Poslovni broj: K-2094/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Olji Krčar Mišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Nikoline Špišić, u kaznenom predmetu protiv optuženog OH zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Ko-DO- 1990/2024 od 18. prosinca 2024., nakon javne rasprave održane 8. siječnja 2025. i nastavljene 27. siječnja 2025., u nazočnosti savjetnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu HH, optuženog OH te u.z. branitelja, odvjetnika Damira Uroića, 28. siječnja 2025. objavio je, a 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka i rješenje Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - odluka i rješenje Ustavnog suda, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08)

optuženi SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin SH i BH, rođene O, rođen **.**.1974. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, primatelj socijalne pomoći u iznosu od 125,00 eura mjesečno, u izvanbračnoj zajednici, izvanbračna supruga H nezaposlena, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 7 godina, bez imovine, služio vojsku 1993.-1994. i 1999., bez čina i odlikovanja, osuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru koji mu teće od uhićenja 19. studenog 2024.,

k r i v  j e

što je

- 16. srpnja 2024. oko 13,30 sati, u Zagrebu, Ilica 207, na sudskoj raspravi održanoj kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, u kaznenom postupku broj K- 1234/2024 koji se vodio protiv njega zbog kaznenih djela prijetnji počinjenih na štetuDijane ZH, imenovanu prekidao tijekom iznošenja iskaza te nekoliko puta rekao: „ubit ću je, ubit ću je majke mi“ koje riječi je čuo policijski službenik zadužen za osiguranje rasprave, nakon čega je o izrečenim prijetnjama upoznata ZH, kod koje su iste izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo u članku 139. stavak 2. KZ/11

Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženi OH za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11

osuđuje se

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 10 (DESET) MJESECI

u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. studenog 2024. pa nadalje.

III/ Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženi OH se u cijelosti oslobađa obveze na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1 do 6 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

O b r a z l o ž e n j e:

1. Uvodno označenom optužnicom, Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je KH za učin kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11, a koje kazneno djelo se optuženik teretio da bi počinio na način opisan u izreci ove presude.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženi OH je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela prijetnje koje mu se stavlja na teret optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka ispitao žrtvu VH i svjedoka ĆH. Nadalje, uz suglasnost stranaka pročitana materijalna dokumentacija u spisu, i to zapisnik od 16. srpnja 2024. na listovima 1-2 spisa, e-mail na listu 3 spisa, dopis OKS-a državnom odvjetništvu od 17. srpnja 2024. na listu 4 spisa, službena bilješka na listu 6 spisa, službena zabilješka na listu 7 spisa, presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1234/24 na listovima 12 do 18 spisa, i presuda broj K-1581/24 na listovima 19-25 spisa, izvješće o uhićenju i dovođenju na listovima 34-36 spisa, prijedlog za progon list 49 spisa te list 3 rješenja KV-885/24. Stranke nisu imale primjedbe na pročitanu materijalnu dokumentaciju, a niti primjedbe na iskaze svjedoka.

Na kraju dokaznog postupka obranu je iznio optuženi OH.

4. U svojoj obrani na raspravi optuženi OH je naveo da na toj raspravi on nije izrekao inkriminiranu mu prijetnju, niti je išta dobacivao, već da je jedino rekao: ''što je ovo meni trebalo''. Na posebno pitanje branitelja naveo je da se žrtvi nije niti obraćao na toj raspravi te da ju nije imao namjeru ustrašiti. Na daljnje pitanje naveo je da je u prethodnom kaznenom postupku bio u istražnom zatvoru tri mjeseca, odnosno od 2. svibnja 2024., a da je neprekinuto u zatvoru sve do danas.

Optuženi nije želio odgovarati na pitanja optužbe, kao i na pitanja suda.

5. Vezano uz odlučne činjenice, u ovom kaznenom postupku nije bilo sporno da je optuženi OH **.**.2024. oko 13,30 sati, sudjelovao na raspravi u postupku koji se pred Općinskim kaznenim suda u Zagrebu vodio protiv njega pod brojem K-1234/2024, i to zbog kaznenih djela prijetnji počinjenih na štetu ZH. Naime, ove činjenice u postupku optuženik ne negira, a iste nedvojbeno proizlazi i iz materijalne dokumentacije koja je pročitana na ovoj raspravi.

Ono što je optuženik osporio jest da bi prilikom iznošenja iskaza ZH u nakani da je ustraši nekoliko puta rekao: „ubit ću je, ubit ću je majke mi“, a koje riječi je čuo policijski službenik zadužen za osiguranje rasprave. Posljedično tomu sporno je bilo i da je o izrečenim prijetnjama upoznata ZH, kao i da su te prijetnje kod iste izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost. 6. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženog KH ovaj sud je utvrdilo da je optuženik počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11 na način kako mu je stavljeno na teret optužnicom Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu.

7. Naime, iz iskaza žrtve ZH proizlazi da kako se ista sjeća da se inkriminirani događaj dogodio u sudnici ovoga suda u srpnju 2024. Naime, žrtva ZH iskazivala je kako je toga dana pozvana na sud gdje je davala svoj iskaz. U jednom trenutku iza sebe čula je galamu, no nije čula riječi koje je optuženi OH izgovarao. Sudac je nekoliko puta opomenuo optuženika da će ga izbaciti iz sudnice, no na koncu do toga nije došlo te je ona po završetku svog iskaza izašla iz sudnice, a optuženik je ostao. Za te prijetnje nije znala sve do kolovoza te iste godine, a kada je zaprimila papir sa suda, a u kojem je navedeno da joj je optuženik, za vrijeme dok je ona davala svoj iskaz, ponovno prijetio, govoreći u nekoliko navrata da će ju ubiti. Taj papir svjedokinja je predala na raspravi sudu.

Uvidom u navedeni papir, sud je utvrdio da se radi o listu 3 i 4 rješenja ovoga suda poslovni broj: 5. Kv-885/2024-5 u kojem je na listu 3. podcrtano navedeno: "dok je žrtva ZH davala svoj iskaz, optuženik ponovno prijeti žrtvi, govoreći u nekoliko navrata da će ju ubiti".

Žrtva ZH je nadalje u iskazi navela da to što je pisalo na prethodno citiranom rješenju, odnosno da joj je optuženi OH prijetio, čuli su pravosudni policajci, no ona to na raspravi nije čula. Jedino što je ona čula jest da je optuženik spominjao socijalnu, no više ne zna što je govorio, nastala je galama. Žrtva je nadalje navela i kako se tada osjećala užasno. Bila je "ustravljena" i nije mogla vjerovati. Dodala je i kako samo želi da ju se sada pusti na miru jer da ovo traje već pola godine i da ona to više ne može. Navela je da kada je čula za ove prijetnje što ih je optuženik izrekao na toj raspravi, osjećala se grozno, a tako se osjeća i dalje, strah ju je, ne želi da joj se optuženik obraća, ne želi da joj dolazi ni blizu.

Na posebno pitanje ZOKDO navela je da se inkriminirani događaj dogodio na raspravi kada je davala iskaz u kaznenom postupku koji se vodio protiv optuženog jer ju je napao, razbijao je vrata kod kuće i druge stvari, a to sve piše u presudi koja je protiv njega donesena. Navela je da ju je optuženik nakon tog prvog napada ponovno napao, i to kada je prvi puta izašao iz istražnog zatvora pa je i u odnosu na taj još jedan napad pokrenut novi postupak protiv optuženik, a u kojem je ona također žrtva. Na daljnji upit navela je i da je sudac opominjao optuženika na toj raspravi, govoreći mu da šuti i da ne galami. Na posebno pitanje branitelja, navela je da se njoj optuženik nije na toj raspravi izravno obraćao, već se to događalo iza njenih leđa. Na pitanje branitelja, žrtva je navela i kako su odnosi između nje i optuženika prije ovih događaja bili super, a da je optuženik otac njezinog unuka te da vezano uz taj odnos, s optuženikom nema nikakvih problema. Na daljnje pitanje kakav je odnos optuženika s njezinom kćeri i unukom, žrtva je navela da je taj odnos u redu, da su oni također imali neke trzavice, no da o tome ne bi željela govoriti. Na daljnje pitanje navela i kako je nju strah optuženika, da ju je on napao, tukao, "letao" za njom kod susjeda, da je ona morala bježati, a da je susjed zvao i policiju. Navela je i kako je strah dodatno pojačan nakon ovog događaja, da ju je strah te da sve ovisi o tome kako će se optuženik dalje ponašati. Naime, istaknula je kako je optuženiku sud već prethodno rekao da joj se ne približava i optuženik je tu mjeru prekršio. Navela je još jednom da ju je strah, da ju je strah zbog tog fizičkog napada na nju, i da riječi mogu svašta pretrpjeti.

Svjedokinji je predočen njezin iskaz pred II PP od 16. prosinca 2024. na listu 94-95 spisa, a kad je ista u bitnome i vezano uz ovaj događaj iskazivala navela da je inkriminiranog dana bila pozvana u svojstvu svjedoka i žrtve radi davanja iskaza na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Tijekom davanja iskaza, optuženik je negodovao, dobacivao i vikao kako će zbog njezinog svjedočenja izgubiti socijalnu pomoć, a sudac ga je upozoravao zbog vikanja i govorio kako će ga udaljiti iz prostorije. Da joj je optuženik prijetio tijekom davanja iskaza saznala je u kolovozu 2024., a navela je i kako zbog navedenih prijetnji osjeća izniman strah i da smatra da joj je spreman oduzeti i život.

Kada je svjedokinji predočen njezin prethodno iskaz, ista je navela da je sve što je izjavila u iskazu na policiji točno.

Sud je cijenio iskaz ove svjedokinje kao istinit jer je ova svjedokinja dosljedno životno i uvjerljivo iskazivala o događaju kojem je svjedočila. Iskaz ove svjedokinje sukladan je materijalnoj dokumentaciji u spisu, ali i iskazu svjedoka ĆH, a glede ponašanja optuženika na inkriminiranoj raspravi. Također, sud je cijenio kao istinit dio iskaza ove svjedokinje u kojem je navela kako je zbog prijetnje osjetila strah, a sve uzevši u obzir i prethodno agresivno postupanje optuženika prema njoj.

8. Nadalje, u svojstvu svjedoka ispitan je djelatnik pravosudne policije, ĆH, a koji je u svom iskazu naveo kako se radi o događaju s rasprave na ovom sudu, a koja rasprava se vodila kod suca Marka Benčića. Naveo je i kako je na toj raspravi svjedočila ova gospođa koja je prije njega ispitana kao svjedok, dakle žrtva ZH, a da kada je ona svjedočila, da je optuženi OH nešto govorio ''ubit ću ju, ubit ću ju''.

Na posebno pitanje optužbe svjedok je naveo da se ne sjeća u kojem mjesecu je bila ta rasprava, a na upit za koga je optuženik izgovarao te riječi da će ju ubiti, naveo je da ih je valjda izgovorio "njoj", dakle žrtvi ZH jer da je upravo ona u tom trenutku svjedočila i optuženik se okretao prema njoj. Na daljnji upit naveo je da se optuženi OH tada ponašao na način da je bio nervozan i da je cijelo vrijeme nešto komentirao, a da je upravo to bio i razlog da je raspravi sudac naknadno, kada je rasprava već bila u tijeku, pozvao pravosudnu policiju radi osiguranja mira na raspravi, s time da je s optuženim tada već u sudnici bio jedan pravosudni policajac iz zatvora. Nakon te rasprave, oni su s optuženikom otišli iz sudnice te je njemu kasnije pristupio sudac Marko Benčić i pitao ga da da li je čuo što je optuženik komentirao na raspravi, pa mu je on rekao da je, na što ga je sudac upitao da što je komentirao, i nakon toga ga je sudac uputio da o tome sastavi izvješće, a što je on i učinio. Kada je svjedoku predočena službena bilješka na lista 6 spisa, isti je naveo da je to ta službena bilješka koju je on sastavio.

Na posebno pitanje branitelja, svjedok je naveo da je toga dana na raspravi optuženik sjedio lijevo od njega, a pored optuženika je sjedio još jedan pravosudni policajac. Taj drugi pravosudni policajac je iz zatvora, a budući da je optuženi OH na raspravu doveden iz Zatvora u Zagrebu. Ne zna kako se zove taj pravosudni policajac. Na daljnje pitanje naveo je da je optuženik u par navrata rekao ovo da će ju ubiti, ne zna više točno koliko puta. Pretpostavlja da je to čuo i ovaj drugi pravosudni policajac koji je sjedio s druge strane, pored optuženika, no o tome nije nikada s njime pričao. Na daljnji upit branitelja, svjedok je naveo da je svjedokinja u trenutku kada je davala iskaz bila optuženom okrenuta leđima, a da su se oni mogli eventualno vidjeti kada je ona izlazila iz sudnice.

Svjedoku ĆH predočen je njegov iskaz pred državnim odvjetništvom od 3. prosinca 2024. na list 90-92 spisa, a kada je isti u bitnome naveo da je u srpnju 2024. oko 13,30 sati bio na raspravi na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, Ilica 207, kod suca Benčića. Sudac ga je zvao radi osiguranja rasprave, budući da je optuženik ometao raspravu, a u to vrijeme je iskaz davala nekakva žena. Kako je sjedio pokraj optuženika, čuo je da je isti, tijekom davanja iskaza te žene, cijelo vrijeme govorio „ubit ću je, ubit ću je majke mi“. Pri tome je gledao u tu ženu, stoga je shvatio kako su prijetnje bile njoj upućene. Nakon rasprave, sudac ga je pitao da li je čuo što je optuženik govorio te ga je zatražio dostavu pisanog izvješća o izrečenom.

Nakon što je svjedoku predočen njegov prethodni iskaz isti je naveo da je to sve točno što je pred državnim odvjetnikom iskazao i da u cijelosti ostaje kod tog iskaza.

Sud je cijenio iskaz ovog svjedoka ĆH cijenio kao istinit kao istinit i vjerodostojan jer je svjedok dosljedno i životno logično iskazivao o događaju kojem je svjedočio, dok isti, kao djelatnik pravosudne policije nema nikakvog interesa lažno teretiti optuženika.

9. Nadalje, sud je pročitao materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to zapisnik o održanoj raspravi na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu od 16. srpnja 2024., u kaznenom predmetu broj K-1234/2024 koji se vodio protiv ovdje optuženog OH zbog kaznenih djela prijetnji počinjenih na štetu ZH. Iz navedenog zapisnika proizlazi kako je optuženik neprestano prekidao iskaz ZH te da je upozoren od strane raspravnog suca. Nadalje, iz službene zabilješke ĆH proizlazi kako je imenovani djelatnik pravosudne policije prisustvovao osiguranju navedene rasprave, a optuženik je tijekom iskazivanja svjedokinje neprestano govorio „ubit ću je majke mi“ i „ubit ću je sto posto“.

Ova materijalna dokumentacija je cijenjena kao vjerodostojna jer ničime njena vjerodostojnost nije dovedena u pitanje.

10. Uzimajući u obzir navedene materijalne dokaze te iskaze ispitanih svjedoka, sud smatra dokazanim da je optuženi OH **.**.2024. oko 13,30 sati, u Zagrebu, Ilica 207, na sudskoj raspravi održanoj kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, u kaznenom postupku broj K-1234/2024 koji se vodio protiv njega zbog kaznenih djela prijetnji počinjenih na štetu ZH, imenovanu prekidao tijekom iznošenja iskaza te nekoliko puta rekao: „ubit ću je, ubit ću je majke mi“ koje riječi je čuo policijski službenik zadužen za osiguranje rasprave, nakon čega je o izrečenim prijetnjama upoznata ZH, kod koje su iste izazvale osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život i sigurnost.

Obranu optuženog KH u kojoj isti navodi da nije izrekao inkriminirane prijetnje sud smatra nevjerodostojnom i isključivo usmjerenom prema otklanjanju kaznene odgovornosti optuženika od sebe. Naime, taj dio njegove obrane protivan je iskazu svjedoka ĆH, a čiji iskaz je sud prihvatio vjerodostojan i istinit, dok je potrebno napomenuti i kako je ovaj svjedok djelatnik pravosudne policije koji je pozvan na raspravu radi osiguranja mira te isti nema nikakvih interesa neistinito teretiti optuženika. Također, da nije istinit navod iz obrane optuženika da je isti na raspravi samo rekao ''što je ovo meni trebalo'' razvidno je i iz materijalne dokumentacije u spisu, odnosno činjenice da je optuženik bio glasan i remetio red u sudnici, a zbog čega je sudac pozvao i dodatnog djelatnika pravosudne policije te da je iz zapisnika s rasprave razvidno da je optuženik višestruko upozoren zbog prekidanja svjedočenja ZH.

11. Na opisani način optuženi OH je žrtvi ZH, izgovorenim riječima ozbiljno prijetio da će je usmrtiti čime su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

Optuženi je pri počinjenju kaznenog djela postupao s izravnom namjerom. Radi se o ciljanom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje i uznemiravanje žrtve. Optuženi OH je bio svjestan da će upućivanjem inkriminiranih riječi pred djelatnicima pravosudne policije, na javnoj raspravi, iste biti prenesene žrtvi te je to i želio postići, dok je također bio svjestan i da će ovakvom prijetnjom žrtvu uznemiriti i ustrašiti što je također želio učiniti. Naime, riječi koje je optuženik izgovorio, i to u situaciji u kojoj ih je izgovorio, objektivno su podobne izazvati osjećaj uznemirenosti i straha kako kod žrtve, tako i kod svake duge osobe.

Naime, radi se o situaciji kada se protiv optuženika već prethodno vode dva kaznena postupka u odnosu na žrtvu ZH, dok je optuženik ove prijetnje izrekao upravo na raspravi u postupku protiv njega, i to kada je žrtva iznosila svoj iskaz, pritom gledajući prema žrtvi. Pa stoga, uzevši u obzir izgovorene riječi, kontekst samog događaja, razumno je životno i logično da su riječi koje je optuženik uputio žrtvi, kod iste izazvale strah.

Naime, kaznenim djelom prijetnje štiti se osobna sigurnost neke osobe koja se očituje u pravu svake osobe da živi spokojno i nesmetano. Pravo na duševni mir i osjećaj sigurnosti ne smije biti povrijeđeno ničijim prijetnjama kojima se stavlja u izgled kakvo zlo s ciljem da se osoba ustraši i uznemiri. Stavljanje u izgled nekog zla može se sastojati u napadu na život, tijelo, slobodu, čast ili imovinu. Stoga, nedvojbeno je da su prijetnje koje su izrečene žrtvi bile ozbiljne prijetnje smrću i da su uznemirujuće utjecale na žrtvu kojoj su prenesene.

Slijedom navedenog, ovaj sud smatra dokazanim da su u ponašanju optuženika ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2 KZ/11 za koje je isti oglašen krivim.

11. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom ĐH za počinjeno kazneno djelo ovaj sud je uzimajući u obzir okvir za izricanje kazne za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, prijašnji život optuženika, njegovu raniju osuđivanost, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

Olakotnom okolnosti na strani optuženika cijenjena je činjenica da isti prethodno nije kazneno osuđivan, kao i činjenica da je isti otac malodobnog djeteta.

Otegotnom okolnošću optuženom cijenjena je opetovano agresivno postupanje prema žrtvi ZH, a što žrtva opisuje u svom iskazu. Otegotnim je cijenjeno i da je optuženik ove prijetnje izrekao na sudu i to na raspravi pred djelatnikom pravosudne policije, a čime je ukazao na to da ne poštuje autoritet pravosudnih tijela Republike Hrvatske.

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, činjenicu da je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju do tri godine, ovaj sud je optuženika za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Pritom je ocijenio da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora od deset mjeseci u odnosu na optuženika može postići svrha kažnjavanja propisana zakonom. Naime, sud je uzimajući u obzir sve naprijed iznijete okolnosti na strani optuženika, kao i okolnosti pod kojima je optuženik počinio ovo kazneno djelo, ocijenio da se u konkretnom slučaju drugom kaznom ne bi mogla postići svrha kažnjavanja. Stoga je ocjena suda da će upravo izrečena kazna zatvora postići svrhu kažnjavanja, odnosno utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, utjecati na druge da ne čine kaznena djela kroz svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a izraziti će i primjerenu društvenu osudu zbog učinjenog kaznenog djela.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 19. studenog 2024. pa nadalje.

12. Optuženog KH sud je oslobodio snašanja troškova kaznenog postupka budući da je isti bez primanja, nezaposlen i bez imovine te da je otac malodobnog djeteta. Stoga sud smatra kako bi snašanjem troškova ovog kaznenog postupka bila ugrožena egzistencija optuženika.

U Zagrebu 27. siječnja 2025.

Sudac:

Olja Krčar Mišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu,

2. Optuženik,

3. Branitelj po službenoj dužnosti,

4. Žrtva - po pravomoćnosti.