REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1257/2023-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnica Ivana Smiljanić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci i 2. Općine Vrbnik, Vrbnik, Škujica 7, OIB: 8025494848, koju zastupa punomoćnik Darijan Dundović odvjetnik iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi prvo i drugo tužene protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj: P-153/2021-25 od 6. listopada 2023., u sjednici vijeća održane 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Općine Vrbnik i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj: P-153/2021-25 od 6. listopada 2023.

II. Usvajanjem žalbe I. tužene Republike Hrvatske preinačuje se u pobijanom dijelu točka IV. izreke navedene prvostupanjske presude i to na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja ŽZ i ĐZ za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.704,47 eura kojeg potražuju od prvotužene Republike Hrvatske.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova datog odgovora na žalbu u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je u točki I. izreke utvrdio da su tužitelji ĐZ i ŽZ stekli pravo vlasništva svaki u 1/2 dijela i to realno određenog dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 17301 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Nenada Vidmara od 04. ožujka 2022. godine, broj elaborata 214-152, a koji prileži ovoj presudi i čini njen sastavni dio, označen linijama roze boje, rozim slovnim oznakama A-B-C-D- E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-0-P-R te ispunom roze boje, površine 811 m2, a koji bi nakon diobe nosio oznaku novoformirane čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U točki II. odlučeno je da se tužitelji ovlašćuju da kod Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Rijeka, Ispostava Krk, ishode parcelaciju prema prijedlogu cijepanja sukladno toč. I izreke ove presude. U točki III. odlučeno je da se tužitelji ovlašćuju da po pravomoćnosti ove presude ishode na svoje ime i korist uknjižbu prava vlasništva svaki u 1/2 dijela na novoformiranoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastaloj od realno određenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], definiranoj sukladno toč. I izreke ove presude, a što su tuženici dužni trpjeti. U točki IV. naloženo je tuženicama Republici Hrvatskoj i Općini Vrbnik da tužiteljima ĐZ i ŽZ naknade trošak ovog postupka u iznosu od 3.408,95 eura/25.684,73 kuna, u roku od 15 dana.

2. Žalbama koje su pravodobne i dopuštene tu presudu pobijaju obje tužene.

2.1. Prvotužena Republika Hrvatska svoj pravni lijek izjavljuje samo protiv dijela odluke o parničnom trošku, kako navodi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da su joj se tužitelji putem svog pravnog prednika obratili sa zahtjevom za mirno rješenje spora, da nakon toga izašla na lice mjesta gdje je identificirala predmetnu nekretninu, saslušala svjedoke te je utvrdila da na temelju tih dokaza i dostavljene joj dokumentacije ne postoje zapreke za zaključenje izvansudske nagodbe. Dodaje kako nije imala namjeru ulaziti u sudski postupak i nepotrebno stvarati sebi i strankama dodatne troškove. Žalbeni je prijedlog da se presuda ukine u pobijanom dijelu i odluka preinači sukladno žalbenim navodima.

2.2. Drugotužena Općina Vrbnik svoj pravni lijek izjavljuje iz svih žalbenih razloga pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti. Ističe da niti iz jednog dokumenta ne proizlazi da bi tužiteljima ili njihovim prednicima bilo priznato pravo vlasništva na prijeporu ili da bi oni imali pravo posjeda, odnosno da bi im sporna nekretnina bila dodijeljena od strane drugotužene. Tužitelji, a ni njihovi prednici da se ne mogu smatrati poštenim posjednicima te nekretnine, a time da istu nisu mogli steći dosjelošću. Ukazuje da je većini saslušanih svjedoka bilo poznato da tužitelji nemaju pravo na posjed, jer su znali da su oni nepošteni posjednici. Dodaje kako joj se otac tužitelja obratio sa zahtjevom za kupnju tog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Garica 27. siječnja 2020., a time da joj je priznao vlasništvo na toj nekretnini. Tvrdi da tužiteljima, a ni njihovom predniku nikada nije dala sporno zemljište na korištenje. Obzirom da prema historijatu tužbe, kao i iz zahtjeva za kupnju nekretnina i skice lice mjesta, proizlazi da su tužitelji najprije utužile 528 m2 prijepornog dijela nekretnine, a potom su na očevidu licu mjesta pokazali da se radi o površini od 811 m2, to da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti i da im se naloži da joj naknade troškove postupka. Podredno predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

4. Na žalbu tuženika odgovorili su tužitelji na način da su osporili njihove navode u žalbi i predložili njihovo odbijanje. Ističu da su se putem pravnih prednika nalazili više od 50 godina u poštenom posjedu predmetnog dijela nekretnine i da su dosjelošću stekli pravo vlasništva tog dijela prije nego li su se obratili drugotuženoj sa zahtjevom za kupnju tog dijela. Navode da se njihov otac obratio drugotuženoj sa zahtjevom za kupoprodaju tog dijela nekretnine samo iz razloga što mu ona nije htjela priznati pravo vlasništva, a taj način je smatrao najjednostavnijim i najbržim za rješavanje tog spornog odnosa. Dodaju da su još u tužbi ostavili mogućnost da svoj tužbeni zahtjev specificiraju glede površine spornog dijela nekretnine i to nakon provedenog geodetskog vještačenja. Smatraju da su tuženici kao suvlasnici predmetne nekretnine i to nakon provedenog dijela geodetskog vještačenja. Smatraju da su tuženici kao upisani suvlasnici predmetne nekretnine jedinstveni i nužni suparničari, što znači da bi trebali biti obuhvaćeni tužbom, neovisno da li je tužena Republika Hrvatska priznala njihov zahtjev, a time da su tužene u obvezi solidarno im isplatiti parnični trošak. Potražuju trošak za sastav ovog odgovora na žalbu i sudske pristojbe na taj odgovor. 5. Žalba tužene Republike Hrvatske je osnovana dok žalba drugotužene Općine Vrbnik nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, svakog u ½ dijela, i to na dijelu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 17301 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koji dio je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Nenada Vidmara od 04. ožujka 2022. godine, broj elaborata 214- 152, a koji prileži ovoj presudi i čini njen sastavni dio, označen linijama roze boje, rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-0-P-R te ispunom roze boje, površine 811 m2, a koji bi nakon diobe nosio oznaku novoformirane čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Navedeni zahtjev temelje na tvrdnji da je njihovom djedu pok. ŽZ od strane mjesne vlasti 1927. dodijeljeno, pored k.č.br.*140/G k. o. [katastarska općina] od 712 m2, na kojoj mu je dodijeljena dozvoljena gradnja obiteljske kuće i radionice za obavljanje kovačkog obrta, i predmetno zemljište koje se nadovezuje na tu k.č.br.*140/G k. o. [katastarska općina], a koja bi mu služila i služila mu je za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, da je na tom spornom zemljištu otac sadašnjih tužitelja pok. ŠZ po dopuštenju svog oca pok. ŽZ sagradio garažu te da su legalizirani svi pomoćni objekti na spornom dijelu nekretnine koje su tužitelji i njihovi prednici držali cijelo to vrijeme u poštenom posjedu.

8. Sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza utvrdio da su navodi tužitelja točni odnosno da je njihov tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prvotužena Republika Hrvatska je u datom odgovoru na tužbu priznala u cijelosti tužbeni zahtjev navodeći da je tako postupila i povodom zahtjeva prednika tužitelja za mirno rješenje spora, ali nakon provjere faktičnog stanja na terenu, saslušanje svjedoka te uvida u potrebnu dokumentaciju.

10. Drugotužena općina Vrbnik je osporila tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i to čini i u ovoj fazi postupka, ukazujući da tužitelji i njihovi prednici nisu bili savjesni u posjedovanju spornog dijela nekretnine te ukazujući da oni nisu dokazali da bi taj dio nekretnine tužiteljima ili njihovim prednicima bio dodijeljen od strane prednika drugotužene.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a na koju drugotužena Općina Vrbnik upire u svom pravnom lijeku, a niti je sud prvog stupnja odlučujući o glavnom tužbenom zahtjevu pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Ovaj sud nije utvrdio počinjenje drugih bitnih povreda parničnog postupka na koje drugotuženik ukazuje, a ni one na koje se pazi po službenoj dužnosti.

12. Utvrđeno je da je pogrešna primjena materijalnog prava počinjena samo u dijelu odluke o troškovima postupka, onom kojom je naloženo prvotuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljima naknadi taj trošak.

13. U odnosu na pobijanu odluku o troškovima postupka valja istaći slijedeće:

- da tuženici nisu nužni i jedinstveni suparničari;

- da su oni upisani kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini i to svaki u ½ dijela i da kao takvi mogu slobodno raspolagati sa svojim suvlasničkim dijelom;

- da prvotužena Republika Hrvatska nije dala povoda tužbi obzirom je bila spremna u izvansudskom postupku s prednikom tužitelja sklopiti nagodbu po njegovom zahtjevu za mirno rješenje spora te je u svom odgovoru na tužbu priznala tužbeni zahtjev (u odnosu na svoj suvlasnički dio).

14. Stoga po ocjeni ovoga suda prvotužena Republika Hrvatska osnovano u žalbi ukazuje da nije u obvezi tužiteljima naknaditi parnični trošak jer nije dala povod za podnošenje ove tužbe prema njoj, a niti je postojala zakonska obveza da i ona mora biti obuhvaćena tužbom.

14.1. Kako prema odluci suda prvog stupnja obveza tuženika da tužiteljima naknadi parnični trošak nije solidarna, to je svaka tužena u obvezi tužiteljima isplatiti polovicu od dosuđenog iznosa od 3.408,95 eura, odnosno svaka od njih po tom osnovu ima isplatiti iznos od 1.754,47 eura.

15. Usvajanjem žalbe prvotužene Republike Hrvatske je taj dio zbog navedenog valjalo preinačiti i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku u cijelosti odbiti kao neosnovanu (čl. 380. toč.3. u vezi s čl. 373. ZPP-a).

16. U odnosu na glavni dio tužbenog zahtjeva nesporno je koji dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je predmetom tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je prvotužena Republika Hrvatska tužiteljima taj zahtjev priznala (pa tako i sve relevantne činjenične navode iz tužbe) te da se drugotužena Općina Vrbnik kao suvlasnica u ½ dijela u zemljišnim knjigama upisala temeljem nagodbe koju je sklopila s prvotuženom Republikom Hrvatskom 19. siječnja 2015.

17. Na temelju materijalnih dokaza koji prileže spisu, saslušanja tužitelja i svjedoka, očevida na licu mjesta te nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke pravilno je sud prvog stupnja utvrdio sljedeće:

- da sporni dio nekretnine predstavlja dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], onaj koji je u elaboratu 214-152 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Nenada Vidmara od 4. ožujka 2022. označen linijama roze boje i rozim slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-0-P- R te ispun rozom bojom, površine 811 m2, a koji bi nakon diobe nosio oznaku novoformirane čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je na tom spornom dijelu nekretnine sagrađena štala s svinjcem, kokošinjac i garaža, različitih dimenzija, za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti;

- da taj sporni dio predstavlja okućnicu kuće koja je izgrađena na k.č.br.*140 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja;

- da su sve zgrade na spornom zemljištu legalizirane i sa kućom tužitelja koja je sagrađena na k.č.br.*140 k. o. [katastarska općina] čini jednu cjelinu, a sve po zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od 19. lipnja 2013. kojeg je podnio prednik tužitelja pok. ŠZ;

- da je djed tužitelja pok. ŽZ još 1927. dobio građevinsku dozvolu za izgradnju kuće i kovačnice uz kuću;

- da je on uz tu kuću i kovačnicu sagradio 50-tih godina prošlog stoljeća i pomoćne objekte na spornom zemljištu i to štalu s svinjcem i kokošinjac, dok je otac tužitelja pok. ŠZ po njegovom dopuštenju sagradio garažu;

- da je na spornom zemljištu posadio orah i smokvu;

- da su tužitelji zajedno sa svojim prednicima u nesmetanom posjedu spornog zemljišta svakako od 50-tih godina prošlog stoljeća;

- da je sporna nekretnina djelomično omeđena kamenim betonskim zidom;

- da se pok. ŠZ prije pokretanja ovog postupka obratio i drugotuženoj Općini Vrbnik radi mirnog rješavanja ovog spora te je radi toga ponudio toj tuženoj isplatu određenog iznosa kao simboličnu kompenzaciju, jer mu je rečeno da je to najjednostavniji način da riješi status svoje okućnice;

- da takvom ponudom on nije priznao tuženoj Općini Vrbnik suvlasništvo na prijeporu te

- da je tužitelj već u tužbi ostavio mogućnost da će točnu površinu i granice predmetne nekretnine odrediti nakon provedenog vještačenja, što je i učinio jer je sukladno tom nalazu identificirao nekretninu i odredio njenu površinu od 811 m2.

18. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz razloga što iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je djed tužitelja pok. ŽZ još 1927. godine na susjednoj nekretnini k.č.br.*140 k. o. [katastarska općina] bio ovlašten sagraditi kuću i kovačnicu, da je predmetna nekretnina predstavljala okućnicu te zgradne nekretnine na koje je on posadio orah i smokvu, a zatim 50-tih godina prošlog stoljeća izgradio pomoćne objekte (štalu s svinjcem i kokošinjac) dok je otac tužitelja pok. ŠZ po dopuštenju svog oca pok. ŽZ na tom spornom zemljištu sagradio garažu, sve u poljoprivredne svrhe. Osim toga sporna nekretnina zajedno sa k.č.br. *140 k. o. [katastarska općina] čini jednu cjelinu i djelomično je ograđena zidom. Na tu nekretninu nitko to cijelo vrijeme nije vlasnički pretendirao već samo tužitelji i njihovi prednici. Prvotužena Republika Hrvatska koja je prije 1991. godine bila samovlasnica sporne nekretnine, priznala je tužiteljima odnosno njihovom pokojnom ocu, pravo vlasništva na toj nekretnini i to nakon što je izvršila uvid u potrebnu dokumentaciju, izašla na lice mjesta i saslušala svjedoke. Putem svojih pravnih prednika tužitelji su 90-tih godina prošlog stoljeća ispunili uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini koju su i po ocjeni ovog suda držali svo to vrijeme u poštenom posjedu.

19. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96.) stupio je na snagu 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 388. stavka 4. tog Zakona bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana. Navedena odredba ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“, broj: 137/99.), dakle navedena odredba bila je na snazi od 1. siječnja 1997. godine pa do ukidanja 17. studenoga 1999. i u tom razdoblju je bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu.

19.1. U konkretnom slučaju tužiteljima su opravdano priznati pravni učinci odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima važeće do 17. studenoga 1999. jer je prema rezultatima postupka njihovom pravu na predmetu spora suprotstavljeno samo pravo općine budući da nije utvrđeno da postoji drugi suprotstavljeni privatni interes nekih trećih osoba.

20. O stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio shvaćanje u više odluka (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.), a prema kojem za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08. i 38/09. – dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999.

21. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

22. Nakon toga je odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP-a bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ustavni sud je 17. studenog 1999. ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U- I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

23. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba izjasnio se Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda, primjerice: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10.

23.1. U tim presudama je zauzeto pravno shvaćanje:

„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

24. Prema navedenom, računanjem roka dosjelosti temeljem savjesnog posjeda tužitelja i njihovih prednika i prije 8. listopada 1991. posjedovanjem predmetne nekretnine osobno i putem svojih prednika u razdoblju od 1950. do 1999. tužitelji su ostvarili pretpostavke iz čl. 159. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZV) u svezi s st.1. čl.1. Protokola I. uz Europsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovor" broj: 6- 142/99 i 13-69/17) jer je u tom razdoblju proteklo potrebnih 40 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

25. Neosnovano žaliteljica Općina Vrbnik smatra da joj je prednik tužitelja prije podnošenja ove tužbe, u svom dopisu od 27. siječnja 2020. priznao vlasničko pravo na spornoj nekretnini i da je time dokazano da posjed tužitelja i njihovih prednika nije bio savjestan, to stoga što je toj tuženoj ponuđena isplata određenog iznosa iz razloga što je prednik tužitelja mislio da će na taj način najjednostavnije uskladiti stvarno stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem, kako mu je sugerirano. Osim tog dopisa tuženik nije dostavio druge valjane dokaze kojima bi potkrijepio te svoje tvrdnje. Taj dokaz sam za sebe, zbog navedenog, ne može presuditi u korist te tužene.

25.1. Logično je i životno da osobe u svrhu rješavanja ovakvih spornih situacija, u namjeri da iste riješe bez vođenja sudskog spora, u kojem je tijek trajanja neizvjesno, ocijene da će ponudom određenog iznosa na ime vrijednosti nekretnine, lakše i brže doći do željenog cilja. To međutim ne znači da priznaju vlasnička prava osoba kojima to nude.

26. Neosnovani i žalbeni navod da je već u tužbi predmet prijepora označen u površini od 528 m2. O tom prigovoru sud prvog stupnja je dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud.

27. Nije sporno da se prednik tužitelja pok. ŠZ obratio drugotuženoj Općini Vrbnik dopisom od 27. siječnja 2020. sa zahtjevom da mu se proda sporni dio od 528 m2, međutim prihvatljivo da mu tada nije bila poznata točna površina spornog dijela nekretnine, pa je upravo iz tog razloga u tužbenom zahtjevu navedeno da će po provedenom geodetskom vještačenju individualizirati sporni dio nekretnine.

27.1. Valja istaći da je očevidom na licu mjesta u nazočnosti vještaka, na temelju nalaza i mišljenja vještaka te iskaza svjedoka sud prvog stupnja pravilno utvrdio granice i točnu površinu predmetne nekretnine.

28. Slijedom iznijetog o žalbi tužene Općine Vrbnik je odlučeno kao u izreci ove presude (čl. 368. st.2. ZPP-a).

29. Tužitelji su zatražili trošak za sastav odgovora na žalbu i sudske pristojbe na dati odgovor, a taj zahtjev ovaj sud je ocijenio neosnovanim iz razloga što isti nije bio potreban za odlučivanje o predmetnim žalbama (čl. 155. ZPP-a).

U Puli 27. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić