REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-30/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženog DČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ilijevski i Cibralić j.t.d. Pula, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 171/2022-21 od 8. studenog 2023., u sjednici održanoj 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-171/2022-21 od 8. studenog 2023. u pobijanom dijelu

– točke I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je u skici izmjere Geo Com – Ing d.o.o. Buzet, potpisanoj po ing. geod. Nebojši Guzijanu 29. listopada 2021., prikazan istočkano tamnoplavom bojom koja povezuje točke označene brojevima 5, 46, 47, 50, 49, 48, 41, 51, 37, 5, u površini 103 m2, a koja skica je sastavni dio presude, pa je tuženik po pravomoćnosti ove presude dužan trpjeti cijepanje navedene čestice u katastarskom operatu i u zemljišnoj knjizi na temelju ove presude te pripajanje tog dijela k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i njezin upis na ime i vlasništvo tužitelja, u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 1.187,55 eura (tisuću sto osamdeset sedam eura i pedeset pet centi) / 8.947,60 kuna (osam tisuća devetsto četrdeset sedam kuna i šezdeset lipa) u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženik putem svojih punomoćnika, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a pobija i odluku o troškovima postupka. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tome što je, unatoč njegovom protivljenju, u postupku sudjelovao vještak Nebojša Guzijan. Navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 315. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), jer je tijekom postupka došlo do izmjene uredujuće sutkinje, ali glavna rasprava nije započela iznova niti je strankama omogućeno da se izjasne o ponovnom saslušanju svjedoka i obavljanju novog uviđaja, kao ključnog dokaza za razumijevanje predmeta spora. Ističe da je svjedok ČČ iskazao da je pok. SČ smatrao vlasnicom isključivo zgradnog dijela, a ne prijepornog dijela kako je navedeno u točki 28. obrazloženja pobijane presude, čime da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Osporava ocjenu iskaza saslušanih svjedoka koju je dao sud prvog stupnja. Navodi da ga štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige, a istovremeno osporava poštenje, samostalnost i istinitost posjeda tužitelja i njegovih pravnih prednika. Ističe da nije koristio prijeporni zgradni dio, ali je u cijelosti koristio sav dio oko njega kao svoje isključivo vlasništvo. Prigovara zaključku suda da sporni dio zemljišta nije kosio kao svoju nekretninu već isključivo u svrhu održavanja. Predlaže ukinuti presudu i vratiti na ponovno suđenje, a podredno preinačiti presudu i odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja da mu naknadi troškove postupka uvećane za trošak žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao nespornog vlasnika k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 1871 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za utvrđenje vlasništva na dijelu susjedne k. č. br. [katastarska čestica] zgrada, dvorište, šuma površine 28970 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zemljišnoknjižnom vlasništvu tuženika, koji je identificiran na temelju nalaza i mišljenja mjerničnog vještaka Nebojše Guzijana, a u naravi predstavlja dio stare kamene kuće s ostacima gospodarskog objekta te dio okućnice oko objekta uključujući i dio suhozida koji se nalazi na granici prema k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 103 m2.

6.1. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka i ocjene izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a), pobijanom presudom prihvatio zahtjev tužitelja, zaključujući da se tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika – djeda KČ, bake SČ i majke JČ nalazi u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu predmetnog dijela nekretnine od tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je njegov pravni prednik u nastavku kuće izgradio gospodarski objekt, svinjac i kokošinjac, a dvorišni dio koristio je kao okućnicu, čime su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

7. Ispitujući presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8. Neosnovano žalitelj sadržajno prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 251. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a time što je sud prvog stupnja mjernično vještačenje povjerio vještaku Nebojši Guzijanu, kojega je predložio tužitelj, dok se tuženik usprotivio imenovanju ovog vještaka. Naime, prema članku 251. stavku 3. ZPP-a sud će odrediti predloženog vještaka ako se protivna stranka ne usprotivi predloženom vještaku, a prema stavku 4. istoga članka ako se protivna stranka usprotivi predloženom vještaku, vještaka će odrediti sud, što ne znači da sud ne može odrediti onog vještaka kojega je predložio tužitelj. S obzirom na to da je predmet vještačenja bila isključivo identifikacija nekretnina, a tuženik nije ni obrazložio razloge protivljenja povjeravanja vještačenja navedenom vještaku, odluka suda prvog stupnja je svakako opravdana budući da je vještak i prije pokretanja postupka sačinio skicu lica mjesta u skladu s kojom je tužitelj postavio tužbeni zahtjev. Osim toga, žalitelj ni ne navodi od kakvog je značenja ta činjenica bila na zakonitost i pravilnost pobijane odluke kada izvršenu identifikaciju ne osporava.

8.1. Time što je tijekom postupka, kada je već bio izveden dokaz uviđajem i saslušanjem određenog broja svjedoka, došlo do izmjene u sastavu suda također nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka unatoč činjenici što sud na zapisniku od 27. rujna 2023. nije konstatirao da glavna rasprava počinje iznova, kako je to propisano člankom 315. stavkom 3. ZPP-a. Naime, prema istoj odredbi sudac može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza, a iz zapisnika ne proizlazi da se tuženik protivio čitanju zapisnika o ranije izvedenim dokazima niti tuženik tvrdi da je bio onemogućen u izjašnjavanju o tom pitanju. Osim toga, žalitelj ne navodi ni od kakvog bi utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke bila činjenica što sudac koji je donio odluku nije neposredno izveo određene dokaze, što je pretpostavka da bi se radilo o povredi iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.

8.2. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a time što je u točki 28. obrazloženja prvostupanjske presude navedeno da je svjedok ČČ naveo da je SČ smatrao vlasnicom spornoga dijela, jer je i zgradni dio nekretnina o kojemu je iskazivao navedeni svjedok sastavni dio spornoga dijela, a u točki 15. obrazloženja je detaljnije prenesen sadržaj svjedokovog iskaza.

8.3. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Sud prvog stupnja je pobijanu odluku donio na temelju pravilnog utvrđenja:

- da je zgradni dio na spornom dijelu nekretnine (kao cjelinu s onim sagrađenim na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u nespornom vlasništvu tužitelja) sagradio KČ, djed tužitelja, najkasnije početkom 1930-tih godina, prije nego što su pravni prednici tuženika kupili k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što među strankama nije niti sporno,

- da je KČ nakon njegove smrti 1946. u cijelosti naslijedila supruga SČ, baka tužitelja, koja je neprekidno do svoje smrti 1984. stanovala na predmetnoj nekretnini i koristila prijeporni dio (zgrade i zemljišta), na način da je u zgradnom dijelu držala drva za ogrjev, životinje i sijeno, u svinjcu svinje, dok je na prijepornom zemljištu imala kokošinjac i sušila odjeću, a zemljište je koristila za kretanje oko svoje zgrade koja sa spornim dijelom čini jednu cjelinu,

- da tuženik ni članovi njegove obitelji nisu nikada za života SČ koristili sporni dio nekretnine te da članovi tuženikove obitelji koji su saslušani kao svjedoci nisu nikada ni bili u spornom zgradnom dijelu nekretnine, a da ni tuženik ne osporava da je zgradni dio bio vlasništvo SČ odnosno da je vlasništvo njenih slijednika,

- da je SČ 1984. naslijedila tužiteljeva majka JČ, koja je potom nekretninu darovala tužitelju, uključujući i prijepor, na temelju dogovora između njega i brata CČ,

- da SČ nitko nije osporavao pravo na posjed spornog dijela nekretnine pa da ona nije znala niti je imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed i

- da tuženikov sin NČ i njegova supruga ŠČ kose prijeporno zemljište u cilju održavanja urednim zemljišta oko njihove obiteljske kuće, koja se nalazi u neposrednoj blizini, kako to proizlazi iz njihovih iskaza.

9.1. Sud prvog stupnja je valjano ocijenio sve izvedene dokaze te je za ocjenu dokaza dao jasno i neproturječno obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud. Uvažavajući činjenice koje među strankama nisu sporne (posjed pa i vlasništvo zgradnog dijela) i stanje na terenu (točka 9.2. obrazloženja), učestalost prisutnosti svjedoka na licu mjesta nije odlučna činjenica za vrednovanje njihovih iskaza. Žaliteljevo osporavanje iskaza svjedokinja IČ i MČ na okolnost tuženikovog (ne)protivljenja obnovi krova kuće devedesetih godina prošlog stoljeća, s obzirom na njihovu životnu dob u to vrijeme, je bespredmetno već zbog same činjenice što tuženik nije ni tvrdio da se protivio radovima na krovu već je u svome iskazu učinio nespornim da je zgradni dio prijepora vlasništvo SČ odnosno njenih slijednika.

9.2. Utvrđenje suda prvog stupnja o posjedu spornog dijela zemljišta podržava stanje na terenu iz kojega proizlazi da sporni dio zemljišta ukupne površine 103 m2, osim dijela koji je pod zgradama, predstavlja samo nužnu okućnicu za korištenje i pristup gospodarskom dijelu zgrade, a dijelom je definiran i pozicijom nekadašnje žice za sušenje rublja, postojanje koje je tužitelj između ostaloga dokazao priloženim fotografijama.

9.3. Činjenica da je tuženik, u situaciji odsutnosti tužitelja, na pojedinim dijelovima sporne površine eventualno povremeno ostavljao traktorske priključke ne dovodi u pitanje zaključke prvostupanjskog suda budući da su stranke bile u dobrim odnosima, da od smrti Marije Krajcar 1984. u kući nitko nije živio te da su tuženik i njegov sin kosili i dio dvorišta u nespornom vlasništvu tužitelja nastojeći teren držati urednim.

9.4. Tužiteljevo obraćanje tuženiku sa zahtjevom da mu prepiše sporni dio zemljišta ni na koji način ne dovodi u pitanje tužiteljevo poštenje kada je evidentno da je to činio u uvjerenju da je stvarni vlasnik toga zemljišta i s ciljem da zemljišnoknjižno stanje uskladi s faktičnim. Žalitelj neosnovano dovodi u pitanje i poštenje tužiteljeve prednice JČ netočnom tvrdnjom da je prilikom sklapanja darovnog ugovora sa sinom trebala izvršiti uvid u posjedovni list, a katastarske međe se osim toga utvrđuju uvidom u katastarske planove. No, da su tužiteljeve prednice i znale kako je dio njihove nekretnine uknjižen kao vlasništvo tuženika, to ih ne čini samo za sebe nepoštenim posjednicama, kada su prema okolnostima konkretnog slučaja (jer im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretnini vršile vlasničkopravna ovlaštenja) imale razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovale da posjed vrše kao vlasnice, tim više što su tuženikovi prednici spornu nekretninu stekli nakon prednika tužitelja, kada je zgrada, čiji je dio između ostaloga sporan u ovoj parnici, već bila dovršena.

10. Prema odredbi članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.). OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.).

10.1. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredaba i činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s obzirom na to da žalitelj takve zaključke nije uspio dovesti u ozbiljnu dvojbu ni svojom žalbom - da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika u samostalnom i poštenom posjedu spornog dijela nekretnine od 1930. -ih godina, prvostupanjski sud, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da su u konkretnom slučaju najkasnije 1960. ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist tužiteljeve bake, a nakon toga su posjedovanje nastavili njena kćer JČ koja je naslijedila majku te iza nje tužitelj, kome je majka darovala nekretninu.

11. Odluka o troškovima postupka rezultat je pravilne primjene članka 154. stavka 1. ZPP-a, a po visini žalbom nije određeno osporena.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.

13. Budući da je žalba odbijena kao neosnovana, tuženiku ne pripada trošak žalbe (članak 154. stavak 1., članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Puli 27. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus