Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-206/2024-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 74364571096, protiv tuženika AGROBURZA d.o.o. iz Zagreba, Ksaverska cesta 16, OIB 53425232703, zastupan po punomoćniku Ozrenu Pučaru, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3933/2022-7 od 13. listopada 2023., 27. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3933/2022-7 od 13. listopada 2023. i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-33608/19 od 29.6.2019., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 161,831 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29.6.2019. pa do isplate, po stopi koja je propisana odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 31.12.2023. koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 36,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2023. do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 31.12.2023., a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-33608/19 od 29.6.2019., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 161,831 eura / 1.219,31 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 29.6.2019. pa do isplate te je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 248,74 eur/937,10 kn zajedno sa zateznim kamatama od 29.6.2019. pa do isplate dok je po točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

2. Pravovremenom žalbom tužitelj pobija citiranu presudu u cijelosti pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji uz obvezu tuženika na naknadu parničnih troškova, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao isporučitelja javne usluge isporuke plina, prema tuženiku, kao evidentiranom korisniku te usluge, za isplatom iznosa od 161,68 eur po osnovi isporučenog i utrošenog plina za grijanje sustava preko zajedničke kotlovnice prema računu za svibanj 2019.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da tužitelj obavlja isporuku plina u poslovnom kompleksu Ksaver putem zajedničkog sustava grijanja, odnosno zajedničke kotlovnice,

- da je tuženik vlasnik poslovnog prostora koji se nalazi u poslovnom kompleksu Ksaver, a čiji je pravni prednik EP, koja kao ni tuženik nema sa tužiteljem sklopljen pojedinačni ugovor o korištenju usluga opskrbe plinom,

- da je Savjet suvlasnika poslovnog kompleksa Ksaver na sjednicama održanim 5. srpnja 2013. (kojoj su prisustvovali predstavnici vlasnika koji čine 62,08% vlasništva od ukupne površine poslovnog prostora u poslovnom kompleksu Ksaver) i 29. srpnja 2013. (kojoj su prisustvovali predstavnici vlasnika koji čine 67,81% vlasništva od ukupne površine poslovnog prostora u poslovnom kompleksu Ksaver) donio konačnu Odluku o načinu ugovaranja opskrbe plinom i plaćanja plina potrošenog u zajedničkoj kotlovnici iz koje se toplinskom energijom opskrbljuju poslovni prostori u poslovnom kompleksu Ksaver,

- da se radi se o poslu redovite uprave te da sporna Odluka nije valjana u smislu odredbe čl. 40. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) u vezi čl. 86. ZVDSP-a te da ne može obvezivati sve suvlasnike jer Savjet suvlasnika nigdje nije naveden kao osoba ovlaštena predstavljati zajednicu suvlasnika i u njihovo ime donositi odluke, pa takve odluke ne obvezuju suvlasnike,

- da nije dokazano da je sporna Odluka donesena od strane suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova, a kojom Odlukom je upravitelju dana ovlast na sklapanje Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice s tužiteljem pa stoga da upravitelj Termo servis d.o.o. nije imao ovlast za sklapanje spornog ugovora,

- da je prema članku 7. i 16. Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice od 1.10.2013. tužitelj trebao dostaviti Ugovor o opskrbi plinom tuženiku te račune ispostavljati pojedinačno prema sklopljenim ugovorima sa članovima kotlovnice, a tužitelj ne dokazuje kako je s tuženikom sklopio takav ugovor,

- da tužitelj nije dokazao osnovanost svoga potraživanja kojeg temelji na izvatku iz poslovnih knjiga čija je vjerodostojnost osporena po tuženiku te da nema pretpostavljenu dokaznu snagu jer je riječ o privatnoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica kao niti iz dostavljenih prijepisa računa i analitičke kartice, koji također predstavljaju privatne jednostranačke isprave.

6.1. Slijedom izloženog prvostupanjski sud zaključuje kako tužitelj nije dokazao da je tuženik nositelj obveze po kojoj bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje, odnosno nije dokazao osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva, te je sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev i istoga odbio, a primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a obvezao tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

7. S obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a) te se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. Stoga pobijana presuda nije ispitivana u odnosu na sadržajno izneseni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji se tiču ovlaštenja upravitelja za sklapanje ugovora s tužiteljem u ime zajednice suvlasnika poslovnog kompleksa Ksaver, kao ni u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8., čl. 220. i čl. 250. ZPP-a.

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a, koje neosnovano tužitelj ističe u žalbi s obzirom da je tužitelju omogućeno raspravljanje pred sudom te presuda nije nerazumljiva, sadrži jasne razloge i moguće ju je valjano pravno ispitati.

8.1. Međutim, osnovani su žalbeni navodi da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivao primjenom odredbi članka 40. stavak 1. i 2. i članka 86. ZVDSP-a koje se odnose na međusobne odnose suvlasnika glede upravljanja cijelom stvarju s obzirom da je ovdje riječ o obvezno pravnom odnosu tužitelja kao pružatelja usluge opskrbe plinom i tuženika kao korisnika te usluge.

9. Odredba članka 61. stavak 1. i 5. Zakona o tržištu plina (''Narodne novine'', broj 28/13, 14/14, 16/17 i 18/18), važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice od 1.10.2013., a koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 115. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o tržištu plinom (Narodne novine broj 18/18 i 23/20), propisivala je da se prava i obveze između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, kojega je svaki opskrbljivač obvezan sklopiti u pisanom obliku.

9.1. Nadalje je prema članku 58. stavak 3. citiranog Zakona o tržištu plina, opskrbljivač u obvezi javne usluge opskrbe plinom, osim dužnosti iz čl. 57. toga Zakona, dužan, između ostaloga, naplaćivati isporučeni plin u opskrbi u obvezi javne usluge plinom sukladno važećim iznosima tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom utvrđenim sukladno metodologiji iz čl. 88. st. 1. podstavak 5. toga Zakona.

9.2. Prema odredbi članka 28. stavak 1. Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom (''Narodne novine'' broj 43/09 i 87/12 – dalje: Opći uvjeti), važećih u vrijeme sklapanja ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice od 1. listopada 2013., kao i prema odredbi članka 6. stavak 1. i 2. Općih uvjeta opskrbe plinom (''Narodne novine'' broj 158/13 i 74/17), koji se primjenjuju prema članku 117. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o tržištu plinom (Narodne novine broj 18/18 i 23/20), jednako je propisano da ugovor o opskrbi plinom sklapa opskrbljivač plinom i krajnji kupac, a taj se ugovor sklapa za svako obračunsko mjerno mjesto, s time da se može sklopiti za više ili sva obračunska mjerna mjesta krajnjeg kupca.

10. U konkretnom slučaju prema Ugovoru o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice od 1.10.2013., proizlazi da je zajednica suvlasnika poslovnog kompleksa Ksaver, kao krajnji kupac, po upravitelju Termo servis d.o.o. Zagreb, sklopila ugovor o opskrbi plinom s tužiteljem, kao opskrbljivačem, za obračunsko mjerno mjesto 001017, na temelju kojega tužitelj isporučuje plin zajedničkoj kotlovnici poslovnog kompleksa Ksaver, a tuženik, kao vlasnik poslovnog prostora u navedenom poslovnom kompleksu, nije platio naknadu prema ispostavljenom računu (čl. 8. ugovora).

10.1. Odredbom članka 15. stavak 1. Općih uvjeta opskrbe plinom (''Narodne novine'' broj 158/13 i 74/17) propisano je da obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin, dok je prema stavku 6. istog članka opskrbljivač dužan ispostaviti račun sa rokom dospijeća od najmanje deset dana od dana ispostavljanja računa, a (stavak 7.) ukoliko krajnji kupac ne zaprimi račun za isporučeni plin i o tome obavijesti opskrbljivača plinom, opskrbljivač plinom mu je dužan bez odlaganja i bez naknade izdati presliku računa.

11. Tuženik je u ovom postupku isticao da ga odluka suvlasnika od 29. srpnja 2013. ne obvezuje, da s tužiteljem osobno nije sklopio ugovor o opskrbi plinom – raspodjela troškova članova kotlovnice, u smislu čl. 16. ugovora od 1. listopada 2013., da se njegov poslovni prostor ne grije i da ne koristi usluge isporuke plina te da ispostavljeni računi nisu utemeljeni na ugovornom odnosu.

11.1. Međutim, navedene okolnosti same po sebi ne dovode u pitanje obvezu tuženika, kojem tužitelj putem zajedničke kotlovnice isporučuje plin u skladu s Općim uvjetima i ugovorom kojega je zajednica suvlasnika poslovnog kompleksa Ksaver, u kojem se nalazi i poslovni prostor u vlasništvu tuženika, sklopila s tužiteljem, kao opskrbljivačem, kao ni okolnost koristi li tuženik uslugu tužitelja ili ne.

11.2. Naime, tuženik niti ne tvrdi da se uz suglasnost ostalih suvlasnika izdvojio iz sustava zajedničke kotlovnice, kojoj tužitelj isporučuje javnu uslugu, dok iz računa koje je tužitelj dostavio u spis, proizlazi količina utrošenog plina, njegova jedinična cijena i mjesečni iznos obveze tuženika u utuženom vremenskom razdoblju. Iako navedene isprave, zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud prigodom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava koje prileže spisu.

12. Stoga je ovaj sud utvrdio temeljem isprava koje se u spisu nalaze i to računu i obveza kupca - analitike tužitelja, da dug tuženika na ime utroška plina u poslovnom prostoru u vlasništvu tuženika, površine 218 m2, za svibanj 2019. iznosi 161,831 eura / 1.219,31 kn s dospijećem 28.6.2019. koji iznos je tuženik dužan platiti tužitelju, sa zateznim kamatama od prvog sljedećeg dana nakon dospijeća do isplate, sukladno s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

13. Iz navedenih razloga, žalbu tužitelja valjalo je usvojiti kao osnovanu i primjenom odredbe članka 373.a točke 2. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

13.1. Budući da je preinačena prvostupanjska odluka o glavnoj stvari to je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a ovaj sud odlučio o parničnom trošku cijelog postupka. Primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a valjalo je naložiti tuženiku da tužitelju naknadi zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 23,23 eur/175,00 kn i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eur/100,00 kn, dakle ukupno iznos od 36,50 eur/275,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 27. siječnja 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković