REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-11/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj Zagreb iz Zagreba, Ulica Vladimira Nazora 47, OIB: 16745501648, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 913/2023-24 od 6. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-913/2023-24 od 6. prosinca 2024.

II. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnose na troškove odgovora na žalbu tužiteljice.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, kao neosnovan je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 7.712,91 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci pod točkom I. pobijane presude te je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku nastale troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi „ zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njezin tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka ili da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. ZPP.

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana. Ujedno zahtijeva i naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav odgovora na žalbu tužiteljice.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žaliteljice u dijelu u kojem ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio te ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

6.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi odredbe čl. 433. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice, kao zaposlenice tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u Odjelu predškolskog odgoja, osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja, integracije – u Odsjeku predškolskog odgoja integracije, odnosno u Odjelu odgoja, psihosocijalne podrške i logopedije, Stručne cjeline odgoja i psihosocijalne rehabilitacije za djecu predškolske dobi, a prema Ugovorima o radu od 31.12.2007. i 03.09.2019., za isplatu razlike plaće u razdoblju od 01.06.2018. do 31.03.2023., na ime neisplaćenih dodataka na plaću ugovorenih Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog 25. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti ( dalje: Sporazum), koji je sastavni dio Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama („Narodne novine“, broj: 72/14, 39/17 i 51/18 – dalje: Kolektivni ugovor) u ukupnom bruto iznosu do 7.721,91 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

9. Obzirom na žalbene navode žaliteljice u ovom dijelu postupka nije sporno da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu sklopljenih sa tuženikom zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u Odjelu predškolskog odgoja, osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja, integracije – u Odsjeku predškolskog odgoja integracije, odnosno u Odjelu odgoja, psihosocijalne podrške i logopedije, Stručne cjeline odgoja i psihosocijalne rehabilitacije za djecu predškolske dobi, a nije sporno niti da je tuženik ustanova koja osim djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za osobe s teškoćama u razvoju, duševno bolesne i osobe ovisne o alkoholu, drogama i drugim opojnim sredstvima, koja je navedena u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u u 2007., Državnog zavoda za statistiku), obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, odnosno osnovnoškolskog obrazovanja.

10. Sporno je, primjenjuje li se na tužiteljicu navedeni Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo zahtijevati isplatu ove utužene razlike bruto plaće za utuženo razdoblje.

11. Odlučujući o ovom zahtjevu tužiteljice, sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio takav njezin tužbeni zahtjev zaključujući, u bitnome, da se na tužiteljicu ne primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, već se tužiteljici plaća i dodaci na plaću obračunavaju primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“, broj: 42/14, 32/17, 61/18 i 3/19) i primjenom pripadajućeg koeficijenta temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, s obzirom na to da je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi, pa da posljedično tome na rad tužiteljice pri obračunu njezine plaće nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, kao niti Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. i 5. prosinca 2019., sve imajući pri tome na umu i odredbu čl. 203. st. 8. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14,127/17, i 98/19 - dalje: ZOR), kojom je propisano da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac. Pri tome se sud prvog stupnja poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj:Rev-520/2023-4 od 23. travnja 2024.

12. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na, za ovaj postupak, pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP), prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu dovedeni u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tužiteljice.

13. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, a cijeneći pri tome i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj: Rev-520/2023-4 od 23. travnja 2024., na koju se osnovano poziva i sud prvog stupnja ( isto i u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-797/2024 od 18. lipnja 2024. i Rev-1106/2024 od 1. listopada 2024.), time što tuženik obavlja i djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, odnosno osnovnoškolskog obrazovanja, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama sa Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su sklopili Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s Vladom Republike Hrvatske 25. studenoga 2006., jer je djelatnost tuženika - poslodavca tužiteljice, prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi, sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

14. Pri tome valja ukazati i na sadržaj odredbe čl. 203. st. 8. ZR, na koju se osnovano poziva i sud prvog stupnja, a kojom je propisano da kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

14.1. Polazeći od citirane zakonske odredbe, prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. Ovo stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost odgoja i srednješkolskog odnosno osnovnoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivali Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim odnosno srednješkolskim ustanovama, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac, što u konkretnom slučaju znači da se na tužiteljicu primjenjuje kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi.

14.2. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žaliteljice valja istaknuti i da je upravo navedenom zakonskom odredbom otklonjena eventualna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora, a što jasno proizlazi i iz pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženih u prethodno navedenim odlukama, posljedično čemu je neosnovan prigovor žaliteljice o pravnoj nesigurnosti i povredi tog načela.

14.3. Osim toga, u odnosu na žalbene navode žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova, valja istaknuti da je ovakvo pravno shvaćanje, ne samo podudarno sa navedenim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, već je ono podudarno i sa pravnim shvaćanjima ovog suda izraženim u odnosu na istovrsne predmete drugih tužitelja protiv istog tuženika kao npr. u presudama ovog suda poslovni broj: Gž R- 177/2024 od 4.studenog 2024., Gž R- 180/2024 od 4.studenog 2024. i Gž R- 183/2024 od 4.studenog 2024., posljedično čemu je ovaj sud u ovom postupku „vezan“ upravo za ova pravna shvaćanja.

15. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala tužiteljica, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

16. Tijekom žalbenog postupka tuženik je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na njegov odgovor na žalbu tužiteljice, ali je ovaj njegov zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Pula - Pola, 27. siječanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris