Poslovni broj: Povrv-4276/2021-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista OJ, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora, protiv tužene UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik AJ, odvjetnik iz [adresa], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Diane Kolman Vrane, odvjetnice iz Samobora, i punomoćnika tužene AJ, dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, Trg J.F.Kennedyja 6b, poslovni broj: Ovrv-2405/2021 od 18. lipnja 2021. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 4.883,97 EUR (36.798,24 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.979,75 EUR (29.985,39 kuna) od dana od 25. svibnja 2021. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, Trg J.F.Kennedyja 6b, poslovni broj: Ovrv-2405/2021 od 18. lipnja 2021. godine pod točkom I u dijelu u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 91,42 EUR ( 688,85 kuna) od dana 25. svibnja 2021. godine do isplate, kao i dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 204,06 EUR (1.537,50 kuna) sa zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2021. godine do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.372,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 192,48 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, kao i zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba dana 27.05.2021.g. podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i nalog tuženoj da tužitelju isplati iznos od 36.798,24 kuna (4.883,97 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 30.674,24 kuna (4.071,17 EUR) počev od 25.05.2021.g. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka u zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi, slijedom čega je javni bilježnik temeljem odredbe čl. 252.a u svezi čl. 252. b Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 dalje OZ) donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2405/21 dana 18. lipnja 2021. godine.

2. Tužena je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravovremeno podnijela prigovor navodeći da je isti neosnovan u cijelosti. Osporava da bi bila dužna ovrhovoditeliu utuženi iznos, odnosno osporava i osnov i visinu potraživanja. Također osporava da bi ovrhovoditelju bio išta dužan, odnosno osporava pravnu valjanost navodnog ugovora o cesiji izmedu ovrhovoditelja i Raiffeisenbank Austria d.d., odnosno osporava da bi takav ugovor uopće postojao, posebno jer ona o istome nikad nije obaviještena, tako da je sporna aktivna legitimacija. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e OZ-a, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-4276/21 od 23. kolovoza 2021.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-2405/21 od 18. lipnja 2021. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupku obrazlaže tužbeni zahtjev navodeći da se radi o dugovanju tuženog po VISA Gold revolving kreditnoj kartici koje je tužena imala prema starom vjerovniku društvu Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Naime, tuženoj je temeljem Pristupnice od 11.11.2009. godine odobreno korištenje označene kreditne kartice, a kako tužena nije uredno izvršavala svoje obveze po predmetnoj kartici, banka joj je dana 25.05.2017. godine otkazala korištenje iste te je time cjelokupno dugovanje tužene po predmetnoj kartici dospjelo na naplatu. Banka je označeni otkaz otpremila preporučeno tuženoj istog dana. Iznos dospjelog duga tužene u vrijeme otkaza iznosilo je 30.094,24 kn na ime glavnice, dok je tužitelj dana 31.12.2018. godine otkupio dugovanje tužene u ukupnom iznosu od 33.089,24 kn (od toga glavnica 30.724,24 kn, zzk 2.265,00kn, naknada 100,00 kn) temeljem Ugovora o cesiji i Dodatka. Nadalje, glede prigovora tužene da je poštanska povratnica od 25.05.2017. godine nepravilno ispunjena jer da nema adrese tužene, tužitelj ističe kako je iz Izjave o otkazu kreditne kartice razvidno da je predmetna pošiljka slana preporučeno na adresu tužene naznačenu u Izjavi o otkazu a prema podacima iz Pristupnice i priložene osobne iskaznice tužene, no pošiljku tužena nije preuzela. Sukladno članku 14. Općih uvjeta koji su bili na snazi u vrijeme otkaza, Banka je dužna otkaz dostaviti na zadnju adresu o kojoj je korisnik kartice obavijestio Banku a otkazni rok počinje teći danom otposlanja pošiljke. Nadalje, nije točno da tužena nije potpisala i primila Opće uvjete a s obzirom da Pristupnicom od 11.11.2009. godine tužena potvrđuje da u cijelosti prihvaća Opće uvjete. Tužitelj ističe kako označenim Dodacima ugovora o cesiji nije obuhvaćen ovaj predmet, odnosno, dugovanje ovdje tužene a s obzirom da su istima obuhvaćeni samo oni predmeti tj. otkupi u kojima cedent, ovdje RBA banka posjeduje zadužnice ili javnobilježnička rješenja o ovrsi kao i suglasnosti o zapljeni ili upisanoj hipoteci, tj. u predmetima u kojima posjeduje ovršnu ispravu, sve kako je određeno stavkom 3. članka 1. Ugovora o cesiji. S obzirom da se ovdje radi o predmetu za koji raniji vjerovnik RBA banka nije posjedovao ovršnu ispravu, Dodatke za ovaj predmet tužitelj i RBA banka nisu sastavljali te cjeloviti ugovor o cesiji već prileži spisu.

5. Tužitelj podneskom od 30.03.2023.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka i obzirom na valutu EUR kao službenu valutu u RH na način da potražuje od tužene platež iznosa od 4.883,97 EUR (36.798,24 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.979,75 EUR (29.985,39 kuna) od dana od 25. svibnja 2021. godine do isplate, uz naknadu ovršnog i parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

6. Tužena u daljnjem tijeku postupku ističe da i nadalje osporava vjerodostojnost i istinitost ugovora o cesiji te predlaže da sud pozove tužitelja da dostavi cjelokupan tekst Ugovora o cesiji zajedno sa pripadajućim protokolom i dodatnim Ugovorima jer su isti sastavni dio Ugovora o cesiji. U tom smislu tužena ističe da je Ugovora o cesiji ništetan, a kako bi se valjano mogla očitovati nužno je potrebno da ugovor bude dostavljen u integralnom obliku. Ustraje kod prigovora da nije obaviještena o ustupu niti je ikada primila takvu obavijest, a što potvrđuje i činjenica da na poštanskoj povratnici koju je sam tužitelj dostavio u svoj podnesak, a koja je odaslana 25. svibnja 2017. nema uopće potpisa tužene, a poštanska povratnica nepravilno ispunjenja pa tužena obavijest nikada nije mogla niti zaprimiti jer na povratnici uopće nije navedena adresa tužene, a isto se odnosi i na obavijest po Otkazu Ugovora o kreditu po kartici. Ističe kako tužiteljica tužbom potražuje platež kamate na kamatu što nije dopušteno te ističe da se Opći uvjeti koje je dostavio tužitelj primjenjuju od 27. ožujka 2017.g., dok je tužena Zahtjev za karticu sklopila 11. studenog 2009. Također ističe kako postoji proturječje o visini glavnice iskazane u izvatku Raiffeisen banke od 16. studenog 2018. naspram glavnice iskazane u podnesku tužitelja od 18. ožujka 2021. Navodi da tužena nikada nije potpisala da prihvaća primjenu Općih uvjeta niti su joj isti ikada uručeni. Također osporava da bi ona učinila troškove po kartici za koju se je tereti te se opreza radi ističe prigovor zastare. Tužena navodi da i nadalje inzistira da joj se omogući da u ovom postupku raspravlja na osnovu cjelokupne i integralne dokumentacije na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje, a to prvenstveno znači da tužitelj iako je bio pozivan od strane suda do današnjeg dana nije dostavio cjelovit tekst Ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbine od 13. prosinca 2018. zajedno sa svim prilozima i dodacima tom Ugovoru. Tužitelj nije ovlašten sam birati koje dijelove dokumenta, odnosno priloga će dostaviti odnosno zacrnjivati jer nije bitan naziv već sadržaj ugovora, tako da je nužno potrebno da cjelokupan tekst ugovora i priloga bude dostupan tuženoj. Napominje da se sam tužitelj u podnesku od 8. lipnja 2022. obvezao na današnje ročište dostaviti izvornik tog ugovora, ali to ni danas nije šest mjeseci kasnije učinio, iako je vrlo lagano mogao sačiniti ovjerenu presliku kod javnog bilježnika a ne tražiti izgovore da bi se ugovor nalazio na uvidu kod drugog nespecificiranog suda. Nadalje, u odnosu na potvrdu od RBA banke tužena i nadalje osporava vjerodostojnost iste kao istinitost i to iz razloga što na istoj nema naznake ni datuma izdavanja, kao niti naznake imena i prezimena i funkcije osobe koja je istu potpisala. Ponavlja da u spisu nema dokaza o tome da bi Ugovor o kreditu po kartici bio otkazan jer ne postoji povratnica s potpisom tužene. Ono što se nadalje ukazuje bitnim je da sukladno Općim uvjetima za izdavanje i korištenje Visa kartice koje je sam dostavio tužitelj nema ni naznake datuma kada su isti doneseni, ni naznake datuma kada su se isti počeli primjenjivati, a niti je tužitelj dostavio Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom koji su prema čl. 12. prethodno navedeni Općih uvjeta za kreditnu karticu relevantni za pitanje načina i trenutka otkazivanja ugovora o kreditu po kartici. Tužena osporava i visinu naknade RBA banke, kao i tijek kamata, a u odnosu na glavnicu ukazuje da postoji razlika između potvrde RB-a i iznosa koji tužitelj navodi kao glavnicu. Tužena ukazuje da ističe prigovor zastare svih potraživanja jer se glavnica ne može promatrati kao jedno jedinstveno jednokratno potraživanje, već eventualno kao niz manjih transakcija odnosno potraživanja nastalih tijekom razdoblja koje ne obuhvaća odnos koje nije unutar zastarnog roka. Tužena također osporava da bi ona učinila bilo kakve troškove po toj kartici a koje su predmet utuženja. Ističe na ročištu održanom dana 13.12.2024.g. protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva.

7. U odnosu na protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva sud nalazi da je isti neosnovan. Naime, preinakom tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 88/22; dalje u tekstu: ZPP) se smatra promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Kako je tužitelj konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno rezultatima financijskog vještačenja potraživao istovjetan iznos kao i ovršnim prijedlogom, odnosno iznos od 36.798,24 kuna / 4.883,97 EUR, samo je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom precizirao iznos na koji potražuje zateznu kamatu (odnosno na iznos od 3.979,75 EUR/29.985,39 kuna), dok je ovršnim prijedlogom potraživao zateznu kamatu tekuću na iznos od 30.674,24 kuna (4.071,17 EUR), to sud nalazi da tužitelj preciziranjem tužbenog zahtjeva nije izvršio preinaku tužbe jer je potražio identičan iznos od 4.883,97 eura kao u ovršnom prijedlogu i na koji je iznos glasila tužiteljeva tražbina.

8. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvod iz otvorenih stavaka dužnika (list 4 spisa), presliku ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbine između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. i tužitelja od 13.12.2018.g. (list 20-42 spisa), karticu prometa (list 43 spisa), presliku Pristupnice za Visa Gold revolving kreditnu karticu od 11.11.2009.g. sa preslikom osobne iskaznice tužene (list 46-48 spisa), izjavu o otkazu kreditne kartice sa preslikom povratnice (list 51-52 spisa), izvadak po utuženoj kreditnoj kartici, prijepise računa i prijepis knjigovodstvene kartice (list 53-234 spisa), presliku potvrde o cesiji (list 281 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja od 09.01.2019.g. (list 252 spisa), Opće uvjete za izdavanje osobne Mastercard / Visa revolving kreditne kartice (list 235-246 spisa), dopis vršitelja dužnosti javnog bilježnika Vanje Popov Klanac od 20.01.2023.g. (list 269 spisa), dopis RBA od 18.03.2024.g. sa izvatkom iz poslovnih knjiga i punomoćima za zastupanje (list 295-302 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Također je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, oec Darku Prpiću koji je dana 20.03.2023.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje te je ujedno provedeno saslušanje imenovanog vještaka na prijedlog tužene. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a. Cijeneći svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s čl. 8 ZPP-a ovaj sud je zaključio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9. Prvenstveno valja iskazati da u konkretnom slučaju pravni odnos između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. i tužitelja, kao i pravni odnos između tužitelja i tužene valja prosuđivati kako kroz odredbe kojima se uređuje ugovorna subrogacija sukladno odredbama čl. 80-89 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 125/21 u daljnjem tekstu: ZOO).

10. Stoga je sud uvidom u presliku ugovora o ustupu i prijenosu tražbine između RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, i tužitelja od 13.12.2018.g. utvrdio da je predmetnim ugovorom tužitelj otkupio od RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., između ostalih i tražbinu koju je RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. imala prema tuženoj, a koja je činjenica razvidna iz dodatka ugovora koji prileži listu 42 a iz koje je vidljivo da je kao osoba dužnika naznačena tužena, njezin OIB te da je predmet ugovora dugovanje broj 41003- 450010958, a koji je predmet dugovanja ujedno naznačen i na izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja koji prileži listu 4 spisa.

11. Nadalje, tužitelj je na ročištu održanom dana 10.01.2023.g. predao na uvid sudu potvrdu o cesiji čija se preslika nalazi uz podnesak tužitelja od 29. lipnja 2022.g. te uvidom u izvornik potvrde o cesiji utvrdio da se istom potvrđuje da je dana 31. 12. 2018. društvo EOS MATRIX d.o.o. temeljem Ugovora o cesiji od 13. 12. 2018. otkupilo potraživanje Raiffeisenbank koje je Raiffeisen bank imala prema dužniku UJ, ovdje tuženoj, a predmet otkupa bilo je dugovanje UJ po Visa Gold Revolving kreditnoj kartici u iznosu od 33.089,24 kn, od toga glavnica 30.724,24 kn, zakonska zatezna kamata 2.265,00 kn, naknada 100,00 kn.

12. Kako je sud ujedno na prijedlog tužene zatražio od javnog bilježnika ugovor koji je ovjeren pod brojem OV-11500/2018, OV-11501/2018 i OV-11502/2018 dana 17. 12. 2018., to je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Vanje Popov Klanac dopisom od 20.01.2023.g. (list 269 spisa) izvijestila sud da nije u mogućnosti dostaviti navedene ugovore jer su predmetni ugovori izlučeni iz arhive javnog bilježnika Lucije Popov po proteku roka od 3 godine koji se odnosi na čuvanje spisa – ovjera. Ono što ona može potvrditi da je riječ o ugovorima kako slijedi: OV-11500/2018 - ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina sklopljenog između EOS MATRIX d.o.o. kao cesionara i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. kao cedenta dana 13.12.2018.g., OV-11501/2018 2018 - ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina sklopljenog između EOS MATRIX d.o.o. kao cesionara i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. kao cedenta dana 13.12.2018.g., i OV-11502/2018 2018 – ovjera preslika ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbina (isprava na hrvatskom i engleskom jeziku) sklopljenog između EOS MATRIX d.o.o. kao cesionara i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. kao cedenta dana 13.12.2018.g. – ovjeren pod brojem OV-11501/2018 dana 17.12.2018.g.

13. Nadalje, na traženje suda da dostave očitovanje u odnosu na cesiju od 13.12.2018. sklopljenu s tužiteljem u odnosu na tuženu, odnosno očitovanje na okolnost što je bio predmet ugovora o cesiji i strukturi ustupljene tražbine, RBA je dopisom od 18.03.2024.g. dostavila izvadak iz poslovnih knjiga i punomoćima za zastupanje (list 295-302 spisa), a iz kojeg je izvatka razvidna struktura potraživanja koje je bilo predmet ugovora o cesiji od 13.12.2018.g. u odnosu na potraživanje koje je Raiffeisen bank imala prema dužniku UJ, ovdje tuženoj. Iz izvatka iz poslovnih knjiga proizlazi da se dugovanje odnosi na račun broj 019-43-450010958 za koji je kao obveznik plaćanja naznačena tužena te da stanje dospjelih obveza na dan 31.07.2018.g. na ime glavnice iznosi 4.077,81 eura, zateznu kamatu u iznosu od 300,62 eura i trošak u iznosu od 13,28 eura, što ukupno iznosi 4.391,71 eura.

14. Povodom prigovora tužene u odnosu na cjelovitost i istinitost ugovora o cesiji, tužitelj je na ročištu održanom dana 01.10.2024.g. predao na uvid sudu i izvornik Ugovora o cesiji čija preslika prileži listu 20-41 spisa te je sud uvidom u izvornik utvrdio da je preslika ugovora o cesiji istovjetna izvorniku Ugovora pokazanog na uvid. Ovdje valja istaknuti da se tužena protivila utvrđenju suda da je preslika ugovora o cesiji istovjetna izvorniku iz razloga što je na izvorniku Ugovora na stranici 8 skriven dio teksta sa post it ceduljicom i zalijepljen selotejpom pa se opet ne može opet pročitati cjelokupan Ugovor. Obzirom na prigovor tužene, sud je uvidom u izvornik utvrdio da se post ceduljica na stranici 8 izvornika Ugovora o cesiji nalazi na mjestu ispod točke 3. u odnosu na utuženi portfelj %, neutuženi portfelj %, dok je iz preslike ugovora o cesiji razvidno da je osim točke 3. na stranici 8, ispod točke 1 nalazi zabijeljeni dio koji se ne može pročitati a odnosi se na "skup potraživanja s vrijednošću i na nenaplaćena potraživanja s vrijednošću".

15. Međutim, sud je otklonio prigovor tužene kojim je osporavala vjerodostojnost i istinitost predmetnog ugovora o cesiji budući je nedvojbeno utvrđeno da spisu prileži preslika cjelokupnog ugovora, odnosno da je tužitelj pokazao na uvid cjeloviti ugovor o cesiji koji je predmet ovog postupka. Sud je također uzeo u obzir navod tužitelja da dodacima ugovora o cesiji nije obuhvaćen ovaj predmet, odnosno, dugovanje ovdje tužene a s obzirom da su istima obuhvaćeni samo oni predmeti tj. otkupi u kojima cedent, ovdje RBA banka posjeduje zadužnice ili javnobilježnička rješenja o ovrsi kao i suglasnosti o zapljeni ili upisanoj hipoteci, tj. u predmetima u kojima posjeduje ovršnu ispravu, sve kako je određeno stavkom 3. članka 1. Ugovora o cesiji, a kako se u konkretnom slučaju radi o predmetu za koji raniji vjerovnik RBA banka nije posjedovao ovršnu ispravu, tužitelj i RBA banka nisu sastavljali dodatke za ovaj predmet. Sama činjenica da je na izvorniku predmetnog ugovora stavljena post it naljepnica, odnosno da je zabijeljeni manji dio ugovora na stranicama 3 i 8 kako je to sud naprijed naznačio, prema stavu ovog suda ne dovodi sumnju vjerodostojnost i istinitost citiranog ugovora budući je tužitelj imao pravo isto učiniti u smislu odredbe čl. 10 ugovora koji se odnosi na povjerljivost podataka, sukladno čl. 158 Zakona o kreditnim institucijama, uzevši pritom u obzir da sakriveni dio ugovora nije od nikakvog utjecaja na tuženu niti njezino dugovanje, budući je riječ o vrijednošću otkupnog dugovanja, odnosno postotku utuženog i neutuženog portfelja, a koja se okolnost tiče samo cedenta i cesionara, odnosno banke kao starog vjerovnika i tužitelja kao novog vjerovnika. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, sud je u cijelosti otklonio prigovore tužene da ugovor o cesiji od 13.12.2018.g. koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Lucije Popov pod brojem OV-11502/2018 dana 17.12.2018.g. čija preslika prileži spisu nije istovjetan pokazanom izvorniku ugovora.

16. Nadalje, obzirom na prigovor tužene u odnosu na činjenicu da prednik tužitelja nije otkazao ugovor o korištenju Visa revolving kreditne kartice prema tuženoj jer imenovana nije zaprimila izjavu o otkazu, sud je izvršio uvid u izjavu o otkazu kreditne kartice od 25.05.2017.g. sa povratnicom (list 51-52 spisa). Uvidom u istu sud je utvrdio kako je navedenom izjavom prednik tužitelja RBA raskinuo ugovor sa tuženoj i otkazao korištenje Visa Gold revolving kreditne kartice obzirom da po predmetnoj kartici postoji nepodmireno dugovanje u iznosu od 30.924,24 kuna te da je kartica poništena i ne smije se više koristiti. Nadalje, u odnosu na prigovor da tužena nije nikada zaprimila izjavu o raskidu kreditne kartice, sud je izvršio uvid u povratnicu (list 52 spisa) te je uvidom u istu nedvojbeno utvrđeno da na povratnici nema adrese tužene niti potpisa tužene, slijedom čega sud ocjenjuje osnovanim navod tužene da nije zaprimila izjavu o otkazu kreditne kartice, odnosno o raskidu ugovora.

17. Nadalje, obzirom na sporni prigovor, sud je primijenio Opće uvjete RBA d..o.o. za izdavanje osobne Mastercard / Visa revolving kreditne kartice od 27.03.2017.g. (list 235-246 spisa). Iako je tužena ustrajala da se isti ne odnose na konkretni slučaj, obzirom je na prvoj strani Općih uvjeta naznačeno da je datum primjene 27.03.2017.g., sud nalazi da se isti primjenjuju na konkretan slučaj obzirom je točkom 22. Općih uvjeta određeno da se oni primjenjuju od 27.03.2017.g. i na sve osobne Mastercard / Visa revolving kreditne kartice izdane do dana 26.03.2017.g. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je u konkretnom slučaju riječ o dugovanju po Visa revolving kreditnoj kartici broj izdanoj po pristupnici za Visa Gold revolving kreditnu karticu od 11.11.2009.g. čija preslika prileći listu 46-48 spisa, to je sud nedvojbeno utvrdio kako se Opći uvjeta RBA d.d. od 27.03.2017.g. primjenjuju i na Visa revolving karticu od 11.11.2009.g. koja je predmet ovog postupka, a koji su Opći uvjeti objavljeni i dostupni korisnicima kartice na službenoj web stranici banke sukladno točki 21. Općih uvjeta.

18. Također valja napomenuti da je i tužena kao korisnica kreditne kartice na izvatku za mjesec ožujak 2017.g. na poleđini (list 229 spisa) obaviještena o stupanju na snagu novih, izmijenjenih Općih uvjeta i koji je cjeloviti tekst dostupan na službenoj internetskoj stranici banke.

19. Sud je stoga primjenom točke 14. Općih uvjeta utvrdio kako je predmetni ugovor između prednika tužitelja RBA d.d. i tužene raskinut i kartica otkazana, neovisno o činjenici da li je tuženoj dostavljena izjava o otkazu od 25.05.2017.g. Naime, točkom 14. Općih uvjeta da banka može raskinuti ugovor te otkazati korištenje kreditne kartice s trenutačnim učinkom u situaciji kada uredno nisu podmirena dva uzastopna mjesečna minimalna iznosa navedena u izvatku po kreditnoj kartici te u tom slučaju prestaje pravo na korištenje limita potrošnje, te odmah dospijeva na naplatu cjelokupno dugovanje a korisnik kartice je obvezan na zahtjev banke kreditnu karticu i dodatne kartice odmah prerezati i vratiti banci. Sukladno citiranoj ugovornoj odredbi, sud nalazi da u konkretnom slučaju (kada je u pitanju nepodmireno dugovanje po kreditnoj kartici u odnosu na mjesečne obveze, a na koju će se okolnost sud osvrnuti prilikom utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva) za valjanost raskida ugovora, odnosno otkaz kreditne kartice nije relevantno da li je tuženoj kao korisnici kartici uručena izjava o otkazu od 25.05.2017.g. (a u kojoj je izjavi o otkazu decidirano naznačeno da po predmetnoj kartici postoji nepodmireno dugovanje), obzirom na činjenicu da nema otkaznog roka te obzirom na nedvojbeno utvrđenje da je tužena svakako morala znati za otkazivanje ugovora, odnosno predmetne kreditne kartice uslijed blokiranja kreditne kartice i nemogućnosti korištenja iste, sukladno navodima iz izjave o otkazu od 25.05.2017.g.

20. Kako je sud utvrdio da je ugovor u odnosu na korištenje kreditne kartice raskinut, odnosno otkazan s danom 25.05.2017.g.. od strane cedenta, čime je cjelokupno nepodmireno dugovanje po predmetnoj kartici dospjelo na naplatu odmah po otkazu kreditne kartice, to sud nalazi da je prednik tužitelja imao pravo sukladno čl. 14 Općih uvjeta prenijeti tražbinu po kreditnoj kartici na treću osobu, odnosno tužitelja. Sud je stoga u cijelosti otklonio prigovor tužene da potraživanje temeljem otkaza kreditne kartice nije niti moglo dospjeti, slijedom čega sud nalazi da je ugovor o cesiji od 13.12.2018.g. valjan i u odnosu na pretpostavku dospijeća potraživanja koje je predmet cesije, odnosno obvezu dužnika.

21. Kako je iz naprijed navedene dokumentacije razvidno da je predmetnim ugovorom tužitelj kao novi vjerovnik stupio u poziciju prijašnjeg vjerovnika sa istom vrijednošću potraživanja koje je RBA imao prema tuženoj slijedom čega navedenim ugovorom o cesiji nije ugovoreno nepovoljnije postupanje prema dužniku, odnosno tuženoj, to je sud te je sud utvrdio da ne razlozi temeljem kojih se utvrdila ništetnost ugovora sukladno odredbama ZOO-a na koje se pozivala tužena tijekom postupka.

22. Ugovor o cesiji, jer je cesija jedan od načina stjecanja određenog potraživanja koje stjecanje cesionar izvodi iz cedentovog isto tako određenog potraživanja prema cesusu, koji nema takav sadržaj i ne sadrži naznaku takvog potraživanja, onog kojeg cedent ima prema cesusu, kao predmeta ustupanja ili cesije, odnosno ugovor u kojemu nije određeno ili se ne može odrediti u smislu odredbe čl. 50. st. 1. ZOO koje je to određeno potraživanje cesionar stekao, predstavlja ništav pravni posao, što u konkretnome nije slučaj. Obzirom da je predmetnim ugovorom određena osoba cesionara, cedenta, naznačena osoba dužnika, kao i naznaku potraživanja koje se može odrediti u smislu odredbe čl. 50 ZOO-a koje je to cesionar stekao, te obzirom da sud nije utvrdio nikakve druge razloge uslijed kojih bi predmetni ugovor bio ništav, odnosno ništetan, to je sud utvrdio valjanost spornog ugovora o cesiji. Slijedom toga, tužitelj ima pravo tražiti od dužnika naplatu preostalog iznosa nenaplaćenog duga iz razloga što je sklapanjem ugovora s vjerovnikom/ustupiteljem odnosno cedentom postao punopravni vlasnik potraživanja i prema dužniku ima ista prava koje je vjerovnik/cedent imao prema dužniku do ustupanja. Upravo iz razloga što se radi o zakonitoj osnovi stjecanja novčanog potraživanja tužitelj kao cesionar ima pravo tražiti naplatu duga od dužnika, a s druge strane dužnik mu je dug dužan podmiriti.

23. Slijedom iznijetoga, sud utvrdio aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka za postupanje u ovom postupku u smislu odredbe čl. 80 ZOO-a te je stoga u cijelosti otklonjen prigovor tužene u odnosu na nedostatak aktivne legitimacije za postupanje na strani tužitelja u ovom postupku.

24. Nastavno valja napomenuti da je u odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, pa sve da dužnik i nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku to ne utječe na valjanost ustupanja, dok se vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine tuženika (tako i VSRH u Revt-36/03-2 od 18. veljače 2004.) Sud stoga nalazi kako za meritum spora nije relevantno da li je tuženoj dostavljena obavijest o prijenosu potraživanja od 09.01.2019.g. (list 252 spisa), odnosno da li je imenovana istu zaprimila obzirom se podnošenje ovršnog prijedloga u ovom predmetu ima smatrati obavještavanjem o ustupu tražbine.

25. Sud je također otklonio prigovor tužene da nikada nije zaprimila Opće uvjete tužitelja budući je iz pristupnice za Visa Gold revolving kreditnu karticu od 11.11.2009. razvidno da je tužena u cijelosti prihvatila Opće uvjete RBA d..o.o. za izdavanje osobne Mastercard / Visa revolving kreditne kartice koji imaju karakter ugovora na neodređeno vrijeme i isto vlastoručno potpisuje (list 45 spisa). Sud stoga nalazi da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 295 st. 5 ZOO-a koja propisuje da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, te stoga Opći uvjeti obvezuju i tuženu u odnosu na korištenje kreditne kartice izdane po njezinoj pristupnici od 11.11.2009.g.

26. Budući da se u konkretnom slučaju radi o korištenju Visa Gold revolving kartice na koje se primjenjuju odredbe Općih uvjeta, to sud nalazi da se u ovom slučaju sukladno ugovornim odredbama, utuženo dugovanje odnosi na troškove učinjene po revolving kartici RBA d.d. temeljem koje je tuženoj bio odobren limit potrošnje kod kojeg se određuje maksimalni iznos do kojeg se netko može zadužiti te se u skladu s korištenjem kartice smanjuje raspoloživi iznos limita potrošnje za sve troškove učinjene sukladno Općim uvjetima, a uplata utrošenog dijela limita obnavlja raspoloživi saldo do iznosa odobrenog limita potrošnje. Nadalje, Opći uvjeti, a koji Opći uvjeti čine sastavni dio Ugovora između stranaka propisuje da se visina revolving kredita određuje prema procijenjenoj kreditnoj sposobnosti korisnika kredita, sa obaveznom mjesečnom otplatom kredita, i to u postotku od iznosa iskorištenog revolving kredita u smislu čl. 4 Općih uvjeta, s time da je korisnik kredita dužan voditi računa da se korištenjem njegove kartice ne premaši odobreni iznos limita potrošnje, a u kojem slučaju iznos za koji je prekoračen dospijeva na naplatu u cijelosti s prvim slijedećim izvatkom.

27. Obzirom da je između stranaka sporna i visina tužbenog zahtjeva, sud je odredio provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića proizlazi utvrđenje da izjava o otkazu kreditne kartice priliježe (list 49) izjava RBA d.d. o otkazu kreditne kartice nadnevak 25.05.2017., naslovljena na tuženu. Ukupno potraživanje po revolving kreditnoj kartici na dan 24.05.2017. iznosi 30.924,24 kn i odnosi se na dospjelu glavnicu (izvadak iz poslovnih knjiga list 50). Potraživanje tužitelja na dan 24.5.2021. iznosi:

- za glavnicu 29.985,39 kn (3.979,75 EUR)

- za redovne kamate 688,85 kn (91,43 EUR)

- za naknade 100,00 kn (13,27 EUR)

- za zatezne kamate 6.951,85 kn (922,67 EUR), što ukupno iznosi 37.726,09 kn (5.007,12 EUR) primjenom fiksnog tečaja konverzije KN u EUR).

29. Tužena je obzirom na prigovore koje je imala na nalaz i mišljenje financijskog vještaka predložila provođenje novog financijskog vještačenja po drugoj osobi vještaka na ročištu održanom dana 01.10.2024.g. Kako tužena prije predlaganja novog vještačenja nije predložila saslušanje vještaka Darka Prpića radi otklanjanja prigovora koje je istaknula tužena, odnosno njegovo usmeno obrazlaganje nalaza financijskog vještaka, to je sud na istom ročištu odbio dokazni prijedlog tužene za provođenje novog financijskog vještačenja, slijedom čega je provedeno saslušanje imenovanog vještaka.

30. Saslušan na ročištu održanom dana 13.12.2024.g. povodom prigovora tužene, vještak Darko Prpić je iskazao da ostaje u cijelosti kod danog pisanog nalaza i mišljenja. U spisu prileže prometi po kartici odnosno mjesečni računi od lista 53 do lista 233 te prvi je sa datumom 24.11.2009. Na listu 220-221 prileži izvadak po kreditnoj kartici sa zadnjim plaćanjem 07.02.2017. u iznosu od 1.375,00 kuna te je na istom izvatku iskazano da je ukupan dug 30.229,93 kuna. Da li je tuženica vršila podizanje novaca na bankomatu te plaćanje karticom, vještak se ne može očitovati, ali nakon zadnjeg izvatka svi daljnji izvadci se odnose na obračun zateznih kamata i redovnih kamata. Na poseban upit tužene da li u spisu prileže slipovi ili drugi dokazi iz kojih bi bilo razvidno kada, tko i gdje je učinio troškove koji se navode u računima ili analitičkoj kartici, vještak je iskazao da slipovi i takvi dokazi ne prileže spisu. Na poseban upit tužene da obzirom da iz nalaza vještaka proizlazi iznos glavnice 29.985,39 kuna na dan 24. svibnja 2021. te s obzirom da tužitelj potražuje iznos od 36.798,24 kuna, a da nakon 7. veljače 2017., kako je usmeno iskazao, nema daljnjih troškova odnosno uplata i da je u tom periodu nakon 2017. tužitelj samo vršio obračun kamata, da li se tu onda radi o uglavničenju kamata na razliku između utuženog iznosa i iznosa od 29.985,39 kuna, vještak je iskazao da je u točci 1. nalaza prikazana tablica izvoda otvorenih stavaka tužitelja u kojoj se navodi glavnica od 30.674,24 kuna, naknada 100,00 kuna i zakonska zatezna kamata do dana 24.05.2021. u iznosu od 6.024,00 kuna, odnosno ukupno 36.798,24 kuna. Vještak je u nalazu utvrdio da glavnica iznosi 29.985,39 kuna i redovna kamata 688,85 kuna, što zbrojeno odgovara iznosu 30.764,24 kuna, koji iznos matematički je isti kao iznos dospjele glavnice naveden u izvodu otvorenih stavaka. Vještak je u točci 3. izvršio obračun zateznih kamata samo na saldo glavnice te bi zatezne kamate iznosile 6.951,85 kuna na dan 24.05.2021. Zašto i na koji način je tužitelj obračunao zatezne kamate u iznosu od 6.024,00 kuna, vještak se ne može očitovati. Na poseban upit tužene da li u spisu prileži dokaz i temeljem čega je tuženoj obračunata naknada u iznosu od 100,00 kuna, vještak je iskazao da prednik tužitelja na svojoj kartici iskazuje obračun naknade sa danom 27.05.2017. u iznosu od 100,00 kuna, za koju u spisu nije priložena dokumentacija o kojoj naknadi od 100,00 kuna se radi. Na poseban upit pun. tuženice da li glavnicu čini jedan jedinstveni iznos ili više pojedinačnih iznosa vještak odgovara da glavnicu čini više pojedinačnih iznosa. Na poseban upit tužene da obzirom da spisu ne prileže slipovi da li se vještak može očitovati kada su tzv. obveze tužene dospjele na naplatu te da iščita da li ima konkretan datum ili rok u kojem su se te obveze trebale podmiriti, a obzirom da je tužena istaknula zastarni prigovor, vještak navodi da na izvatku na listu 218 spisa prileži izvadak o kreditnoj kartici koji datum izvatka ima datum 17.10.2016., datum dospijeća 10.11.2016., datum slijedećeg izvatka 16.11.2016., a na slijedećoj stranici, što bi najvjerojatnije predstavljalo poleđinu te stranice, na listu 219 se navodi stanje po prethodnom izvatku 30.499,52 kuna, ukupan dug 30.748,53 kuna, minimalni iznos za platiti 4.158,23 kuna te se u drugoj rečenici navodi: Molimo da uplatu najmanje u iznosu od 4.158,23 kuna, osim ako nemate ugovoreni nalog za izravno terećenje, izvršite na račun Raiffeisenbank, broj računa i poziv na broj te u donjem dijelu tog istog lista se navodi uplata za troškove za kreditnu karticu Visa Gold, dospijeće 10.11.2016. Na slijedećem izvatku na listu 220, sa datumom 16.11.2016. je evidentirana uplata sa danom 21.10.2016. u iznosu 2.800,00 kuna te je na slijedećoj strani navedeno da stanje po prethodnom izvatku iznosi 30.748,33 kuna, da ukupan dug iznosi 28.458,05 kuna i da minimalni iznos za plaćanje iznosi 2.432,76 kuna. Na poseban upit suda vještak je odgovorio da u svakom od izvadaka po kreditnoj kartici piše datum dospijeća obveze, s time da vještak napominje da je u konkretnom slučaju riječ o revolving kartici u kojoj se svaki mjesec treba podmirivati minimalni iznos mjesečne potrošnje, klijent može podmiriti i više, sve do totalnog iznosa na kartici, no obveza je klijenta da se mjesečno podmiruje taj minimalni iznos potrošnje naznačen na svakom pojedinom izvatku. Na poseban upit tužene u kojem slučaju tužitelj određuje da klijent mora platiti cjelokupni iznos na kartici a ne samo minimalni iznos potrošnje, odnosno kada je to banka odlučila da je tužena u obvezi platiti otprilike 30.000,00 kuna a ne 4.000,00 kuna koliko je iznosio minimalni iznos potrošnje, vještak je iskazao da iz spisa proizlazi da je to bio datum 25.05.2017., kada je izdana Izjava o otkazu kreditne kartice koja prileži listu 51 spisa. Otprilike u listopadu 2016. tužena počinje, ne u potpunosti, izvršavati cjelokupno plaćanje minimalnih iznosa te nakon zadnjeg plaćanja 07.02.2017. minimalni iznosi za plaćanje po izvatku od 16.02.2017. od iznosa 2.759,34 kuna sa zadnjim izvatkom od dana 16.05.2017. su narasli na minimalni iznos za platiti 6.827,13 kuna. Na poseban upit tužene da se vještak očituje da li je nastao jedan od otkaznih razloga sukladno Općim uvjetima prednika tužitelja, s obzirom da se iz Izjave o otkazu kreditne kartice ne može iščitati razlog otkazivanja, vještak navodi da isto nije utvrđivao.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića obzirom je izrađen u skladu s pravilima struke, a nakon uvida u cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju od strane stručnjaka koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a i na prigovore tužene je odgovoreno na način koji u cijelosti prihvaća sud. Predmetnu činjenicu potvrđuje i okolnost da tužena nakon saslušanja imenovanog vještaka nije imala daljnjih primjedbi, niti drugi dokazni prijedlog u smislu čl. 219 ZPP-a usmjeren na pobijanje vještačkog nalaza i mišljenja (poput novog financijskog vještačenja po drugoj osobi vještaka). Naime, kako je sud naprijed obrazložio, sud je odbio dokazni prijedlog tužene za novim financijskim vještačenjem prije nego što je stavio prijedlog da se vještak Prpić usmeno očituje na njegove primjedbe, a nakon saslušanja imenovanog vještaka, tužena nije stavila daljnje primjedbe niti nove dokazne prijedloge.

32. Nadalje, u odnosu na prigovore tužene da nema dokaza da je ona uistinu učinila utužene troškove, odnosno da su u spisu nema slipova ili drugih dokaza iz kojih bi bilo razvidno kada, tko i gdje je učinio troškove koji se navode u računima ili analitičkoj kartici, sud je primijenio točku 12 Općih uvjeta koja propisuje da je korisnik kreditne kartice dužan obavijestiti banku o neautoriziranoj i/ili neuredno izvršenoj platnoj transakciji, i to odmah, a najdulje u roku od 10 dana od dana saznanja za tu transakciju (a danom saznanja se smatra dan kada je banka korisniku dostavila ili učinila dostupnim na ugovoreni način izvadak po kreditnoj kartici). Ukoliko izvadak po kreditnoj kartici, čiji primitak korisnik kreditne kartice očekuje u skladu s ugovorenim intervalima priopćavanja, izostane korisnik kreditne kartice dužan je o tome bez odgađanja obavijestiti banku. Banka ne odgovara za propuštanje navedenog roka kao ni za štetu koja može nastati zbog izostanka navedenih izvadaka po kreditnoj kartici, ukoliko o tom izostanku nije bez odgađanja obaviještena.

33. Točka 12 nastavno propisuje dužnost korisnika kartice da vodi vlastitu evidenciju o izvršenim transakcijama i učinjenim troškovima te u tu svrhu zadržava jednu kopiju slipa, a ukoliko u roku od 30 dana od dana transakcije putem izvatka o kreditnoj kartici korisnik kartice ne dobije informaciju o učinjenom trošku, o tome je obavezan obavijestiti banku. Banka ne preuzima odgovornost za kvalitetu robu i/ili usluge kupljenih karticom, sve reklamacije korisnik kartice rješava prodajnim mjestom. Nadalje, ista odredba određuje da je korisnik o neautoriziranoj ili neuredno izvršenoj platnoj transakciji mora obavijestiti banku najkasnije u roku od 13 mjeseci od dana terećenja računa, a u suprotnom gubi sva prava koja mu pripadaju u slučaju izvršenja neautorizirane ili neuredno izvršene platne transakcije. Sve obavijesti ili reklamacije s tog naslova korisnik kreditne kartice može uputiti banci pisanim putem, s time da pisanu obavijest može predati u poslovnici banke ili dostaviti poštu na adresu banke ili putem RBA iDIREKT/RBA NA DLANU.

34. Točka 13 Općih uvjeta nadalje određuje da je korisnik kartice odmah nakon primitka kreditne kartice i pripadajućeg PIN-a poduzeti sve razumne mjere za njihovu zaštitu, čuvati tajnost PIN-a kao i drugih obilježja kartice te poduzeti sve potrebne mjere kako bi onemogućio da u posjed kartice ili PIN-a odnosno drugih obilježja kartice dođu neovlaštene osobe. Korisnik kreditne kartice je dužan čuvati s najvećom pažnjom kreditnu karticu i tajnost PIN-a od neovlaštenog pristupa, otuđivanja ili nepravilne uporabe, a osobito je dužan potpisati kreditnu karticu odmah po njezinu primitku, uništiti obavijest o PIN-u i prilikom korištenja kartice ne dopustiti da kreditna kartica izađe iz njegova vidokruga. Gubitak, krađu ili zlouporabu kreditne kartice korisnik je dužan bez odgode prijaviti banci i zatražiti blokadu kartice, s time da se u daljnjem tekstu navodi da će se krajnjom nepažnjom smatrat osobito, ali ne isključivo ostavljanje na mjestu dostupnom trećim osobama ili slična postupanja korisnika kartice koja omogućuju zlouporabu kreditne kartice, odnosno njeno neovlašteno korištenje.

35. Kako tužena nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je vršila reklamacije po spornim računima, bilo neposredno na prodajnim mjestima, bilo naknadno po računima po njihovoj ispostavi, a niti se je pozvala na predmetnu činjenicu (već je utuženim troškovima prigovorila tek tijekom trajanja ovosudnog postupka nakon podnošenja ovršnog prijedloga), a obzirom da odredbe Ugovora ne propisuju dužnost prednika tužitelja, odnosno RBA banke da čuva slipove, već iz citiranih odredbi proizlazi da je dužnost korisnika kartice, odnosno prodajnih mjesta čuvati slipove, odnosno obračunske listiće (obzirom da primjerak istih preuzima korisnik kartice neposredno na prodajnom mjestu), to je sud našao kako slipovi, odnosno kopije POS plaćanja nisu jedino moguće dokazno sredstvo o izvršenim troškovima i njihovoj visini, slijedom čega je za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva sud izvršio uvid u prijepise utuženih računa i izvadak iz poslovnih knjiga, kao i rezultate provedenog financijskog vještačenja.

36. Također valja istaknuti da je kod kartičnog poslovanja izdavatelj kartice ugovorom, koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja ugovor o nalogu, obvezan naknaditi troškove korisnika kartice na prodajnim mjestima s kojima izdavatelj kartice ima sklopljen ugovor. Korisnik kartice sklapa ugovor na samom prodajnom mjestu radi kupnje određenih proizvoda ili usluga, a sam izdavatelj kartice nije prisutan na prodajnom mjestu niti je stranka ugovora o kupoprodaji između korisnika kartice i prodajnog mjesta. Izdavatelj kartice je čisti nalogoprimac koji prima nalog od korisnika kartice da isplati određen iznos prodajnom mjestu, a na temelju ugovora o korištenju kartice. U sadržaj i valjanost pojedinih ugovora o kupoprodaji između korisnika kartice i prodajnog mjesta tužitelj kao izdavatelj kartice ne može ulaziti, niti se sam nalazi na prodajnom mjestu pa stoga izdavatelj kartice ne može niti znati za eventualne zlouporabe kreditne kartice osim ako ga korisnik kartice o istome ne obavijesti.

37. Obzirom da tužena nije ničim dokazala da je podnosila prigovore na utužene račune u smislu odredbe članka 12. Općih uvjeta (koja propisuje da je korisnik kreditne kartice dužan obavijestiti banku o neautoriziranoj i/ili neuredno izvršenoj platnoj transakciji, i to odmah, a najdulje u roku od 10 dana od dana saznanja za tu transakciju te se danom saznanja se smatra dan kada je banka korisniku dostavila ili učinila dostupnim na ugovoreni način izvadak po kreditnoj kartici), temeljem koje je tužena mogla RBA banci osporiti djelomično ili u cijelosti račune, to sud nalazi da je tužena smatrala visinu terećenih usluga u vrijeme njihova dospijeća opravdanim i u skladu sa stvarno učinjenim troškovima po osnovi utužene kartice.

38. Ujedno se napominje da je sukladno Općim uvjetima dužnost i obveza korisnika kreditne kartice paziti da kreditna kartica neda na korištenje trećim osobama, slijedom čega je za meritum spora irelevantno da li je tužena osobno koristila kreditnu karticu ili ju je dala na korištenje trećoj osobi, osim u slučaju krađe ili gubitka kreditne kartice, a što ne postoje nikakvi dokazi u spisu, a niti se je sama tužena pozvala na navedeno.

39. Sud je nadalje u cijelosti otklonio kao neosnovan tuženičin prigovor da nije zaprimala mjesečne izvode prometa po računu po kartici obzirom je točkom 12 Općih uvjeta propisano da ukoliko izvadak po kreditnoj kartici, čiji primitak korisnik kreditne kartice očekuje u skladu s ugovorenim intervalima priopćavanja, izostane korisnik kreditne kartice dužan je o tome bez odgađanja obavijestiti banku, Banka ne odgovara za propuštanje navedenog roka kao ni za štetu koja može nastati zbog izostanka navedenih izvadaka po kreditnoj kartici, ukoliko o tom izostanku nije bez odgađanja obaviještena. Također valja istaknuti da je općepoznata činjenica da se navedeni izvadci po kreditnoj kartici, odnosno računi dostavljaju poštom, i to običnom pošiljkom njihovim korisnicima, pa u tom slučaju tužitelj niti ne može dokazati primitak računa od strane tužene.

40. Valja napomenuti da je iz izvatka za mjesec ožujak 2017.g. na poleđini (list 229 spisa) razvidno da je prednik tužitelja prilikom obavijesti o stupanju na snagu novih, izmijenjenih Općih uvjeta naznačio da se sukladno izmijenjenim Općim uvjetima i njegovim stupanjem na snagu da će izvadci po kreditnoj kartici biti dostupni isključivo putem Internet bankarstva te će se papirnati izvadak po kreditnoj kartici dostavljati poštom isključivo ukoliko to korisnik zatraži, a iz čega proizlazi da tužena nije niti mogla zaprimiti papirnate izvatke za mjesec travanj i svibanj 2017.g. Međutim, i tom slučaju, pa čak i u slučaju da tužena nije zaprimala i ranije izvatke koji su prethodili izvatku za mjesec travanj 2017.g., sud ističe da je tada njezina obveza bila utvrditi kod RBA banke da li postoji kakvo nepodmireno dugovanje za koji nije primila izvadak, a imajući u vidu da je riječ o kontinuiranim mjesečnim obvezama za korištenje kreditne kartice po revolving kreditu za koje se odašilju izvadci mjesečno, te je trebala znati za postojanje konkretne obveze prema predniku tužitelja, obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je imenovana bila dugogodišnji korisnik kreditne kartice, počev od 2009.g. dok se utuženi izvadci odnose na 2017.g. U svakom slučaju, sud nalazi da je obveza tužene bila obavijestiti banku o neprimitku bilo kojeg izvatka sukladno točki 12. Općih uvjeta radi utvrđenja njezinih dospjelih obveza.

41. Dakle, u konkretnoj situaciji kada tužena nije dokazala u smislu čl. 219 ZPP-a da je prije podnošenja ovršnog prijedloga podnosila reklamacije u vezi visine utuženih računa, kao niti u odnosu na eventualne neuredne ili neautorizirane transakcije, niti spisu prileže dokazi da se obraćala predniku tužitelja radi nedobivanja izvadaka po kreditnoj kartici, a što bi bila njezina dužnost kao korisnice kartice u smislu odredaba Općih uvjeta kako je to sud naprijed obrazložio, te uzevši u obzir činjenicu da je iz pristupnice razvidno da je tužena u vrijeme sklapanja ugovora bila upoznata sa Općim uvjetima i iste prihvatila, to je sud odbio dokazni prijedlog tužene za njezinim saslušanjem na okolnosti da nije zaprimala izvatke po stanju kreditne kartice, da joj nisu uručeni Opći uvjeti poslovanja RBA banke, da joj nije dostavljena izjava o otkazu kartice i obavijest o prijenosu potraživanja, smatrajući da je navedeni dokazni prijedlog usmjeren isključivo na otklanjanje svoje obveze prema tužitelju i odugovlačenju postupka.

42. Nadalje, podaci na izdanim računima u cijelosti odgovaraju podacima naznačenim na izvatku iz poslovnih knjiga. Iako izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava sama po sebi ne predstavlja javnu ispravu, u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a uz koju se veže presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, uvidom u dostavljene račune proizlazi da isti u cijelosti odgovaraju navodima iz ovršnog prijedloga i postavljenom tužbenom zahtjevu po svojim iznosima, datumu izdavanja, i dospijećima, čime se potvrđuje presumpcija istinitosti i autentičnosti izvatka iz poslovnih knjiga.

43. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanje tužitelja na način kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, a iz kojeg je vidljiv iznos dugovanja po Visa revolving kreditnoj kartici tuženika, kao i uplate i obračun kamata te je tako nedvojbeno utvrđeno da je dugovanje tužene iznosilo 29.985,39 kn (3.979,75 EUR) za iznos glavnog duga, iznos od 100,00 kn (13,27 EUR) s naslova naknade te iznos od 6.951,85 kn (922,67 EUR) s naslova zatezne kamate, što ukupno iznosi 37.726,09 kn (5.007,12 EUR). Kako je tužitelj po nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev na način je iznos glavnice od 30.674,24 kuna (4.071,17 EUR) koliko je prvotno potraživao ovršnim prijedlogom umanjio za iznos od 688,85 kn (91,43 EUR) koji se odnosi na redovnu kamatu (obzirom da na isto ne ostvaruje pravo budući se kamata ne može pridodati glavničnom potraživanju u smislu odredaba ZOO-a), slijedom čega je nedvojbeno utvrđeno da iznos glavničnog potraživanja iznosi 29.985,39 kn (3.979,75 EUR) a iznos zatezne kamate 6.951,85 kn (922,67 EUR), što uz iznos od 100,00 kn (13,27 EUR) s naslova naknade iznosi 37.726,09 kn (5.007,12 EUR), dakle i više od 4.883,97 EUR (36.798,24 kuna) koliko je tužitelj potraživao ovom tužbom, to je sud u cijelosti ocijenio kao osnovan tužbeni zahtjev kojim je potraživao iznos od 4.883,97 EUR (36.798,24 kuna).

44. Ovdje valja napomenuti da sud također ocjenjuje kao osnovan zahtjev tužitelja na platež iznosa od 13,27 eura (100,00 kn) po osnovi naknade obzirom da na isto ostvaruje pravo u smislu točke 9. Općih uvjeta RBA banke te je iz prijepisa knjigovodstvene kartice razvidno da je isti učinjen dana 25.05.2017.g., dakle na dan izdavanja izjave o otkazu kartice i raskida ugovora. Sukladno točki 9. Općih uvjeta sud nalazi opravdanim trošak naknade za izjavu o otkazu u iznosu od 13,27 eura i ocjenjuje kao osnovan tužbeni zahtjev i u navedenom dijelu.

45. Sud nastavno ističe kako je iz poslovnih knjiga tužitelja, kao i temeljem rezultata vještačenja utvrđeno da tužena tijekom 2017.g. nije uredno podmirivala svoje mjesečne obveze na način da je svaki račun plaćala mjesečno po njegovom dospijeću. Tako i iz usmenog očitovanja financijskog vještaka proizlazi da otprilike u listopadu 2016. tužena počinje, ne u potpunosti, izvršavati cjelokupno plaćanje minimalnih iznosa te su nakon zadnjeg plaćanja 07.02.2017. minimalni iznosi za plaćanje po izvatku od 16.02.2017. od iznosa 2.759,34 kuna sa zadnjim izvatkom od dana 16.05.2017.g. narasli na minimalni iznos za platiti 6.827,13 kuna.

46. Nadalje, iz izvatka po kreditnoj kartici za ožujak 2017.g. izdan 16.03.2017.g. s datumom dospijeća 10.04.2017.g. razvidno je da minimalan iznos koji je tužena dužna podmiriti po navedenom izvatku iznosi 4.093,13 kn iako u tom mjesecu nije vršila platne transakcije po kreditnoj kartici već su joj za navedeni mjesec obračunate zatezna kamata u iznosu od 9,52 kn i redovna kamata u iznosu od 210,58 kn dok je iz izvatka po kreditnoj kartici za travanj 2017.g., izdan 18.04.2017.g. s datumom dospijeća 10.05.2017.g. razvidno je da minimalan iznos koji je tužena dužna podmiriti po navedenom izvatku iznosi 5.500,19 kn iako u tom mjesecu nije vršila platne transakcije po kreditnoj kartici već su joj za navedeni mjesec obračunate zatezna kamata u iznosu od 19,34 kn i redovna kamata u iznosu od 238,05 kn. Iz izvatka po kreditnoj kartici za svibanj 2017.g. izdan 16.05.2017.g. (dakle izdanog prije izjave o otkazu kartice) s datumom dospijeća 10.06.2017.g. razvidno je da minimalan iznos koji je tužena dužna podmiriti po navedenom izvatku iznosi 6.827,13 kn iako u tom mjesecu nije vršila platne transakcije po kreditnoj kartici već su joj za navedeni mjesec obračunate zatezna kamata u iznosu od 22,83 kn i redovna kamata u iznosu od 193,89 kn. Predmetne činjenice nedvojbeno upućuju na zaključak da tužena nije podmirila svoje mjesečne obveze minimalno dva puta zaredom po izvacima za mjesec ožujak i travanj 2017.g. dospjele na dane 10.03.2017.g. i 10.04.2017.g. (pa i za mjesec svibanj 2017.g.), slijedom čega je nedvojbeno utvrđeno da se ostvario razlog za otkaz ugovora u smislu točke 14. Općih uvjeta koja određuje da banka može raskinuti ugovor te otkazati korištenje kreditne kartice s trenutačnim učinkom u situaciji kada uredno nisu podmirena dva uzastopna mjesečna minimalna iznosa navedena u izvatku po kreditnoj kartici te u tom slučaju prestaje pravo na korištenje limita potrošnje. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, sud nalazi i utvrđuje da je prednik tužitelja sukladno ugovoru bio ovlašten otkazati kreditnu karticu i raskinuti ugovor u smislu citirane ugovorne odredbe.

47. Obzirom na opoziv kartice i otkaz revolving kredita od strane tužitelja uslijed nepodmirenog dugovanja tužene, to je sud utvrdio da je preostali iskorišteni dio revolving kredita dospio na naplatu sa danom izdavanja izjave o otkazu kartice i raskidu ugovora te za opoziv kartice, odnosno otkaz revolving kredita nije relevantna činjenica što dugovanje tužene po predmetnoj kartici u vrijeme njezina opoziva nije premašio limit od 30.000,00 kn koji joj je bio odobren po predmetnoj kartici. Kako je analizom provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je cjelokupno dugovanje po revolving kartici dospjelo na naplatu odmah po raskidu ugovora, to sud nalazi da se potraživanje tužitelja treba gledati kao jedno cjelokupno dugovanje, a ne kao zbir pojedinačnih tražbina po dospjelim izvacima, kako to pogrešno smatra tužena.

48. Temeljem svega ranije iznijetoga, sud ocjenjuje neosnovanim zastarni prigovor temeljem čl. 225 st. ZOO-a koja propisuje opći zastarni rok od 5 godina, počev od dospijeća. Sukladno odredbi članka 215. st. 1. ZOO zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Obzirom da je utuženo dugovanje dospjelo dana 25.05.2017.g. otkazom kartice i raskidom ugovora, a imajući u vidu da je tužitelj pokrenuo postupak pred ovim sudom podnošenjem ovršnog prijedloga dana 18.06.2021.g., to je sud našao da je tužitelj u odnosu na iste podnio tužbu protiv tuženika u otvorenom zakonskom roku, slijedom čega njegovo potraživanje nije zastarjelo.

49. Kako je utvrđeno da dugovanje po Visa revolving kartici po osnovi glavnice ukupno iznosi 3.979,75 EUR (29.985,39 kn), a koji trošak tereti tuženu u smislu odredbe čl. 9 st. 1 ZOO-a koja određuje da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje, kao i sukladno odredbi 342 st. 1 istog zakona, a u svezi čl. 336 ZOO-a, te obzirom da tužena do zaključenja glavne rasprave nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je utužene troškove podmirio, djelomično ili u cijelosti sukladno odredbi čl. 219 st. 1 ZPP-a, to je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I izreke presude.

50. Sud je također u cijelosti otklonio prigovor tužene da tužitelj nema pravo na neplaćeno potraživanje izračunati kamate i to pribrojiti glavnici obzirom je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj uredio tužbeni zahtjev u odnosu na redovnu kamatu u iznosu od 688,85 kn (91,43 EUR) na način da je istu umanjio od iznosa glavnice, dok je provedenim financijskim vještačenjem i uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga nedvojbeno utvrđeno da zatezna kamata nije pribrojana glavnici već istu tužitelj zahtjeva odvojeno od zahtjeva za platež glavnice, i bez pripadajuće tzv. procesne kamate.

51. Kako je tužitelj uredio tužbeni zahtjev u odnosu na redovnu kamatu, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod točkom I u dijelu u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 91,42 EUR ( 688,85 kuna) od dana 25. svibnja 2021. godine do isplate, i odlučiti kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

52. Sud stoga nalazi osnovanim zahtjev tužitelja na platež iznosa od 904,22 eura koji predstavlja obračunate kamate primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Naime, primjenom citiranih zakonskih odredbi, sud nalazi da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos. Imajući u vidu da je sud osnovanost visine obračunate i uglavničene kamate utvrdio financijskim vještačenjem (iz kojeg proizlazi da zatezna kamata iznosi 922,67 EUR, dakle i više nego je tražio tužitelj), valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja na platež iste, održati rješenje o platnom nalogu u navedenom dijelu i odlučiti kao u točci I izreke presude.

53. Nadalje, tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos glavničnog potraživanja od 3.979,75 EUR počev od 25.05.2021.g. danom dospijeća obveze, odnosno danom otkaza kartice i raskida ugovora do isplate sukladno odredbama čl. 29 st. 1 i 183 ZOO-a, te je odlučeno kao u točci I izreke presude.

54. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 11 toč.1 u iznosu od 132,72 EUR (1.000,00 kn) uvećan za 25% PDV-a, predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 3,32 EUR (25,00 kn) uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 16,59 EUR (125,00 kn) uvećan za 25% PDV-a, trošak iz čl. 6 Pravilnika u iznosu od 6,64 EUR (50,00 kn) uvećan za 25% PDV-a slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 199,08 EUR (1.500,00 kn). Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom, s time da se napominje da je i tužitelj podneskom od 21.03.2022.g. odustao od zahtjeva za platež zatezne kamate tekuće na ovršni trošak počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već je isti zatražio od dana presuđenja.

55. Obveza tužene da naknadi tužiteljici trošak postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak na trošak sastava podnesaka od 21.03.2022.g., 07.09.2022.g. i od 30.03.2023.g. temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak pristupa na ročišta na dane 12.04.2022.g., 10.01.2023.g., 01.10.2024.g. i 13.12.2024.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak pristupa na ročište dana 08.11.2024.g. temeljem Tbr 9 toč. 5 u visini od 25 bodova, što ukupno iznosi 725,00 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.450,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.812,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, obzirom je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 95,29 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), kao i trošak ovršnog troška u iznosu od 199,08 EUR slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 2.372,32 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci III izreke presude.

56. Sud nije priznao tužitelju administrativni trošak u iznosu od 4,98 eura (37,50 kn) jer nije ničim dokazao njegovu visinu, niti da je isti uistinu nastao u smislu čl. 219 ZPP-a. Nije mu ni priznat trošak pristupa na ročište dana 08.11.2024.g. temeljem Tbr 9 toč. 1 u visini od 187,50 eura budući mu je priznat trošak za predmetno ročište temeljem Tbr 9 toč. 5 obzirom je isto bilo odgođeno prije početka raspravljanja zbog nepristupa vještaka. Stoga je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

57. Kako je tužena izgubila spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, dana 27. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 95,29 eura 2. tuženoj po punomoćniku

U Zagrebu, dana 27. siječnja 2025. godine