REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-55/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Jeleni Kunac, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Danku Škari, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5387/2021-36 od 29. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5387/2021-36 od 29.srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d ., Zagreb, Magazinska ulica 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatni novčani iznos od 2.569,21 € zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjelosti svakog pojedinog zatraženog iznosa pa do isplate, a kako slijedi:

- 02.04.2009. godine na iznos od 5,40 €

- 30.04.2009. godine na iznos od 12,93 €

- 02.06.2009. godine na iznos od 9,91 €

- 03.07.2009. godine na iznos od 7,69 €

- 29.07.2009. godine na iznos od 8,28 €

- 15.09.2009. godine na iznos od 9,45 €

- 01.10.2009. godine na iznos od 9,35 €

- 09.11.2009. godine na iznos od 8,17 €

- 09.11.2009. godine na iznos od 10,39 €

- 31.12.2009. godine na iznos od 12,17 €

- 01.02.2010. godine na iznos od 14,71 €

- 03.03.2010. godine na iznos od 14,13 €

- 02.04.2010. godine na iznos od 17,57 €

- 06.05.2010. godine na iznos od 16,91 €

- 04.05.2010. godine na iznos od 18,18 €

- 06.07.2010. godine na iznos od 29,20 €

- 02.08.2010. godine na iznos od 26,93 €

- 06.09.2010. godine na iznos od 33,85 €

- 06.10.2010. godine na iznos od 31,46 €

- 02.11.2010. godine na iznos od 27,61 €

- 07.12.2010. godine na iznos od 35,73 €

- 05.01.2011. godine na iznos od 46,06 €

- 07.02.2011. godine na iznos od 38,75 €

- 08.03.2011. godine na iznos od 41,31 €

- 15.04.2011. godine na iznos od 38,06 €

- 09.05.2011. godine na iznos od 38,64 €

- 30.06.2011. godine na iznos od 52,48 €

- 12.07.2011. godine na iznos od 53,83 €

- 30.07.2011. godine na iznos od 65,40 €

- 20.09.2011. godine na iznos od 59,46 €

- 10.10.2011. godine na iznos od 52,95 €

- 20.11.2011. godine na iznos od 52,26€

- 24.12.2011. godine na iznos od 51,76 €

- 24.01.2011. godine na iznos od 54,86 €

- 12.03.2012. godine na iznos od 57,56 €

- 12.03.2012. godine na iznos od 57,93 €

- 02.05.2012. godine na iznos od 56,05 €

- 23.05.2012. godine na iznos od 57,32 €

- 26.06.2012. godine na iznos od 58,18 €

- 27.07.2012. godine na iznos od 56,73 €

- 31.08.2012. godine na iznos od 57,11 €

- 27.09.2012. godine na iznos od 56,02 €

- 29.10.2012. godine na iznos od 53,66 €

- 23.11.2012. godine na iznos od 56,17 €

- 27.12.2012. godine na iznos od 57,38 €

- 28.01.2013. godine na iznos od 56,54 €

- 31.03.2013. godine na iznos od 51,80 €

- 31.03.2013. godine na iznos od 55,82 €

- 18.04.2013. godine na iznos od 56,17 €

- 01.06.2013. godine na iznos od 54,60 €

- 01.07.2013. godine na iznos od 49,69 €

- 12.08.2013. godine na iznos od 49,56 €

- 05.09.2013. godine na iznos od 50,77 €

- 28.10.2013. godine na iznos od 52,70 €

- 21.11.2013. godine na iznos od 55,38 €

- 02.01.2014. godine na iznos od 54,00 €

- 24.01.2014. godine na iznos od 54,98 €

- 28.02.2014. godine na iznos od 56,08 €

- 31.03.2014. godine na iznos od 56,77 €

- 30.04.2014. godine na iznos od 58,23 €

- 05.05.2014. godine na iznos od 57,75 €

- 05.05.2014. godine na iznos od 56,14 €,

pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. pa do 21.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d, Zagreb, Magazinska ulica 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni trošak u iznosu od 2.105,72 EUR, zajedno sa zateznom kamatom od 29. srpnja 2024. godine do isplate, po godišnjoj stopi a od 01.01.2024. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15.

III. Odbije se tužiteljica LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Raiffeisen bank Austria d.d., Zagreb, Magazinska ulica 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatni novčani iznos od 928,37 € zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od:

- 27.11.2007. godine na iznos od 4,60 €

- 28.12.2007. godine na iznos od 4,58 €

- 29.01.2008. godine na iznos od 4,66 €

- 29.02.2008. godine na iznos od 4,71 €

- 29.03.2008. godine na iznos od 4,79 €

- 30.04.2008. godine na iznos od 4,67 €

- 30.05.2008. godine na iznos od 7,02 €

- 30.06.2008. godine na iznos od 7,10 €

- 30.07.2008. godine na iznos od 6,98 €

- 30.08.2008. godine na iznos od 6,98 €

- 30.09.2008. godine na iznos od 7,06 €

- 30.10.2008. godine na iznos od 7,63 €

- 01.12.2008. godine na iznos od 7,25 €

- 31.12.2008. godine na iznos od 7,74 €

- 30.01.2009. godine na iznos od 7,81 €

- 02.03.2009. godine na iznos od 7,85 €

- 02.04.2009. godine na iznos od 12,00 €

- 30.04.2009. godine na iznos od 12,03 €

- 02.06.2009. godine na iznos od 11,80 €

- 03.07.2009. godine na iznos od 11,64 €

- 29.07.2009. godine na iznos od 11,68 €

- 15.09.2009. godine na iznos od 11,77 €

- 01.10.2009. godine na iznos od 11,76 €

- 09.11.2009. godine na iznos od 11,68 €

- 09.11.2009. godine na iznos od 11,84 €

- 31.12.2009. godine na iznos od 11,97 €

- 01.02.2010. godine na iznos od 12,16 €

- 03.03.2010. godine na iznos od 12,11 €

- 02.04.2010. godine na iznos od 12,37 €

- 06.05.2010. godine na iznos od 12,32 €

- 04.05.2010. godine na iznos od 12,41 €

- 06.07.2010. godine na iznos od 13,22 €

- 02.08.2010. godine na iznos od 13,05 €

- 06.09.2010. godine na iznos od 13,56 €

- 06.10.2010. godine na iznos od 13,39 €

- 02.11.2010. godine na iznos od 13,10 €

- 07.12.2010. godine na iznos od 13,70 €

- 05.01.2011. godine na iznos od 14,46 €

- 07.02.2011. godine na iznos od 13,92 €

- 08.03.2011. godine na iznos od 14,11 €

- 15.04.2011. godine na iznos od 13,87 €

- 09.05.2011. godine na iznos od 13,91 €

- 30.06.2011. godine na iznos od 14,93 €

- 12.07.2011. godine na iznos od 15,03 €

- 30.07.2011. godine na iznos od 15,07 €

- 20.09.2011. godine na iznos od 14,66 €

- 10.10.2011. godine na iznos od 14,21 €

- 20.11.2011. godine na iznos od 13,46 €

- 24.12.2011. godine na iznos od 13,43 €

- 24.01.2011. godine na iznos od 13,63 €

- 12.03.2012. godine na iznos od 13,81 €

- 12.03.2012. godine na iznos od 13,84 €

- 02.05.2012. godine na iznos od 13,71 €

- 23.05.2012. godine na iznos od 13,80 €

- 26.06.2012. godine na iznos od 13,85 €

- 27.07.2012. godine na iznos od 13,76 €

- 31.08.2012. godine na iznos od 13,78 €

- 27.09.2012. godine na iznos od 13,71 €

- 29.10.2012. godine na iznos od 13,55 €

- 23.11.2012. godine na iznos od 13,72 €

- 27.12.2012. godine na iznos od 13,80 €

- 28.01.2012. godine na iznos od 13,74 €

- 31.03.2013. godine na iznos od 13,43 €

- 31.03.2013. godine na iznos od 13,70 €

- 18.04.2013. godine na iznos od 13,72 €

- 01.06.2013. godine na iznos od 13,61 €

- 01.07.2013. godine na iznos od 13,29 €

- 12.08.2013. godine na iznos od 13,28 €

- 05.09.2013. godine na iznos od 13,36 €

- 28.10.2013. godine na iznos od 13,49 €

- 21.11.2013. godine na iznos od 13,67 €

- 02.01.2014. godine na iznos od 13,57 €

- 24.01.2014. godine na iznos od 13,64 €

- 28.02.2014. godine na iznos od 13,71 €

- 31.03.2014. godine na iznos od 13,76 €

- 30.04.2014. godine na iznos od 13,85 €

- 05.05.2014. godine na iznos od 13,82 €

- 05.05.2014. godine na iznos od 13,72 €,

pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01.01.2023. pa do 21.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15.“

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je

„Utvrđuje se da je tužba povučena u ovoj pravnoj stvari u odnosu na potraživanje tužiteljice LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], gdje je stavila deklaratorni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2 Ugovora o kreditu broj 041-50-4019326 zaključenog između tužiteljice i tuženoga dana 05.04.2007. u dijelu koji glasi: "…u skladu s odlukom kreditora“.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7 Ugovora o kreditu broj 041-50-4019326 zaključenog između tužiteljice i tuženoga dana 05.04.2007. u dijelu koji glasi: “… u kunskoj protuvrijednosti po srednjim tečaju kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća.“;

- kao i u dijelu svog novčanog potraživanja za iznos od 1.668,12 kn i na taj iznos zatražene zatezne kamate od dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate.“

3. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude ( točke I. i II. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice odbaci ili da se njezin zahtjev, kao neosnovan odbije u cijelosti odbije sve uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP na koju ukazuje u žalbi jer u postupanju suda prvog stupnja nije bilo nezakonitog postupanja, a osobito ne propuštanjem dostave, zbog kojeg tuženiku nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, budući je tijekom postupka tuženik vrlo aktivno sudjelovao u raspravljanju, pa i u dijelu u kojem je odlučeno o djelomičnom povlačenju tužiteljičine tužbe.

7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju također ukazuje u žalbi obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.3. Pri tome, valja istaknuti da ova bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena niti u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, kako to pogrešno zaključuje žalitelj, smatrajući da sud prvog stupnja nije odlučio o njegovim troškovima postupka koji se odnose na dio povučene tužbe jer je i o tim troškovima sud prvog stupnja pravilno odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5 i čl. 155. st. 1. ZPP, a na način na koji će biti riječ u nastavku ove presude.

7.4. Ova bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena niti u dijelu u kojem žalitelj ističe da zbroj pojedinačnih iznosa na koje teče zakonska zatezna kamata ne čini zbroj glavnice budući je njihov iznos 2,556,93 eura, a ukupni zbroj glavnice iznosi 2.569,21 eura jer je pravo tužiteljice da zahtjeva zakonsku zateznu kamatu na iznose manje od onih na koje bi u konkretnom slučaju imala pravo, a o čemu je u konkretnom slučaju riječ, sve imajući pri tome na umu da je iznos glavnice njenog potraživanja pravilno utvrđen osnovom mišljenja i nalaza vještaka financijske struke iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb.

7.5. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 12. ZPP na koju također ukazuje žalitelj jer je sud prvog stupnja sudio u granicama tužbenog zahtjeva tužiteljice.

7.6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredaba čl. 109. st. 4., čl. 186. i čl. 281. ZPP na koju također ukazuje žalitelj jer tužba tužiteljice prema konačno postavljenom zahtjevu nije bila nerazumljiva i sadržavala je sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, sukladno odredbi čl. 186. ZPP, pa nije ni postojala obveza suda prvog stupnja da istu odbaci primjenom odredbe čl. 281. ZPP, kako to pogrešno smatra žalitelja, radi čega je i u tom dijelu žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

7.7. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbu žalitelja u dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

8. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.569,21 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačno dospjeli iznos teče počev od dana njegova dospijeća pa do isplate, a sve kako je to pobliže označeno i u izreci pod točkom I. pobijane presude smatrajući da je ovaj iznos tuženik od nje neosnovano naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih o Ugovoru o kreditu broj: 041- 50-4019326 sklopljenog 05.04.2007. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, sve po pravilima o stjecanju bez osnove, utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13.lipnja 2013., Pž-6632/2017 od 14.06.2018.) i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 2221/2018 od 03. rujna 2019.

10. U ovom postupku nije sporno da je između tuženika, kao davatelja kredita i tužiteljice, kao korisnice kredita 05.04.2007., sklopljen Ugovor o kreditu broj: 041-50- 4019326, temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor stavio na raspolaganje tužiteljici, kao korisnici kredita iznos od 17.585,68 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 84 mjeseci i da je navedenim ugovorom o kreditu ugovoreno da se početno na dan sklapanja ugovora zaračunavaju kamate od 5,20%, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima i to u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika ( kreditora) na dan plaćanja, da je između njih ugovorena promjenjiva kamatna stopa vezana uz valutu CHF sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora. Osim toga, u ovom dijelu postupka više nije sporna niti visina zahtjeva tužiteljice niti ne/osnovanost tuženikovog prigovora zastare.

11. Sporno jesu, je li navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužiteljica osnovano pravo zahtijevati ovu isplatu navedenog novčanog iznosa kojeg je tuženik od nje naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove (čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) te osnovanost prigovora tuženika utemeljenog na odredbi čl. 326. st. 2. ZOO.

12. Sud prvog stupnja je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njezin zahtjev zaključujući, u bitnome, da su predmetne ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u navedenom Ugovoru o kreditu nepoštene i posljedično tome ništetne budući se o takvim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo već su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika i na njihov sadržaj tužiteljica, kao potrošač nije imala utjecaja, pa posljedično tome one suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača ( čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača – „Narodne novine“ broj: 96/03 - dalje ZZP/03 odnosno čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača -„Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07), a sve pri tome cijeneći i pravna shvaćanja izražena navedenim postupcima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača na koje se i tužitelj poziva ( čl. 502.c st. 1. ZPP i čl. 118. ZZP). Posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje i da tužiteljici pripada pravo zahtijevati isplatu onoga što je od nje tuženik naplatio temeljem takvih ništetnih ugovornih odredbi i to po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. ZOO) te je tuženika obvezao isplatiti tužiteljici navedeni novčani iznos.

13. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP), a koja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge.

13.1. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge žalitelja u dijelovima kojima ukazuje na zaključke suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, a o čemu sud prvog stupnja nije izrekom odlučio obzirom i na činjenicu da je u tom dijelu tužiteljica povukla svoju tužbu, valja istaknuti da je unatoč tome o osnovanosti pravne osnove zahtjeva tužiteljice u ovom postupku ( ništetnosti navedenih ugovornih odredbi) sud prvog stupnja pravilno odlučio kao prethodnom pitanju ( čl. 12. ZPP) obzirom da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je odredbom čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa posljedično tome u parnici kakva je i ova aktualna nije potrebno ponovno utvrđivati ništetnost navedenih ugovornih odredbi koje su bile predmetom ispitivanja u tzv. sporu radi kolektivne zaštite potrošača.

13.2. Na temelju odredbe čl. 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13.3. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, pa je posljedično sud prvog stupnja već kraj ovih zakonskih odredbi mogao svoju odluku utemeljiti na navedenim odlukama donesenim u postupcima kolektivne zaštite potrošača u kojima je kao tuženik sudjelovao i tuženik, a na kojima je tužiteljica i temeljila svoj tužbeni zahtjev, bez, kako je to i prethodno navedeno, posebne potrebe da o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i sam odlučuje, pa posljedično tome i imajući pri tome u vidu i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i kada je posljedično tome zaključio o osnovanosti same pravne osnove zahtjeva tužiteljice.

13.4. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i navedene odredbe čl. 118. ZZP vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), pa je posljedično tome prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja glede pravne osnove spora ocijenio osnovanim, radi čega je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

13.5. Osim toga, žalba žalitelja nije osnovana niti u dijelu u kojem smatra da tužiteljica nema pravni interes zahtijevati navedenu isplatu i da je prekludirana zahtijevati navedenu isplatu ( čl. 326. st. 2. ZOO), budući se u konkretnom slučaju ne radi se o uzroku ništetnosti koji bi bio manjeg značaja, jer se radi o sudskoj zaštiti prava potrošača, a zaštita potrošača je sukladno ZZP javni interes Republike Hrvatske te je tim Zakonom, kao i drugim zakonima određen i sustav zaštite potrošača, te tijela koja su određena za provođenje te zaštite, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

14. Posljedično prethodno navedenom, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužiteljice za isplatu navedenog novčanog iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik nepoštenom odredbom o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenom novčanom iznosu i da je posljedično tome taj iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan platiti tužiteljici, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom.

14.1. Osim toga, valja istaknuti i da sud prvog stupnja, iako žalitelj posebno ne ukazuje na činjenicu da je tuženik ne/pošten stjecatelj, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja ( čl. 1115. ZOO), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primio ne pripada.

15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 5. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (,,Narodne novine,, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom, pa je posljedično tome žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

15.1. Naime, odredbom čl. 154. st. 5. ZPP propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je obzirom na okolnosti konkretnog slučaja u situaciji kakva je i ova aktualna kada tužiteljica nije uspjela u samo razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjevu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud prvog stupnja pravilno odlučio da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici sve troškove postupka, a za što je ovom sudu dao u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge.

15.2. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ističe da sud prvog stupnja nije odlučio i o njegovim troškovima postupka koji su nastali uslijed povlačenja tužbe tužiteljice, valja istaknuti da je suprotno njegovim žalbenim navodima, sud prvog stupnja i o tim troškovima postupka pravilno odlučio uz primjenu prethodno navedene odredbe, jer bi pravo tuženika na ove troškove postupka pripadalo neovisno o uspjehu u sporu, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (tako npr. i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2603/11 od 19. veljače 2013.), a što ovdje nije slučaj.

15.3. Osim toga, sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima postupka i na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Osim toga, u okolnostima konkretnog slučaja u parnici kakva je i ova aktualna, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (Odluka suda EU C-224/19 i C-259/19, te predmet L i Bešlić protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016. i odluka Ustavnog suda RH, br. U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017.), pa je žalbu tuženika i u ovom dijelu valjalo odbiti i iz ovih razloga , a sve imajući pri tome na umu i sadržaj odredbe stavka 2. članka 154. ZPP, kojom je, između ostalog, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 27. siječanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris