Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2292/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupa punomoćnik Goran Jovanović, odvjetnik u Labinu, protiv tuženika ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Psp-61/2021-18 od 23. studenoga 2022., dana 27. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba prvotužitelja ĐS i drugotužiteljice TS i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu poslovni broj Psp-61/2021-18 od 23. studenoga 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik VS, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelje ĐS i TS, iz [adresa] u suposjedu dijela posjeda zgrada u [adresa] sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] i k. č. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] i to na dijelu pored parkirališta navedene stambene zgrade (njenog bočnog pročelja) koji se nalazi desno gledano iz pravca ceste Koromačno – Tunarica – ograđenog prostora za odlaganje kanti za smeće na način da je počev od 20. kolovoza 2021. pa nadalje, samovoljno i bez ikakve obavijesti i suglasnosti drugih stanara navedene zgrade sa navedenog prostora izbacio njihovu kantu za smeće kao i ostalih stanara te stambene zgrade (plastični kontejneri) u koje su smeće bacali svi stanari navedene stambene zgrade u [adresa] k.br. I. i uklonio ranije postavljene željezne ogradne stupiće, te prostor dodatno betonirao na način da je smanjio to ranije izgrađeno mjesto, te je to mjesto i prostor ogradio postavljanjem svojih stupova i lanaca sa lokotom, unutar kojeg prostora je postavio svoje kante za smeće na kojima je postavio lance sa lokotom, te u betonu upisao "VS" i na taj način je tužitelje potpuno isključio iz dotadašnjeg vršenja prava suposjeda i dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti nad navedenim prostorom, za odlaganje kanti za prikupljanje komunalnog otpada, pa se tuženiku nalaže da navedeni prostor vrati tužiteljima u suposjed na način da poruši dio novo betoniranog zida i ukloni postavljene stupiće i lance, te im omogući postavljanje svoje kante za smeće i odlaganje smeća na tom prostoru, kao što su to činili i prije navedenog smetanja suposjeda opisanog dijela nekretnine, pa mu se posljedično tome zabranjuje svako daljnje i slično smetanje suposjeda navedenog prostora, sve u roku od 15 dana." (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka (točka II. izreke). .

2. Rješenje suda prvog stupnja pobijaju žalbom prvotužitelj ĐS i drugotužiteljica TS zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Predlaži nadležnom sudu uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno, podredno, ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi pružanja zaštite suposjeda, koji tužitelji temelje na tvrdnjama da ih je tuženik isključio iz suposjeda dijela nekretnine tako da je izbacio njihovu kantu za smeće, kao i ostalih stanara te stambene zgrade (plastični kontejneri) u koje su smeće bacali svi stanari navedene stambene zgrade u [adresa] k.br. I., da je uklonio ranije postavljene željezne ogradne stupiće, dio nekretnine izbetonirao, smjestio svoje kante za smeće te ogradio to mjesto postavljanjem svojih stupova, u betonu upisao ime „VS“ i svoje kante zaključao lokotom čime je tužitelje isključio iz dotadašnjeg vršenja prava suposjeda i dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti nad navedenim prostorom te stoga zahtijevaju da se tuženiku naloži da im navedeni prostor vrati u suposjed, da ukloni novobetonirani dio i postavljene stupiće i lance te da im omogući postavljanje njihove kante na tom prostoru.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njegovu donošenju, nije utvrđeno utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe članka 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da je tuženik 20. kolovoza 2021. na dijelu nekretnine koji se nalazi desno gledano iz pravca ceste Koromačno-Tunarica uklonio ranije postavljene željezne ogradne stupiće te prostor dodatno betonirao i ogradio postavljanjem svojih stupova i lanaca s lokotom unutar kojeg je prostora postavio svoje kante za smeće na kojima je postavio lance s lokotom, te u betonu upisao ime „VS“ (navedeno proizlazi iz iskaza samog tuženika);

- da iz fotografija u spisu proizlazi da je i na ranijoj betonskoj podlozi bilo upisano ime „VS“ i „Đ“ (stranica 26 do 27 spisa predmeta) slijedom čega proizlazi da su tuženik i svjedok T postavljali i raniju betonsku podlogu u navedenom prostoru;

- da je iz fotografije u spisu predmeta (stranica 28 spisa predmeta) vidljivo da je tuženik produžio postojeći prostor uzdužno i da ga je ogradio, dok je na skici lica mjesta na (stranica 69 spisa predmeta) prikazan položaj nekadašnjeg kontejnera i položaj kanti tuženika i Ž, i to prema kazivanju svjedokinje HS, te je na stranici 70 spisa predmeta prikazan položaj tužiteljevih kanti (izvan betonske podloge), te položaj ostataka starog betona i položaj tuženikovih kanti, a na skici lica mjesta prema iskazivanju svjedoka GS proizlazi položaj ranijeg kontejnera, te položaj kanti tužitelja;

- da tužitelji izmještanjem njihove kante za odlaganje otpada, izvan ograđenog prostora, nisu onemogućeni u odlaganju otpada;

- da se na suprotnom dijelu od predmetnog prijepora nalazi mjesto na kojem su stanari preostalih zgrada, na isti način ogradili prostor o svom trošku i u njih smjestili svoje kante za odlaganje otpada (fotografija na stranici 36 spisa predmeta), a da je na fotografijama u spisu predmeta (na stranicama 7, 31 do 35 spisa predmeta) prikazano sadašnje stanje, nakon što je tuženik ogradio navedeni prostor;

- da je, uspoređujući iskaze saslušanih svjedoka međusobno, kao i sa iskazima stranaka, sud prvog stupnja utvrdio da su stranke susjedi, da žive u istoj zgradi, da su doselili 90-tih godina i da u navedenoj zgradi žive osim njih i obitelj Ž i obitelj T;

- da su tih godina po doseljenju postojale pocinčane kante, (koje su prikazane na fotografijama na stranici 21 spisa predmeta), da su navedene kante zamijenjene kontejnerom koji je bio zajednički za sve stanare za odlaganje otpada, a koji je bio smješten na betonskom podestu, i da je navedeni kontejner zamijenjen kantama i to najprije zelenim kantama, a koje su bile sve smještene na prostoru na kojem je bio kontejner, a koji podest je bio betoniran ( stranica 23 do 26 spisa), te da je tuženik u kolovozu 2021. produžio podest bočno, na način da je isti izbetonirao i u betonu upisao ime „VS“ (fotografija stranica 28 do 29 spisa predmeta);

- da iz provedenih dokaza proizlazi da je prije postavljanja kanti od strane tuženika, te betoniranja i ograđivanja tog dijela, postojala stara betonska podloga za raniji kontejner, a koju je tuženik djelomično koristio za betoniranje nove podloge;

- da iz iskaza svih saslušanih svjedoka, posebno iz iskaza svjedokinje HS, čiji iskaz sud prvog stupnja posebno cijeni s obzirom na to da su je predložili tužitelji, proizlazi da tužitelji nisu nikada držali svoje kante na dijelu koji je tuženik betonirao, a niti da su kante tužitelja ikada bile unutar željeznog lanca te da su tužitelji koristili oduvijek dio prostora izvan prostora kojeg je ogradio tuženik, a kojeg i danas koriste, da je ranije postojao kontejner, ali da je isti imao drugačiji položaj od današnjeg položaja betonske podloge na koji je tuženik postavio svoje kante i ogradio taj dio;

- da se s iskazom svjedoka HS podudaraju iskazi saslušanih svjedoka RS, GS i samog tuženika.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik opisanim postupanjem nije isključio niti ograničio tužitelje u posjedu ili suposjedu predmetnog prostora, jer isti nisu bili u suposjedu navedenog prostora, pa je pozivom na odredbu članka 24. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012.., 152/2014., dalje: ZV) odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer tužitelji nisu isključeni, a niti bitno ograničeni u dosadašnjem izvršavanju faktične vlasti.

9. Imajući u vidu utvrđenja suda prvog stupnja, koja utvrđenja tužitelji u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nisu s uspjehom osporili, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

10. Odredbom članka 21. stavka 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, prema stavku 2. i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, prema stavku 3. pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, a prema stavku 4. pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

11. Prema odredbi članka 22. stavaka 1. i 2. ZV posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovanog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

12. Odredbom članka 24. stavka 1. ZV propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

13. Prema odredbi članka 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se nisu ispunile pretpostavke iz odredbe članka 24. stavka 1. ZV za zaštitu suposjeda tužitelja, na način kako to tužitelji opisuju i traže u tužbi, jer je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da tuženik opisanim postupanjem nije isključio niti ograničio tužitelje u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti.

15. Vezano za žalbene navode tužitelja koji se odnose na ocjenu dokaza s tvrdnjom da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio provedene dokaze u odnosu na tvrdnje tužitelja da su oduvijek držali svoje kante u ograđenom prostoru, da je tuženik svojim radnjama opisanim u tužbi počinio čin smetanja i onemogućio tužitelje da drže svoje kante na način kako su to radili prije opisanih radnji tuženika, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je sud prvog stupnja pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na ponovno ocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe članka 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena (relativno) bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP, na koju sadržajno upiru tužitelji.

15.1. Naime, žalbeni navodi tužitelja kojima osporavaju odluku suda prvog stupnja svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja te o pravnoj utemeljenosti zahtjeva tužitelja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući da je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

16. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja nalaze uporišta u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni što tužitelji drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom izvedenih dokaza nisu doveli u pitanje.

16.1. Stoga žalbeni navodi tužitelja kojima obrazlaže svoje tvrdnje da iz iskaza tužiteljice TS te svjedoka HS i GS proizlazi osnovanost tvrdnji tužitelja da je tuženik svojim postupanjem isključio tužitelje u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti nisu osnovani.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Vesna Žulj