Pn-1267/2022-60

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja GC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Terešak & partneri u Zagrebu, protiv I. tuženika HC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nevenu Antiću, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženika OC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nini Ćosiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Sare Salopek, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanih I. i II tuženika, a po objavi presude dana 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku HC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. tuženiku OC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju GC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknade neimovinsku štetu u iznosu od 4.500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5.5.2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da mu naknade imovinsku štetu u iznosu od 100,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27.1.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se preostali zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade neimovinsku štetu u iznosu od 4.060,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5.5.2022. do isplate te imovinsku štetu u iznosu od 231,81 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27.1.2025. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se I. tuženiku HC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. tuženiku OC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju GC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.423,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.328,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 27. siječnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako su presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež, posl. broj: Kzd-257/21-14 od 8. prosinca 2021. tuženici proglašeni krivima da su na štetu tužitelja počinili kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode, opisano po čl. 136. st. 2. i 3., a kažnjivo po članku 136. stavku 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21; dalje u tekstu: KZ/11). Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kžzd-18/2022-4 od 1. veljače 2022. u dijelu odluke o krivnji tuženika i odmjerenoj kazni. Tužitelj je u gore opisanom štetnom događaju uslijed udaraca zadobivenih od strane I. tuženika i II. tuženika, zadobio tjelesne ozljede i to: krvni podljev mekog oglavka tjemeno – zatiljno desno, krvni podljev mekog oglavka sljepoočno – tjemeno lijevo i čeono lijevo, oteklinu u području hrpta nosa, prijelom nosnih kostiju bez značajnih pomaka i otkrhnuće trnastog izdanka gornje čeljusti, više oguljotina na glavi, krvni podljev s oguljotinama u području desnog ramena, kontuzijske biljege po leđima u razini prsne i lumbalne kralježnice te oteklinu s oguljotinama u području lijeve nadlaktice. Uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima zbog čega temeljem čl. 1100. ZOO potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete po osnovi pretrpljenog straha, pretrpljenih bolova, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i po osnovi naruženosti, dok temeljem članka 1095. ZOO potražuje imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Osim štete pretrpljene zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda, tužitelj je u štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu po osnovi povrede prava osobnosti uslijed višesatnog postupanja tuženika koje se očituje u oduzimanju osobne slobode i izricanju različitih prijetnji i uvreda. Kako je to vidljivo iz činjeničnog opisa kaznene presude, tuženici su tužitelju oduzeli slobodu na način da su ga više sati držali zatvorenog prvo u hotelskoj sobi, zatim su ga vozili u autu, potom su ga odvezli u šumu na nepoznatu lokaciju, a cijelo to vrijeme su mu izgovarali razne uvrede te prijetnje „da će ga ubiti, da neće ostati živ“, pa su čak u jednom momentu, kako bi pojačali osjećaj straha kod tužitelja, doveli pred tužitelja NN osobu jače fizičke građe i dali mu novac u iznosu od 10.000,00 kn te prikazali tužitelju da će ga ova osoba za novce „prebiti i ubiti“. Tužitelju je u predmetnom štetnom događaju, uslijed višesatnog protupravnog oduzimanja slobode, te višesatnog upućivanja raznih uvreda i prijetnji zbog kojih je isti doista vjerovao da će biti ubijen i da neće živ dočekati jutro, povrijeđeno pravo osobnosti iz članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. Po toj osnovi potražuje 10.000,00 kn. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženicima da mu solidarno nakade neimovinsku štetu u iznosu od 64.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate te da mu nakade imovinsku štetu u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate te da mu naknade troškove parničnog postupka da zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik navodi kako su točni navodi pod točkom II vezano za presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež, poslovni broj: Kzd-257/21 od dana 8. prosinca 2021. I. tuženik osporava nastanak štetnog događaja na način kako je opisano u tužbi te u cijelosti osporava svoju odgovornost, kao i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno osporava da bi tužitelju uopće pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Time se osporava sam pravni osnov (pravo tužitelja na pravičnu novčanu naknadu neimovinske i imovinske štete). Posebno se napominje kako je tužitelj dostavio vrlo oskudnu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da se radi o neznatnim ozljedama. Nadalje, ujedno I. tuženik osporava da bi tužitelj trpio strah, sve iz razloga da je tome tako, onda bi potražio pomoć stručne osobe, odnosno liječnika psihijatra, a što nije učinio. Također se osporava visina tužbenog zahtjeva po svim kvalifikatornim okolnostima jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije ne proizlaze povrede koje bi opravdale dosudu zatraženog iznosa. Slijedom navedenog, ukoliko je tužitelj doista pretrpio povredu prava osobnosti, a koju svakako nije pretrpio od strane I. tuženika, I. tuženik ističe kako je ista toliko neznatna da ne bi opravdavala pravo na dosuđenje novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO. I-tuženik se protivi tijeku zakonskih zateznih kamata s obzirom da iste mogu teći tek kada se eventualno utvrdi visina povrede prava osobnosti, odnosno visina štete. Ono što je najodlučnije u ovom postupku, a što tužitelj ne navodi u tužbi jest činjenica da su sve stranke bile pod utjecajem alkohola i opijata pa je upitnost jačine i osjeta fizičkih bolova i straha te da li su isti u stvarnosti i nastali. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu II. tuženik navodi identično kao I. tuženik. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

4. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u priklopljeni spis Općinskog kaznenog suda posl. br. Kzd-257/2021, presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež od 8. prosinca 2021. posl. br. Kzd-257/2021-14 (list 7-13 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu od 1. veljače 2022. posl. br. Kžzd- 18/2022-4 (list 15-18 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 19-24spisa), nalaz vještaka dr. Pere Bubala od 18.8.2021. (list 27-30 spisa), fotografije tužitelja (list 31- 32 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te saslušanjem svjedokinje GCI te je proveo medicinsko vještačenje po sudskim vještacima dr. sc. Igoru Bumčiju, dr. med. i prim. Gordanu Makariću, dr. med. (list 107-109 spisa), saslušao vještake dr. Igora Bumčija i dr. Gordana Makarića.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja kao niti da su presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-257/21-14 od 8. prosinca 2021. I i II tuženici, proglašeni krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode-protupravnim oduzimanjem slobode na štetu tada mldb. tužitelja, odnosno pasivna legitimacija. Sporna je odgovornost tuženika da tužitelju nadoknade štetu. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva obzirom da tuženici smatraju da tužitelju nije povrijeđeno pravo osobnosti, pogotovo ne u mjeri koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade. Sporno je da li je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja. Sporan je i tijek zateznih kamata na zatražene iznose štete.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete. Tužitelj naime, tužbom tvrdi da su mu tuženici nanijeli udarce, uslijed kojih je zadobio tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva mekog oglavka tjemeno – zatiljno desno, krvnog podljeva mekog oglavka sljepoočno – tjemeno lijevo i čeono lijevo, otekline u području hrpta nosa, prijeloma nosnih kostiju bez značajnih pomaka i otkrhnuće trnastog izdanka gornje čeljusti, više oguljotina na glavi, krvnog podljeva s oguljotinama u području desnog ramena, kontuzijske biljege po leđima u razini prsne i lumbalne kralježnice te oteklinu s oguljotinama u području lijeve nadlaktice, uslijed čega je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti te imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege. Tužitelj potražuje i neimovinsku štete s osnova povrede prava osobnosti uslijed višesatnog postupanja tuženika koje se očituje u oduzimanju osobne slobode i izricanju različitih prijetnji i uvreda.

8. Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-257/21-14 od 8. prosinca 2021. I i II tuženici su proglašeni krivim što su 6. kolovoza 2021. u jutarnjim satima u hotelu „Westin“ na adresi u [adresa], u cilju da tužitelju onemoguće slobodno kretanje te ga prisile da im preda novac u iznosu od 2.000,00 kuna ili ih odvede do osobe po imenu LC, za kojeg su neosnovano smatrali da bi zajedno sa tužiteljem iz hotelske sobe broj 1309 otuđio novčani iznos od 2.000,00 kn vlasništvo II. tuženika, fizičkom snagom uvukli tužitelja u sobu broj 1309 te ga fizički napali na način da su ga udarali šakama i nogama te raznim predmetima po glavi i tijelu te mu govorili „da će ga ubiti, odvesti u šumu i jebati, da je smeće, govno malo, njih je našao krasti“ i slične uvrede i prijetnje nakon čega su pozvali NN osobu jače fizičke građe kojoj su pred tužiteljem predali novac u iznosu od 10.000,00 kn da ga prebije ili ubije, nakon čega su krenuli po vozilo dok je tužitelj ostao u sobi sa NN osobom koja ga je čuvala, a kako bi obrisao krv sa lica te mogao proći pored recepcije hotela, te koja NN osoba je cijelo vrijeme bila pored njega te ga i dovela do osobnog automobila marke Škoda Kamiq, reg. oznake [registarska oznaka], gdje su tužitelja naveli da protivno njegovoj volji uđe u vozilo na stražnje sjedište, a što je u strahu od daljnjeg fizičkog napada i učinio, dok je pored njega sjela NN osoba koja ga je cijelo vrijeme vožnje rukom držala oko vrata pri čemu je I. tuženik upravljao osobnim automobilom dok je II. tuženik sjedio na suvozačevom mjestu, nakon čega su ga odvezli u šumu na nepoznatu adresu, a po dolasku u šumu ponovno vrijeđali, omalovažavali i fizički napali na način da su ga udarali po tijelu i glavi s tim da ga je I. tuženik udario i nogom u područje nosa te mu razbio tanjur na glavi, nakon čega su ga ponovno natjerali da sjedne na stražnje sjedište osobnog automobila, a potom ga vozili po Gradu Zagrebu, kojom prilikom je tužitelj u jednom trenutku iskoristio njihovu nepažnju te prilikom usporavanja automobila na Iblerovom trgu u Zagrebu, obzirom da ga je NN osoba pustila kako ne bi po njemu povratio, iskočio iz osobnog automobila, s tim da je tijekom događaja tužitelj od zadanih udaraca zadobio niz tjelesnih ozljeda i to krvni podljev mekog oglavka tjemeno – zatiljno desno, krvni podljev mekog oglavka sljepoočno – tjemeno lijevo i čeono lijevo, oteklina u području hrpta nosa, prijelom nosnih kostiju bez značajnih pomaka i otkrhnuće trnastog izdanka gornje čeljusti, više oguljotina na glavi, krvni podljev s oguljotinama u području desnog ramena, kontuzijske biljege po leđima u razini prsne i lumbalne kralježnice te oteklinu s oguljotinama u području lijeve nadlaktice, dakle drugome protupravno oduzeli slobodu s ciljem da ga prisile da što učini, a djelo je počinjeno prema djetetu i na okrutan način, čime su počinili kazneno djelo protiv osobne slobode-protupravno oduzimanje slobode, opisano po članku 136. stavak 2. i 3., a kažnjivo po čl. 136. stavku 3. Kaznenog zakona te im je izrečena zatvorska kazna navedena u istoj presudi.

9. Na pravni odnos stranaka primjenjuje se članak 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pravo na naknadu neimovinske štete temelji se na članku 1100. ZOO kojim je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

10. Članak 12. stavak 3. ZPP propisuje da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Tuženici niti ne tvrde izričito da postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja već samo tvrde da postoji utjecaj tužiteljeve alkoholiziranosti i utjecaja opojnih droga na ozljede nastale kod tužitelja, a koje navode se može podvesti na doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Kako je građanska odgovornost šira od kaznene odgovornosti, sud je radi utvrđenja eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja odredio izvesti dokaz saslušanjem stranaka.

11. Tužitelj je iskazao kako se sve navedeno dogodilo 6. kolovoza 2021. u hotelu Westin gdje je sa prijateljem LC došao u hotelsku sobu kod I. i II. tuženika, nakon čega su ga isti optužili da im je otuđio 2.000,00 kn, s tim da nije znao ništa o tome, a nakon te optužbe počela je cijela situacija koja je detaljno opisana u kaznenom postupku, s tim da nije istina da bi on konkretne prilike bio pod utjecajem bilo kakvih opijata odnosno droga, već je bio ošamućen od udaraca i od svega. Ostaje kod svega što je iskazao u kaznenom postupku. Potom navodi kako su ga I. i II. tuženici udarali svim predmetima koji su se mogli pronaći u hotelskoj sobi, lampom, stolicom, odnosno svime što im je zapelo pod rukom, s tim da je intenzitet boli bio velik te kako ne može sa sigurnošću iskazati koliko dugo je to trajalo. Ističe kako ga u šumi nisu udarali nikakvim predmetima, već nogama i rukama, nakon čega su ga odvezli prema gradu gdje je na Iblerovom trgu iskočio iz auta. Navodi kako je konkretne prilike osjećao strah, bio je star 16 godina, a nije znao hoće li izgubiti život ili ne, a osim toga bio je izudaran od glave do pete pa su zato ljudi na Iblerovom trgu zvali hitnu nakon što su ga vidjeli tako izudaranog. Dalje navodi kako je hitna brzo došla, a u bolnici se zadržao 3 do 4 dana. Na pitanje da li je u bolnici trpio kakve bolove ili strah odgovara kako je trpio bolove po cijelom tijelu - rukama, nogama, nosu, a najviše po glavi jer mu je glava bila puna hematoma. Na pitanje kakvo je bilo njegovo zdravstveno stanje po povratku kući odgovara kako je pio tablete protiv bolova, majka je brinula o njemu, davala mu je tablete i radila za jesti. Na pitanje tužitelju da li glede ozljede nosa trpi bilo kakve posljedice odgovara kako i danas ima problema sa disanjem, zaštopan mu je nos, a doktori su mu napomenuli kako će možda biti potrebno izvršiti i operativni zahvat. Na da li mu se promijenio izgled nosa nakon predmetnog štetnog događaja odgovara kako mu se nos iskrivio, odnosno promijenio mu se izgled nosa, a i nos mu na dodir više nije isti. Na pitanje da li je kasnije osjećao strah od tuženika odgovara kako se otprilike 2 do 3 tjedna nakon štetnog događaja bojao da ne sretne I. i II. tuženike, odnosno da se ne sretne opet sa problemima te da ne bude gore nego što je bilo prvi puta. Na upit kada je policija došla u bolnicu uzeti iskaz od tužitelja odgovara kako je policija u bolnicu došla otprilike 2 sata nakon što je tužitelj smješten u istu. Na pitanje da li je znao da se I. i II. tuženici nalaze u istražnom zatvoru odgovara kako I. i II. tuženici u trenutku kada je policija došla nisu bili u zatvoru. Na pitanje da li je kasnije znao da su I. i II. tuženici u zatvoru odgovara kako unutar tjedan dana od štetnog događaja uopće nije znao jesu li I. i II. tuženici u zatvoru ili nisu. Na pitanje tužitelju da li je konkretne prilike konzumirao alkohol odgovara kako je alkohol konzumirao, ali u malim količinama. Na pitanje II. tuženika tužitelju da li se u medicinskoj dokumentaciji tužitelja navodi da je konkretne zgode bio pod utjecajem opijata odgovara kako se ne navodi.

12. Odredbom čl. 265. st. 2. ZPP propisano je kako se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda. Pritom se na napominje kako je II. tuženik OC na ročištu za glavnu raspravu određenom za dan 18.5.2023. izričito naveo kako ne želi da ga se sasluša kao stranku u ovom postupku, odnosno kako ne želi dati svoj iskaz. Obzirom na navedeno, a imajući u vidu naprijed navedenu odredbu, II. tuženik je izgubio pravo na svoje saslušanje nakon što je uskratio davanje iskaza. I. tuženik je na ročišta radi saslušanja kao stranke pozivan od strane ovog suda čak tri puta, ali se nije odazvao tim pozivima, a neodazivanje pozivima niti jednom nije opravdao pa navedeno ovaj sud cijeni kao osobnu nezainteresiranost I. tuženika za ishod ovog postupka. Dakle i I. tuženik je temeljem naprijed navedene zakonske odredbe izgubio pravo na svoje saslušanje nakon što bez opravdanog razloga nije pristupio čak na tri ročišta određena radi njegova saslušanja.

13. Uzimajući u obzir da su tuženici pravomoćno osuđeni za počinjenje kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode na štetu tužitelja te da iz iskaza tužitelja ne proizlazi niti jedna okolnost na temelju koje bi se moglo zaključiti da je tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja, ovaj sud zaključuje da postoji isključiva krivnja tuženika za nastanak štetnog događaja te njihova odgovornost da naknade štetu tužitelju. Sud prihvaća iskaz tužitelja (osim u dijelu kojem iskazuje o zakrivljenosti nosa nakon štetnog događaja), jer on iskazuje identično kako je to utvrđeno u kaznenom postupku te je kazneni sud utvrdio počinjenje bića kaznenog djela u činjeničnom opisu kako je to utvrdio i ovaj sud, odnosno bez doprinosa tužitelja. Stoga su posve neosnovani i ničim dokazani navodi tuženika da postoji utjecaj tužiteljeve alkoholiziranosti i opojnih droga na ozljede nastale kod tužitelja.

14. Slijedom navedenog, sud smatra da su za štetni događaj isključivo krivi tuženici i da ne postoje okolnosti iz članka 1092. i članka 1106. ZOO o doprinosu tuženika nastanku štetnog događaja i štete pa su tuženici u smislu članka 1045. stavak 1. ZOO u cijelosti odgovorni naknaditi štetu koju je pretrpio tužitelj. Odredbom čl. 1007. st. 1. ZOO propisano je kako za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Obzirom da je utvrđeno da je više osoba (ovdje tuženici) počinilo kazneno djelo na štetu tužitelja, svi supočinitelji temeljem odredbe čl. 1007. st. 1. ZOO odgovaraju za štetu koju su tim kaznenim djelom prouzročili oštećeniku (tužitelju).

15. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je izvršio uvid u naprijed navedeni kazneni spis, pročitao medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja, izveo dokaz saslušanjem svjedokinje GCI, saslušanjem tužitelja te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Bumčija i dr. Gordana Makarića od 19. veljače 2024. proizlazi da je tužitelj GC rođen 2004. stradao u štetnom događaju 6. kolovoza 2021. pri čemu je zadobio prijelom nosnih kostiju lijevo; prijelom prednje nosne spine gornje čeljusti lijevo; potres mozga; natučenje glave; natučenje lijeve podlaktice; natučenje sa oguljotinama desnog ramena; natučenje desne potkoljenice; natučenje trbuha, natučenje leđa. Po završenom kirurškom liječenju nema zaostalih trajnih posljedica. Tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F 43.0). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet uz oduzimanje slobode, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem ne nalazi se kriterija za perzistiranjem istoga. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja došlo je do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta mjesec dana. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Naruženosti nema. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od sata dnevno bila je potrebna tijekom 10 dana, za vrijeme propisanog mirovanja 2 sata dnevno. Liječenje tužitelja s kirurško-traumatološkog stajališta završeno je 10 dana po otpustu iz bolnice 08.08.2021. Status psihičkih funkcija stabiliziran je krajem rujna 2021. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

15.1. Radi primjedbi stranaka na nalaz i mišljenje vještaka, vještaci su se pisano očitovali te su saslušani na glavnoj raspravi.

15.2. Sud je prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka tako i pisano te usmeno očitovanje vještaka koje je dano na glavnoj raspravi budući su isti logični, objektivni, uvjerljivi te su dani u skladu s pravilima znanosti i vještine. Sud smatra i da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud, pri čemu su pisani nalaz i usmeno očitovanje sukladni medicinskoj dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Osim toga, navedeni vještaci su, osim uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja, izvršili i pregled tužitelja. Što se pak tiče ocjene ostalih dokaza sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona. Pritom valja napomenuti kako II. tuženik svoje tvrdnje da ne postoji uzročno posljedična veza i između štetnog događaja i ozljeda tužitelja po prvi puta iznosi u podnesku od 23.2.2024., dakle nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka, s tim da na tu okolnost nije do zaključenja prethodnog postupka predložio provođenje vještačenja po vještaku sudske medicine, a pomoću kojeg dokaza bi se ta tvrdnja mogla dokazati, a kako to i navodi vještak dr. Bumči u svom usmenom saslušanju. Stoga se navedeni prigovori II. tuženika neosnovani jer nisu dokazani. Vještaci isto tako argumentirano i logično navode, a koje navode u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da je u medicinskoj dokumentaciji, u nalazima ORL navedeno da je zakrivljenost nosa postojala od prije, a spomenuti prijelom nosnih kostiju bio je bez pomaka te da se u kontrolnim pregledima ORL ne navodi neprohodnost dišnih putova te stoga nisu našli trajnih posljedica po ozljedi nosa i prijelomu nosnih kostiju, a što se tiče ozljede čeljusti pri pregledu tužitelja nije nađeno smanjeno otvaranje usta niti poremećaj zagriza te stoga nisu našli osnova za trajne posljedice. Stoga su i primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje ocijenjene kao neosnovane te iz navedenih razloga sud ne prihvaća dio iskaza tužitelja u kojem navodi da mu se nakon predmetnog štetnog događaja nos iskrivio, odnosno promijenio mu se izgled nosa, a i nos mu na dodir više nije isti. Taj dio iskaza tužitelja je dakle u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom iz koje proizlazi da je zakrivljenost nosa postojala od prije. U odnosu na primjedbe I. i II. tuženika da ničime nisu potkrijepljene tvrdnje da postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda i razvoja psihičkog poremećaja kod tužitelja vještak dr. Makarić argumentirano, uvjerljivo i logično iskazuje, a koje navode kao logične prihvaća i ovaj sud da je istu cijenio temeljem analize dinamike štetnog događaja, tijeka liječenja u spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji i rezultata vlastitog pregleda te ističe da je vještak uvijek u poziciji anamnestičkim podacima pristupiti afirmativno te stručno i logično procijeniti isto. Dakle, u navedenom nalazu i mišljenju nisu uočeni nikakvi nedostaci u smislu čl. 261. st. 2. i 3. ZPP.

16. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka te iskaza tužitelja, a koji su sukladni pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da je tužitelj povodom ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju trpio fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi. Tužitelj u svom iskazu, a koji je suglasan sadržaju izreke kaznene presude navodi kako je konkretne prilike osjećao strah, bio je star 16 godina, a nije znao hoće li izgubiti život ili ne, a osim toga bio je izudaran od glave do pete. Dalje pak posve logično i uvjerljivo navodi kako se otprilike 2 do 3 tjedna nakon štetnog događaja bojao da ne sretne I. i II. tuženike, odnosno da se ne sretne opet sa problemima te da ne bude gore nego što je bilo prvi puta. Pojašnjava da kako unutar tjedan dana od štetnog događaja uopće nije znao jesu li I. i II. tuženici u zatvoru ili nisu. Provedeni dokazi nedvojbeno ukazuju na to da je postupanje tuženika utvrđeno kaznenom presudom utjecalo na duševno i tjelesno zdravlje tužitelja, a što proizlazi iz navedenog dijela njegova iskaza. Iz navedenog dijela iskaza tužitelja proizlaze i okolnosti slučaja koje podrazumijevaju i strah djeteta starog 17 godina za vlastiti život i osobnu sigurnost. Na temelju presude kaznenog suda nedvojbeno je utvrđeno da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti i uslijed višesatnog postupanja tuženika koje se očituje u povredi dostojanstva, oduzimanju osobne slobode i izricanju različitih prijetnji i uvreda. Na temelju kaznene presude utvrđeno je da su tuženici držali tužitelja zatvorenog najprije u hotelskoj sobi, zatim su ga vozili u autu, potom su ga odvezli u šumu na nepoznatu lokaciju, a cijelo to vrijeme su mu izgovarali razne uvrede, primjerice "da je smeće, govno malo", po dolasku u šumu su ga ponovno vrijeđali i omalovažavali, prijetili su mu "da će ga ubiti, odvesti u šumu i jebati". Na opisani način utvrđeno je da su tuženici vrijeđali tužitelja, odnosno govorili mu navedene pogrdne, omalovažavajuće i uvredljive riječi te mu prijetili. I navedeno postupanje tuženika utvrđeno kaznenom presudom utjecalo je na duševno i tjelesno zdravlje tužitelja, a što proizlazi iz navedenog dijela njegova iskaza. Tako iz sadržaja kaznene presude kojom je utvrđeno biće kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode počinjenog na štetu tužitelja proizlazi i da su tuženici tužitelja držali zatvorenog u hotelskoj sobi, da su ga naveli da protivno njegovoj volji uđe u vozilo marke Škoda Kamiq na stražnje sjedište, a što je on u strahu od daljnjeg fizičkog napada i učinio, nakon čega su ga odvezli u šumu na nepoznatu adresu, a po dolasku u šumu ponovno su ga vrijeđali i omalovažavali, a potom ga vozili po Gradu Zagrebu, kojom prilikom je tužitelj u jednom trenutku iskoristio njihovu nepažnju te prilikom usporavanja automobila na Iblerovom trgu u Zagrebu iskočio iz osobnog automobila. Dakle, na temelju pravomoćne presude kaznenog suda utvrđeno je da su tuženici opisanim postupanjem tužitelju osim fizičkog, povrijedili i psihički integritet tužitelja, njegovo pravo na slobodu te pravo na čast i dostojanstvo uslijed upućenih mu uvreda i prijetnji. Pritom valja ukazati da dostojanstvo i čast predstavljaju neimovinska dobra imanentna svakoj osobi. Nasuprot tome uvreda je svako izražavanje omalovažavanja drugog i nepoštivanja tuđeg dostojanstva i ugleda. Ujedno se napominje kako činjenice utvrđene u izreci kaznene presude kojima se konkretizira radnja izvršenja obvezuju sud (tako i Županijski sud u Zagrebu u Gž-7410/15 od 28.11.2017.). Pravo na slobodu je jedno od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava prema čl. 3. Ustava Republike Hrvatske. Ujedno valja napomenuti kako je pravo na slobodu i osobnu sigurnost zajamčeno čl. 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odredbom čl. 19. st. 1. ZOO propisano je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. te odredbe propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Tužitelj je u vrijeme počinjenja kaznenog djela na njegovu štetu bio dijete starosti 17 godina te je bio uplašen za svoj život i osobnu sigurnost te za ishod protupravnog oduzimanja slobode, što proizlazi iz njegova iskaza.

18. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužitelj pretrpio, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, izrečene uvrijede i prijetnje, protupravno oduzimanje slobode tužitelju utvrđeno kaznenom presudom, sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju, suprotno tvrdnjama tuženika povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, na ugled, čast, dostojanstvo i slobodu temeljem čl. 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, na ugled, čast, dostojanstvo i slobodu te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje, dijagnostičke pretrage i dr.), sadržaj izrečenih uvreda i prijetnji u okolnostima istovremenog protupravnog oduzimanja slobode tužitelju kao tada maloljetniku uz nasilničko ponašanje i primjenu sile prema njemu, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, posebne okolnosti slučaja-strah maloljetnika za vlastiti život i osobnu sigurnost. Također, sud je imao i u vidu dob tužitelja u vrijeme štetnog događaja (radilo se o maloljetniku starosti 17 godina), njegov preostali životni i radni vijek. Pri tom se ističe kako je presudom kaznenog suda utvrđeno da su tuženici kazneno djelo počinili prema tužitelju kao tada djetetu i na okrutan način, a koju okolnost je sud također imao u vidu prilikom odmjeravanja visine naknade.

20. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužitelj s osnova naprijed navedenog pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.500,00 EUR.

21. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 20 sati, s tim da valja napomenuti kako iskaz svjedokinje GCI glede ukupnog trajanja tuđe pomoći i njege nije u suglasju sa nalazom i mišljenjem vještaka, zbog čega sud taj dio iskaza ovaj sud nije ocijenio kao istinit i vjerodostojan jer sud smatra da se ukupno trajanje pružene pomoći i njege prvenstveno utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je stručan i kompetentan za utvrđivanje navedenog. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata kroz 10 dana, dok je na temelju iskaza tužitelja i svjedokinje GCI utvrđeno da su istu tužitelju pružali svjedokinja kao majka, baka i djed. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 5,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužitelj s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpio štetu u visini od 100,00 EUR (20 sati x 5,00 EUR).

22. Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 8.560,62 EUR je djelomično osnovan za iznos od 4.500,00 EUR, dok je za iznos od 4.060,62 EUR neosnovan. Tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zahtjeva za naknadu imovinske štete ta tuđu pomoć i njegu u iznosu od 331,81 EUR je djelomično osnovan za iznos od 100,00 EUR, dok je za iznos od 231,81 EUR neosnovan pa je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke presude.

23. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelju na dosuđenu neimovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja tužbe pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužitelja i neovisno o danu presuđenja jer se sve ozljede koje se spominju u medicinskoj dokumentaciji, a koje su detaljno opisane u nalazu i mišljenju vještaka, bile predvidive u vrijeme podnošenja tužbe pa je neimovinska šteta koju tužitelj potražuje u ovom postupku nastala u vrijeme podnošenja tužbe ili je makar u tom trenutku po redovnom tijeku stvari bila predvidiva (tako i VSRH Rev-27/2022-2 od 16.11.2022.). Predvidiv je bio i dio zahtjeva za naknadu neimovinsku štete s osnova povrede prava osobnosti uslijed višesatnog postupanja tuženika koje se očituje u oduzimanju osobne slobode i izricanju različitih prijetnji i uvreda jer je navedeno nedvojbeno utvrđeno presudom kaznenog suda. Odredbom čl. 1086. ZOO određeno je da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. U situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećeni nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete teku od donošenja sudske odluke pa tako tužitelju na dosuđenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od presuđenja pa do isplate (tako i VSRH u Rev 702/2022 od 6.7.2022.).

24. U odnosu navode II. tuženika sa rasprave od 18.5.2023. da nije bio obaviješten o pripremnom ročištu te kako mu je punomoć od odvjetnice Jasne Marković Detelj otkazana u veljači 2023. valja napomenuti kako je II. tuženik podnio odgovor na tužbu zastupan po punomoćnici, odvjetnici Jasni Marković Detelj te je uz odgovor na tužbu II. tuženika priložena valjana punomoć kojom II tuženik opunomoćuje tu odvjetnicu za zastupanje tužitelja u ovom parničnom predmetu pa je ovaj sud odredio pripremno ročište za dan 21.3.2023. na koje je uredno pozvao tužitelja i tuženike po punomoćnicima, a taj je poziv elektroničkim putem uredno dostavljen i tadašnjoj punomoćnici II. tuženika odvjetnici Jasni Marković Detelj 16.2.2023., o čemu je u spis predmeta priložena potvrda o otpravku poziva za tadašnju punomoćnicu II tuženika, prema kojoj potvrdi je otpravak poziva otpremljen primateljici 16.2.2023. te joj je istoga dana otpravak i uručen. Toga dana je tadašnja punomoćnica II tuženika odvjetnica Jasna Marković Detelj obavijestila ovaj sud da ozkazuje punomoć za zastupanje II. tuženiku te je podnesak toga dana i dostavljen ovom sudu. Prema čl. 99. st. 4. ZPP poslije otkaza punomoći punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati. Prema tome, prijašnja punomoćnica II. tuženika odvjetnica Jasna Marković Detelj bila je dužna još mjesec dana od otkaza punomoći obavljati radnje za II tuženika pa tako i proslijediti poziv za pripremno ročište II tuženiku zakazano za 21.3.2023., obzirom da joj je poziv za pripremno ročište zakazano za 21.3.2023. uručen 16.2.2023., odnosno unutar roka od mjesec dana od dana obavijesti ovom sudu da otkazuje punomoć za zastupanje u ovom parničnom postupku II. tuženiku (tako i Županijski sud u Bjelovaru u Gž 338/2021-2 od 29.03.2021.). Stoga su posve neosnovani navodi II. tuženika pa je stoga isto ročište valjano održano.

25. Vezano za prijedlog II. tuženika za odgodom glavne rasprave određene za dan 12.12.2024. valja napomenuti kako je punomoćnik II. tuženika taj prijedlog u spis dostavio podneskom od 9.12.2024. navodeći pritom da već ima zakazanu raspravu za taj dan u 13,00 sati. Nakon što je razmotrio navedeni prijedlog i njemu priležeću dokumentaciju, ovaj sud je rješenjem od 10. prosinca 2024. odbio prijedlog II. tuženika za odgodom navedenog ročišta obzirom da razlog naveden u prijedlogu II. tuženika kojim se traži odgoda ročišta, a to je da punomoćnik II. tuženika u to vrijeme ima od ranije zakazanu raspravu pred drugim sudom nije takvog značaja da bi objektivno mogao opravdati odgodu ročišta jer je punomoćnik II. tuženika imao dovoljno vremena da nađe odgovarajuću zamjenu, a osim toga iz stanja spisa i prijedloga za odgodu proizlazi da je punomoćnik II. tuženika ranije zaprimio poziv za ovo ročište u odnosu na poziv zaprimljen u drugom predmetu pred drugim sudom, budući da je poziv za ovo ročište zaprimio 8.10.2024., a poziv za ročište pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu zaprimio je 16.10.2024 (list 145) pa je mogao u tom predmetu eventualno tražiti odgodu obzirom da je u ovom predmetu ranije zaprimio poziv za ročište. I. tuženik je podneskom od 12.12.2024., dakle na sam dan održavanja ročišta opravdao svoj izostanak navodeći da već ima zakazanu raspravu za taj dan pred drugim sudom te je zatražio da sud ostavi rok za očitovanje na usmeni nalaz vještaka i eventualne prigovore te naveo da je potrebno izvesti dokaz saslušanjem stranaka, kod kojeg prijedloga ustraje. Ovaj sud je raspravnim rješenjem od 12. prosinca 2024. odbio prijedlog I. tuženika za određivanjem dodatnog roka za očitovanje na iznijete navode vještaka iz usmenog saslušanja budući da smatra da je punomoćnik I. tuženika imao mogućnost pristupiti na navedeno ročište određeno radi usmenog saslušanja vještaka, odnosno da je od početka listopada 2024. (kada je zaprimio poziv) imao dovoljno vremena da nađe odgovarajuću zamjenu pa mu je pozivom na ročište na koje po stajalištu ovog suda nije svojom voljom pristupio dana mogućnost postavljanja pitanja vještacima i raspravljanja pa su stoga takvi prijedlozi usmjereni kao odugovlačenju postupka. Osim toga, usmenim saslušanjem vještaka otklonjeni su svi prigovori na njihov nalaz i mišljenje pa se određivanje dodatnog roka za navode vještaka iz usmenog saslušanja ukazuje protivno odredbi čl. 10. ZPP kojom je propisano kako sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te kako je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Osim toga, čl. 311. st. 1. ZPP propisano je da sudac pojedinac rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke i izvodi dokaze, dok je odredbom st. 2. toga članka propisano da je dužnost suca pojedinca da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti završi na jednom ročištu. U odnosu na njegove navode kako je potrebno izvesti dokaz saslušanjem stranaka, a kod kojeg prijedloga ustraje, upućuje se na odlomak 12. ove presude.

26. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, odluka o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici, imajući u vidu kako kvantitativni uspjeh (u odnosu na visinu zahtjeva), tako i kvalitativni uspjeh (u odnosu na osnovu zahtjeva), tužitelj je u parnici uspio u mjeri od 76,29 % (osnov 100 %, a visina 52,57 %), a tuženici u mjeri od 23,71 % (osnov 0 %, a visina 47,43 %). Od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelja) oduzet je postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženika) pa su tuženici u obvezi naknaditi tužitelju trošak u omjeru od 52,58 %.

27. Tužitelju je za obavljene radnje po punomoćnicama priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 5.3.2024 u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 21.3.2023., 18.5.2023., 14.12.2023. i 12.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za ročište od 13. .9.2023. priznat mu je trošak u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen. Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25%. Ukupno priznati troškovi tužitelja s osnova poduzetih radnji po punomoćnicama iznose 1.562,50 EUR. Kako su tuženici u obvezi naknaditi tužitelju trošak u omjeru od 52,58 %, tako je parnični trošak tužitelju dosuđen u istom omjeru pa iznosi 821,56 EUR. Tužitelju je, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP kao potreban u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 67,69 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 67,69 EUR te trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja i usmeno saslušanje vještaka u iznosu od 466,36 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude, dok je s preostalim dijelom zahtjeva te sa zahtjevom za naknadu troška za podnesak od 11.12.2024. koji uopće ne prileži spisu tužitelj odbijen pa je odlučeno kao u toč. IV. izreke presude.

U Zagrebu, 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 135,38 EUR

2. I. tuženiku po punomoćniku

3. II. tuženiku po punomoćniku