Poslovni broj: UsI-3093/24-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Jasminke Janković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: KTO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Borni Okroši, odvjetniku iz Zagreba, Amruševa 15, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683163487, radi poništavanja rješenja, 27. siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-16/23- 01/40, URBROJ: 513-04-24-2 od 14. svibnja 2024. godine i porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410- 16/2023-01/00042, URBROJ: 513-007-01-03-2023-003 od 05. lipnja 2023. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 500,00 €.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 14. svibnja 2024. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 05. lipnja 2023. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko porezno rješenje, kojim mu je utvrđena porezna osnovica od 37.500,00 € i porez na nasljedstva i darove po stopi od 4% (1.500,00 €), uz obvezu uplate.
Tužitelj u tužbi navodi da se radi o njemu izvršenoj isplati kao protučinidbi za uloženi trud i novac u ortaštvo, odnosno o naplatnom pravnom poslu, te da je iz sklopljenog pravnog posla vidljivo da se radi o razrješenju odnosa nastalih u ortaštvu. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik.
U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Osporavana rješenja su nezakonita.
Prvostupanjsko porezno tijelo je utvrdilo da je tužitelj na temelju sklopljenog sporazuma od 01. lipnja 2023. godine od KT primio novčani iznos od 37.500,00 € te je zaključilo da se radi o daru na koji se obračunava porez na nasljedstva i darove, na temelju Zakona o lokalnim porezima (NN 115/16, 106/17 i 114/22 - ZLP).
Sud je izvršio uvid u sporazum koji su 01. lipnja 2023. godine sklopili tužitelj, KT i PT.
Stranke sporazuma su najprije bile konstatirale sklapanje ugovora o ortaštvu 2006. godine, po kojem su PT i LT uložile svoju nekretninu, dok su se tužitelj i KT obvezali izgraditi zgradu (dakle, uložiti novce i rad) s osam stanova, od čega je šest stanova trebalo pripasti tužitelju i KT, svakom po pola. Stranke sporazuma su potom utvrdile da je tužitelj na temelju naknadnog dogovora sa KT stekao pravnu osnovu za stjecanje vlasništva u 1/2 dijela na tri stana koja su uknjižena u korist KT i PT. Stranke sporazuma su potom utvrdile da će u cilju okončanja parnice (koju je tužitelj pokrenuo protiv KT i PT) KT tužitelju predati u vlasništvo jedan stan te da će mu isplatiti 37.500,00 € „na ime naknade štete radi izgubljene koristi sukladno čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima“. Ujedno je utvrđena obveza tužitelja da povuče tužbu.
Tuženik je u osporavanom drugostupanjskom rješenju naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o diobi ortačke imovine, već o isplati iz posebne imovine KT te je naveo da se radi o darovanju s nametom, s obzirom na obvezu tužitelja da povuče tužbu.
S druge strane, tužitelj tvrdi da je predmet sporazuma razrješenje odnosa nastalih u ortaštvu.
Pravna osnova za utvrđivanje tužitelju porezne obveze je ocjena upravnih tijela o tome da je tužitelj primitkom 37.500,00 € od KT zapravo primio dar, odnosno utvrđenje da se radi o darovanju s nametom. Na temelju čl. 484. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - ZOO) uglavkom o nametu može se obvezati obdarenika da u korist darovatelja, treće osobe u javnom ili vlastitom interesu izvrši određenu radnju ili se od nje uzdrži. Međutim, darovanje s nametom podrazumijeva da se i dalje radi o darovanju, u smislu čl. 479. st. 1. ZOO-a, po kojem ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti stvar ili imovinsko pravo obdareniku bez protučinidbe (a obdarenik to prihvati).
Sud na temelju analize sporazuma od 01. lipnja 2023. godine (na temelju kojeg je KT tužitelju isplatio 37.500,00 €) zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o darovanju (pa niti o darovanju s nametom), mada se zapravo ne radi ni o isplati naknade štete radi izgubljene koristi (čl. 1089. st. 1. ZOO-a), kako je navedeno u sporazumu.
Suprotno svemu tome, sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o vraćanju ortačkih uloga, odnosno o diobi ortačke imovine nakon prestanka ortaštva. Naime, iz sklopljenog sporazuma je jasno vidljivo da su tužitelj, KT, PT i LT još 2006. godine sklopili ugovor o ortaštvu, po kojem su PT i LT uložile svoju nekretninu, a tužitelj i KT novce i rad, u obliku obveze izgradnje zgrade na nekretnini PT i LT, nakon čega je trebalo doći do podjele vlasničkih udjela na izgrađenim stanovima. Iz sporazuma je vidljivo da je naknadno dolazilo do novih dogovora među ortacima, pa je na kraju u cilju okončanja pravnih odnosa proizašlih iz ortaštva ugovoreno da će KT tužitelju predati u vlasništvo jedan od stanova i da će mu isplatiti 37.500,00 €, dok će tužitelj povući tužbu protiv KT i PT.
Iz navedenog sud utvrđuje da je između tužitelja, KT, PT i LT bio sklopljen ugovor o ortaštvu u smislu čl. 637. st. 1. ZOO-a, po kojem se ugovorom o ortaštvu dvije ili više osoba uzajamno obvezuju uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja.
Na temelju čl. 637. st. 2. ZOO-a ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti, a na temelju čl. 638. st. 3. ZOO-a imovina ortaštva je zajednička imovina ortaka.
Na temelju čl. 641. st. 1. ZOO-a stvari i prava koja čine ulog postaju imovinom ortaštva na temelju ugovora o ortaštvu, a na način propisan za stjecanje pojedinih imovinskih prava.
S obzirom na sadržaj sklopljenog sporazuma od 01. lipnja 2023. godine, sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o razrješenju pravnih odnosa zbog prestanka ortaštva, imajući u vidu da je zgrada sa stanovima očito izgrađena, što znači da je cilj ortaštva ostvaren (čl. 655. t. 1. ZOO-a) pa sporazum od 01. lipnja 2023. godine zapravo sadržajno predstavlja i sporazum ortaka o prestanku ortaštva (čl. 655. t. 4. ZOO-a), odnosno sporazum o vraćanju ortačkih uloga iz čl. 658. st. 2. ZOO-a i o diobi ortačke imovine iz čl. 658. st. 4. ZOO-a.
U konkretnom slučaju su stranke sporazuma od 01. lipnja 2023. godine očito utvrdile da tužitelju na temelju povrata ortačkog uloga i na temelju diobe ortačke imovine iz zajedničke imovine ortaka, odnosno imovine ortaštva, treba pripasti u vlasništvo jedan stan i da mu treba isplatiti 37.500,00 €, i to na teret ortaka KT, čime bi ujedno nestala pravna osnova za tužiteljev pravozaštitni zahtjev protiv KT i PT.
Prema tome, sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o vraćanju ortačkih uloga, odnosno o diobi ortačke imovine, a ne o darovanju KT prema tužitelju (pa ni o darovanju s nametom) i zbog toga otklanja pravilnost utvrđenja upravnih tijela o tome da je tužitelj u konkretnom slučaju iz posebne imovine KT primio dar.
Stoga ujedno ne postoji pravna osnova po kojoj bi se tužitelju utvrdio porez na nasljedstva i darove u smislu ZLP-a, pa su zbog toga osporavana rješenja u cijelosti nepravilna i nezakonita. Zato ih je sud usvajanjem tužbenog zahtjeva poništio, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a - a u okviru dostavljenog troškovnika - pripada po 200,00 €, što uz PDV 25% iznosi 500,00 €.
U Zagrebu, 27. siječnja 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Borna Okroša
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV
