Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4264/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, OIB 10840749604, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1287/2019- 52 od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1287/2019-52 od 12. lipnja 2024., u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete preko nespornog iznosa od 20.000,00 EUR za daljnji iznos od 10.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2019. do isplate, te u dijelu toč. VI. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.630,42 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. do isplate.

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. I. izreke kojim prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete za preko iznosa od 30.000,00 EUR za daljnji iznos od 5.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2019. do isplate, te u dijelu toč. VI. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 1.793,40 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. do isplate, i u tom dijelu sudi:

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu neimovinske štete u iznosu od 5.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2019. do isplate i dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.793,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova neimovinske štete iznos od 35.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2023. do isplate (toč. I. izreke), te imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći u iznosu od 278,72 EUR i s osnova troškove liječenja u iznosu od 132,72 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2023. do isplate (toč. II. i III. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova trajnog invaliditeta iznos od 2.643,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2023. do isplate (toč. IV. izreke). Odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 4.816,84 EUR sa zateznim kamatama (toč. V. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.423,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. do isplate (toč. VI. izreke).

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko nespornog iznosa od 20.000,00 EUR za daljnji iznos od 15.000,00 EUR i protiv odluke o troškovima postupka sadržane u toč. VI. izreke žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava predviđene odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete iz autoodgovornosti koju je pretrpio kao suputnik ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22.3.2019. krivnjom osiguranika tuženika, kao i zahtjev za isplatu osigurane svote po polici osiguranja od odgovornosti vozača i putnika za slučaj trajnog invaliditeta.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti

6. U žalbenom stadiju postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, niti činjenica da je tuženik isplatio tužitelju nesporni dio neimovinske štete u iznosu od 3.118,99 EUR/23.500,00 kn. Sporna je visina tužbenog zahtjev s osnova neimovinske štete, a posljedično tome i odluka o troškovima postupka.

7. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je proveo medicinsko vještačenje po vještacima oftalmologu, pulmologu i psihijatru kojim je utvrđeno da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede više organskih sustava i to razderotine prijepora tankog crijeva s posljedičnim krvarenjem trbušne šupljine, serijski prijelom 5-8 rebra sa posljedičnim natučenjem prsišta i obostranim nagnječenjem pluća uz manji pleuralni izljev kao posljedicu krvarenja, puknuće desne očne jabučice i razderotinu gornje vjeđe desnog oka. Zbog krvarenja u trbušnu šupljinu imao je hitni operativni zahvat, a izvršeno mu je i šivanje očne jabučice, rožnice i spojnice i kože gornje vjeđe desnog oka, dok mu je zbog puknuća desne očne jabučice ugrađena tzv. terapijska meka leća na rožnicu desnog oka. Trpio je fizičke boli srednjeg intenziteta 7 dana, dok bolove lakog intenziteta zbog grebanja rožnice imao stalno, uz povremeni prelazak u jake bolove, zatim je trpio strah jakog intenziteta 5-6 dana, sekundarni strah umjerenog intenziteta 3 tjedna i strah blažeg intenziteta u trajanju od 4-5 mjeseci, te je kod njega došlo do smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 40% (30% s oftalmološke i 10 % s pulmološke strane). Zbog deformiteta i ožiljka desne vjeđe s prekidom kontinuiteta, tzv. intermarginalnog ruba, koji je u cijelosti uvrnut prema unutra i popraćen nepravilnim rastom trepavica u smjeru rožnice, uz vidljivi ožiljak, odnosno tzv. mačju zjenicu, kod tužitelja je nastupilo naruženje srednjeg stupnja. Ujedno je primjenom Općih uvjeta i tablica tuženika utvrđeno da je kod tužitelja došlo do trajnog invaliditeta od ukupno 13,2% trajno.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09 i 75/09 - ZOOP) pored nesporno isplaćenog iznosa neimovinske štete od 3.118,99 EUR, dosudio tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 35.000,00 EUR. Ujedno mu je temeljem odredbe čl. 1095. ZOO za pretrpljenu imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 278,72 EUR, a s osnova troškova liječenja iznos od 132,72 EUR. Konačno, temeljem ugovornog osiguranja po polici vozača i putnika za slučaj trajnog invaliditeta za ukupno utvrđenih 33,2% trajnog invaliditeta tužitelju je dosuđen iznos od 2.643,84 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je preostali zahtijevani iznos odbio kao neosnovan.

9. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom dosuđenja pravične novčane naknade pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. ZOO i pogrešno primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, kada je tužitelju pored nesporno isplaćenog iznosa od 3.118,99 EUR isplatio još i daljnji iznos od 35.000,00 EUR.

10. U pravu je žalitelj da je prvostupanjski sud dosuđenjem iznosa od 35.000,00 EUR, pored već ranije isplaćenog nespornog iznosa od 3.118,99 EUR na ime neimovinske štete djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO. Naime, imajući u vidu težinu povreda (tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede više organskih sustava), jačinu i trajanje povredama izazvanih fizičkih boli i straha, te duševnih boli (kod tužitelja je došlo do smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 40% trajno, te naruženja srednjeg stupnja zbog zaostalih ožiljaka poslije šivanja očne jabučice, rožnice, spojnice i kože gornje vjeđe desnog oka, zaostalog deformiteta s prekidom kontinuiteta, tzv. inetrmarginalnog ruba koji je u cijelosti uvrnut unutra i praćen nepravilnim rastom trepavica prema unutra u smjeru rožnice, rožničkog ožiljka koji se u donjem dijelu proteže do ruba rožnice, a zjenični otvor je izvučen i nepravilan, te činjenice da vidljivi ožiljak zajedno sa nepravilnim rubom i razvučenom zjenicom (tzv. mačjom zjenicom) predstavlja naruženje koje je izraženo i vidljivo u kontaktu s drugim ljudima, jer se socijalni kontakt uspostavlja pogledom, sigurno je da tužitelj trpi veliku nelagodu i duševne boli zbog ovakve promjene izgleda u kontaktu s drugim ljudima. Stoga, cijeneći sve okolnosti slučaja i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji su u primjeni od 15.6.2020., po kojima su kriteriji i iznosi visine pravične novčane naknade neimovinske štete povećani iznosi za 50% u slučaju povrede prava osobnosti, to prema stajalištu ovoga suda pravičnu novčanu naknadu tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pored nesporno isplaćenog iznosa od 3.118,99 EUR predstavlja još i daljnji iznos od 30.000,00 EUR, a ne iznos od 35.000,00 EUR, koji je pored nesporno isplaćenog iznosa dosudio prvostupanjski sud.

11. Zato je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP valjalo djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko nespornog iznosa od 20.000,00 EUR za daljnji iznos od 10.000,00 EUR, a djelomično preinačiti i odbiti tužitelja dijelom dosuđenog iznosa neimovinske štete od 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2019. do isplate, kao previsoko dosuđenim.

12. Zatezne kamate na iznos neimovinske tužitelju su dosuđene od dana podnošenja tužbe do isplate sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09 i 75/09 - ZOOP), kojoj odluci žalitelj u žalbi ne prigovara.

13. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je konačan uspjeh stranaka u sporu, zbog čega je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. i 166. st. 3. ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužitelju za parnične radnje pravilno utvrđene prvostupanjskom presudom u ukupnom iznosu od 13.750,00 EUR, razmjerno konačnom uspjehu u sporu od 77,10%, pripada parnični trošak od 10.601,25 EUR, uvećano za trošak medicinskog vještačenja od 554,00 EUR, koji mu je kao nužan za postupak priznat u cijelosti, te plaćenu sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 475,17 EUR, što čini ukupni trošak tužitelja od 11.630,42 EUR.

14. Kako je pobijanom presudom tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 13.423,82 EUR, to je pobijana presuda djelomično preinačena i u odluci o troškovima postupka pod toč. VI. izreke, te je tužitelj je odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.793,40 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. do isplate.

15. Slijedom iznijetoga, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 27. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš