REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž R-154/2024-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Saši Drobnjaku, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Konzum plus d.o.o., M. Čavića 1/A, Zagreb, OIB: 62226620908, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kos i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pr-6/2024-123 od 24. travnja 2024., u sjednici vijeća održane 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Konzum plus d.o.o. Zagreb i potvrđuje se u točki I. izreke presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pr-6/2024-123 od 24. travnja 2024.

II. Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika Konzum plus d.o.o. Zagreb preinačuje se Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pr-6/2024-123 od 24. travnja 2024. na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura dok se u preostalom dijelu odluka o troškovima potvrđuje.

III. U točki III. izreke odbijaju se zahtjevi za naknadu troškova ovog žalbenog postupka tužiteljice i tuženika kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je u točki I. izreke prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se poništi otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika – tužiteljice od 26. ožujka 2007. godine. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto voditelja odjela blagajni i usluga u Mercator centru Pula sukladno Ugovoru o radu od 6. prosinca 2001. i to u trenutku kada istoj prestane profesionalna nesposobnost za rad, sukladno Rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, odnosno kada istoj prestane pravo na invalidsku mirovinu temeljem odluke predmetnog Zavoda. U točki III. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati parnični trošak u iznosu od 2.625,00 eura u roku od 15 dana, a u toč. IV. odbijen je tuženik sa zahtjevom na naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik Konzum plus d.o.o. Zagreb i to protiv njene točke I. i III., iz svih žalbenih razloga. Ukazuje na apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a, te na bitnu povredu parničnog postupka za koju tvrdi da je počinjena iz razloga što je sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbu čl. 212. st.1. i toč.4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) obzirom nije donio rješenje o prekidu postupka unatoč tome što je na ročištu 20. travnja 2023. uvidom u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da je društvo tuženika brisano iz sudskog registra 29. ožujka 2023. Sud prvog stupnja da je pogrešno utvrdio činjenično stanje, pogotovo u odnosu na spornu činjenicu da li je kod tuženika u trenutku otkaza ugovora o radu tužiteljici djelovalo radničko vijeće, obzirom da je tužiteljica na ročištu 18. rujna 2009. učinila nespornim da kod tuženika radničko vijeće nije bilo formirano, dok je tek naknadno po isteku 12 godina, ukazivala na nepostojanje radničkog vijeća. Osim toga da se iz provedenih dokaza u spornom razdoblju nije mogla utvrditi ta sporna činjenica, a teret njenog dokaza je na tužiteljici. Sud prvog stupnja da je propustio odlučiti o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu tuženika (protutužbi) za sudskim raskidom ugovora o radu. Pobija odluku o troškovima postupka u dijelu pod toč. III. izreke iz razloga što je tužiteljica imala mogućnost povući dio svog tužbenog zahtjeva kojim je tražila vraćanje na rad nakon što joj je utvrđena opća profesionalna nesposobnost za rad. Smatra stoga da je ona njemu u obvezi naknadi parnični trošak. Dodaje da je sud pogrešno tužiteljici parnični trošak obračunao prema "novoj" Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Žalbeni je prijedlog da se u pobijanom dijelu presuda preinači u smislu žalbenih navoda uz obvezivanje tužiteljice da mu naknadi parnični trošak uvećan za trošak ove žalbe. Podredno predlaže da se presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

4. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu u kojem je navela da je iz provedenih dokaza pravilno utvrđeno da je u razdoblju od 2006. do 2008. kod tuženika bilo utemeljeno radničko vijeće, da tuženik nije dokazao suprotno, da je tuženik već u odgovoru na tužbu naveo da je radničkom vijeću tadašnjeg Merkatora dostavilo Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Dodaje kako je tijekom postupka upozoravala sud u više navrata na okolnost da tuženik nije o namjeravanoj odluci o otkazu upoznao radničko vijeće, a da teret dokazivanja svih pretpostavki za donošenje odluke o otkazu je na poslodavcu. Obzirom da pobijanu presudu smatra pravilnom i zakonitom, a žalbu tuženika neosnovanom, predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje pobijane presude. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 156,25 eura.

5. Žalba tuženika Konzum plus d.o.o. nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 26. ožujka 2007. te vraćanje na radno mjesto voditelja blagajni i usluga u Merkator centru u Puli, sukladno Ugovoru o radu od 6. prosinca 2001.

7. Sud prvog stupnja je donio usvajajuću odluku u dijelu u kojim je traženo da se poništi otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika – tužiteljici, dok je odbijajuću odluku donio u dijelu kojim je traženo vraćanje tužiteljice na rad, sve iz razloga što je utvrdio da tuženik prije predmetnog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 152. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje: ZOR-a) iako je ono u to vrijeme bilo formirano, a da zbog opće nesposobnosti za rad koja je nastupila tijekom ovog postupka tužiteljica se nije mogla vratiti na rad.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva a da je djelomično nezakonita u pogledu odluke o troškovima postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

9. U ovom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a materijalno pravo je pogrešno primijenjeno samom djelomično i to samo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka (toč. III. izreke).

10. Nesporno je među strankama da je tužiteljica dana 6. prosinca 2001. zaključila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sa Mercator – H d.o.o., temeljem kojeg je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta voditelja blagajni i usluga u Mercator centru Pula; da je tuženik nakon izvršene izvanredne kontrole dana 6. i 7. lipnja 2006. godine utvrdio određene nepravilnosti i propuste u radu nadzora blagajni i voditeljice nadzora blagajni – tužiteljice; da je tužiteljica s danom 1. srpnja 2006. godine zbog nesposobnosti za rad uslijed bolesti upućena na bolovanje koje je u kontinuitetu trajalo do 31. listopada 2008. godine; da joj je tuženik u tom razdoblju isplatio naknadu plaće zbog nesposobnosti za rad, da je tuženik dana 26. ožujka 2007. godine donio odluku o Otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika; da je tu Odluku tužiteljica primila dana 6. lipnja 2007. godine; da je protiv nje pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa nakon čega je pravodobno i pokrenula predmetni sudski postupak; te da je kod tužiteljice utvrđeno postojanje profesionalne nesposobnosti za rad zbog čega joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu počev od 28. rujna 2010.

11. Sporno je u ovoj fazi postupka da li je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici kod poslodavca bilo formirano radničko vijeće, a s tim u svezi da li je postojala obveza poslodavca da se prije donošenja te sporne Odluke savjetuje s radničkim vijećem te na kome je bio teret dokazivanja te sporne činjenice.

12. Prije svega valja najprije ukazati da je sud prvog stupnja prije donošenje ove presude rješenjem poslovnog broja: Pr-287/2020-119 od 20. travnja 2023. utvrdio prekid postupka zbog prestanka postojanja tadašnjeg tuženika, Merkator – H d.o.o. te da je rješenjem poslovnog broja Pr-287/2020-121 od 29. rujna 2023. postupak nastavljen iz razloga što je utvrđeno da je došlo do pripajanja tadašnjeg tuženika Merkator – H d.o.o. društvu Konzum plus d.o.o. (sadašnji tuženik).

12.1. Stoga žalitelj neosnovano ukazuje da je sud prvog stupnja o tome propustio odlučiti.

13. U svezi ukazivanja žalitelja da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o njegovom zahtjevu za raskidom ugovora o radu, utvrđeno je uvidom u spis predmeta da je tuženik u podnesku od 23. rujna 2019. istakao protutužbeni zahtjev u kojem je tražio da se s 22. rujnom 2014. odredi prestanak radnog odnosa između tužiteljice – protutužene EG i tuženika – protutužitelja Merkator – H d.o.o.

13.1. Nakon toga je sud prvog stupnja donio presudu u ovom predmetu poslovnog broja Pr-199/2019-67 od 22. srpnja 2020. kojom nije odlučio o navedenom protutužbenom zahtjevu, a niti je tuženik predložio donošenje dopunske presude.

14. Obzirom je odredbom čl. 339. st.2. ZPP-a propisano da ako stranka u roku od 15 dana od primitka presude ne predloži donošenje dopunske presude, smatrati će se da je tužba u tom dijelu povučena, a što u konkretnom slučaju znači da sud prvog stupnja nakon toga, neovisno što je ovaj sud rješenjem poslovnog broja Gž R-11/2020 od 16. listopada 2020. ukinuo prvostupanjsku presudu poslovnog broja Pr-199/2019-67 od 22. srpnja 2022., ovom pobijanom presudom nije ni mogao odlučivati o protutužbenom zahtjevu tuženika koji se smatra povučenim.

15. Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno, na temelju provedenih dokaza utvrdio da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici kod tuženika bilo utemeljeno radničko vijeće te da tuženik nije postupio temeljem odredbe čl. 150. ZOR. 15.1. Tom odredbom, u njenom stavku 1. propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, dok je u stavku 12. te odredbe propisano da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna.

16. Odredbom čl. 153. st. 3. ZR propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 164. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. stavka 1. ovoga Zakona.

17. Odredbom čl. 135. st. 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

18. Sud prvog stupnja je uvidom u dopis Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije od 18. lipnja 2021. (list 444 spisa) i očitovanje Sindikata trgovine Hrvatske (list 458 spisa) pravilno utvrdio da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici kod tuženika (tada Merkator – H d.o.o.) bilo utemeljeno radničko vijeće.

19. Obzirom na takvo utvrđenje kao i da je tuženik taj koji je na ročištu održanom 18. rujna 2009. naveo da u sporno vrijeme kod tuženika nije bilo formirano radničko vijeće, a nije to navela tužiteljica, te imajući u vidu odredbu čl. 135. st.3. ZOR-a, to je na tuženiku bio teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, odnosno da li je pri donošenju te odluke poslodavac primijenio sve kogentne norme.

20. Po ocjeni i ovoga suda tuženik je taj koji je trebao dokazati da u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici kod poslodavca nije bilo utemeljeno radničko vijeće a time da nije postojala obveza da se o namjeravanoj odluci o predmetnom otkazivanju ugovora o radu provede savjetovanje sa radničkim vijećem.

22. Kako tuženik nije dokazao suprotno od onog što je sud prvog stupnja utvrdio temeljem provedenih dokaza, to je osnovano donijeta usvajajuća odluka, jer kako je navedeno odluka poslodavca donesena protivno odredbi čl. 150. st.12. ZOR-a je ništetna.

23. Žalitelj je u pravu kada ukazuje da se na konkretan slučaj ima primijeniti odredba Tbr. 52. st.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023. - dalje: Tarifa/23), a kojom je propisano da se za postupka iz Tbr.7.t.2. i 3. Tarife primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

24. Obzirom je ovaj postupak pokrenut 12. srpnja 2007., na konkretan slučaj se primjenjuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 9/1994., 37/2005. i 59/2007 – Tarifa/94) koja u Tbr.7.t.2. propisuje da u sporovima iz radnog odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.) vrijednost boda iznosi 50 bodova i to za sastav tužbe, za sastav obrazloženih podnesaka (Tbr.8.t.1.) odnosno 25% te nagrade za ostale podneske (Tbr.8.t.3.), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (Tbr.9.t.1.) odnosno za ostala ročišta u kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima i na kojima se objavljuje presuda 50% te naknade iz Tbr.7.t.2. (Tbr.9.1., 2. i 3.).

25. To znači da tužiteljici za sastav tužbe, zastupanja na ročištu 16. studenog 2007., 11. rujna 2009. i 18. rujna 2009. pripada pravo na trošak za svaku tu radnju u visini od 50 bodova, odnosno ukupno 200 bodova, a ne 250 koliko joj je sud dosudio pobijanom odlukom. Za ostale radnje tužiteljici je pravilno priznat trošak za svaku navedenu radnju od po 50 bodova.

26. Pravilno je sud tužiteljici vrijednost boda utvrdio u iznosu od 2,00 eura i to prema Tbr.54. Tarife/2023 obzirom je Tbr.52.t.2. propisano da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.

27. Stoga je po ocjeni ovoga suda samo djelomično usvojena žalba tuženika u odnosu na odluku o parničnom trošku te je ona preinačena u toč.3. izreke na način da je zahtjev tužiteljice odbijen za 50 bodova uvećan za PDV, odnosno za 125,00 eura.

28. Zahtjev stranaka za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odbijen je u cijelosti kao neosnovan i to tužiteljici iz razloga što trošak njenog odgovora na žalbu nije bio potreban za odlučivanje o tom pravnom lijeku, a tuženikov iz razloga što je njegova žalba usvojena samo u neznatnom dijelu i to onom kojim je odlučeno o sporednom zahtjevu, a zbog kojeg mu nisu nastali posebni troškovi.

29. Slijedom iznijetog o žalbi tuženika odlučeno je kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. i čl. 373. ZPP-a).

U Puli 27. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić