Poslovni broj: UsI-3559/24-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Jasminke Janković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, i uz sudjelovanje zainteresirane osobe: Atlantic trade d.o.o. Zagreb, Miramarska 23, OIB: 65106679992, radi poništavanja rješenja, 27. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/24-01/295, URBROJ: 338- 01-06-05-24-03 od 16. srpnja 2024. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe Krapina, KLASA: UP/I-502-03/24-02/90, URBROJ: 338-02-02-24-3 od 18. ožujka 2024. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima mu ozljeda nastala 13. veljače 2024. godine nije priznata kao ozljeda na radu. Tužitelj je 13. veljače 2024. godine prilikom rukovanja viličarem prignječio desno stopalo, kada je sa spuštene platforme za stajanje vozača desnom nogom zakoračio na pod skladišta, nakon čega mu je ta spuštena platforma prignječila spuštenu desnu nogu uz metalni rubnjak zida.

Upravna tijela su tužitelju navedenu ozljedu odbila priznati kao ozljedu na radu, smatrajući da tužitelj nije postupio s dužnom pažnjom, jer je silazio s viličara prije nego što se viličar potpuno zaustavio. Upravna tijela su odluke utemeljila na čl. 67. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 - ZOZO) te na čl. 68. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - ZZR).

Tužitelj je u tužbi i u toku upravnog spora istaknuo da je inspekcijski nadzor na dan nesreće utvrdio niz propusta, jer inspektoru nije bila predočena isprava o pregledu i ispitivanju viličara te je inspektor utvrdio da „gljiva“ za trenutačno zaustavljanje viličara nije u funkciji. Tužitelj je istaknuo da se navodi servisera ne mogu prihvatiti, jer je osobno zainteresiran u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na to da je ujedno i vlasnik viličara - kojeg je dao u najam tužiteljevom poslodavcu. Tužitelj tvrdi da je prije silaska zaustavio viličar, a nakon nesreće ga je htio zaustaviti pokušavajući dohvatiti komande te smatra da je sve drugo neživotno i nelogično.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. I tužiteljev poslodavac je kao zainteresirana osoba u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj 13. veljače 2024. godine prilikom obavljanja svojih radnih zadataka i u okviru opisa svog radnog mjesta upravljao viličarem, na način da je njime vozio unatrag i nogama stajao na spuštenoj platformi koja se nalazi na stražnjoj strani viličara. Također nije sporno da je tužitelj u jednom trenutku desnu nogu spustio s platforme na pod te da mu je nakon toga viličar u kretanju tu spuštenu desnu nogu prignječio uz metalni rubnjak zida skladišta, zbog čega je tužitelj ozlijedio desno stopalo.

Tužitelj tvrdi da je bio zaustavio viličar prije nego što je desnom nogom s platforme zakoračio na pod, dok tuženik i tužiteljev poslodavac (kao zainteresirana osoba) tvrde da je tužitelj desnu nogu spustio s platforme na pod prije nego što se viličar potpuno zaustavio.

Tužiteljeva verzija bi podrazumijevala da se prethodno zaustavljen viličar iz nekog razloga opet sâm od sebe započeo kretati u istom pravcu. Očito bi se takva verzija mogla prihvatiti samo u slučaju utvrđenja teške tehničke neispravnosti viličara u kritičnom trenutku (tužitelj ne tvrdi da bi radna površina skladišta predstavljala kosinu).

Tužitelj u tom smislu ukazuje na to da je inspekcijski nadzor na dan nesreće utvrdio niz propusta, jer inspektoru nije predočena isprava o pregledu i ispitivanju viličara te je inspektor utvrdio da „gljiva“ za trenutačno zaustavljanje viličara nije u funkciji.

Iako to doista stoji u zapisniku o inspekcijskom nadzoru (sastavljenom na dan nesreće), iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je tužiteljev poslodavac tri dana nakon nesreće nadležnom inspektoru ipak predočio zapisnik o pregledu i ispitivanju (atest) konkretnog viličara od ovlaštene osobe zaštite na radu. Navedeni atest datira još od 16. svibnja 2022. godine, s utvrđenim rokom za sljedeće ispitivanje 16. svibnja 2025. godine.

To znači da je konkretan viličar u trenutku nesreće imao valjan i važeći atest, izdan od ovlaštene osobe zaštite na radu, a tužiteljev poslodavac je u žalbenoj fazi upravnog postupka dostavio i atest ovlaštene osobe zaštite na radu od 19. ožujka 2024. godine, iz kojeg također proizlazi da taj viličar zadovoljava propisane sigurnosno - zdravstvene zahtjeve. Sud napominje da je ovaj drugi atest izdan nakon štetnog događaja (radi omogućavanja stavljanja viličara u funkciju po inspekcijskom nadzoru), ali kao takav samo dodatno potvrđuje ispravnost viličara koja bi proizlazila i iz prethodno izdanog atesta od 16. svibnja 2022. godine, koji je još uvijek bio valjan i važeći na dan nesreće.

Nadalje, serviser viličara je jedan dan nakon nesreće u radnom nalogu i dva dana nakon nesreće u poruci e-pošte potvrdio da je konkretan viličar u potpunosti ispravan, jer je „gljiva“ za njegovo trenutačno zaustavljanje - suprotno nalazu inspektora - i inače u funkciji samo kada je platforma za vozača na viličaru podignuta, a ne i kada je spuštena za stajanje vozača - kao što je ovdje bio slučaj. Sud u potpunosti prihvaća ovu tvrdnju servisera, jer takvo funkcioniranje „gljive“ proizlazi i iz priloženih uputa za upotrebu viličara (str. 77 tih uputa). Na taj način sud ocjenjuje da su u cijelosti osporena inicijalna utvrđenja nadležnog inspektora od dana nesreće. Posebno se napominje da su naknadno dostavljena očitovanja tužiteljevog poslodavca - na temelju navoda samog inspektora u e-pošti od 16. veljače 2024. godine - postala sastavni dio inspekcijskog zapisnika. Neosnovano pritom tužitelj navode servisera smatra pristranim s obzirom na to da je serviser ujedno i vlasnik viličara, kojeg je dao u najam tužiteljevom poslodavcu. Naime, sud ponavlja da navode servisera (i ujedno vlasnika viličara) u pogledu funkcioniranja „gljive“ za trenutačno zaustavljanje viličara jasno potvrđuju priložene upute za upotrebu viličara. Osim toga, vlasnik viličara u ovoj pravnoj stvari ne može biti osobno zainteresiran, jer s obzirom na činjenicu da je viličar dao u najam tužiteljevom poslodavcu on ni na koji način ne odgovara za eventualne propuste i tehničku neispravnost viličara, jer je ta odgovornost od trenutka sklapanja ugovora o najmu i potpisa primopredajnog zapisnika (01. svibnja 2023. godine) isključivo na najmoprimcu.

Dakle, tuženik i tužiteljev poslodavac su po ocjeni ovog suda u cijelosti uspješno osporili da bi viličar u trenutku nesreće na bilo koji način bio tehnički neispravan, a iz toga onda proizlazi neprihvatljivom tvrdnja tužitelja da se prethodno zaustavljen viličar sâm od sebe počeo kretati i da je na taj način došlo do ozljeđivanja.

Stoga sud zaključuje da je tužitelj doista desnu nogu s platforme viličara spustio na pod prije nego što se viličar u potpunosti zaustavio, nakon čega je viličar u kretanju po inerciji prignječio uz metalni rubnjak zida skladišta tu spuštenu desnu nogu, na kojoj je bila prenesena težina tužiteljevog tijela. Takvo ponašanje tužitelja - u vidu spuštanja noge s platforme viličara na pod u trenutku dok se viličar još kreće, i to u pravcu u kojem je tužitelj spustio svoju nogu - ukazuje na skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje tužitelja na radnom mjestu, što u smislu čl. 67. t. 1. ZOZO-a predstavlja razlog isključenja mogućnosti priznavanja ozljede na radu, usprkos postojanja općih okolnosti iz čl. 66. t. 1. ZOZO-a na temelju kojih se inače priznaje ozljeda na radu.

I na temelju čl. 25. st. 2. ZZR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ako je šteta nastala krajnjom nepažnjom radnika na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedicu mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Na temelju čl. 68. st. 1. ZZR-a radnik je obvezan i odgovoran poslove obavljati dužnom pažnjom i pritom voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Na temelju čl. 68. st. 2. t. 2. i 6. ZZR-a smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja tako da pravilno koristi sredstva rada i da posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke i pisanim uputama poslodavca.

Tužitelj je u konkretnom slučaju bio osposobljen za rad na siguran način s viličarem (zapisnik - certifikat nezavisnog tijela zaštite na radu od 02. lipnja 2023. godine) te je bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova skladištara viličarista (uvjerenje ustanove medicine rada od 07. travnja 2023. godine, s rokom važenja do 07. travnja 2025. godine), ali je skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno postupio silazeći s viličara kojim je prethodno upravljao prije nego što se viličar zaustavio, a to je neposredno uzrokovalo njegovu ozljedu, kada mu je spuštena platforma viličara u kretanju na tlu prignječila prethodno spušteno desno stopalo uz metalni rubnjak zida skladišta.

Pritom sud nije ustanovio nikakve propuste tužiteljevog poslodavca (zainteresirane osobe) u provedbi zaštite na radu koji bi utjecali na nastup štetnog događaja, a poslodavac je kao zainteresirana osoba dostavio i dokaze o ispravnosti konkretnog viličara prije i nakon nastupa štetnog događaja.

Iste ovakve zaključke je ovaj sud izveo u činjenično istom upravnom sporu koji se vodio u predmetu UsI-985/23, odnosno u pravomoćnoj presudi donesenoj u tom predmetu 20. svibnja 2024. godine.

Opunomoćenica tužitelja je na raspravnom ročištu odustala od dokaznih prijedloga za saslušanje tužitelja te za provedbu očevida i vještačenja po strojarskom vještaku i vještaku zaštite na radu, a sud je na tom raspravnom ročištu kao nepotrebne odbio dokazne prijedloge zainteresirane osobe za saslušanje nekoliko svjedoka i za provedbu strojarskog, odnosno prometnog vještačenja.

Zbog svega navedenog sud smatra da su upravna tijela u cijelosti pravilno i zakonito tužitelju odbila priznati ozljedu od 13. veljače 2024. godine kao ozljedu na radu, pa je na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) kao neosnovan odbijen njegov tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja. Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

Sud je odbio i zahtjev za naknadu troška koji je podnio tužiteljev poslodavac kao zainteresirana osoba, jer taj zahtjev za naknadu troška ni na koji način nije specificiran.

U Zagrebu, 27. siječnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Ivica Čuturić

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3

3. Atlantic trade d.o.o., Miramarska 23, Zagreb