Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-755/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, mr. sc. Ane Beloglavec predsjednice vijeća, Ljiljane Milina članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AO iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dinu Čekadi, odvjetniku iz Pule, protiv 1. tuženika ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika ČO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tuženice IO iz [adresa], 5. tuženice BO iz [adresa], 6. tuženika DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. tuženika GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. tuženice PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. tuženice LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. tuženika ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. tuženice UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. tuženice SO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. tuženika HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 14. tuženice MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici 4 do 10 i 13 do 14 zastupani po punomoćnici ZO iz [adresa], radi utvrđenja valjanosti oporuke, odlučujući o žalbi 4. do 10. tuženika te 13. – 14. tuženika i žalbi 11. tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola od 21. ožujka 2024., poslovni broj P- 193/2024-175., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba 4.-10. tuženika IO, BO, OO, TO, PO, LO, ŽO i 13.-14. tuženika HO i MO, te žalba 11. tuženice UO kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli- Pola od 21. ožujka 2024., poslovni broj P- 193/2024-175.

II. Odbija se zahtjev 4-10. tuženika i 13.-14. tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

»I Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženicima koji sadržajno glasi:

"Utvrđuje se da oporuka sada pok. VO pok. PO, rođ. **.**.1934.god., umrlog **.**.2016. god, sastavljena dana 28. kolovoza 2012. god., na adresi u [adresa], One Helen Keller Way Hempstead, New York 11550, pred bilježnikom A, koja je u spis predana u preslici, proizvodi učinke valjane oporuke temeljem koje će se rasporediti imovina ostavitelja, a kojom je tužitelj AO oglašen jedinim nasljednikom na njegovoj cjelokupnoj imovini."

II Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno na ime parničnog troška isplate iznos od 9.409,38 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom od dana 21. 3.2024.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbijaju se tužitelje prema tuženicima preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke sa kamatom na isti, te tuženici prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.«

2. Protiv takve presude žalbu su uložili 4-10. tuženici i 13.-14. tuženici iz svih razloga predviđenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se njihova žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te obveže tužitelja na snašanje svih troškova parničnog postupka. Traže trošak žalbe u iznosu od 3.125,72 eura.

2.1. U obrazloženju žalbe tuženici ukazuju opisom povrede na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, te suprotnosti između razloga presude i dokaza u spisu, te smatraju da sud selektivno navodi samo dijelove iskaza pojedinih svjedoka bez sagledavanja tih iskaza u cjelini da bi opravdao neutemeljen zaključak da oporuka nije uništena voljom ostavitelja. Ističu da je na tužitelju teret dokazivanja pretpostavki iz članka 41. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje: ZN), pa tako i činjenice da je oporuka uništena bez znanja i volje oporučitelja, iako nije proveden niti dostavljen bilo kakav dokaz o toj bitnoj pretpostavci. Smatraju da iz iskaza većine svjedoka proizlazi da su se tuženici s pokojnikom slagali, međusobno pomagali i družili, te su nepristrani svjedoci iskazivali da je govorio o tome da će svu svoju imovinu ostaviti bratu i sestrama, zbog čega smatraju da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a razlozi su nejasni i proturječni, pri čemu posebno ukazuju na iskaz svjedoka RO. U žalbi analiziraju rezultate dokaznog postupka i iznose činjenice za koje smatraju da su utvrđene. Posebno ističu činjenice da ostavina na temelju oporuke supruge ostavitelja EO nije provedena, da niti izvršitelj oporuke niti oporučni nasljednik nisu imali nikakvih saznanja o oporuci pok. VO, pa zaključuju da ostavitelj nije imao namjere da se po oporuci nasljeđuje i da ju je opozvao, tako da se ne može zaključiti da oporuka nije uništena ili zagubljena bez znanja i volje ostavitelja. Posebno ističu da su odnosi između ostavitelja i njegovih sestara i brata bile skladni, da su mu braća pomagala i brinula o njemu u bolesti, pa je pogrešan zaključak da isti ne bi "zaslužili" naslijediti svojeg brata, već bi to bio nećak s kojim ostavitelj nije kontaktirao. Žalbom podrobno analiziraju i pobijaju svaki činjenično-pravni zaključak prvostupanjske presude.

3. Protiv presude zasebnu žalbu je podnijela 11. tuženica UO u kojoj iskazuje nezadovoljstvo zbog sudske odluke i pristranosti suda. Komentira ocjenu dokaznog materijala i iskaza stranaka u presudi te smatra da je sud koristio samo dijelove iskaza svjedoka u prilog svom zaključku da donese upravo presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev, a zanemario je ostale iskaze stranka i svjedoka. Prigovara što je sud odustao od saslušanja FO, izvršitelja oporuke i zaključuje da je samo oporučitelj mogao uništiti oporuku i na taj način ju opozvao. Prigovara odluci o troškovima budući da smatra da tuženici ne mogu solidarno snositi troškove postupka, već razmjerno dijelu imovine koju bi stekli u ovom postupku.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve navode obje žalbe tuženika, smatra da je presuda suda prvog stupnja jasna, potpuna i obrazložena, te ukazuje na okolnosti zbog kojih se može zaključiti da je original oporuke postojao. Naglašava da je oporuka u trenutku sastavljanja bila valjana što su potvrdili iskazi svjedoka iz SAD pri čemu nije bitno da li je izvršitelj oporuke o oporuci imao saznanja. Ukazuje i na iskaz svjedokinje KO, djelatnice banke u SAD kod koje je ostavitelj ostavio oporuku zajedno sa drugim dokumentima. Predlaže da se žalbe tuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

5. Žalbe su neosnovane.

6. U postupku nije počinjena bilo koja bitna povreda postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuju tuženici.

7. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak u cjelini u skladu sa člankom 8. ZPP uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja sukladno članku 221.a ZPP i dao je valjane razloge što je utvrdio na temelju kojeg od izvedenih dokaza.

8. U opsežnom dokaznom postupku prema prijedlozima stranaka prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev. U presudi postoje valjani i jasni razlozi i presuda se može ispitati, te protivno navodima žalbe ne postoje suprotnosti između razloga presude i dokaza u spisu.

9. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je **.**.2012. pok. VO (engleska inačica CO) pred javnim bilježnikom u New Yorku u organizaciji udruge za pravnu pomoć Nassau Suffolk potpisao oporuku kojom je svu svoju imovinu za slučaj smrti ostavio svojoj supruzi EO, a ako ona umre prije njega svu svoju imovinu ostavlja tužitelju. Autentičnost predmetne oporuke koja postoji u spisu u fotokopiji potvrđena je jasnim očitovanjem javnog bilježnika Mark Wiliama Hudaka i očitovanjem ŠO u čijem uredu je ista sastavljena. Da se radilo o vjerodostojnom sadržaju posljednje volje pokojnog VO ukazuje i činjenica da je istovremeno i njegova supruga EO ostavila svu svoju imovinu suprugu, pokojnom VO, a u slučaju da on umre prije nje, tužitelju AO.

10. Iz čitavog dokaznog postupka proizlazi logičan i životan činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda da oporučitelj nije htio uništiti oporuku i time ju opozvati, kao tvrde tuženici, već je sam čuvao kopije oporuke u svojoj dokumentaciji, a nepristrani svjedoci su iskazivali da nikome nije rekao da bi takvu oporuku uništio već je govorio da je "sve sredio". Uostalom iz sadržaja spisa proizlazi da se radilo o imovini u obliku novčanih sredstava i vrijednosnih papira koja su VO i njegova supruga stekli prodajom imovine njegove supruge, pa je logično bilo za očekivati da će VO htjeti u cijelosti izvršiti svoju i posljednju volju svoje pok. supruge, te ostati kod raspolaganja ostavinom prema istovremeno sastavljenim oporukama koje su imale isti cilj, da nakon njihove smrti sve naslijedi upravo tužitelj. 11. Prije svega valja istaknuti da je pravilno prvostupanjski sud utemeljio svoje zaključke o činjenicama na iskazima nepristranih svjedoka i to prije svega NO, sestrične pokojnog VO s kojom je on bio u najbližem kontaktu u posljednje dvije godine života, od rujna 2014. do 2016., kada je živio u [adresa] kod njenog brata gdje se liječio. I ta svjedokinja je potvrdila da je vidjela oporuku iako nije znala radi li se o originalu ili preslici te je istu našla i u dokumentima nakon što je ostavitelj umro, te NO i JO u iskazima opisuju da odnosi pokojnog oporučitelja i njegove braće nisu bili tako idilični kao što ih opisuju tuženici i s njima povezane osobe ( točka 26. obrazloženja prvostupanjske presude), budući se NO žalio da ga njegovi tretiraju kao da je umro i da traže novac. Uostalom, svome bratu AC (kod kojeg je boravio u rodnoj kući kada je bio u Hrvatskoj) i sestri LO, zvanoj Ć koja mu je dulje vremena pomagala u kućanskim poslovima, za života je dao po 25.000,00 dolara, odnosno kupio im je svakome po jedan automobil, čime je zahvalio na njihovoj pažnji i pomoći za života.

12. Nadalje, nije logično da bi pokojni VO čuvao na više mjesta kopiju oporuke ako nije htio da se ona izvrši i ako je htio da istu opozove ili da ista više ne proizvodi učinke, bez obzira na upiranje tuženika na jako dobre odnose u obitelji, odnosno tuženika s pokojnim oporučiteljem.

13. O utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni prava postoje valjani i opširniji razlozi u prvostupanjskoj presudi koje u cijelosti podržava i ovaj sud pa se tuženici upućuju na obrazloženje pobijane presude radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

14. Tužitelj je dokazao sve pretpostavke iz članak 41. ZN za priznanje oporuke, a tuženici nisu dokazali svoje tvrdnje da je original uništen voljom oporučitelja ili da je navedena oporuka stvarnim činom ili izričitom izjavom opozvana, pa je sud pravilnom primjenom prava i pravila o teretu dokazivanja prihvatio tužbeni zahtjev radi priznanja valjanosti oporuke kojom je tužitelj AO oglašen jedinim nasljednikom na cjelokupnoj imovini ostavitelja.

15. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita te se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP budući su tuženici u cijelosti izgubili spor pa su tužitelju dužni naknaditi opravdane parnične troškove koji se odnose na zastupanje tužitelja po punomoćniku, trošak sudskih pristojbi, te zatražene troškove prijevoda, kako je to obračunato i pojašnjeno u točkama 34. i 35. obrazloženja. Tuženici su jedinstveni i nužni suparničari, pa za troškove odgovaraju solidarno, kao što je pojašnjeno u presudi, a tuženici teret isplate troškova mogu podijeliti sukladno svojim udjelima koji bi im pripali kao zakonskim nasljednicima.

16. Zbog iznesenih razloga odbijene su žalbe tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda primjenom članka 368. stavak 1. ZPP.

17. Tuženicima ne pripada trošak žalbe kojom nisu uspjeli osporiti presudu, pa je o njihovom zahtjevu odlučeno kao u točki II. izreke presude primjenom članka 166. u svezi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP.

U Sisku 16. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec