Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-303/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Puljić-Zelenović, odvjetnica u Dubrovniku, Zamanjina 4/II, protiv tuženika Učenički dom "Dubrovnik", Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 27, OIB: 12605817551, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 24/III, radi povrede prava iz radnog odnosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-1030/2021-37 od 7. veljače 2024., dana 27. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-1030/2021-37 od 7. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka koji je pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-1030/2021-3 od 2. rujna 2021., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1030/2021-5 od 6. rujna 2021., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2832/2021-2 od 31. svibnja 2022. podnesen sudu 22. prosinca 2023. zbog razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 2., toč. 4., toč. 5. i toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).
2. Protiv rješenja žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da sud dozvoli ponavljanje postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet odlučivanja je zahtjev tužitelja za ponavljanje postupka koji je okončan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-1030/2021-3 od 2. rujna 2021.
5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj jer pobijano rješenje sadrži razloge u pogledu svih odlučnih činjenica i nema nikakvih proturječnosti niti nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitivati njezina zakonitost. 6. Prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku polazeći od zaključaka i utvrđenja:
-da je 22. prosinca 2023. tužitelj ČN podnio prijedlog za ponavljanje postupka koji je pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-1030/2021-3 od 2. rujna 2021., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1030/2021-5 od 6. rujna 2021., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2832/2021-2 od 31. svibnja 2022. na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2., 4., 5. i 6. i čl. 424. ZPP-a,
-da je jedan od razloga zbog kojeg tužitelj traži ponavljanje predmetnog postupka onaj iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP-a kojom je propisano da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom,
-da u svezi navedenog odredba čl. 422. ZPP-a propisuje da se iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 1. do 3. i stavku 3. tog Zakona ne može zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku,
-da je tužitelj u žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-1030/2021-3 od 2. rujna 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1030/2021-5 od 6. rujna 2021., kao jedan od žalbenih razloga iznosio upravo taj da mu nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost raspravljanja pred sudom (sadržaj žalbe na listu spisa 310- 321) i da je te žalbene razloge Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-2832/2021-2 od 31. svibnja 2022. razmatrao te ih je ocijenio neosnovanima (što je vidljivo posebice iz točaka 5. do 10. obrazloženja te presude), pa stoga ne može osnovano zahtijevati ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP-a, ovo sukladno čl. 422. ZPP-a,
-da tužitelj prijedlog za ponavljanje predmetnog postupka dalje podnosi i iz razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 4. do 6. ZPP-a kojim je propisano da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu (točka 4.), ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj (točka 5.) i ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe (točka 6.),
-da se činjenica da je svjedok dao lažan iskaz, da je isprava krivotvorena i da je sudac počinio kazneno djelo, u pravilu dokazuje i o tome se odlučuje u kaznenom postupku, dakle, u pravilu ne može ovaj sud u ovom postupku utvrđivati navedene činjenice,
-da bi iznimno ovaj sud mogao kao o prethodnom pitanju odlučivati o postojanju kaznenog djela jedino u slučaju da se protiv počinitelja nije mogao provesti kazneni postupak, što ovdje nije slučaj budući tužitelj niti navodi niti dokazuje da se protiv navodnih počinitelja kaznenih djela nije mogao provesti kazneni postupak,
-da odredba čl. 423. st. 1. toč. 4. ZPP-a propisuje da se u slučajevima iz članka 421. stavka 1. toč. 4. do 6. tog Zakona prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku od trideset dana od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku; a ako se kazneni postupak ne može provesti onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti,
-da sukladno odredbi čl. 424. st. 2. ZPP-a podnositelj u prijedlogu osobito mora navesti zakonsku osnovu po kojoj traži ponavljanje postupka, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokaze kojima potkrjepljuje svoje navode,
-da tužitelj tvrdi da se presuda donesena u ovoj pravnoj stvari temelji na lažnom iskazu svjedoka ON danog na ročištu održanom 28. listopada 2020., međutim, u prilog kojem navodu ne dostavlja dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je protiv ON donesena pravomoćna presuda u kaznenom postupku kojom bi ista bila oglašena krivom za učin kaznenog djela davanja lažnog iskaza odnosno da je takav kazneni postupak vođen pa obustavljen odnosno o postojanju okolnosti zbog kojih se taj kazneni postupak ne može pokrenuti niti navodi i dokazuje kada bi to tužitelj eventualno saznao za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku, za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti, sve što je nužno da bi sud mogao utvrditi da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen u roku propisanom čl. 423. st. 1. toč. 4. ZPP-a te da bi mogao dopustiti ponavljanje postupka zbog razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 4. ZPP-a,
-da tužitelj dalje tvrdi i to da se presuda donesena u ovoj pravnoj stvari temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj budući da su prilozi izmijenjeni tako što su izbrisani dijelovi koji dokazuju kada je podnesak dostavljen ravnateljici PN i da je ista odgovorila na dostavljeni joj e-mail, da u ispravi naziva Uskršnja čestitka nedostaju dijelovi korespondencije tako što su iz e- maila uklonjeni važni dijelovi posebno vrijeme zaprimanja tog e-maila na adresi ravnateljice tuženika i jer je uklonjen dostavljeni prilog i da e-mail sadrži odgovor ravnateljice, sve čime da su počinjena kaznena djela iz čl. 306. st. 2. i čl. 270. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019.),
-da, međutim, niti u prilog ovim navodima tužitelj ne dostavlja dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je protiv osobe za koju tužitelj tvrdi da je krivotvorila ispravu ili u ispravi ovjerila neistinit sadržaj donesena pravomoćna presuda u kaznenom postupku kojom bi ista bila oglašena krivom za učin kaznenog djela krivotvorenja isprave odnosno da je takav kazneni postupak vođen pa obustavljen odnosno o postojanju okolnosti zbog kojih se taj kazneni postupak ne može pokrenuti niti tužitelj navodi i dokazuje kada bi to tužitelj eventualno saznao za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku, za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti, sve što je nužno da bi sud mogao utvrditi da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen u roku propisanom čl. 423. st. 1. toč. 4. ZPP-a te da bi mogao dopustiti ponavljanje postupka zbog razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 5. ZPP-a,
-da tužitelj tvrdi da je do odluke suda u ovoj pravnoj stvari došlo zbog kaznenog djela suca jer da uredovna sutkinja nije podnijela kaznenu prijavu protiv tuženika premda je očito da je tuženik počinio kazneno djelo iz čl. 306. st. 2. i čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona, jer da je uređujuća sutkinja falsificirala zapisnik s ročišta od 25. ožujka 2021. koje nije održano radi bolesti tužitelja čime da je počinjeno kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona; jer nije pokrenula kazneni postupak protiv lažnog svjedočenja svjedokinje ON i protiv tuženika radi podnošenja krivotvorenih dokaza; jer se nije očitovala o razlozima i (ne)poduzetim radnjama radi sprječavanja navedenih kaznenih djela na taj način izravno štiteći tužitelja i kriminal i korupciju kažnjivu po Kaznenom zakonu; jer je svjesno kršila zakon na štetu podnositelja i u obrazloženju svoje odluke iznosila dokazano lažne tvrdnje; jer je iskorištavala svoj položaj i ovlasti što je protivno čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona i jer nije obavljala dužnost kako je to propisano Zakonom o parničnom postupku ovo posebno izbjegavanjem svoje dužnosti prijavljivanja i sprječavanja dokazanih kaznenih djela iz čl. 320. st. 2. Kaznenog zakona; jer je tuženiku, odgovornoj osobi tuženika i pravnom zastupniku tuženika pogodovala (čl. 295. st. 1. Kaznenog zakona) i neosnovano, protupravno i kažnjivo prema kaznenom zakonu pribavila nepripadajuću položajnu korist u sporu i pomagala počinjenje kaznenog djela između tuženika i sutkinje u ovom predmetu i očite korupcije,
-da, međutim, niti u prilog takvim navodima tužitelj ne dostavlja dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je protiv uređujuće sutkinje za koju tužitelj tvrdi da je počinila niz kaznenih djela donesena pravomoćna presuda u kaznenom postupku kojom bi ista bila oglašena krivom za učin tih kaznenih djela odnosno da je takav kazneni postupak vođen pa obustavljen odnosno o postojanju okolnosti zbog kojih se taj kazneni postupak ne može pokrenuti niti tužitelj navodi i dokazuje kada bi to tužitelj eventualno saznao za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku, za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti, sve što je nužno da bi sud mogao utvrditi da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen u roku propisanom čl. 423. st. 1. toč. 4. ZPP-a te da bi mogao dopustiti ponavljanje postupka zbog razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 6. ZPP-a.
7. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je na temelju čl. 425. st. 1. ZPP-a odbacio prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka koji je pravomoćno okončan presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-1030/2021-3 od 2. rujna 2021., ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1030/2021-5 od 6. rujna 2021., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 2832/2021-2 od 31. svibnja 2022. podnesen sudu 22. prosinca 2023. zbog razloga iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2., toč. 4., toč. 5. i toč. 6. ZPP-a kao nedopušten. 8. Žalbeni navodi tužitelja svode se na drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti od ocjene suda prvog stupnja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijanog rješenja.
9. Odredbom čl. 421. st. 1. ZPP-a propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom (toč. 2.), ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka (toč. 4.), ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj (toč.5.) i ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe (toč. 6.). Nadalje, odredbom čl. 424. st. 1. ZPP-a propisano je da se prijedlog za ponavljanje postupka podnosi uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stupnju, a prema stavku 2. u prijedlogu se osobito moraju navesti: zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača. Odredbom čl. 425. st. 1. ZPP-a propisano je da će nepravovremene (čl. 423.), nepotpune (čl. 424. st. 2) ili nedopuštene (čl. 423.) prijedloge za ponavljanje postupka odbacit rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.
10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je odredbom čl. 422. st. 1. ZPP-a propisano da se ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP-a ne može zahtijevati ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku, pa kako je taj razlog tužitelj iznosio u žalbi protiv presude broj Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-1030/2021-3 od 2. rujna 2021. potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2832/2021-2 od 31. svibnja 2022. to tužitelj ne može zahtijevati ponavljanje postupka jer je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 2719/2017-5 od 18. prosinca 2018.).
11. Nadalje, s obzirom da je prvostupanjski sud u odnosu na razloge iz čl. 421. toč. 4. ZPP-a (ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka), toč. 5. (ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj) i toč. 6. (ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe) utvrdio da nije donesena pravomoćna presuda u kaznenom postupku, a niti da je tužitelj naveo ni dokazao da se protiv navodnih počinitelja kaznenih djela nije mogao provesti kazneni postupak da bi parnični sud kao o prethodnom pitanju odlučivao o postojanju kaznenog djela, koja utvrđenja prvostupanjskog suda tužitelj nije osporio, žalbeni navodi tužitelja kojima iscrpno obrazlaže svoje tvrdnje o postojanju razloga za ponavljanje postupka nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
12. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku samo u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga određeno navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti samo na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gž 21/17-2 od 10. listopada 2017.).
13. Stoga je slijedom svega navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 27. siječnja 2025.
Sutkinja:
Mirela Mijoč Kramar