinskom znanju te uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, smatra da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja, u kojem da su sadržane konstatacije iz medicinske dokumentacije, da je uzeta i pregledana medicinska dokumentacija spisa, ratni put tužitelja i cjelokupna dokumentacija upravnog postupka, uz osobni pregled tužitelja, slijedom čega navedeni nalaz i mišljenje sadrži, prema mišljenju tuženika, valjano obrazloženje. Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na koje se tužitelj poziva, a kojim mu je utvrđena pravo na invalidsku mirovinu, da je irelevantno u postupku utvrđivanja statusa HRVI iz Domovinskog rata, budući da je nalaz i mišljenje koji se odnosi na postupak priznanja prava iz mirovinskog osiguranja doneseno prema drukčijim pravilima, načinima vještačenja, a bolesti se cijene prema drugoj listi oštećenja organizma za razliku od liste oštećenja koja se primjenjuje kod ocjenjivanja uzročno-posljedične veze sudjelovanja u Domovinskom ratu i oštećenja organizma u postupku utvrđivanja statusa HRVI-a iz Domovinskog rata. Tuženik se izričito protivi zahtjevu tužitelja za sporom pune jurisdikcije, posebno iz razloga što se ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, odnosno da ne daje uvjerljive razloge zbog kojih se nalaz i mišljenje Vijeća ne bi trebalo smatrati stručnim i objektivne, odnosno da ne postoji činjenica koja bi upućivala na okolnost koja bi upućivala na nezakonitost osporenog rješenja tuženika. Slijedom navedenog, nema potrebe da se predmetni spor pretvori u spor pune jurisdikcije u kojem sud sam rješava upravnu stvar. Obzirom na navedeno tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje stručno- medicinska utvrđenja žalbenog Vijeća jer da se nigdje u tužbi ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, odnosno da ne daje uvjerljive razloge zbog kojih se taj nalaz i mišljenje ne bi trebali smatrati stručnim i objektivnim. Nadalje, imajući u vidu i činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, tuženik smatra da je gore navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te da je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je rješenje od 24. listopada 2023.g., kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito. Predlaže da se odbije tužba i tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4.Generalni opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u podnesku 08. veljače 2024. Navodi kako tužitelj ne navodi možebitne povrede odredbi Pravilnika niti ukazuje na postojanje kakvih povreda s tim u vezi. Pobijana rješenja da su u cijelosti zakonita, da su utemeljena na provedenim medicinskim vještačenjima od strane prvostupanjskog liječničkog vijeća te žalbenog liječničkog vijeća a sve kako je propisano člankom 182. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Iz navedenih vještačenja da ne proizlazi postojanje uzročno posljedične veze, kao glavnog preduvjeta za ostvarenje statusa HRVI, po osnovi bolesti PTSP i neposrednog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata. Nadalje navodi da odredba članka 173. Zakona, suprotno navodima tužitelja, nije relevantna za primjenu u konkretnoj situaciji, jet da, iako ista predviđa mogućnost preispitivanja postotka oštećenja ukoliko je niži od 20% (a koji postotak je jedan od uvjeta za stjecanje statusa HRVI), to da je moguće jedino u situaciji kada je taj niži postotak oštećenja u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa neposrednim sudjelovanjem u ratu. U upravnom postupku da je otklonjena mogućnost postojanja uzročno-posljedične veze, što da proizlazi iz provedenih vještačenja i službene dokumentacije Ministarstva obrane koja potvrđuje „za vrijeme izvršavanja zadaća PB 63 nije imao bojevih djelovanja, a isto tako nije bio neposredno izložen vidljivom neprijateljskom djelovanju“. Propisani uvjeti iz odredbe članka 12. Zakona da nisu kumulativno ispunjeni, stoga da su zahtjev i žalba tužitelja osnovano odbijeni kao neosnovani. Nadalje, medicinska dokumentacija, nalazi i mišljenja KBC Split da su uzeti u obzir od strane prvostupanjskog i žalbenog liječničkog vijeća i ocijenjeni u skladu sa odredbama Zakona i Pravilnika. Slijedom navedenog smatra da ne postoji potreba za provođenjem novog medicinskog vještačenja obzirom da tužitelj provedena vještačenja nije doveo u sumnju. Tužitelj da predlaže donošenje odluke u skladu sa izvješćem invalidske komisije o nastupu invalidnosti od 11.rujna 1995., koje je sastavljeno za potrebe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u drugom postupku i na način koji je vođen po propisima o mirovinskom osiguranju koji nisu primjenjivi za upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu. Utoliko da ni izvješće od 11.rujna 1995. Nije relevantno za utvrđivanje činjenica u ovom postupku. Slijedom navedenog te kako tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za stjecanje statusa HRVI rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela da su pravilna i zakonita jer da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo radi čega da nije osnovan tužbeni zahtjev, kako za poništavanje rješenja tako i za priznavanje statusa HRVI. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
5.Strankama je dostavom podnesaka dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, sukladno članku 98. točki 3. ZUS-a, budući da osporavano rješenje sadrži nedostatak koji sprječava ocjenu njegove zakonitosti.
6.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja od 30. siječnja 2023. za priznavanjem statusa Da po osnovi bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
7.Odredbom članka 12. stavka 1. točke c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17, 127/19, 84/21 i 156/23; dalje: ZHBDR), propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
8.Člankom 179. stavak 1. toč. f) ZHBDR-a propisano je da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 181. stavka 1. tog Zakona.
9.Odredbom članka 173. stavka 1. ZHBDR-a propisano je kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.
10. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:
-da je tužitelj dana 30. siječnja 2023. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa HRVI temeljem bolesti PTSP-a;
-da je u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja pribavljen Nalaz i mišljenje Prvostupanjskog liječničkog vijeća u Splitu od 23. lipnja 2023. prema kojem da kod tužitelja postoji oštećenje organizma po osnovi PTSP koja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma Liste postotka oštećenja organizma – Lista 1 koja je sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 118/21 – dalje Pravilnik);
-da je temeljem navedenog nalaza i mišljenja doneseno prvostupanjsko rješenje od 05. srpnja 2023. kojim je zahtjev tužitelja odbijen a na koje je tužitelj izjavio žalbu;
-da je u povodu žalbe tužitelja tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja (dalje: žalbeno liječničko vijeće) od 19. listopada 2023. u kojem se navodi da je uvidom u dokumentaciju o sudjelovanju u Domovinskom ratu (ratni put, pripadnost postrojbi, vrijeme i period sudjelovanja) nalazi da je branitelj sudjelovao: 1357 dana, elektroničar na patrolnom brodu PB 63, da je u upravnom postupku potvrđeno da branitelj nije sudjelovao u borbenim djelovanjima, da iz dokumentacije nalazi da branitelj nije bio u egzistencijalno ugrožavajućim situacijama. Nadalje, uvidom u medicinsku dokumentaciju da se nalazi psihijatrijsko liječenje: KBC Split, nalazi psihijatra: F10.2, F43.1; 2022: prvi pregled., pregledi 2022 (2), pregled psihijatra 1995. Psychoneurosis, sy psychosomaticum, pregled 1996., 1997. (3). Navodi se i da donosi nove nalaze o psihijatrijskom liječenju 2023, da se ne slaže sa ratnim putem. Žalbeno liječničko vijeće smatra da se, s obzirom na ratni put i opis ratnog puta od više instanci, dijagnoza i liječenje PTSP-a i alkoholizma, ne može povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te da se uvidom u ratni put i medicinsku dokumentaciju i osobni pregled u branitelja ne nalazi oštećenja organizma povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu uslijed psihičke bolesti PTSP F43.1, odnosno da oštećenje organizma po toj osnovi ostaje 0%, stalno a dijagnoze pod točkom 3. da se ne povezuju sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu;
-da je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 24. listopada 2023. tužiteljevu žalbu odbio kao neosnovanu.
11.Odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.
12.Odredbom članka 9. stavka 2. ZUP-a propisano je koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
13.Prema odredbi članka 120. stavka 2. ZUP-a odredbe toga Zakona koje se odnose na oblik i sadržaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući se način primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje. Stavkom 3. istog članka propisano je da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.
14.Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženika ovaj Sud je utvrdio da tuženik, izvan paušalno, nije iznio izlaganja stranaka, odnosno koji bi to uopće bili žalbeni razlozi koje je tužitelj naveo u žalbi na prvostupanjsko upravno rješenje pa je posljedično tome u cijelosti izostala ocjena žalbenih navoda tužitelja, a čime je tuženik postupio protivno odredbi članka 120. stavka 3. ZUP-a.
15.Nadalje, tuženik se u osporenom rješenju nije niti osvrnuo na sadržaj niti cijenio vjerodostojnost svih u postupku izvedenih dokaza, što se posebno odnosi na Nalaze i mišljenja pribavljena u upravnom postupku (izvan kratkog navoda što bi proizlazilo iz istih), a čime je tuženik postupio protivno odredbi članka 9. stavka 2. ZUP-a.
16.Naime, u postupku pribavljeni Nalaz i mišljenje predstavlja jedan od dokaza koji se izvodi u odnosnom upravnom postupku, a službena osoba koja vodi upravni postupak mora ocijeniti takav dokaz i navesti prihvaća li ga ili ne, je li Nalaz i mišljenje sačinjen u skladu s pravilima medicinske struke, je li uzeta u obzir sva medicinska dokumentacija tužitelja, je li takav Nalaz i mišljenje jasan i dostatno obrazložen te sačinjen u skladu s relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima, odnosno može li takav Nalaz i mišljenje u konačnici poslužiti za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja tuženika. Obzirom da tuženik isto nije učinio, time je povrijedio gore citiranu odredbu članka 9. stavka 2. ZUP-a.
17.Nastavno izloženom, osporavano rješenje tuženika nije dostatno obrazloženo, a posebno se ističe i da tuženik nije u osporenom rješenju naveo niti jednu zakonsku niti podzakonsku odredbu temeljem koje je donio osporeno rješenje čime je povrijedio gore citiranu odredbu članka 98. stavka 5. ZUP-a.
18.U tom smislu, upućuje se tuženik da nije dovoljno u osporavanom rješenju samo navesti što je utvrđeno iz samo jednog od dokaza koji su izvedeni u postupku (pri tome uopće ne navodeći što proizlazi iz svih drugih dokaza provedenih u postupku), a da pri tom tuženik niti jednom rečenicom ne podvodi utvrđeno činjenično stanje pod relevantne zakonske i podzakonske odredbe (koje se uopće niti ne navode u osporenom rješenju). Dakle, tuženik je u potpunosti izostavio navesti razloge donošenja zaključaka koje je donio u tijeku upravnog postupka, koji je prethodio ovom upravnom sporu, a čime je također povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. ZUP-a pri čemu osporavano rješenje tuženika ne sadrži sve potpune i jasne razloge za rješavanje konkretne upravne stvari.
19.Tako tuženik te opunomoćenik tuženika u podnesku od 07. ožujka 2024., primjerice, tek u odgovoru na tužbu odnosno u podnesku od 07.ožujka 2023. navode relevantne zakonske i podzakonske propise, navode što proizlazi iz sadržaja spisa te pribavljenog Nalaza i mišljenja u drugostupanjskom upravnom postupku i sve ostalo što je trebalo biti sastavni dio osporenog rješenja tuženika, ali odgovor na tužbu te navedeni podnesak opunomoćenika tuženika prema ustaljenoj sudskoj praksi, ne može konvalidirati nedostatke osporenog rješenja.
20.Slijedom iznesenog, budući da obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne sadrži sve neophodne elemente da bi se mogla ispitati njegova pravilnost, ovaj Sud nije posebno niti ulazio u meritum ovog upravnog spora, niti je bilo potrebe za izvođenjem dokaza u ovom sporu, jer je već ovakvim postupanjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
21.Stoga je, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, valjalo poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci.
22.U ponovnom postupku tuženik je dužan, nakon što otkloni ukazane nedostatke i postupovne povrede te pravilno i potpuno utvrdi relevantno činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužiteljevoj žalbi te sačiniti rješenje koje će biti obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. u vezi s člankom 120. stavkom 2. ZUP-a, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a
23. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu, tuženiku je valjalo naložiti da tužitelju naknadi trošak ovog upravnog spora sukladno članku 144. i 147. stavak 1. ZUS-a. Tužitelju je sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo priznati kao opravdani trošak popisani trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eur. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Splitu, 27. siječnja 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena.
Protiv odluke o trošku pod točkom II. izreke ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužitelju po opunomoćeniku,
-tuženiku po opunomoćeniku,
-spis upravnog tijela vratiti tuženiku,
-u spis.
